Prijeđi na sadržaj

Božićna svjetla

Ovo je izdvojeni članak – prosinac 2020. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Božićna priča obitelji Salaj u Čazmi

Božićna svjetla ili božićna rasvjeta oblik su rasvjete koja se često koristi za ukras u vrijeme Božića, ali i tijekom Došašća. Tradicija potječe iz vremena kad su božićna drvca ukrašavana svijećama, što je simboliziralo Krista kao svjetlost svijeta.[1] Taj je običaj preuzet iz poganskih obreda kojima se slavio povratak sunčeve svjetlosti u vrijeme kad nakon solsticija dani postaju dulji: zimzeleno drveće predstavlja obnovu i nastavak života u teškim vremenima. Božićna drvca u svoje su domove donosili kršćani na području Njemačke za ranog novog vijeka.[2][3]

Javno izložena božićna drvca osvijetljena električnim svjetlima postala su popularna početkom 20. stoljeća. Do sredine 20. stoljeća postavljanje električnih svjetala po ulicama i zgradama preraslo je u običaj; božićni su ukrasi počeli biti odvajani od samog božićnog drvca. U Sjedinjenim je Državama od 1960-ih ukrašavanje kuća u stambenom bloku božićnim svjetlima postalo pomodno. Do kraja 20. stoljeća taj se običaj proširio u ostalim državama, pa i izvan Zapada, poglavito u Japanu i Hong Kongu i diljem kršćanskog svijeta.[4][1]

U mnogim državama božićna svjetla, pa i ostali božićni ukrasi, uglavnom se postavljaju na prvi dan Došašća.[5][6] U zapadnokršćanskom svijetu božićna se svjetla miču na dva dana – na Dvanaestu noć i Svijećnicu; potonji blagdan zaključuje razdoblje između Božića i Bogojavljenja u određenim kršćanskim denominacijama.[7] U povijesti se smatralo da ostavljanje ukrasa nakon Svijećnice nosi nesreću.[8]

Na imanju obitelji Salaj u selu Grabrovnica kraj Čazme uređen je tematski park ukrašen s preko milijun žaruljica nazvan Božićna priča.

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Božićno drvce Rockefeller Centera u New Yorku
Ukrasi, vijenci i svjetla na Perth Post Officeu u Perthu, Australija

Božićno drvce počelo se unositi u domove stanovništva visokog staleža u Njemačkoj 18. stoljeća; uglavnom ga se kitilo svijećama, koje su u to vrijeme bile uglavnom skup izvor svjetla. Svijeće se na granu drveta lijepilo rastopljenim voskom ili ih se pričvršćivalo iglama. Oko 1890. svijećnjaci su prvi put korišteni za božićne svijeće. Između 1902. i 1914. počele su se koristiti male svjetiljke i staklene kuglice koje su držale svijeće. Rana električna božićna svjetla nastala su u vrijeme uvođenja električne mreže, oko 1880-ih.

Osvijetljeno božićno drvce u Ujedinjeno je Kraljevstvo došlo tijekom vladavine kraljice Viktorije i migracijom je stiglo u Sjevernu Ameriku i Australiju. U svoj je dnevnik za Badnjak 1832. trinaestogodišnja princeza Viktorija napisala: "Nakon večere... Otišli smo u radnu sobu u blizini blagovaonice. Ondje su se nalazila dva velika okrugla stola na kojima su bila postavljena dva drveta ukrašena svjetlima i šećernim ukrasima. Svi su pokloni bili postavljeni oko drveća."[9] Do dostupnosti jeftine električne energije početkom 20. stoljeća često su se koristile minijaturne svijeće (u nekim se kulturama i danas koriste).

