Wikipedija:Izabrani članci/2020.
Izabrani članci/1, 2020.
.jpg)
Parni valjak hrvatski je pop-rock sastav. Osnovan je 1975., razilaženjem Grupe 220, a na sceni je do danas, s malom pauzom 1988. godine te četverogodišnjom pauzom od 2005. do 2009. godine. Prvu postavu tvorili su Husein Hasanefendić "Hus" (solo gitara, akustične gitare i vokal), Aki Rahimovski (vokal, klavijature), Srećko Antonioli (bubnjevi, udaraljke i prateći vokal), Zlatko Miksić "Fuma" (bas-gitara) i Jurica Pađen (solo gitara, akustične gitare i vokal). Parni valjak je jedan od "pokretača" čitavog vala rock i pop-rock sastava u Hrvatskoj i ostatku bivše Jugoslavije.
Sastav osnivaju Husein Hasanefendić i Jurica Pađen zajedno s Vladimirom Mihaljekom - Mihom, koji je donedavno bio menadžer Bijelog dugmeta, pa je sastav zamišljen kao zagrebačka inačica toga tada popularnoga bosanskohercegovačkoga sastava. Sastavu se pridružuju Zlatko Miksić – Fuma (bas gitara), Aki Rahimovski (vokal) i bubnjar Srećko Antonioli. Sastav je uskoro počeo izdavati singlove, no zbog loših tekstova i navodnih krađa melodija kritika ih napada. Godine 1976. izdaju svoj prvi studijski album Dođite na show! gdje konačno pokazuju "nekakvu" kvalitetu, ali to nije dovoljno. S tog albuma se izdvajaju tek pjesme "Predstavi je kraj" i "Prevela me mala žednog preko vode". Drugi album objavljuju pod nazivom Glavom kroz zid 1977. godine, no i dalje se ne ističu previše, a s ovog albuma se ističu pjesme "Lutka za bal" i "Kravata oko vrata (buntovnik bez razloga)".
→ {{Izabrani članci/1, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/2, 2020.
Gari Kimovič Kasparov (rus. Га́рри Ки́мович Каспа́ров; Baku, Azerbajdžan, 13. travnja 1963.), rusko-hrvatski je šahovski velemajstor, svjetski šahovski prvak u razdoblju od 1985. do 2000. godine. Mnogi ga smatraju najvećim šahistom svih vremena. Od 2014. godine ima hrvatsko državljanstvo.
Na svjetskoj šahovskoj ljestvici FIDE došao je na prvo mjesto (ispred tadašnjeg svjetskog prvaka Anatolija Karpova) 1983. godine i do siječnja 2006. godine, bez prijekida, bio je prvi. Značajan je i po svojem političkom djelovanju u korist reformi i demokracije u Sovjetskome Savezu odnosno Rusiji od druge polovice 1980-ih. Godine 2005. završio je šahovsku karijeru i posvetio se je se borbi za ljudska prava u Rusiji, protiv autoritarnog režima predsjednika Vladimira Putina. Kako je napustio profesionalni šah, više se ne nalazi na svjetskoj šahovskoj ljestvici FIDE.
Kasparov je izražavao snažnu podršku Hrvatskoj u vrijeme obrane Hrvatske od srpsko-crnogorske agresije i u vrijeme borbe Hrvatske za međunarodno priznanje. Više puta je dolazio na odmor i pripreme za mečeve na Crveni otok pokraj Rovinja. Igrao je za momčad ŠK Borovo-Vukovar '91. U lipnju 2011. godine postao je član ŠK ETF-Osijek. Iste godine postao je i član HŠS. U veljači 2014. Gari Kasparov dobio je hrvatsko državljanstvo zbog svog lobiranja za Hrvatsku i Vukovar 1991. godine. Hrvatsku smatra svojom drugom domovinom, od 2000. godine ima kuću u Makarskoj, a prije toga boravio je na Crvenom otoku pokraj Rovinja. Godine 2014. bio je hrvatski kandidat za predsjednika FIDE i dobio je 61 glas nasuprot 110 koliko je dobio ruski kandidat Kirsan Iljumžinov, koji je tada ponovno izabran za predsjednika FIDE.
→ {{Izabrani članci/2, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/3, 2020.
.jpg)
Tuzla (stari hrvatski naziv: Soli) je jedan od najvećih gradova u Bosni i Hercegovini.
Tuzla je jedno od najstarijih naselja u Europi s kontinuitetom življenja. Ovdje su pronađeni ostatci starog naselja sojeničkog tipa iz vremena mlađeg kamenog doba. Prva pisana riječ o Tuzli potječe iz 950. godine, kad se spominje kao Salinae (Soli), što je bila osnovica svih budućih imena. Grad Tuzla danas je upravno sjedište te gospodarsko, kulturno i obrazovno sjedište Tuzlanske županije (Županije Soli) i ekonomsko-zemljopisne Regije sjeveroistočna Bosna. Prirodni resursi i bogata nalazišta energetskih i mineralnih sirovina bili su opredjeljujući faktor za usmjeravanje dosadašnjeg gospodarskog razvoja ovog područja, a ujedno su i važan oslonac budućeg razvoja, što se prije svega odnosi na vađenje kamene soli. Razvijena je energetika i kemijska industrija.
→ {{Izabrani članci/3, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/4, 2020.
Mato Celestin Medović (Kuna na Pelješcu, 17. studenoga 1857. – Sarajevo, 20. siječnja 1920.), bio je hrvatski slikar.
Jedan je od najvažnijih protagonista hrvatske slikarske scene druge polovice 19. stoljeća i početka 20. stoljeća. Zapažen uspjeh postigao je u žanru povijesnih kompozicija, a iako je svoj izraz pronašao u različitim slikarskim vrstama, značajno je doprinio afirmaciji pejzaža u hrvatskome slikarstvu. Slikao je prizore s povijesnom i religijskom tematikom, žanr-prizore, mrtve prirode i portrete. Primorski je pejzaž njegovao kao samostalnu slikarsku vrstu te njime otvorio put modernomu hrvatskom pejzažnom slikarstvu. Uz V. Bukovca, najmarkantnija je osobnost prvoga naraštaja slikara hrvatske moderne.
→ {{Izabrani članci/4, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/5, 2020.
Split je najveći grad u Dalmaciji, i po broju stanovnika drugi najveći grad u Hrvatskoj.
Prema popisu stanovništva provedenom 2011. godine, Split ima 178.192 stanovnika, druga je po veličini hrvatska trgovačka luka, najveća putnička luka u Hrvatskoj i treća luka na Sredozemlju po broju putnika. Upravno je središte Splitsko-dalmatinske županije i gravitira mu područje triju najjužnijih hrvatskih županija (nekadašnja Zajednica općina Split), te dio Hercegovine, pa i Bosne. U luci Lori na sjevernoj strani poluotoka nalazi se sjedište Hrvatske ratne mornarice. Gradsko središte čini starovjekovna Dioklecijanova palača iz 4. stoljeća (pod UNESCO-vom zaštitom od 26. listopada 1979. godine), što je jedinstven primjer u svijetu. Split je gospodarsko i kulturno središte Dalmacije.
→ {{Izabrani članci/5, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/6, 2020.
Oton Iveković (Klanjec, 17. travnja 1869. – Klanjec, 4. srpnja 1939.), bio je hrvatski slikar historicizma.
Oton Iveković rođen je u zagorskom mjestu Klanjcu 17. travnja 1869. godine. U rodnom mjestu pohađao je pučku školu, te od samih početaka iskazivao je zanimanje za crtanje i povijest što će uvelike označiti njegovo daljnje stvaralaštvo. Školovao se u Zagrebu, gdje kod Johannesa Clausena (dekoraterstvo), Hafnera i Ferde Quiquereza učio je osnove crtanja, a potom i na bečkoj i münchenskoj akademiji, koju je pohađao na nagovor i uz novčanu pomoć Ise Kršnjavog. Nakon završene specijalizacije u Karlsruheu vratio se u Zagreb gdje je prvotno imenovan nastavnikom slikanja u Realnoj gimnaziji, a već sljedeće godine postao je nastavnikom slikanja u Obrtnoj školi u kojoj će predavati sve do umirovljenja.
→ {{Izabrani članci/6, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/7, 2020.
Izljev nafte u Meksičkom zaljevu 2010., znan i kao izljev nafte BP-a, Deepwater Horizon katastrofa i Macondo puknuće, bio je masovni 3-mjesečni izljev nafte u Meksičkom zaljevu koji se dogodio 20. travnja 2010. godine te je nakon mjesec dana nezaustavljivog širenja naftne mrlje proglašena najvećom naftnom ekološkom katastrofom američke povijesti, čime je čak nadvisila katastrofalni izljev nafte iz Exxon Valdeza 1989. godine.
Uzrok je erupcija nafte s morskog dna koja je nastala nakon puknuća i eksplozije naftne platforme Deepwater Horizon 20. travnja 2010. u Atlantskom oceanu u blizini savezne države Louisiana. Za platformu je bio odgovoran British Petroleum. To je bio treći ozbiljan incident u koji je bio umiješan BP u SAD-u u zadnjih pet godina. Erupcija nafte pokrenuta je iz naftnog bazena koji je izbušen oko 1,5 kilometara ispod morske površine. Procjene o količini izbačene nafte u moru sežu od 790.000 do 16.000.000 litara dnevno. Kao posljedica, zagađena je površina mora od oko 6,000 km2. Najveće žrtve katastrofe su ribarstvo, turizam, morska flora i fauna te razne ptice koje su teško nastradale. Izljev je stekao i loš glas zbog toga što su razne ekipe preko mjesec dana pokušavale bezuspješno zaustaviti erupciju nafte, što je izazvalo čuđenje i ogorčenje diljem Amerike.
→ {{Izabrani članci/7, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/8, 2020.
Pluton je prvi po veličini patuljasti planet Sunčeva sustava, ispred Eride. Do 24. kolovoza 2006. Pluton je bio smatran devetim planetom Sunčevog sustava, kada je na konferenciji IAU u Pragu usvojena definicija planeta koja isključuje Pluton, te je prihvaćen pojam "patuljasti planet". Od tada se službeno naziva 134340 Pluton. Udaljenost Plutona od Sunca u afelu iznosi 7,375 93 × 109 km (49,30503287 AJ), a u perihelu 4,43682 × 109 km (29,65834067 AJ). Srednji polumjer mu iznosi 1195 km, a masa 1,25 × 1022 kg. Pluton je manji od svih 8 planeta, kao i od sedam prirodnih satelita: Mjeseca, Ije, Europe, Ganimeda, Kalista, Titana i Tritona.
