Juraj IV. Zrinski
| Juraj IV. Zrinski | |
|---|---|
.JPG) Jedini sačuvani prikaz lika Jurja IV. Zrinskog (1549-1603) kao konjanika | |
| zrinski knez | |
| Rođenje | 13. travnja 1549. Čakovec |
| Smrt | 4. svibnja 1603. Vép kod Sambotela, Mađarska |
| Plemićka kuća/obitelj |  Zrinski |
| Supruga | Ana D'Arco Sofija Stubenberg |
| Djeca | Nikola VI. Barbara Elizabeta II. Suzana Juraj V. |
| Otac | Nikola IV. Zrinski |
| Majka | Katarina Frankopan Ozaljska |
| Vjera | protestant |
Juraj IV. Zrinski (mađ. Zrínyi IV. György) (Čakovec, 13. travnja 1549. – Vép kod Sambotela, Mađarska, 4. svibnja 1603.), bio je hrvatski velikaš, grof, te protuosmanski ratnik iz velikaške obitelji Zrinskih. Bio je jedan od najbogatijih hrvatskih velikaša, s posjedima koji su se protezali od Jadranskog mora do zapadne Ugarske.[1] Obnašao je niz visokih dužnosti u kraljevstvu, podupirao je rad književnika i bio pristaša protestantizma.
Grof Juraj Zrinski bio je sin Nikole Šubića Zrinskog Sigetskog i njegove prve supruge grofice Katarine Zrinski rođ. Frankopan.
Od oca je naslijedio niz posjeda, među kojima i Međimurje, a obavljao je, kao i njegov otac ranije, dužnost meštra hrvatsko-ugarskih kraljevskih tavernika, to jest glavnog rizničara, vrlo visoke funkcije u kraljevstvu. Uz to, bio je i veliki župan Zaladske županije.
Juraj Zrinski bio je prvo oženio groficu Anu D'Arco, ali je ona ubrzo, 1570. godine, umrla. U drugom braku bio je s groficom Sofijom Stubenberg. Imao je petero djece, među kojima su najznačajniji sinovi Nikola VI. i Juraj V.
.JPG)
Još od rane mladosti prihvatio je ideje reformacije u katoličkoj crkvi, odnosno protestantizam, i u hrvatske župe dovodio luteranske svećenike. To je izazvalo protivljenje katoličkih svećenika i pučanstva, većinom odanog rimskom papi.
Početkom sedamdesetih godina šesnaestog stoljeća (1570. godine) Juraj Zrinski je osnovao tiskaru u Nedelišću, mjestu udaljenom nekoliko kilometara od Čakovca.[2] Pozvao je, naime, austrijskog tiskara i grafičara poljsko-švicarskog podrijetla Rudolfa Hoffhaltera, koji je u Nedelišću postavio tiskarski stroj. Godine 1574. na njemu je tiskana prva i najstarija sačuvana knjiga na kajkavskom narječju hrvatskog jezika poznata pod nazivom Decretum tripartitum, koju je za tisak priredio varaždinski bilježnik Ivanuš (Ivan) Pergošić.[3] To je zapravo bio prijevod latinskog izvornika te knjige pravnih propisa Tripartitum opus juris consuetudinarii Regni Hungarie, čiji je autor madžarski pravnik István Verböczy.[2]
Osim Decretuma u Nedelišću su tiskane i druge knjige, među kojima tri knjige beličkog župnika Mihajla Bučića: Novi zakon, Kerstjanski nauk i Contra praensentiam corporis et sanguinis Christi in sacramento Eucharistiae. Većina knjiga tiskanih u nedelišćanskoj tiskari netragom je nestala, poglavito nakon što je zaustavljeno širenje protestantizma i vraćeno katoličanstvo. Tiskara je, prema nekim izvorima, radila u Nedelišću sve do 1586. godine kada je premještena u Varaždin.[2]
.gif)
Premda zaokupljen knjigama i luteranstvom, ratovao je Juraj, kao i njegovi preci i potomci, protiv Turaka. Tako je početkom 1572. godine s oko 3000 konjanika i pješaka poduzeo vojni pohod na istok, u Slavoniju, gdje su Osmanlije učvrstili svoju vlast. Prema turskim izvorima, Hrvati su poharali i spalili više sela u ondašnjem Požeškom sandžaku, te odnijeli znatan ratni plijen, ponajviše stoku. U analima je zabilježena i velika Jurjeva pobjeda nad Turcima 1587. godine, kada je u močvarnom području kod mađarskog mjesta Kacsorlak, sjeverno od Velike Kaniže (mađ.Nagykanizsa), poginulo oko 2000 Turaka, 1000 ih je zarobljeno, a kao ratni plijen je, između ostalog, ulovljeno oko 1100 konja.
Dana 29. svibnja 1579. godine dodijelio je Juraj (IV.) Zrinski povelju s privilegijama stanovnicima podgrađa čakovečke utvrde, čime je Čakovec priznat kao trgovište i stvorena je osnova za daljnji razvoj naselja. Taj se dan danas obilježava kao Dan Grada Čakovca. Povijesni izvori bilježe i druge aktivnosti i zasluge ovog hrvatskog velmože, kao što je, na primjer, dogradnja dvorca u Ozlju, koji je ranije pripadao obitelji Frankopan, a ženidbenim vezama prešao u ruke Zrinskih. O godini dogradnje svjedoči kameni natpis na ulaznoj kuli gdje piše 1599.
Juraj je umro 1603. godine u malom mjestu Vép na zapadu Mađarske, a pokopan je u obiteljskoj grobnici u sklopu samostanskog kompleksa u Svetoj Jeleni, nedaleko Čakovca, gdje je pokopana i glava njegovog oca Nikole.
- ↑ Juraj IV. Zrinski - Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 16. srpnja 2022.
- ↑ a b c Tiskara Jurja IV. Zrinskog (Nedelišće, 1570. – 1586.), virtualna.nsk.hr, pristupljeno 21. siječnja 2024.
- ↑ „Decretum koteroga je Verbewczi Istvan diachki popiszal ...“ Ivana Pergošića, virtualna.nsk.hr, pristupljeno 21. siječnja 2024.