U Ujedinjenom Kraljevstvu električna božićna svjetla uglavnom se nazivaju vilinskim svjetlima (eng. fairy lights). Godine 1881. Savoy Theatre u Londonu bila je prva građevina na svijetu koju je posve osvjetljavala električna svjetlost.[10] Sir Joseph Swan, izumitelj rane električne žarulje, izradio je oko 1200 Swanovih svjetiljki, a godinu dana kasnije, za premijernu izvedbu opere Tolanthe Gilberta i Sullivana 25. studenoga 1882., vlasnik Savoya Richard D'Oyly Carte glavnim je žaruljama dodao manje kojima ga je opskrbio Swan United Electric Lamp Company.[11] Izraz 'vilinska svjetla', koji opisuje 'mala obojena svjetla korištena u rasvjeti' već je ušao u engleski jezik,[12] a otad se u Ujedinjenom Kraljevstvu učestalo koristi za lanac električnih božićnih svjetala.[13]

Za prvo poznato božićno drvce ukrašeno električnim svjetlima zaslužan je Edward H. Johnson, pomoćnik izumitelja Thomasa Edisona. Dok je bio potpredsjednik tvrtke Edison Electric Light Company, preteče današnjeg poduzeća za opskrbu električnom energijom Con Edison, naručio je žarulje za božićno drvce. Dana 22. prosinca 1882. pred svojom je kućom na Petoj aveniji u New Yorku izložio svoje božićno drvce na koje je stavio osamdeset crvenih, bijelih i plavih električnih žarulja veličine oraha. Mjesne su novine ignorirale taj događaj jer su ga smatrale reklamnim trikom. Međutim, priču je ipak objavio reporter novina iz Detroita i Johnson je postao naširoko poznat kao Otac električnih božićnih svjetala. Do 1990. razne su tvrtke počele stavljati nizove božićnih svjetala iza svojih prozora.[14] Božićna su svjetla bila preskupa za prosječnu osobu; zbog toga električna božićna svjetla uglavnom nisu zamijenila svijeće do 1930-ih.[15]

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Grover Cleveland 1895. je sponzorirao prvo božićno drvce okićeno električnim svjetlima u Bijeloj kući. Na njemu se nalazilo više od stotinu višebojnih svjetala. Prva je svjetla za božićno drvce za komercijalnu upotrebu izradila tvrtka General Electric Co. iz Harrisona, New Jersey; postavljana su na lanac s osam utičnica. Na svaku se utičnicu moglo priključiti jednu minijaturnu žarulja s ugljičnom niti od dvije kandele.

Otada su božićna drvca okićena električnim svjetlima (premda samo unutar doma) počela biti popularna u SAD-u i drugdje. Među prvim zabilježenim gradovima u kojima su se božićna svjetla postavljala i izvan domova su San Diego (1904.), Appleton, Wisconsin (1909.) i New York (1912.).[15] McAdenville u Sjevernoj Karolini tvrdi da je prvi grad u kojem se to dogodilo, i to 1956.[16] Kongresna knjižnica tom gradu pripisuje zamisao za tu tradiciju: "Tradicija ukrašavanja zimzelenog drveća božićnim svjetlima potječe iz 1956., kad je McAdenville Men's Club odlučio ukrasiti nekoliko drveta u okolici McAdenville Community Centera."[17] Međutim, božićno drvce Rockefeller Centera ukrašeno je svjetlima već 1931., no električnim je svjetlima počelo biti ukrašavano tek 1956.[18] K tome, tradicije Božićne svjetlosne predstave u Philadelphiji i Disneyjeva Božićna drvca također su nastale 1956.[19][20] Iako je General Electric tijekom 1920-ih sponzorirao natjecanja u ukrašavanju svjetlima u zajednici, tek su se sredinom 1950-ih takvim korištenjem svjetla počele baviti i prosječna kućanstva.

Božićna se svjetla ne nalaze samo na božićnim drvcima. Do 1919. gradski je električar John Malpiede počeo ukrašavati novi park građanskog centra u Denveru i na koncu je ukrase proširivao i na Grčku arenu u parku i na obližnju gradsku vijećnicu nakon što je dovršena 1932.[21][22] Ubrzo su lanci svjetala počeli ukrašavati kamine i dovratnike unutar kuća, kao i krovove i tremove domova i tvrtki. Danas su mnogi gradski neboderi ukrašavani uglavnom dugačkim, okomitim lancima svjetala.