Iako je Pluton do 2006. bio službeno smatran planetom, veliki dio astronoma ga je uvijek smatrao velikim asteroidom ili čak kometom, ili tek najvećim od transneptunskih objekata (drugi naziv za objekte u Kuiperovom pojasu). Najveći Plutonov prirodni satelit, Haron, neobičan je po tome što je najveći satelit u odnosu na matično tijelo u Sunčevom sustavu, tako da se Haron ne okreće oko Plutona nego se i Pluton i Haron okreću oko zajedničkog središta rotacije koji se nalazi između Plutona i Harona. Zbog toga ih mnogi znanstvenici i danas smatraju dvostrukim planetom. Pluton je jedva moguće vidjeti amaterskim teleskopom – njegova prividna magnituda od oko 13,8 zahtjeva promjer objektiva najmanje 200 mm.
→ {{Izabrani članci/8, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/9, 2020.
Spider-Man je američki akcijski film iz 2002. godine, kojeg je režirao Sam Raimi, te koji se temelji na Marvelovom istoimenom strip junaku. Također je prvi film u trilogiji Spider-Man filmova. Glavnu ulogu tumači Tobey Maguire kao Peter Parker, koji postaje Spider-Man te ubrzo živi dvostrukim životom kao superheroj Spider-Man, nakon što ga je ugrizao pauk te tako dobio pauku-slične nadljudske moći. U Spider-Manu također glume Willem Dafoe, Kirsten Dunst, James Franco, Cliff Robertson i Rosemary Harris.
Nakon što napredak filma zastao na skoro 25 godina, Columbia Pictures licencirao je film za svjetsku objavu 1999. godine, nakon što su dobili opcije MGM-a svih prijašnjih skripta koje su razvili Cannon Films, Carolco Pictures i New Cannon. Nakon razgledavanje opcije na korištenju samo dva elementa multi-skripti, (drugačije scenarije napisali su James Cameron, Ted Newsom, John Brancato, Barney Cohen i Joseph Goldman), Sony je zaposlio Davida Koeppa da napiše scenarij po kojem će se raditi. Redatelji Roland Emmerich, Ang Lee, Chris Columbus, Jan de Bont, M. Night Shyamalan, Tony Scott i David Fincher bili su razmatrani kao redatelji filma prije no što je Raimi zaposlen kao redatelj 2000. godine. Koeppovu skriptu doradio je Scott Rosenberg tijekom pred produkcije te je kasnije njegovu dorađenu skriptu uredio Alvin Sargent tijekom produkcije. Snimanje se odvijalu u Los Angelesu i New Yorku od 8. siječnja do 30. lipnja 2001. godine.
→ {{Izabrani članci/9, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/10, 2020.
Sudar Andromede i Mliječnog puta galaktički je sudar za kojeg se predviđa da će se dogoditi za oko 4,5 milijardi godina između dvije galaksije u Lokalnoj grupi – Mliječnog puta (koji sadrži Sunčev sustav i Zemlju) i Andromede. Nezadrživo se privlače jureći u zagrljaj brzinom od 120 kilometara u sekundi. Udaljenost između Mliječnog puta i Andromede iznosi dvije milijarde i dvjesto milijuna svjetlosnih godina (2,2 × 109 gs), za koju milijardu godina naš kutak svemira bit će poprište jednog od najvećih nebeskih događaja. Za oko dvije milijarde godina dvije galaksije počet će se se spajati u loptastu megagalaksiju i izgubit će svoje spirale. To je privlačenje posljedica sile gravitacije dviju galaksija i tamne tvari koja ih okružuje. Zvijezde koje su uključene dovoljno su udaljene da je nemoguće da će se bilo koja od njih pojedinačno sudariti. Neke će se zvijezde izbaciti iz rezultirajuće galaksije, pod nadimkom Mliječnomeda (ili Milkdromeda), u obliku gigantske eliptične galaksije.
→ {{Izabrani članci/10, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/11, 2020.
Kontracepcija obuhvaća postupke za sprječavanje trudnoće, odnosno njezino planiranje. Planiranje trudnoće, omogućavanje i primjena kontracepcije naziva se i planiranje obitelji.
Metode kontracepcije obuhvaćaju: barijerne metode, hormonsku kontracepciju, intrauterine uloške (spirale, IUD), sterilizaciju i promjene u ponašanju. One se koriste prije ili za vrijeme spolnog odnosa. Učinkovitost se obično izražava u postotku žena koje zatrudne nakon primjene neke od metoda tijekom prve godine korištenja, a ponekad i tijekom cijelog plodnog razdoblja života. U osoba sa specifičnim zdravstvenim tegobama, prije primjene određenih načina kontracepcije mogu biti potrebne dodatne pretrage. Prirodne metode planiranja obitelji često se ističu kao vrlo pouzdane i za jedan dio naše populacije kao jedine prihvatljive. Njihovu učinkovitost neopravdano pretpostavljaju drugim metodama kontracepcije, a ističe se i pouzdanost u liječenju neplodnosti (Billingsova metoda, NAPRO i sl.). Egipatski papirus iz Ebersa iz 1550. pr. Kr. i papirus iz Kahuna iz 1850. pr. Kr. sadrže neke od najranijih zabilježenih opisa kontracepcije, korištenje meda i listova i gaze akacije koji su se uvodili u rodnicu kako bi spriječili pristup spermi.
Katolički pogled na kontracepciju je službeno protivljenje Katoličke Crkve svim oblicima umjetnih kontracepcijskih sredstava. Stav Crkve je da, bračni spolni čin treba biti otvoren životu (prokreativan) te sjedinjujući. Dodatni je prijepor što pojedina kontracepcijska sredstva mogu dovesti do pobačaja.
→ {{Izabrani članci/11, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/12, 2020.
Josip Prudeus (Samobor, 21. ožujka 1944. – 25. siječnja 2020.), hrvatski književnik, dječji pisac, pjesnik, po struci učitelj hrvatskog jezika i povijesti, tiskovni i radijski novinar, promidžbeni djelatnik (televizijski spotovi), filmski scenarist. Autor je imena “Vatreni” za hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
Rodio se u Samoboru u obitelji Ivana i Milke rođene Runtas. Osnovnu školu, gimnaziju pohađao je u Slavonskom Brodu. Diplomirao na Pedagoškoj akademiji, također u Brodu (Tin Ujević i njegova lirika), te stručni ispit (Motivi djetinjstva u lirici Dragutina Tadijanovića). Učiteljevao u Slavonskom Brodu, Sibinju, Rabu, Bregani, Gradanjcima, Noršić Selu i Samoboru. Radio je kao novinar na Radio Samoboru, bio voditeljem Centra za kulturu pri NS, te bio prvi pročelnik za društvene djelatnosti (1991.) u Samoboru. Utemeljio je Večeri hrvatske ljubavne poezije Vrazova Ljubica (1989.) koja je postala tradicionalno lipanjsko okupljanje poštovatelja ljubavnih stihova – stvaratelja i slušatelja. Bio je utemeljiteljem i prvim urednikom programa za djecu i mladež Hrvatskoga katoličkog radija. Jedan od utemeljitelja Škole dječjeg stvaralaštva – škole za darovite učenike hrvatskih osnovnih škola gdje je radio 33 godine.
→ {{Izabrani članci/12, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/13, 2020.
Venera je drugi planet po udaljenosti od Sunca, bez satelita, nešto manji od Zemlje (promjer 12.104 kilometara). Na nebu je najsjajniji planet i pokazuje Venerine mijene. Od Sunca se najviše udalji 47° pa se vidi ili uvečer kao Večernja zvijezda ili ujutro kao Jutarnja zvijezda, odnosno Danica. Os vrtnje gotovo je okomita na ravninu staze. Okreće se retrogradno (smjer dnevnoga prividnog gibanja Sunca suprotan je onomu na Zemlji) i najsporije od svih planeta; siderički period vrtnje (siderički period) traje 243,0 dana i dulji je od godine, koja traje 224,7 dana, dok Sunčev dan na Veneri traje 116,7 dana, što je sumjerljivo s njezinom sinodičkom godinom (zvjezdana godina) od 583,9 dana.
Venerinu atmosferu otkrio je Mihail Vasiljevič Lomonosov 1761. prilikom njezina tranzita (Venerin prijelaz), kada je pri dodiru Sunčeva kruga ugledao prosvijetljenu atmosferu. Teleskopskim motrenjima nije se na Veneri, zbog guste atmosfere, moglo vidjeti tlo. Većina spoznaja o Veneri postignuta je s pomoću svemirskih letjelica, pa tako i točna vrijednost njezine mase (0,815 Zemljine mase). Prva se na njezino tlo spustila 1970. sovjetska letjelica Venera 7. Američka letjelica Magellan od 1990. do 1992. iz orbite je snimila Venerin reljef s pomoću radara.
→ {{Izabrani članci/13, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/14, 2020.
Hipoteza o rijetkoj Zemlji u planetologiji i astrobiologiji zagovara tezu da nastanak složenijih višestaničnih organizama (te stoga i inteligencije) zahtijeva vrlo rijetku kombinaciju astrofizičkih i geoloških događaja i uvjeta. Teorija zastupa stav da izvanzemljski život zahtijeva planet sličan Zemlji, sa sličnim uvjetima, te da postoji jako malo takvih planeta. Pojam "rijetka Zemlja" potječe od knjige Rare Earth: Why Complex Life Is Uncommon in the Universe [Rijetka Zemlja: Zašto je složen život rijedak u svemiru] (2000.), koju su napisali Peter Ward, geolog i paleontolog, i Donald E. Brownlee, astronom i astrobiolog.
Hipoteza o rijetkoj Zemlji je u suprotnosti s Kopernikovim principom koji su zagovarali Carl Sagan i Frank Drake, između ostalih. Taj princip navodi da je Zemlja obični stjenoviti planet u tipičnom planetarnom sustavu, koja se nalazi u prosječnoj regiji vrlo čestog tipa prečkaste spiralne galaksije, te je stoga po toj teoriji život vrlo čest u svemiru. Ward i Brownlee pak zagovaraju suprotno: planeti, planetarni sustavi i galaktičke regije su onoliko prijateljske složenijem životu kao i na Zemlji, Sunčevom sustavu i Mliječnom putu. Hipoteza o rijetkoj Zemlji je stoga moguće rješenje za Fermijev paradoks: "Ako je vanzemaljski život čest, zašto ga nismo još nigdje otkrili?"
→ {{Izabrani članci/14, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/15, 2020.
Planeti, op. 32, orkestralna je suita sa sedam stavaka engleskog skladatelja Gustava Holsta, skladana između 1914. i 1916. godine. Svaki stavak suite, prema Holstovim riječima, dobio je ime po planetu Sunčeva sustava i njemu pripadajućem astrološkom načelu.
Od premijere do danas suita je ostala vrlo popularna i utjecajna te ju se često izvodi i snima. Međutim, djelo je prvi put potpuno u javnosti bilo izvedeno tek nekoliko godina nakon njegovog dovršetka. Iako je od rujna 1918. do listopada 1920. suita bila izvedena četiri puta, koncerti su ili bili privatni (prvi nastup, u Londonu) ili nepotpuni (druga dva londonska nastupa i jedan u Birminghamu). Premijera suite održana je 29. rujna 1918. u Queen's Hallu te je koncertom dirigirao Holstov prijatelj Adrian Boult pred pozvanom publikom od 250 ljudi. Prvi potpuni javni koncert 15. studenoga 1920. u Londonu održao je Londonski simfonijski orkestar uz dirigenta Alberta Coatesa.
Djelo se konceptualno oslanja na astrologiju umjesto na astronomiju (zbog čega u suiti nema planeta Zemlje, no Sunce i Mjesec također nisu uvršteni u nju, dok se u njoj pojavljuju netradicionalni planeti Uran i Neptun): Holst je svakim stavkom namjeravao prikazati ideje i osjećaje koje se povezuje s utjecajem planeta na ljudsku psihu, a ne božanstva iz rimske mitologije. Ideju za djelo Holstu je predložio Clifford Bax, koji ga je upoznao s astrologijom kad su tijekom proljeća 1913. bili dio manje grupe engleskih umjetnika na odmoru na Mallorci; Holsta je tema astrologije vrlo zainteresirala te je iz zabave prijateljima pisao horoskope. Također se poslužio knjigom Alana Lea Što je horoskop? kako bi ojačao vlastite ideje, ali i radi nadahnuća za podnaslove stavaka (primjerice, "Donositelj...").
→ {{Izabrani članci/15, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/16, 2020.
Lastovo je otok u hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Nalazi se 14 km južno od otoka Korčule (dijeli ih Lastovski kanal), jugozapadno od poluotoka Pelješca i otoka Mljeta, istočno od otoka Sušca i jugoistočno od otoka Visa. Obuhvaća 40,82 km² sa 791 stanovnikom (2011). Proteže se u smjeru istok–zapad, dug je 9,8 km, širok do 5,8 km i visok 417 m (Hum). Obala je duga 49,0 km. Koeficijent razvedenosti iznosi 2,2. Razvedeniji dio Lastova njegova su zapadna i sjeverozapadna obala. Otok okružuje 46 otočića i hridi.
Upravnom podjelom pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Najveće mjesto na Lastovu je istoimeno naselje Lastovo.
Otok je poznat po venecijanskoj arhitekturi iz 15. i 16. stoljeća. Veliki je broj crkava relativno male veličine, što svjedoči o dugogodišnjoj rimskokatoličkoj tradiciji otoka. Glavni kulturni događaj je Poklada, ili karneval. Otok se u velikoj mjeri oslanja na svoje prirodno okruženje kako bi privukao turiste svake sezone. 2006. godine hrvatska vlada je otok i njegovo otočje učinila parkom prirode.
→ {{Izabrani članci/16, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/17, 2020.
Moždani udar (moždana kap, cerebrovaskularni inzult, CVI, apopleksija mozga) je rapidni gubitak moždane funkcije/funkcija zbog poremećaja dotoku krvi u mozak. Može nastati zbog ishemije (nedostatak protoka krvi) uzrokovane blokadom (tromboza, arterijska embolija) ili zbog krvarenja (istjecanja krvi). Kao rezultat zahvaćeno područje mozga ne može funkcionirati što može rezultirati u nemogućnosti osobe da pomakne jedan ili više udova na zahvaćenoj strani, nemogućnošću razumijevanja govora ili formuliranja riječi, nemogućnošću vida na jednoj strani vidnog polja.
Moždani udar zahtijeva hitnu medicinsku pomoć i može uzrokovati trajna neurološka oštećenja, komplikacije i smrt. Ovo je vodeću uzrok onesposobljenosti u odrasloj dobi u SAD-u, treći je uzrok po smrtnosti u zemljama zapadne Europe, prvi uzrok smrtnosti u Hrvatskoj i prvi uzrok invalidnosti, a drugi vodeći uzrok smrti širom svijeta. Čimbenici rizika za nastanak moždanog udara su starija životna dob, hipertenzija (visok krvni tlak), preboljeli moždani udar ili tranzitorna ishemijska ataka (TIA), dijabetes, visok kolesterol, pušenje i fibrilacija atrija. Visok krvni tlak je najvažniji promjenjivi čimbenik rizika za razvoj moždanog udara.
→ {{Izabrani članci/17, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/18, 2020.
Vila Slovinka pripovjedno je djelo u stihu Jurja Barakovića u kojem se u trinaest pjevanja nejednake duljine, s više od 9300 stihova različitih metričkih i strofičkih oblika, uz mnoštvo mitoloških i autobiografskih motiva, tematizira povijest i sadašnjost Zadra i Šibenika.
Djelo je za autorova života objavljeno dva puta, u Veneciji 1614. i 1626. godine, te u istom gradu još i 1682. godine. Kritičko je izdanje objavljeno u Akademijinoj ediciji Stari pisci hrvatski, knj. XVII. iz 1889. (prir. Pero Budmani i Matija Valjavac). Postoje još dva novija izdanja: u ediciji Stoljeća hrvatske književnosti (prir. Frano Švelec, Zagreb 2000.) te u ediciji Croatica – Hrvatska književnost u 100 knjiga (prir. Josip Bratulić, Vinkovci, 2000.).
Pisnik se obraća Anjelu Justinijanoviću, svećeniku kojemu predviđa da će postati papa. Anjelov izgled potanko je opisan i zatim se prelazi na slavljenje njegova podrijetla te njegova oca, braće i strica Oktavijana. Potom Pisnik spominje kako je svoju vilu poslao u Zadar, ali Zadrani očito više vole Latinku (književnost na talijanskom jeziku). Iskazuje nezadovoljstvo time što više vole govoriti tuđim nego svojim jezikom. Zato Pisnik moli Anjela da mu štiti i čuva vilu koju mu šalje jer mu nema ništa bolje darovati, iako vila nema ni haljine ni skladne odiće. Spominje veselje i bol slavenskih krajeva.
→ {{Izabrani članci/18, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/19, 2020.
Uran je sedmi po redu planet od Sunca, na srednjoj udaljenosti od Sunca 19,23 astronomskih jedinica. To je prvi planet koji je bio otkriven teleskopom (William Herschel, 1781.). Ime je dobio po Uranu, bogu neba i ocu Titana u grčkoj mitologiji. Od Zemlje je veći oko 4 puta, a masivniji oko 14,5 puta. Zbog brze vrtnje je blago spljošten. Suprotno uvriježenom urbanom mitu nastalom iz krivo sintetiziranih prvih fotografija Voyagera 2, Uran nije ni zelen ni cijan boje, nego svijetlo plave boje koju uzrokuje kombinacija tragova metana i Rayleighovog raspršenja svjetlosti.
Antički narodi nisu znali za Uran jer je na rubu vidljivosti golog oka čak i u najpovoljnijim uvjetima noćnog neba. Tijekom opozicije sjaj mu dostigne prividnu magnitudu +5,8. Sa Zemlje se u najboljem slučaju vidi kao pločica kutnog promjera 4". Tijelo mu je spljošteno, ekvatorski mu je promjer 51.118 km, oko četiri puta veći od Zemljina, a polarni 49.946 km. Masa mu je 14,5 puta veća od Zemljine, gušći je od vode 1,27 puta. Ekvator mu je otklonjen od ravnine staze za 97,8°, te mu je os vrtnje gotovo polegnuta u ravnini staze. Zbog toga mu se redoslijed godišnjih doba bitno razlikuje od redoslijeda ostalih planeta: četvrtinu godine prema Suncu je okrenuto jedno od polarnih područja, kada se izmjena dana i noći zbiva jedino u području ekvatora, sa Suncem nisko pri horizontu. Drugu četvrtinu godine prema Suncu je okrenuto ekvatorsko područje, brze izmjene dana i noći, itd. Temperatura na Uranu najviša je u ekvatorskom području premda nije stalno osunčano.
→ {{Izabrani članci/19, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/20, 2020.
Sveti Leopold Mandić (Herceg-Novi, Boka kotorska, 12. svibnja 1866. – Padova, 30. srpnja 1942.), drugi kanonizirani hrvatski svetac Rimokatoličke Crkve, svećenik, kapucin, poznati ispovjednik, promicatelj jedinstva kršćana.
Rodio se je u Herceg-Novom. Na krštenju je dobio ime Bogdan. Bio je dvanaesto dijete u obitelji Mandić. Njegovo su rođenje roditelji uzeli kao krunu ostvarenja svoga braka. Nadjenuli su mu ime Bogdan – Adeodat – dan od Boga. Po ulasku u kapucine promijenio ga je u Leopold. Predci su mu podrijetlom iz Zakučca (Omiš), zaselak Mandići. U Herceg-Novom su se zatekli otkad je njegov pradjed Nikola je došao u Herceg Novi gdje se oženio.
Živeći u Herceg-Novom među pravoslavcima, Bogdan je veoma rano upoznao i iskusio žalosnu činjenicu rastavljenosti kršćanske braće. Zato je još kao dječak govorio: “Dobro, ja ću se posvetiti spasenju tolikih siromašnih i nesretnih ljudi. Postat ću njihov misionar”. Promatrajući nesebično djelovanje kapucina u svom rodnom gradu, koje su cijenili i pravoslavci, Bogdan je mislio da će svoj misionarski naum najbolje ostvariti ako stupi u njihov red. Roditelji su se složili s njegovim izborom zvanja, premda im je rastanak s njime bio veoma težak.
→ {{Izabrani članci/20, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/21, 2020.
Velika sovjetska enciklopedija (rus. Большая советская энциклопедия, БСЭ) najpoznatija je i najpotpunija sovjetska enciklopedija. Jedna je od najvećih enciklopedija na ruskome jeziku. Izdavao ju je Sovjetski Savez u razdoblju između 1926. i 1978. godine. Od 2002. godine enciklopedijski podatci djelomično su uključeni u kasniju Veliku rusku enciklopediju u ažuriranome i ispravljenome obliku. Autori Velike sovjetske enciklopedije tvrdili su da je „prva marksističko-lenjinistička enciklopedija za opću namjenu“.
Ideja Velike sovjetske enciklopedije nastala je 1923. godine u Gosizdatu (rus. Госиздат) na inicijativu Ota Juljeviča Šmidta, člana Ruske akademije znanosti, koji je također bio tadašnji predsjednik Gosizdata.