Godine 1963. božićna su svjetla tijekom sezone božićne kupovine bojkotirana u Greenvilleu u Sjevernoj Karolini kao dio protesta protiv segregacije zbog koje osobe crne kože nisu mogle dobiti posao u poslovnoj četvrti u središtu grada. Poznat je pod imenima "Božićna žrtva" ili "Crni Božić" i uspješno se suprotstavio kulturnoj i fiskalnoj gradskoj segregaciji s jednom trećinom crnačkog stanovništva. U kućama, na božićnim drvcima i izvan domova nije bilo svjetlosnih ukrasa, a samo je šest kuća u crnačkoj zajednici tog Božića prekinulo bojkot.[23]

Tijekom manjka nafte koji je 1973. izazvao embargo Organizacije arapskih zemalja izvoznica nafte (kasnije OPEC) predsjednik Richard Nixon zatražio je Amerikance da smanje potrošnju energije tako da ne postavljaju božićna svjetla. Mnogi su se Amerikanci složili s tom mjerom i te je godine bilo manje božićne rasvjete.[24]

Sredinom 2000-ih videozapis koji je prikazivao dom Carsona Williamsa postao je virusni videozapis na internetu. Posebnu pažnju dobio je 2005. u emisijama The Today Show na NBC-ju, Inside Edition i Evening Newsu na CBS-u, a pojavio se i u reklami za pivo Miller Lite.[25][26] Williams je svoj hobi pretvorio u komercijalni pothvat i dobio je zadatak da na denverski trgovački centar postavi 250.000 svjetala, ali i da izradi ukrasnu rasvjetu za parkove i zoološke vrtove.

Tehnologija

[uredi | uredi kôd]
Zgrada Old Harrison County Courthousea u Marshallu u Teksasu okićena božićnim svjetlima
Schwäbisch Hall

Božićna svjetla izrađuju se na različite načine; mogu biti jednostavni lanci svjetala, tj. božićna svjetla u klasičnom smislu, a mogu predstavljati i animirane živopisne prizore koji se sastoje od osvijetljene animatronike i kipova.

Jedan od najprepoznatljivijih oblika božićne rasvjete čine lanci električnih žarulja kojim se tijekom božićne sezone ukrašavaju domovi, javne ili komercijalne zgrade i božićna drvca. Dolaze u velikom broju aranžmana i boja. U određenim se dijelovima Sjedinjenih Država, poglavito u Chicagu, male ukrasne žarulje nazivaju i talijanskim svjetlima.

Vrste žarulja korištenih u božićnoj rasvjeti također se podosta razlikuju, čime odražavaju i raznolikost suvremene tehnologije rasvjete općenito. Među uobičajenim vrstama nalaze se električne žarulje i svjetleće diode (LED); potonji tip sve se više koristi zbog toga što štedi više energije. Nešto su rjeđi setovi tinjalica. Setove fluorescentnih cijevi sredinom je 1940-ih proizvodila tvrtka Sylvania.[27]

Božićna svjetla koja se sastoje od električnih žarulja teško je popraviti. Tijekom 1950-ih i 1960-ih serijska bi električna mreža posve prestala svijetliti nakon kvara samo jedne žarulje. Kasnije su uz te male žarulje ugrađivani šantovi koji omogućuju lancu svjetala da funkcionira i s pregorjelom žaruljom. Međutim, u slučaju da pregori više žarulja ili ako je šant loš, lanac svejedno može prestati funkcionirati. Postoje dva načina na koji se taj problem može riješiti: pojedinačnom zamjenom žarulja dobrim žaruljama ili korištenjem ispitivača napona otkriti gdje dolazi do prekida napona.