Velika sovjetska enciklopedija tiskana je u tri izdanja:
- Prvo izdanje (1926. – 1947.) sastojalo se od 65 svezaka te dodatnoga sveska o Sovjetskome Savezu. Prvo izdanje imalo je oko 65.000 članaka.
- Drugo izdanje (1949. – 1958.) sastojalo se od 49 svezaka u abecednome redu, jednoga o Sovjetskome Savezu i jednoga dodatnoga sveska. Tiskan je i indeks bez broja sveska (1960.). Drugo izdanje imalo je oko 100.000 članaka.
- Treće izdanje (1969. – 1978.) sastojalo se od 30 svezaka. Dvadeset i četvrti svezak bio je tiskan u dvije knjige, od kojih je druga o Sovjetskome Savezu. Tiskan je i indeks bez broja sveska (1981.). Treće izdanje imalo je 95.279 članaka.
→ {{Izabrani članci/21, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/22, 2020.
Croatia Records najstarija je i vodeća diskografska kuća u Hrvatskoj. Osnovana je 10. srpnja 1947. godine kao "Jugoton", a nakon demokratskih promjena 1. listopada 1991. godine mijenja naziv u Croatia Records. Na domaćem tržištu, u svim segmentima glazbenog stvaralaštva – ozbiljne glazbe, jazza, instrumentalne, pop, rock, zabavne i etno-glazbe – Croatia Records proizvodi oko 70 % od ukupne proizvodnje nosača zvuka. Poslovni cilj Croatie Records jest okupljanje najvažnijih glazbenika, skladatelja, producenata i izvođača, kao i daljnji razvitak distribucijske mreže.
Croatia Records posjeduje fonoteku u kojoj se nalazi oko 90.000 naslova na raznim izdanjima i nosačima zvuka. Cjelokupan fond smješten je u klimatiziranom spremištu koje je uređeno u skladu sa svjetskim standardima po uzoru na EMI. Dana 1. lipnja 2005. godine tvrtka vlasnik Croatia Recordsa, inicira i pokreće hrvatski glazbeni kanal: CMC – Croatian Music Channel.
→ {{Izabrani članci/22, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/23, 2020.
.jpg)
Andromeda (Messier 31, M31 ili NGC 224) je spiralna galaksija, udaljena 2,538 milijuna svjetlosnih godina od nas i nalazi se u zviježđu Andromeda. Andromeda je najbliža spiralna galaktika našoj galaksiji Mliječni put. Ime galaksije potječe od područja zemaljskog neba u kojem se pojavljuje, zviježđa Andromede, koja je i sama dobila ime po etiopskoj (ili feničanskoj) princezi koja je u grčkoj mitologiji bila Perzejeva supruga.
Andromedina galaksija ima promjer od oko 220.000 svjetlosnih godina, što je čini najvećim članom Lokalne grupe. Smatra se da je slične strukture i izmjera kao Mliječna staza iako sadrži najmanje dva puta više zvijezda.
Očekuje se da će se galaksije Mliječni put i Andromeda sudariti za oko 4,5 milijardi godina, spajajući se u ogromnu eliptičnu galaksiju ili veliku lentikularnu galaksiju. S prividnom magnitudom od 3,4, galaksija Andromeda spada među najsjajnije Messierove objekte, čineći je vidljivim golim okom sa Zemlje u noći bez Mjeseca, čak i ako se promatra iz područja s umjerenim svjetlosnim zagađenjem.
→ {{Izabrani članci/23, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/24, 2020.
Volkswagen, skraćeno VW, njemački je proizvođač automobila sa sjedištem u donjosaskom gradu Wolfsburgu.
Osnovan je 1937. godine na zahtjev Njemačke fronte rada, s ciljem pokretanja masovne motorizacije u tadašnjem Trećem Reichu. Prema podacima iz 2015. godine drugi je proizvođač automobila na svijetu iza japanske Toyote. Istoimena Volkswagen grupa proizvodi najprodavanije automobile i vlasnik je mnogih slavnih automobilskih marki.
Tri automobila od Volkswagena nalaze se na popisu 10 najprodavanijih automobila svih vremena, a to su: VW Golf, VW Buba (eng. VW Beetle) i VW Passat.
Riječ Volkswagen u prijevodu znači narodni auto.
→ {{Izabrani članci/24, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/25, 2020.
Hrvati su jedini konstitutivni narod u Republici Hrvatskoj i jedan od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Manjim dijelom nastanjeni su i u susjednim i drugih zemljama srednje i jugoistočne Europe; u Austriji, Slovačkoj, Sloveniji, Mađarskoj, Srbiji (poglavito u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini), Rumunjskoj, Crnoj Gori (poglavito u Boki Kotorskoj), Sjevernoj Makedoniji, Kosovu, Italiji, te u drugim državama na svim kontinentima. Godine 2018. imali su oko 9 milijuna popisanih pripadnika razasutih diljem svijeta.
Hrvati govore hrvatskim jezikom, koji spada u skupinu južnoslavenskih jezika. Po vjeroispovijesti, dominantno su katolici. Svecem zaštitnikom hrvatskog naroda smatra se sveti Josip.
Procjene govore da Hrvata izvan domovine ima gotovo isti broj kao i u Hrvatskoj. Pretežno žive u Sjevernoj i Južnoj Americi, Zapadnoj Europi i Oceaniji. Postoje stare i organizirane hrvatske manjine u obližnjim državama: gradišćanski Hrvati u Austriji, Bunjevci i Šokci u Vojvodini, moliški Hrvati u Italiji, Bokelji ili bokeljski Hrvati u današnjoj Crnoj Gori, te Krašovani u Rumunjskoj.
U Europi su Hrvati jedan od najstarijih naroda. Srednjovjekovna Hrvatska kraljevina je bila prva među Slavenima.
→ {{Izabrani članci/25, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/26, 2020.
.jpg)
Samobor je grad u Hrvatskoj. Smješten je na istočnim obroncima Samoborskog gorja (dio Žumberačke gore), na izlazu rijeke Gradne u savsku nizinu. Od davnina ima bitno prometno značenje, između ostalog i zbog hrvatsko-slovenske granice koja se nalazi samo 5 kilometara od centra grada, i nije se mijenjala od sredine 12. stoljeća. Jedno je od najomiljenijih i najstarijih izletničkih odredišta u Hrvatskoj. U Samoboru živi oko 37.500 stanovnika od kojih je 16.000 u samom Samoboru, a 21.500 živi u okolnim mjestima koja spadaju pod lokalnu samoupravu Samobor.
Ne zna se točno po čemu je Samobor dobio svoje ime. Sama riječ Samobor sigurno je slavenskog podrijetla.
Prema jednoj legendi ime potječe od toga što su u davna vremena, u šumama pokraj grada (najvjerojatnije Stražnik i Tepec) navodno rasli su samo borovi. Bila to istina ili ne, danas je veći dio brda stražnik pošumljen upravo zimzelenim vrstama, borovima, jelama i smrekama.
→ {{Izabrani članci/26, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/27, 2020.
The Book of Souls šesnaesti je studijski album britanskog heavy metal sastava Iron Maiden. Album je 4. rujna 2015. godine objavila diskografska kuća Parlophone Records. Ovo je prvi studijski dvostruki album grupe te radi toga i njen najdulji do danas, trajući ukupno 92 minute. Objava albuma i početak promidžbene turneje bili su odgođeni kako bi pjevač Bruce Dickinson imao dovoljno vremena za oporavak nakon što mu je početkom 2015. godine bio odstranjen kancerogeni tumor.
Producent albuma bio je dugogodišnji suradnik Iron Maidena, Kevin Shirley. The Book of Souls je sniman u studiju Guillaume Tell u Parizu od rujna do prosinca 2014. godine; skupina je koristila isti studio za potrebe snimanja albuma Brave New World iz 2000. godine. Iako The Book of Souls nije konceptualni album, širom albuma ističu se mnogobrojne aluzije na dušu i smrtnost koje su utjelovljene na njegovoj naslovnici majanskog stila, koju je izradio Mark Wilkinson.
Postigavši kritički i komercijalni uspjeh The Book of Souls dobio je pozitivne recenzije te se uspeo na vrh ljestvica albuma u 24 države. Peti je (prvi postepeni) album skupine koji se našao na prvom mjestu ljestvice albuma Ujedinjenog Kraljevstva. U SAD-u je uradak postigao uspjeh The Final Frontiera pojavivši se na četvrtom mjestu ljestvice Billboard 200 te tako ponovivši najviše mjesto na toj ljestvici. The Book of Souls označio je i najdulji raskorak između objava studijskih albuma u trajanju od pet godina.
→ {{Izabrani članci/27, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/28, 2020.
Urugvaj, službeni naziv Istočna Republika Urugvaj (špa. República Oriental del Uruguay) je država na jugoistoku Južne Amerike, smještena između Brazila na sjeveroistoku i Argentine na zapadu te je smeštan na obali Atlantskog oceana i estuariju Rio de la Plata. Jedna je od politički i gospodarski najstabilnijih država Južne Amerike. U Urugvaju živi 3,3 milijuna ljudi od kojih 1,8 milijuna u gradskom području glavnog i najvećeg grada, Montevidea. S površinom od oko 176.000 kvadratnih kilometara, Urugvaj je zemljopisno druga najmanja zemlja u Južnoj Americi, nakon Surinama.
Prije dolaska Portugalaca na području Urugvaja živjelo je pleme Charrúa. Nakon dolaska Portugalaca osnovana je Colonia del Sacramento, jedno od najstarijih europskih naselja u zemlji. Sam Montevideo je osnovan kao vojno uporište Španjolaca u ranom 18. stoljeću. Urugvaj je stekao svoju nezavisnost između 1811. i 1828. godine. Današnji Urugvaj je demokratska ustavna republika, s predsjednikom koji je ujedno i predsjednik Republike i vlade.
Urugvaj zauzima prvo mjesto u Latinskoj Americi po demokraciji, blagostanju, nedostatku korupcije, a jednako tako prvi u Južnoj Americi, kada su u pitanju slobode medija, veličina srednje klase i prosperitet. Druga je zemlja u regiji po pitanju gospodarske slobode, jednakosti dohotka, dohotka po stanovniku i priljeva izravnih stranih ulaganja Urugvaj je treća najbolja zemlja na kontinentu u smislu HDI-a, rasta BDP-a, inovacija i infrastrukture.
→ {{Izabrani članci/28, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/29, 2020.
Početci Hrvatske ratne mornarice sežu u rani srednji vijek i pomorske sukobe hrvatskih kneževina, a kasnije i Hrvatskog Kraljevstva s Mlečanima, Arapima i drugim protivnicima. Dan Hrvatske ratne mornarice slavi se 18. rujna u sjećanje na taj dan 887. i pobjedu flote pod knezom Branimirom nad Mlečanima kod Makarske. Hrvatski pomorci i brodovi sudjelovali su u raznim bitkama i mornaricama tijekom stoljeća. Od konačnog habsburškog preuzimanja Istre i Dalmacije 1815., ustrojava se prva moderna ratna mornarica na hrvatskom području. Gotovo sve važne mornaričke luke i tvrđave bile su na hrvatskom dijelu Jadrana, a više od trećine pripadnika bili su Hrvati. Hrvatski partizani su 1942., tijekom talijanske okupacije Jadrana, osnovali gerilsku partizansku mornaricu koja je oslobodila primorje od okupacije Trećeg Reicha i Italije. Moderna Hrvatska ratna mornarica osnovana je tijekom osamostaljenja Hrvatske od Jugoslavije, čije je brodovlje i luke preuzela, u rujnu 1991. Sudjelovala je aktivno u Domovinskom ratu, a od 2015. i u mirovnim operacijama i NATO-vim vježbama i izvan Jadranskog mora.
→ {{Izabrani članci/29, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/30, 2020.
.svg)
Konfederacija Američkih Država ili Konfederativne Američke Države (eng. Confederate States of America, akronimi: CSA, C.S. ili CS; hrv. KDA ili KAD), bila je međunarodno nepriznata konfederacija koju je 8. veljače 1861. godine osnovalo šest od sveukupno sedam južnjačkih robovlasničkih država koje su proglasile svoje odcjepljenje od Sjedinjenih Američkih Država. Konfederacija je kao svoje zemlje članice proglasila one države koje su službeno proglasile svoje odcjepljenje, dvije dodatne države upitnog stajališta te jedan novi teritorij. Separatisti su smatrali da je Ustav SAD-a bio isključivo ugovor kojeg je svaka država mogla ignorirati bez prethodnih konzultacija. S druge strane, SAD (Unija) je smatrao odcjepljenje u potpunosti ilegalnim. Američki građanski rat započeo je 1861. godine napadom na Fort Sumter, utvrdu Unije koja se nalazila na teritoriju Konfederacije. Do 1865. godine, nakon vrlo teških bitaka, u većini slučajeva vođenih na području Konfederacije, Konfederacija je poražena. Niti jedna strana država svijeta nikada službeno nije priznala samostalnost Konfederacije, iako su joj neke priznale status zaraćene strane.
→ {{Izabrani članci/30, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/31, 2020.
Visoko je grad u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, u Zeničko-dobojskoj županiji. Prirodni okoliš Visokog određen je dolinama rijeka Bosne i Fojnice. Po popisu iz 2013. godine u Visokom živi 39.838 stanovnika.
Visočka dolina bila je rano središte srednjovjekovne države u Bosni. U Milima je bilo bansko sjedište i središte državnog života, gdje se održavao stanak rusaga bosanskog, te krunsko mjesto prvog kralja Bosne Tvrtka Kotromanića. Stari grad Visoki koji se nalazi na brdu Visočica bio je politički bitna tvrđava, a njezino podgrađe Podvisoki bilo je jedno od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne. Kasnije, u prvoj polovini 14. stoljeća, u obližnjim Moštrima bila je kuća krstjana. Od srednjovjekovnog je grada Visoko izraslo u naselje otomanskog tipa. U okviru ove nove vrste grada povijesnu ulogu imao je osmanlijski guverner Bosne Ajas-paša. Prije rata u Bosni i Hercegovini općina je bila najveći izvoznik tekstila i kože u Jugoslaviji. Danas su nositelji gospodarskog rasta i razvitka i dalje kožarsko-tekstilna industrija, te auto-industrijska. Od 2006. godine Visoko posjećuju desetci tisuća turista zbog tvrdnji Semira Osmanagića.
→ {{Izabrani članci/31, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/32, 2020.
Šibenik je jedan od najstarijih hrvatskih samorodnih gradova na Jadranu, glavni grad te kulturno, obrazovno, upravno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije.
Prvi put se spominje na Božić 1066. u darovnici Petra Krešimira IV., pa se naziva i Krešimirovim gradom. Do epidemije kuge polovicom 17. stoljeća bio je najveći grad na cijeloj istočnoj obali Jadrana Šibenik je de facto bio glavni grad Hrvatske od prosinca 1944. do svibnja 1945. Značajan je i kao mjesto osnivanja Hrvatske ratne mornarice.
Geografski smještaj: Šibenik se nalazi na 43˚44' sjeverne zemljopisne širine i 15˚55 istočne zemljopisne dužine. Geografski položaj: Grad leži amfiteatralno oko Šibenskoga zaljeva (jedna od najboljih jadranskih prirodnih luka), na brežuljcima Tratra (496 m), nedaleko od utoka Krke u more. Sa Zadrom na sjeverozapadu (udaljen 79 km) i Splitom na jugoistoku (80 km) povezan je Jadranskom magistralom, autocestom i željezničkom prugom. Trajektnim vezama povezan je sa šibenskim otocima (Prvić, Zlarin, Žirje, Kaprije, Obonjan). Reljef karakterizira vrlo razvedena obala, širok pojas zaleđa primorsko-dinarskog krša Zagore, brdsko-planinski prostor sa zavalom Plavno i plodnim poljima u kršu, Kninsko, Kosovo i Petrovo polje te sjevernom zaravni Bukovica s Prominom, kanjonom rijeka Krke i Čikole te Miljevcima.
Krajobraz regije je vrlo raznolik, a more je najveće bogatstvo i osnovni prirodni izvor koji određuje gospodarsku osnovu. Zračna duljina obale je 56,2 km, a stvarna čak 805,9 km. Na području županije nalaze se dva nacionalna parka, Krka i Kornati te jugoistočni (manji) dio Parka prirode Vransko jezero. Prosječna gustoća naseljenosti je 51,5 st. na km2.
→ {{Izabrani članci/32, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/33, 2020.
Okrugla crkva (bug. Кръгла църква, Kragla carkva), također poznata i kao crkva svetog Ivana (bug. църква Свети Йоан, carkva Sveti Joan), velika je i djelomično očuvana pravoslavna crkva. Nalazi se u Velikom Preslavu, bivšem glavnom gradu Prvog Bugarskog Carstva, danas gradu u sjeveroistočnom dijelu Bugarske. Crkva datira iz 10. stoljeća, a izgrađena je za vrijeme vladavine bugarskog kneza Simeona I.. Otkopana je i prvi put ispitana u razdoblju od 1927. do 1928. godine.
Smatra se da je ova crkva jedan od najupečatljivijih primjera srednjovjekovne bugarske arhitekture. Okrugla crkva dobila je ime zbog prepoznatljivog kružnog oblika cele (naosa), koja služi kao mjesto održavanja liturgije. Crkva ima široki atrij, pravokutni ulaz, odnosno narteks, okružen s dvije male kule.
Dizajn crkve podudara se s religijskom arhitekturom iz kasnog rimskog razdoblja, odnosno pripada ranokršćanskoj umjetnosti. Zbog svog karakterističnog plana i arhitekture, koji se značajno razlikuje od bugarskih i bizantskih crkvenih objekata, smatra se da je tijekom gradnje ove crkve veliki utjecaj imala kavkaska arhitektura i arhitektura dinastije Karolinga. Drugi naziv za ovaj objekt je Zlatna crkva (bug. Златната църква) i on proizlazi iz njegove moguće i popularne identifikacije s „novom zlatnom crkvom” u Velikom Preslavu koja se spominje u srednjovjekovnim književnim izvorima.
→ {{Izabrani članci/33, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/34, 2020.
Bruce Dickinson je britanski pjevač, kantautor, glazbenik, zrakoplovni pilot, poduzetnik, pisac i radijski komentator. Glavni je pjevač heavy metal sastava Iron Maiden te je čuven po svojem opsežnom opernom vokalnom stilu i energičnim nastupima.
Rođen u Worksopu, Nottinghamshireu, Dickinson je započeo svoju glazbenu karijeru 1970-ih kao pjevač u malim kavanskim sastavima dok je pohađao školu u Sheffieldu i studirao na londonskom sveučilištu. Godine 1979. pridružio se heavy metal grupi Samson s kojom je postao djelomično poznat pod pseudonimom "Bruce Bruce" te je pjevao na dva njezina studijska albuma. Napustio je Samson 1981. godine kako bi se pridružio Iron Maidenu, zamjenjujući Paula Di'Anna, te se prvi put pojavio na albumu The Number of the Beast 1982. godine. U vrijeme njegove prve suradnje sa sastavom Iron Maiden je objavio nekolicinu albuma koji su tijekom 1980-ih postigli platinastu i zlatnu nakladu u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu.
Osim po glazbenoj karijeri Dickinson je poznat po raznim drugim aktivnostima. Među najpopularnijima je njegova karijera komercijalnog zrakoplovnog pilota za tvrtku Astraeus Airlines te je dan danas tijekom svjetskih turneja kapetan u Ed Force Oneu, preuređenom unajmljenom avionu Iron Maidena. Nakon što je Astraeus prestao postojati, godine 2012. osnovao je Cardiff Aviation, vlastitu tvrtku za održavanje letjelica i treniranje pilota.
→ {{Izabrani članci/34, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/35, 2020.
Izraz "SCUM" pojavio se na omotu prvog izdanja Olympia Pressa u obliku "S.C.U.M.", uz komentar da je u pitanju pokrata koja znači "Society for Cutting Up Men" ("Društvo za uništavanje muškaraca"). Solanas se usprotivila takvoj tvrdnji i inzistirala na tome da nije u pitanju pokrata, iako se prošireni oblik pojavio u reklami u Village Voiceu koju je napisala 1967. godine. Solanas je u hotelu Grand Chelsea, gdje je višekratno boravila, održala nekoliko sastanaka tijekom kojih je regrutirala članove za SCUM. Manifest nije privukao veću pozornost dok Solanas 1968. nije pokušala ubiti Andyja Warhola. Zbog tog su događaja manifest i sama Solanas pridobili značajnu pažnju medija. Dok je feministica Ti-Grace Atkinson branila Solanas i smatrala manifest valjanom kritikom patrijarhata, ostale su feministice, kao što je Betty Friedan, Solanasine poglede smatrali preradikalnima i polarizirajućima.
→ {{Izabrani članci/35, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/36, 2020.