Izlošci na otvorenom

[uredi | uredi kôd]
Božićno drvce u trgovačkom centru South Coast Plaza

Na javnim površinama

[uredi | uredi kôd]

Božićna svjetla na javnim površinama i javnim zgradama popularan je dio godišnje proslave Božića, a postavljaju ih tvrtke ili lokalne vlade. Božićna je rasvjeta raznovrsna; postavlja se na božićna drvca na javnim trgovima, drveća na ulicama i u parkovima, svjetiljke i slične strukture, značajne građevine kao što su gradske vijećnice i robne kuće, kao i na popularne turističke atrakcije poput Eiffelova tornja i Sydneyske opere. Smatra se da je postavljanje prve božićne rasvjete na javnu površinu organizirao Fredrick Nash i Pasadena Chamber of Commerce u Altadeni u Kaliforniji, na Aveniji Santa Rosa pod imenom Put božićnih drvaca. Put božićnih drvaca, izuzme li se vrijeme Drugog svjetskog rata, bez prekida je osvijetljen od 1920. Tradicije godišnjih postavljanja božićnih svjetala u Regent Streetu i Oxford Streetu u Londonu poimence potječu iz 1954. i 1959.

Susjedstva

[uredi | uredi kôd]

Od 1960-ih, vremena kad je počela izgradnja stambenih blokova u SAD-u, sve je češći običaj ukrašavanja kuće (poglavito streha) božićnim svjetlima otpornima na vremenske prilike. Osam je gradova u Louisiani dobilo nadimak "Blagdanski put svjetala" zbog toga što se u njima od Dana zahvalnosti do Nove godine održavaju različiti festivali svjetla; tradicija je započela 1927. održavanjem Festivala svjetla i Božića u Natchitochesu, zbog čega je to jedan od najstarijih festivala svjetla u SAD-u. Ulica Fulton Street u Palo Altu u Kaliforniji ima nadimak "Put božićnog drveća" zbog božićnog drveća ukrašenog svjetlima duž te ulice.[28]

Osvijetljeni keltski križ pored prezbiterijanske crkve Bon Air u Virginiji

Tijekom blagdana uobičajeno je i voziti se ili šetati susjedstvom po noći radi razgledavanja svjetala na kućama. Iako neke kuće uopće nisu ukrašene njima, na temeljito ukrašavanje ostalih katkad je potrebno nekoliko tjedana. Nekoliko je takvih kuća prikazano u posebnoj televizijskoj emisiji Extreme Christmas na programu HGTV – za svjetla na jednoj od njih bio je potreban generator struje, dok je za drugu bio potreban zaseban izvor električne struje.

U Australiji i na Novom Zelandu lancima božićnih svjetala relativno se brzo počelo koristiti za osvjetljenje okoline na verandama. Od kraja 20. stoljeća ondje se postavlja detaljna božićna rasvjeta, a vožnja između 20 sati i 22 sata radi razgledavanja svjetala postala je popularna obiteljska zabava. Na određenim područjima organiziraju se natjecanja u postavljanju božićnih svjetala, a gradska vijeća dodjeljuju nagrade najbolje ukrašenim kućama, dok se na ostalim područjima radi o suradničkom radu – stanovnici zajedno ukrašavaju svoju ulicu ili susjedstvo. U SAD-u televizijska emisija The Great Christmas Light Fight prikazuje domove diljem države koji se natječu u postavljanju složene božićne rasvjete.

Ostali blagdani

[uredi | uredi kôd]

U Sjedinjenim Državama svjetla se izrađuju i za mnoge druge blagdane. To mogu biti jednostavni setovi u tipičnim blagdanskim bojama ili plastični ukrasi koje se može priključiti na utičnicu za svjetlo.

Noć vještica najpoznatiji je primjer; minijaturni lanci svjetala sastoje se od crnih izoliranih žica i poluprozirnih narančastih žarulja. Ostali setovi sastoje se od prozirnih ljubičastih žarulji, neki i od prozirnih zelenih. Za Noć vještica prodaju se dvije vrste visećih svjetala: narančaste i kombinacije ljubičaste i zelene, poznate kao "sluzava svjetla".

Svjetla za Uskrs uglavnom se prodaju u pastelnim bojama. Sastoje se od bijele žice.

Maleno svjetlo
Lanac svjetala na cijevima i menori

Za Dan nezavisnosti u SAD-u proizvode se crvena, bijela i plava svjetla, kao i ostali ukrasi patriotske tematike. Izrađuju se i svjetla s mrežastim uzorkom koja prikazuju američku zastavu.

Okoliš, recikliranje i sigurnost

[uredi | uredi kôd]
Božićna svjetla u Bangkoku

Postoje određeni problemi s recikliranjem božićnih svjetala. U jednoj se godini više od 9 milijuna kilograma bačenih blagdanskih svjetala odveze u Shijiao (u blizini grada Guangzhoua), koje se naziva "svjetskim glavnim gradom za recikliranje božićnih svjetala".[29] Ta je regija počela uvoziti odbačena svjetla oko 1990. dijelom zbog jeftine radne snage i niskih okolišnih standarda.[29] Do 2009. mnoge su tvornice spaljivale svjetla kako bi rastopile plastiku i dobile bakrene žice, zbog čega su u okoliš ispuštale otrovne plinove.[29] Sigurnija tehnika uključuje rezanje svjetala do mrvica veličine zrnca pijeska, miješanje tih mrvica s vodom i vibriranje te smjese na stolu, zbog čega se različiti elementi odvajaju; proces je sličan procesu ispiranja zlata.[29] Sve se reciklira: bakar, mjed, plastika i staklo.

Više gradova u SAD-u uspostavlja sustave recikliranja božićnih svjetala, a gradovi organiziraju mjesta za otpad na kojima se predaju stara svjetla.[30][31]

Do prosinca 2019. većina je centara za reciklažu metalnog otpada otkupljivala tradicionalne električne božićne žarulje za 0,20 do 0,40 eura po kilogramu.[32] Ta je vrijednost otpadnog metala pretpostavljena na temelju vrijednosti bakra unutar žica, a u manjoj mjeri i vrijednosti ostalih metala i slitina. Primjerice, za uobičajen lanac božićnih svjetala težine oko 0,33 kilograma utvrđeno je da sadrži manje od 20 % iskoristivog bakra.[32]

Instalacija blagdanske rasvjete može predstavljati sigurnosni rizik ako se na pogrešan način spoji nekoliko nizova svjetala, stalno koriste isti produžni kabeli ili ako se pri instalaciji koriste nestabilne ljestve.

Osvijetljene skulpture

[uredi | uredi kôd]

Božićne osvijetljene skulpture koriste se kao božićni ukrasi, ali se koriste i za drugih blagdana. U početku su to bile velike žičane skulpture od komadića metala izrađene za izlaganje u javnosti; primjerice, općinska vlada postavila bi ih na telefonske stupove, dok bi ih trgovački centri stavljali na stupove za uličnu rasvjetu. Od 1990-ih izrađuju se i u malim plastičnim kućnim inačicama koje se može objesiti na prozor, vrata ili zid. Uokvirene skulpture mogu biti osvijetljene korištenjem malih žarulja, dok se na veće skulpture mogu postaviti veće žarulje.

Osvijetljene skulpture mogu biti plosnate (što je najčešći slučaj) ili trodimenzionalne. Plosnate skulpture često se nalaze na metalnim okvirima, ali na skulpture takvog tipa za vanjske prostore mogu se objesiti i girlande. Skulpture za unutarnje prostore često se sastoje od raznobojne plastične ploče, koja je katkad holografska. Trodimenzionalne skulpture mogu prikazivati jelene ili sobove (katkad i losove) u različitim položajima, s rogovima ili bez njih, a često im električni motor pokreće glavu gore-dolje ili lijevo-desno, kao da pasu travu. Takve trodimenzionalne skulpture mogu biti golog okvira, prekrivene girlandama, sastojati se od prozirnih plastičnih žica ili se sastojati od vitica obojenih u zlatnu boju. Snježne pahulje učestali su dizajn u općinama – uglavnom da bi mogle ostati tijekom cijele zime.