Sjevernoirski sukob (irs. Na Trioblóidí; eng. The Troubles) bio je etničko-nacionalistički sukob u Sjevernoj Irskoj u drugoj polovini 20. stoljeća. Smatra se gerilskim i sukobom slabog intenziteta. Nasilje je počelo u kasnim 1960-im i smatra se da se završilo sporazumom iz Belfasta 1998. Iako se sukob odvijao u Sjevernoj Irskoj, došlo je do nasilja i u Irskoj, Engleskoj i kontinentalnoj Europi. Sukob je primarno bio političke i nacionalističke naravi, podstaknut povijesnim dešavanjima. Također je imao etničku i sektašku dimenziju, iako nije bio religijski sukob. Ključni uzrok sukoba bio je ustavni status Sjeverne Irske. Unionisti i lojalisti, koji su uglavnom protestanti i smatraju se Britancima, zalažu se za ostanak Sjeverne Irske u Ujedinjenom Kraljevstvu. Irski nacionalisti i republikanci, koji su uglavnom Irci katolici, zalažu se za ujedinjenje Sjeverne Irske s Republikom Irskom. Sukob je počeo tijekom političke kampanje Sjevernoirske udruge za ljudska prava kako bi se završila diskriminacija unionističke, protestanske vlade i policije nad katolicima. Unionisti su se ovoj kampanji suprostavili izazivanjem nemira, što je dovelo do raspoređivanja britanskih trupa diljem Sjeverne Irske u cilju zaštite katoličkog stanovništva kao i do sukoba koji će trajati 3 desetljeća. Glavni sudionici sukoba bile su republikanske i lojalističke paravojske, britanske sigurnosne snage i politički aktivisti i političari. Sigurnosne snage Republike Irske igrale su malu ulogu. U sukobu je poginulo preko 3 500 ljudi, od čega su civili 52%, pripadnici britanskih sigurnosnih snaga 32% i pripadnici paravojski 16%. Dolazilo je do sporadičnog nasilja i nakon potpisivanja sporazuma u Belfastu, uključujući i kampanju republikanaca koji se protive primirju.
→ {{Izabrani članci/36, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/37, 2020.
Spirit (Mars Exploration Rover – A, MER-A; hrv. Duh), NASA-in robotski rover na Marsu aktivan u razdoblju od 2004. do 2010., prvi od dva iz programa Mars Exploration Rovers. Lansiran je 10. lipnja 2003. Uspješno je sletio 4. siječnja 2004., tri tjedna prije Opportunityja (MER-B) i na drugoj strani planeta, u predjelu Gusev kratera. Rover je uspješno završio svoju planiranu misiju od 90 solova (Marsovskih dana). U travnju 2009. rover je zapeo u pijesak bez mogućnosti da se iz njega izvuče. U tom trenutku istraživao je područje Home Plate. Posljednja komunikacija s Spiritom ostvarena je 22. ožujka 2010. nakon čega je zbog malo raspoložive električne energije, najvjerojatnije započeo hibernacijski način rada.
Pokušaji da se s roverom uspostavi veza službeno su prekinuti 24. svibnja 2011., kada je NASA objavila da su napori za komunikaciju s roverom završeni, nazivajući misiju završenom. Svečani oproštaj dogodilo se u sjedištu NASA-e nedugo zatim.
Laboratorij za mlazni pogon (JPL), odjel Kalifornijskog tehnološkog instituta u Pasadeni, upravljao je projektom Mars Exploration Rover za NASA-in ured za svemirsku znanost u Washingtonu. Cijeli projekt stajao je 800 milijuna dolara.
→ {{Izabrani članci/37, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/38, 2020.
Vjetroagregat je rotirajući stroj koji pretvara kinetičku energiju vjetra prvo u mehaničku, a zatim preko električnih generatora u električnu energiju. Pri tome se rotor vjetroturbine i rotor električnog generatora nalaze na istom vratilu. Vjetroagregat je još poznat pod nazivima vjetroturbina i vjetrogenerator, a u stvari vjetroagregat se sastoji od vjetroturbine i vjetrogeneratora. Mnogi ga još nazivaju i vjetroelektrana, što nije sasvim točno, pošto pojam vjetroelektrana označava niz blisko smještenih vjetroagregata, najčešće istog tipa, izloženih istom vjetru i priključenih posredstvom zajedničkog rasklopnog uređaja na električnu mrežu.
Vjetroagregati koriste energiju vjetra, koja se ubraja u obnovljive izvore energije.
→ {{Izabrani članci/38, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/39, 2020.
I brazilska i njemačka nogometna reprezentacija do polufinala su stigli bez poraza na prvenstvu, s tim da je Brazil u susret ušao bez dvojice ključnih igrača; napadač Neymar se ozljedio u četvrtfinalu protiv Kolumbije, dok je braniču i kapetanu Thiagu Silvi nastup bio zabranjen zbog prikupljenih žutih kartona. Unatoč nedostacima, očekivao se neizvjestan susret, s obzirom na to da su obje momčadi tradicionalne sile Svjetskih nogometnih prvenstava, s osam zajedničkih naslova prvaka. Zadnji i jedini susret ovih dviju momčadi na Svjetskim prvenstvima bio je u finalu 2002. godine, u kojem je Brazil osvojio svoj peti naslov. Međutim, ovaj se susret završio šokantnim porazom Brazila; Nijemci su već na poluvremenu vodili rezultatom 5:0, s tim da su četiri pogotka postigli u razdoblju od 6 minuta, a kasnije su rezultat digli na 7:0. Brazil je tek u zadnjoj minuti susreta uspio postići pogodak, postavivši tako konačan rezultat od 7:1. Njemački vezni igrač Toni Kroos, inače strijelac dva pogotka na susretu, odabran je za igrača utakmice.
Njemačka je pobjeda bila najveća pobjeda u polufinalima Svjetskih prvenstava. Uz to, ovom je pobjedom Njemačka prestigla Brazil kao momčad s najviše postignutih pogodaka na Svjetskim prvenstvima, postala prva reprezentacija koja je dostigla osam finala SP-a, dok je njihov drugi gol na utakmici, kojeg je postigao Miroslav Klose, bio njegov 16. u završnicama Svjetskih prvenstava, prestigavši tako rekord brazilskog napadača Ronalda kao najboljeg strijelca svih Svjetskih prvenstava. Brazilski je poraz prekinuo njihov niz od 62 utakmice bez poraza na domaćem terenu u službenim natjecanjima koji je trajao još od 1975. godine, te su izjednačili svoj najveći poraz u povijesti reprezentacije, onaj od 6:0 protiv Urugvaja 1920. godine, tako da je ovaj susret označen kao nacionalna sramota.
Susret su brazilski mediji prozvali Mineirazo, evocirajući na sličnu nacionalnu sramotu iz Svjetskog prvenstva 1950., zvanu Maracanazo, kada je Brazila na domaćem terenu porazio Urugvaj i tako im uzeo naslov svjetskog prvaka. Brazil je naposljetku izgubio i susret za treće mjestu protiv Nizozemske, dok su Nijemci pobijedili Argentinu u finalu prvenstva i po četvrti put postali nogometni prvaci svijeta.
→ {{Izabrani članci/39, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/40, 2020.
.jpg)
Joel i Ethan Coen, poznati kao Braća Coen, američki filmski redatelji, scenaristi i producenti. Tijekom više od 20 godina, dvojac je napisao i režirao brojne uspješnice, od urnebesnih komedija (Tko je ovdje lud?, Arizona Junior, Mr. Hula-Hoop) preko film noira (Millerovo raskrižje, Suvišna okrutnost, Čovjek kojeg nije bilo, Nema zemlje za starce) do filmova koji spadaju u oba ta žanra (Fargo, Veliki Lebowski, Barton Fink). Braća svoje filmove pišu, režiraju i produciraju zajedno, iako je donedavno Joel dobivao pojedinačno pridane zasluge za režiju, a Ethan za produkciju. Često se izmjenjuju kod honorara za scenarij, dok se zajednički potpisuju za scenarij pod pseudonimom "Roderick Jaynes". U filmskoj industriji su poznati kao "dvoglavi redatelj" jer dijele slične vizije o tome kako bi njihovi filmovi trebali izgledati; zato glumci često kažu da mogu prići svakom bratu pojedinačno s pitanjem, ali će dobiti isti odgovor.
Joel Coen (29. studenog 1954.) i Ethan Coen (21. rujna 1957.) odrasli su u St. Louis Parku u Minnesoti, predgrađu Minneapolisa. Njihovi roditelji, Edward i Rena Coen, oboje Židovi, bili su profesori. Otac je bio profesor ekonomije na Sveučilištu u Minnesoti, dok je njihova majka bila povjesničarka umjetnosti na Sveučilištu St. Cloud State.
Kad su bili djeca, Joel je uštedio nešto novca od kosidbe travnjaka kako bi kupio Vivitar Super 8 kameru. Braća su zajedno presnimavali filmove koje bi vidjeli na televiziji, a u "glavnoj ulozi" bio je dječak iz susjedstva, Mark Zimering ("Zeimers"). Njihov prvi pokušaj bio je nazvan Henry Kissinger, Man on the Go. The Naked Prey (1966.) Cornela Wildea postao je njihov Zeimers in Zambia, u kojem se Ethan pojavio kao domorodac s kopljem.
→ {{Izabrani članci/40, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/41, 2020.
Torcida (puni naziv: Klub navijača Hajduka Torcida, skraćeno: KNH Torcida) je navijačka skupina Hrvatskog nogometnog kluba Hajduka, osnovana 28. listopada 1950. godine. Torcida je najstarija navijačka skupina u Europi. Klub navijača djeluje na adresi Zrinsko-Frankopanska 17, Split. Slogan navijača je "Hajduk živi vječno", kojim se svjedoči o dugoj i neprekinutoj tradiciji imena koje opstoji bez promjene od osnivanja do danas, odakle i geslo: "Hajduk živi vječno" i "Živimo za Hajduk". Članovi Torcide kao i ostali najvatreniji navijači kluba okupljaju se na poljudskom sjeveru odakle gromoglasnim navijanjem bodre svoj klub. Osnivanju Torcide prethodilo je organizirano navijanje još od osnivanja Hajduka 1911. godine. Prvi organizirani odlazak navijača na domaće gostovanje zabilježeno je 1927. protiv HAŠK-a u Zagrebu, a na inozemno gostovanje 1936. protiv Rome u Rimu. Torcida je osnovana 1950., uoči nogometne utakmice s Crvenom zvezdom koju su pokrenuli dalmatinski studenti u Zagrebu Vjenceslav Žuvela, i uz njega Ante Ivanišević, Ante Dorić i još neki, a prema riječima Ante Dorića glavni podstrek dao im je Bajdo Vukas koji je oduševljeno pričao o atmosferi na brazilskim stadionima. Lovor Dragojević nacrtao je prvi logotip Torcide.
→ {{Izabrani članci/41, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/42, 2020.
Ulderiko Donadini (Plaški, 8. travnja 1894. - Zagreb, 10. svibnja 1923.), bio je hrvatski književnik. Obitelj Donadini potječe iz Italije. Oko 1750. godine doselila se iz Vicenze ili Mantove u Korčulu. Djed, po kome je pisac dobio ime, bio je učitelj u Stonu, a kasnije općinski tajnik u Trogiru. Iz braka s Marijom Huttner (podrijetlom Austrijanka) rodio se sin Ivan, piščev otac, koji je bio inženjer šumarstva, te je radio u Dalmaciji i Lici. Vjenčao se s Franjkom Vrdoljak (Imoćankom) i s njom imao šest kćeri i dva sina. Ivan Donadini bio je nepromišljen čovjek, nagao, njegov je način života cijelu obitelj doveo do bankrota, te su živjeli vrlo siromašno. Obiteljske odnose Donadini opisao je u svojim djelima: agresivni i patrijarhalni otac alkoholičar koji napušta obitelj i brižna majka uz koju je jako vezan. Ulderiko Donadini završio je osmi razred više pučke škole u Ogulinu, te se obitelj 1907. godine seli u Zagreb gdje Donadini iste godine upisuje prvi razred realne donjogradske gimnazije koju će završiti 1912. godine. Dobio je stipendiju (koju je davala Zaklada za uzgoj djece šumarskih činovnika) za Gospodarsko-šumarsku akademiju (1913.). Iduće godine prelazi na Prirodoslovni fakultet gdje sluša biologiju i kemiju što je 1917./18 i apsolvirao. Dolaskom u Zagreb priključuje se raznim ograncima školskoga umjetničkog kruga, između ostalih i u literarnom kružoku s Augustom Cesarcem. U burnoj 1912. godini, s đačkim štrajkovima i atentatom na bana Slavka Cuvaja, Donadini nije neposredno sudjelovao već je držao govore na đačkim skupovima i predvodio đačke prosvjede.
→ {{Izabrani članci/42, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/43, 2020.
Potres u Zagrebu 2020. jačine 5,5 stupnjeva po Richteru dogodio se u Zagrebu, u nedjelju, 22. ožujka 2020. u 6:24 sati. Euromediteranski seizmološki centar javio je da se epicentar nalazio 7 kilometra sjeverno od središta Zagreba (Markuševec), na dubini od 10 km.
U 7:01 sati uslijedio je još jedan potres jačine 5,0 stupnjeva po Richteru. Treće jače podrhtavanje tla zabilježeno je u 7:41 sati, jačine 3,7 po Richteru. U nešto više od 24 sata nakon prvog potresa, na području grada Zagreba zabilježeno je 57 dodatnih potresa, a prema podacima Seizmološke službe i Euromediteranskog seizmološkog centra najjači je bio magnitude 5,5 stupnjeva po Richterovoj ljestvici, a najslabiji 2,0. Seizmološka služba objavila je da je do 14. travnja zabilježeno oko 145 potresa koje su osjetili građani, magnitude iznad 1,3 stupnja po Richterovoj ljestvici. Seizmografi su zabilježili još oko 850 potresa magnituda manjih od 1,3 stupnja.
U povijesnom središtu grada zabilježene su veće materijalne štete, oštećen je i vrh južnog tornja Zagrebačke katedrale. Gradonačelnik Grada Zagreba je 23. ožujka 2020. proglasio prirodnu nepogodu uzrokovanu potresom na području grada Zagreba.
→ {{Izabrani članci/43, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/44, 2020.
Mirogoj je središnje zagrebačko groblje smješteno na obroncima Medvednice. Smatra se jednim od najljepših groblja u Europi. Međutim, Mirogoj je također predivan park i umjetnička galerija na otvorenom. Zbog velikog broja sahranjenih znamenitih osoba Mirogoj naziva se hrvatskim Panteonom.
Šezdesetih godina 19. stoljeća zagrebačka su gradska groblja bila prenapučena i postalo je neophodno pronaći i osmisliti prostor za novo gradsko groblje. Gradska općina je 1872. godine dogovorila s Nadbiskupijom zatvaranje nekoliko manjih groblja koja su svoju imovinu predala za kupnju novoga zemljišta za novo skupno groblje. Tako je gradska općina stekla uvjete za kupnju zemljišta na dražbi imanja Ljudevita Gaja 1873. godine. Može se smatrati da je tada osnovan zagrebački Mirogoj, iako je službeno otvorenje groblja bilo 6. studenoga 1876. godine.
Nakon što je Mirogoj dobio svoj Statut kao gradski komunalni objekt, počelo se razmišljati i o uređenju samog groblja koje je povjereno Hermanu Bolléu. Bollé je iskoristio pruženu mu priliku, zamislio i velikim dijelom realizirao vrhunski arhitektonsko-urbanističko-skulpturalni kompleks jasne kreativne koncepcije koji će, građen desetljećima, postati spomenik mrtvima i živima za nadolazeća stoljeća. Postat će i ostati spomenik svom tvorcu, velikom i često osporavanom arhitektu, kao njegovo jedino nikad osporavano djelo.
→ {{Izabrani članci/44, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/45, 2020.
Areografija ("Marsov zemljopis", "Marsova geografija"), podrazumijeva razgraničenje i karakterizaciju područja na Marsu. Areografija je uglavnom usmjerena na ono što se na Zemlji naziva fizička geografija ili fizikalni zemljopis; to je raspodjela fizičkih obilježja preko Marsa i njihovih kartografskih prikaza.
Prva detaljna opažanja Marsa bila su sa zemaljskih teleskopa. Povijest ovih promatranja obilježena je Marsovim opozicijama, kada je planet najbliži Zemlji i stoga je tada najlakše vidljiv, što se događa svakih nekoliko godina. Još su zapaženije Marsove perihelske opozicije koje se javljaju otprilike svakih 16 godina, a razlikuju se po tome što je Mars najbliži Zemlji, a Jupiterov perihel ga čini još bližim Zemlji.
U rujnu 1877. (perihelska opozicija Marsa dogodila se 5. rujna) talijanski astronom Giovanni Schiaparelli objavio je prvu detaljnu kartu Marsa. Te su mape osobito sadržavale značajke koje je nazvao canali ("kanali"), za koje je kasnije pokazano da su optička iluzija. Ti su kanali bili navodno duge ravne linije na površini Marsa kojima je dao imena poznatih rijeka na Zemlji. Njegov je izraz popularno pogrešno označen kao umjetni kanali, pa je tako započela kontroverza Marsovskih kanala.
→ {{Izabrani članci/45, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/46, 2020.
Tin Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891. – Zagreb, 12. studenoga 1955.), hrvatski pjesnik.
Tin Ujević rodio se u Dizdara kuli u Vrgorcu. Njegovo puno ime bilo je Augustin Josip Ujević, po starom običaju župe imotskih Poljica, gdje su svoj pokrštenoj djeci davana dva imena. Njegov otac, Ivan Ujević, bio je učitelj rodom iz Krivodola u Imotskoj krajini, dok mu je majka Bračanka, iz mjesta Milne. Tin je rođen kao jedno od petero djece od kojih je dvoje umrlo još u djetinjstvu.
S očeve je strane mogao naslijediti određen književni talent, jer je ovaj, kao učitelj, bio sklon književnosti te je i sam pisao. Tin je prva tri razreda osnovne škole polazio u Imotskom, kada seli u Makarsku gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. Godine 1902. odlazi u Split gdje se upisuje u klasičnu gimnaziju i živi u nadbiskupijskom sjemeništu. U svojoj trinaestoj godini počinje pisati pjesme od kojih ništa nije sačuvano (po njemu je njegovo prvo djelo kratak tekst "Voda" koji je završio u košu za smeće nekog urednika). Godine 1909. Tin maturira u Splitu s odličnim uspjehom, odriče se mogućnosti zaređenja te odlazi u Zagreb upisujući studij hrvatskog jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Te iste godine objavio je svoj prvi sonet "Za novim vidicima" u časopisu "Mlada Hrvatska".
→ {{Izabrani članci/46, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/47, 2020.
1. Outside (podnaslov: The Nathan Adler Diaries: A Hyper-cycle) devetnaesti je studijski album britanskog glazbenika Davida Bowieja. Diskografske kuće Arista Records, BMG i RCA Records objavile su ga 25. rujna 1995. u Europi, dok ga je istog dana u SAD-u objavio Virgin Records. Označio je ponovnu Bowiejevu suradnju s Brianom Enom, s kojim je tijekom 1970-ih surađivao na Berlinskoj trilogiji. 1. Outside prati likove u distopijskome svijetu prije samog početka 21. stoljeća. Singlovi s albuma, "The Hearts Filthy Lesson", "Strangers When We Meet" i "Hallo Spaceboy" (koji je remiksala skupina Pet Shop Boys), Bowieja su vratili u glavnu struju rock glazbe.
Bowie je na vjenčanju s Iman Abdulmajid 1992. godine ponovo počeo razgovarati s Brianom Enom. Obojica su svirali djeliće vlastite glazbe tijekom svadbenog domjenka i svidjela im se "plima i oseka" parova na plesnom podiju. Bowie je izjavio da je tad znao "da nas obojicu više privlače rubovi glavne struje od nje same. Slali smo si dugačke manifeste o tome što nedostaje glazbi i što bismo trebali činiti. Odlučili smo doista eksperimentirati i otići u studio bez ikakvih ideja". Bowie i Eno početkom 1994. posjetili su Gugging, psihijatrijsku bolnicu u blizini Beča, gdje su intervjuirali i fotografirali tamošnje pacijente poznate po "marginalnoj umjetnosti" Na jednu od pjesama na albumu, "I'm Deranged", izravno je utjecao jedan od pacijenata kojeg je Bowie intervjuirao u bolnici. Bowie i Eno ponijeli su neka od tih umjetničkih djela u studio kad su u ožujku 1994. počeli raditi zajedno te su tako stvorili trosatnu skladbu koja se uglavnom sastojala od dijaloga. Krajem te godine časopis Q zamolio je Bowieja da deset dana piše dnevnik kako bi ga časopis mogao kasnije objaviti, no Bowie se pobojao da će njegov dnevnik biti dosadan ("...idem u studio, vraćam se kući i odlazim na počinak") i umjesto toga napisao je dnevnik za jednog od izmišljenih likova (Nathana Adlera) koji je nastao tijekom njegove ranije improvizacije s Enom. Bowie je izjavio: "Umjesto deset dana opisao sam petnaest godina njegova života!" To je postavilo temelje za priču na 1. Outsideu.
→ {{Izabrani članci/47, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/48, 2020.