U neke su skulpture ugrađeni mikroupravljači koji sekvenciraju električne mreže svjetala tako da se čini kao da se objekt kreće. Ta se tehnika koristi za stvaranje prizora u kojima padaju snježne pahulje, Djed Mraz maše, golubica mira maše krilima ili u kojima se kreću kotači vlaka.

Galerija

[uredi | uredi kôd]
  • Isusovo rođenje prikazano božićnim svjetlima
    Isusovo rođenje prikazano božićnim svjetlima
  • Okićeno šetalište
    Okićeno šetalište
  • Božićno drvce okićeno svjetlima na Trafalgar Squareu u Londonu
    Božićno drvce okićeno svjetlima na Trafalgar Squareu u Londonu
  • Sob izrađen od božićnih svjetala
    Sob izrađen od božićnih svjetala
  • Božićna rasvjeta u Zagrebu
    Božićna rasvjeta u Zagrebu
  • Božićna rasvjeta u Zagrebu
    Božićna rasvjeta u Zagrebu
  • Božićna svjetla u Slunju
    Božićna svjetla u Slunju
  • Božićna svjetlosna predstava u Somersetu, Engleska
    Božićna svjetlosna predstava u Somersetu, Engleska

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b Felix, Antonia. 1999. Christmas in America (engleski). Courage Books. ISBN 9780762405947. Pristupljeno 27. siječnja 2017.. Njemačke su obitelji u doba Božića u domove donosile drvca koja bi predstavljala Dijete Isusa i zatim bi grane ukrasila cvjetovima od papira, jarkom folijom, jabukama, slatkišima i sličnim poslasticama. Još jednu božićna posebnost koja je u 19. stoljeću postala jedinstveno američka čine božićna svjetla. Na božićna drvca uglavnom su se stavljale svijeće, koje bi simbolizirale Isusa kao svjetlost svijeta.
  2. ↑ History of Christmas Trees (engleski). History. 2015. Pristupljeno 5. prosinca 2015.. Njemačkoj se pripisuje početak tradicije božićnih drvaca na način koji nam je danas poznat; u šesnaestom stoljeću predani su kršćani okićeno drveće unosili u svoje domove. Neki su gradili božićne piramide od drveta i ukrašavali ih zimzelenim biljkama i svijećama ako je drveta bilo malo. Naširoko se smatra da je Martin Luther, protestantski reformator iz 16. stoljeća, prvi na drvo stavio upaljene svijeće.
  3. ↑ North Dakota Outdoors, Volumes 27–28 (engleski). State Game and Fish Department of North Dakota. 1964. str. lvii. Prva osoba koja je na božićno drvce postavila svijeće bio je Martin Luther, njemački teolog iz 16. stoljeća.
  4. ↑ Dohmen, Christoph. 2000. No Trace of Christmas?: Discovering Advent in the Old Testament (engleski). Liturgical Press. str. 62. ISBN 9780814627150. Božićna svjetla nas kršćane podsjećaju na Isusa, svjetlost svijeta, koji čini da Božja ljubav sja i dalje za sve čovječanstvo.
  5. ↑ Michelin. 10. listopada 2012. Germany Green Guide Michelin 2012–2013. Michelin. str. 73. ISBN 9782067182110. Došašće: Četiri tjedna prije Božića slave se brojenjem dana korištenjem adventskih kalendara, vješanjem božićnih ukrasa i paljenjem dodatne svijeće svake nedjelje na adventskom vijencu s četiri svijeće.
  6. ↑ Normark, Helena. 1997. Modern Christmas. Graphic Garden. Pristupljeno 9. travnja 2014.. Božić u Švedskoj započinje Došašćem, koje predstavlja iščekivanje Isusova dolaska. Simbolizira ga adventski vijenac s četiri svijeće i svaku dodatnu svijeću palimo na svaku od četiri nedjelja prije Božića. Mnogi počinju vješati božićne ukrase na prvi dan Došašća.
  7. ↑ Candlemas. British Broadcasting Corporation. Pristupljeno 9. travnja 2014.. Bilo koje božićne ukrase koji nisu skinuti do Dvanaeste noći (5. siječnja) trebaju skinuti tek nakon Svijećnice.