Nikola VII. Zrinski (na mađarskom: Zrínyi Miklós; Čakovec, 1. svibnja 1620. – Gornji Kuršanec kod Čakovca, 18. studenoga 1664.), bio je hrvatski ban, vojskovođa i pjesnik.
Grof Nikola Zrinski bio je hrvatski ban od 1647. do 1664. godine. Zbog toga što je rođen u Čakovcu i gdje je proveo velik dio života, neki povjesničari ga nazivaju i Nikola Zrinski Čakovečki. U rodoslovlju cijele obitelji knezova Zrinskih, koja je bila vrlo moćna i utjecajna u srednjovjekovnom Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu i kasnije u Hrvatskoj u sklopu Habsburške monarhije, on je sedmi po redu s tim imenom, pa mu neki, radi lakše orijentacije, ime pišu kao Nikola VII. Zrinski. U pojedinim tekstovima naziva ga se i Nikola Zrinski mlađi.
Nikola Zrinski praunuk je Nikole Šubića Zrinskog, sigetskog junaka, a unuk Jurja IV. Zrinskog, koji je 1574. godine u Nedelišću dao tiskati znamenitu knjigu Decretum koteroga je Verbeci Ištvan dijački popisal hrvatskoga pravnika Ivanuša Pergošića. Nikolin otac, ban Juraj V. Zrinski umro je 28. prosinca 1626. godine u vojnom taboru u Požunu (današnja Bratislava u Slovačkoj), gdje je sudjelovao sa svojom postrojbom u Tridesetogodišnjem ratu. Povijesni izvori govore da je bio otrovan.
→ {{Izabrani članci/48, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/49, 2020.
Atentat na predsjednika SAD-a Johna Fitzgeralda Kennedyja dogodio se u Dallasu 22. studenog 1963. godine. Na Kennedyja su u 12:30 po lokalnom vremenu, dok se u predsjedničkoj limuzini sa spuštenim krovom vozio ulicama grada, ispaljena tri hica iz puške, od kojih su ga dva pogodila te od čega je nedugo potom umro. Nekoliko sati kasnije bivši marinac Lee Harvey Oswald uhapšen je, a potom i optužen za atentat. Tvrdio je da je nedužan, ali to nije imao priliku dokazati pred sudom jer ga je dva dana kasnije u policijskoj stanici pred TV-kamerama ubio Jack Ruby, vlasnik noćnog kluba povezanog s organiziranim kriminalom. Budući da se detalji ubojstva više nisu mogli razotkriti na sudu, formirano je posebno istražno tijelo zvano Warrenova komisija, čiji je zaključak bio da je Oswald djelovao sam i ubio predsjednika iz nepoznatih motiva.
Međutim, američka javnost, dijelom i zbog toga što je bila šokirana ubojstvom mladog, karizmatičnog i popularnog vođe, a dijelom zbog niza nerazjašnjenih okolnosti vezanih uz atentat, nije prihvatila tu verziju događaja. Posebni kongresni odbor House Select Committee on Assassinations donio je tijekom 1970-ih zaključak kojim se odbacuju nalazi Warrenove komisije. Kasnija znanstvena i povijesna istraživanja, međutim, djelomično su potvrdila sporne Warrenove zaključke. Usprkos tome, atentat je već desetljećima predmet brojnih teorija zavjere, kojima su doprinos dali i holivudski filmovima na temu atentata. Zbog toga, kao i utjecaja na popularnu kulturu u SAD-u i ostatku svijeta, atentat na Kennedyja smatra se jednim od najdramatičnijih i najšokantnijih događaja u 20. stoljeću, odnosno jednim od najpoznatijih atentata u povijesti uopće.
→ {{Izabrani članci/49, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/50, 2020.
U astronomiji, izvanzemaljsko nebo je pogled na svemir s površine astronomskog tijela koje nije Zemlja.
Jedino izvanzemaljsko nebo koje su astronauti izravno promatrali i fotografirali je Mjesečevo. Nebo Venere, Marsa i Titana promatrano je svemirskim sondama dizajniranim za slijetanje na površinu i prijenos slika natrag na Zemlju.
Čini se da se značajke izvanzemaljskog neba bitno razlikuju zbog niza čimbenika. Izvanzemaljska atmosfera, ako je prisutna, ima veliki utjecaj na vidljive karakteristike. Gustoća i kemijski sastav atmosfere mogu pridonijeti razlikama u boji, neprozirnosti (uključujući maglu) i prisutnosti oblaka. Astronomski objekti također mogu biti vidljivi i mogu uključivati prirodne satelite, prstenove, zvjezdane sustave i maglice i druga tijela planetarnog sustava.
Prividna magnituda Sunca mijenja se prema zakonu obrnutih kvadrata, stoga se razlika u veličini kao rezultat veće ili manje udaljenosti od različitih nebeskih tijela može predvidjeti sljedećom formulom:
- , gdje "udaljenost" može biti u km, AJ ili bilo kojoj drugoj odgovarajućoj jedinici.
Za ilustraciju, budući da je Pluton u prosjeku udaljen 40 AJ od Sunca, proizlazi da bi se činilo da je matična zvijezda puta svijetla kao na Zemlji.
→ {{Izabrani članci/50, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/51, 2020.
Crna Gora (cnr. lat. Crna Gora, cnr. ćir. Црна Гора) je sredozemna i jugoistočnoeuropska parlamentarna republika. Na sjeveroistoku graniči sa Srbijom (duljina granice 124 km), na istoku s Republikom Kosovo (79 km), na jugu s Albanijom (172 km), Hrvatskom na jugozapadu (22,6 km), Bosnom i Hercegovinom na zapadu (245 km), dok priobalni dio mora, uz međunarodne vode, čini granicu s Italijom. Kopnena površina iznosi 13.812 km² dok površina obalnog mora iznosi 2.440 km². Obala je duga 293,5 km (90 km zračne linije) i osrednje razvedena (koeficijent razvedenosti iznosi 3,0). Glavni grad je Podgorica, gospodarsko i političko središte Republike Crne Gore u kojoj su Vlada i parlament, dok prijestolnica Cetinje ima kako kulturni i znanstveni tako i politički značaj jer se u prijestolnici nalaze rezidencija predsjednika crnogorske države i diplomatsko sjedište zemlje. Nositelj suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo. Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski jezik, ćirilično i latinično pismo su ravnopravni, a u službenoj uporabi su i srpski, bošnjački, albanski i hrvatski jezik. Valuta koja se koristi u državi je euro iako Crna Gora službeno nije članica Europske unije niti Eurozone. Na snazi je Ustav koji je donesen 19. listopada 2007. godine, a proglašen u 22. listopada 2007. godine.
Crna Gora zauzima uglavnom planinsko područje, a sastoji se iz pet prirodnih regionalnih cjelina: Stare Crne Gore, Brda, Sjeveroistočnoga škriljavoga gorja, Središnjega nizinskog prostora i Primorja.
Crna Gora je članica Ujedinjenih naroda, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, Vijeća Europe i sredozemne unije. Također je kandidat za članstvo u Europskoj uniji od 2010. godine. Crna Gora je 5. lipnja 2017. godine postala 29. članica NATO-a.
→ {{Izabrani članci/51, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/52, 2020.
Božićna svjetla ili božićna rasvjeta oblik su rasvjete koja se često koristi za ukras u vrijeme Božića, ali i tijekom Došašća. Tradicija potječe iz vremena kad su božićna drvca ukrašavana svijećama, što je simboliziralo Krista kao svjetlost svijeta. Taj je običaj preuzet iz poganskih obreda kojima se slavio povratak sunčeve svjetlosti u vrijeme kad nakon solsticija dani postaju dulji: zimzeleno drveće predstavlja obnovu i nastavak života u teškim vremenima. Božićna drvca u svoje su domove donosili kršćani na području Njemačke za ranog novog vijeka.
Javno izložena božićna drvca osvijetljena električnim svjetlima postala su popularna početkom 20. stoljeća. Do sredine 20. stoljeća postavljanje električnih svjetala po ulicama i zgradama preraslo je u običaj; božićni su ukrasi počeli biti odvajani od samog božićnog drvca. U Sjedinjenim je Državama od 1960-ih ukrašavanje kuća u stambenom bloku božićnim svjetlima postalo pomodno. Do kraja 20. stoljeća taj se običaj proširio u ostalim državama, pa i izvan Zapada, poglavito u Japanu i Hong Kongu i diljem kršćanskog svijeta.
U mnogim državama božićna svjetla, pa i ostali božićni ukrasi, uglavnom se postavljaju na prvi dan Došašća. U zapadnokršćanskom svijetu božićna se svjetla miču na dva dana – na Dvanaestu noć i Svijećnicu; potonji blagdan zaključuje razdoblje između Božića i Bogojavljenja u određenim kršćanskim denominacijama.
→ {{Izabrani članci/52, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/53, 2020.
Ivica Kostelić (Zagreb, 23. studenoga 1979.) hrvatski alpski skijaš. Iako je na početku karijere smatran isključivo specijalistom za slalom, s godinama razvio se u jednog od najsvestranijih, a danas najsvestranijeg skijaša današnjice. U sezoni 2010./2011. proslavio je najveći uspjeh svoje karijere, osvajanje velikog kristalnog globusa. Stariji je brat najbolje hrvatske sportašice svih vremena i jedne od najboljih skijašica svih vremena, Janice Kostelić. Također kao i Janica ima naslov najboljeg skijaša Hrvatske svih vremena. Trener mu je većim dijelom karijere bio otac Ante. Nakon prestanka natjecateljske karijere, ostao je u skijaškom sportu i danas je jedan od trenera hrvatske alpske reprezentacije.
Svoju iznimnu karijeru započeo je rezultatima u dječjim natjecanjima - sve je krenulo pobjedom u veleslalomu na međunarodnom natjecanju "World Ski Interkriterium" u slovačkom Vratni Ricky u sezoni 1991./92. To je bilo prvi puta u povijesti hrvatskoga sporta da se nakon nekoga proglašenja pobjednika službeno dizala hrvatska zastava i svirala "Lijepa naša". Uspjeh je ponovio dvije godine kasnije na istoj stazi, pa krenuo u seriju - Loka Pokal (SLO), Trofeo Topolino - Folgarida (ITA), Zlatni Pinochio - Abetone (ITA), La Scara - Val D'Isère (FRA). Nastavio je s uspjesima prešavši u juniorsku konkurenciju, u kojoj osvaja brončanu medalju u kombinaciji 1997. u Schladmingu, dokazujući još jednom ogroman talent. Bio je jedan od najmlađih sudionika Svjetskog juniorskog prvenstva.
→ {{Izabrani članci/53, 2020.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)