  8. ↑ Raedisch, Linda. 1. listopada 2013. The Old Magic of Christmas: Yuletide Traditions for the Darkest Days of the Year. Llewellyn Publications. str. 161. ISBN 9780738734507. Pristupljeno 9. travnja 2014.
  9. ↑ The girlhood of Queen Victoria: a selection from Her Majesty's diaries. str. 61. Longmans, Green & co., 1912. University of Wisconsin.
  10. ↑ "The Savoy Theatre", The Times, 3. listopada 1881.
  11. ↑ Graeme Gooday Domesticating electricity: technology, uncertainty and gender, 1880-1914 Pickering & Chatto, 2008.
  12. ↑ Prema Oxford English Dictionaryju iz 1871.: OED Online. Rujan 2013. Oxford University Press.
  13. ↑ The D'Oyly Carte Opera Company. Pristupljeno 30. studenoga 2010.
  14. ↑ Christmas Lights and Community Building in America (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 26. listopada 2006.
  15. ↑ a b Christmas Lights and Community Building in America, 20
  16. ↑ HISTORY. www.mcadenville-christmastown.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2007. Pristupljeno 14. studenoga 2020.
  17. ↑ Christmas Town U.S.A. lcweb2.loc.gov. 30. studenoga 2018.
  18. ↑ Dining, shopping and nightlife. NBC New York. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2008. Pristupljeno 18. kolovoza 2006.
  19. ↑ Untitled Document. www.wanamakerorgan.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. studenoga 2020. Pristupljeno 14. studenoga 2020.
  20. ↑ National Christmas Tree Association: Famous Trees  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. siječnja 2009. (Wayback Machine)
  21. ↑ Noel: Colorado's been lighting the way for the solstice
  22. ↑ The History of Denver's Holiday Lights. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2019. Pristupljeno 14. studenoga 2020.
  23. ↑ North Carolina and the Negro. North Carolina Mayors' Co-operating Committee, 1964. editors, Capus M. Waynick, John C. Brooks [and] Elsie W. Pitts. str. 94.
  24. ↑ Malcolm, Andrew H. Fuel Crisis Dims Holiday Lights
  25. ↑ links to house light videos, including Miller Lite commercial. Pristupljeno 6. listopada 2014.
  26. ↑ Wizards in Winter. ConSar Lights Portfolio. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. studenoga 2020. Pristupljeno 28. studenoga 2006.
  27. ↑ Nelson, George. The War Years: 1941-1945. OldChristmasTreeLights.com. Pristupljeno 12. studenoga 2006.
  28. ↑ Dungan, Jesse. 9. prosinca 2010. Palo Alto's 'Christmas Tree Lane' turns 70. San Jose Mercury News. Pristupljeno 28. studenoga 2016.
  29. ↑ a b c d "The Chinese Town That Turns Your Old Christmas Tree Lights Into Slippers", Adam Minter, The Atlantic, 21. prosinca 2011.
  30. ↑ Towns offer Christmas light recycling  Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. srpnja 2020. (Wayback Machine). Northwest Herald. 25. studenoga 2013. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  31. ↑ Briefs: Recycle lights before and after Christmas. 23. studenoga 2013. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  32. ↑ a b "How To Scrap Christmas Lights With Copper Recovery"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. studenoga 2020. (Wayback Machine), ScrapMetalJunkie.com, pristupljeno 3. lipnja 2020.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Božićna svjetla

Mrežna mjesta

[uredi | uredi kôd]
v • u
Božić
kršćanstvo
Božićno razdoblje
pobožnosti
tradicije
umjetnost
povijest
Portal: Kršćanstvo
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Božićna_svjetla&oldid=6973897"