Prijeđi na sadržaj

Hrvatska nogometna reprezentacija

Ovo je izdvojeni članak – lipanj 2012. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Hrvatska
Nadimak Vatreni
Nogometni savez HNS
Izbornik Zlatko Dalić
Kapetan Luka Modrić
Najviše nastupa Luka Modrić (184)
Najbolji strijelac Davor Šuker (45)
FIFA-ina ljestvica ▼ 13. (1691,59 bodova)[1] (stanje 28. studenoga 2024.)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Hrvatska 4:0 Švicarska
(Zagreb, 2. travnja 1940.)

Od 1990.
Hrvatska 2:1 SAD
(Zagreb, 17. listopada 1990.)

Najveća pobjeda
Hrvatska 10:0 San Marino
(Rijeka, 4. lipnja 2016.)
Najveći poraz
Španjolska 6:0 Hrvatska
(Elche, 11. rujna 2018.)
Nogometno SP
Nastupi 6 (prvi put 1998.)
Najbolji rezultat doprvaci (2018.)
Nogometno EP
Nastupi 7 (prvi put 1996.)
Najbolji rezultat četvrtzavršnica (1996. i 2008.)
Završnica UEFA Lige nacija
Nastupi 1 (prvi put 2023.)
Najbolji rezultat doprvaci (2023.)
Osvojene medalje
Svjetska prvenstva
srebro Rusija 2018.
bronca Francuska 1998.
bronca Katar 2022.
UEFA Liga nacija
srebro Nizozemska 2023.

Hrvatska nogometna reprezentacija predstavlja Hrvatsku u nogometu. Svjetska nogometna federacija (FIFA) službeno ju je priznala 17. srpnja 1941. godine. Reprezentacija istog imena u prošlosti je predstavljala Banovinu Hrvatsku i Nezavisnu Državu Hrvatsku u devetnaest prijateljskih utakmica odigranih između 1940. i 1944. godine.[2] Nakon Drugoga svjetskog rata igrači iz Hrvatske nastupali su u jugoslavenskoj nogometnoj reprezentaciji sve do 1990. i raspada SFRJ. U tomu je razdoblju reprezentacija Hrvatske, iako je Hrvatska bila sastavnica Jugoslavije, odigrala jednu međunarodnu prijateljsku utakmicu protiv Indonezije u Zagrebu 1956. Nakon razdruženja s Jugoslavijom Hrvatskoj je potvrđeno članstvo u FIFA-i 3. srpnja 1992. godine.[3] U punopravno članstvo u Europskoj nogometnoj organizaciji (UEFA-i) primljena je 17. lipnja 1993. godine tako da je UEFA Euro '96 prvo međunarodno natjecanje na kojemu je reprezentacija stekla pravo sudjelovanja u kvalifikacijama, a potom i u završnici natjecanja u Engleskoj.[2] Svoj prvi službeni nastup na svjetskim prvenstvima Hrvatska je ostvarila 1998. godine u Francuskoj kada je završila na trećem mjestu, a hrvatski reprezentativac Davor Šuker postao najboljim strijelcem prvenstva. Otkad su joj odobrena nastupanja na velikim nogometnim natjecanjima, Hrvatska je propustila samo jedno svjetsko (2010.) i jedno europsko prvenstvo (2000.).

Zbog rezultata 1994. i 1998. godine reprezentacija je od FIFA-e dobila dva priznanja Mover of the Year.[4] Kada je FIFA u prosincu 1992. počela objavljivati tablicu najboljih reprezentacija, Hrvatska je zauzela 125. mjesto na svijetu. Nakon Svjetskoga nogometnog prvenstva 1998. godine u Francuskoj Hrvatska se našla na trećem mjestu, ostvarivši time najveći napredak u povijesti FIFA-ine ljestvice.[5][6][7]

Hrvatska je od svoje neovisnosti po broju osvojenih odličja na svjetskim nogometnim prvenstvima odmah iza Francuske i Njemačke, to jest treća po uspješnosti među državama svijeta u tom razdoblju.

Razdoblja

[uredi | uredi kôd]

Prema službenim FIFA-inim povijesnim dokumentima, Hrvatska je svoju prvu neslužbenu utakmicu odigrala 23. lipnja 1907. godine.[3][8] Za vrijeme različitih zajedničkih državnih zajednica, hrvatski su igrači igrali za reprezentacije Kraljevine SHS/Jugoslavije (1919. – 1941.) te Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (1945. – 1991.).[9]

Prva službena utakmica:
Jozo Jakopić (izbornik), Emil Urch, Florijan Matekalo, Franjo Wölfl, Zvonko Jazbec, Milan Antolković, Ivan Jazbinšek, Ivica Belošević, Zvonimir Cimermančić, Franjo Glaser, Ivan Šuprina, August Lešnik i Mirko Kokotović

Godine 1940. Jozo Jakopić vodio je kao izbornik neslužbenu nogometnu reprezentaciju koja je predstavljala tadašnju Banovinu Hrvatsku u četiri prijateljske utakmice: dvije protiv Švicarske i dvije protiv Mađarske.[2] Hrvatska je kao neovisna reprezentacija svoj službeni debi ostvarila 2. travnja 1940. godine u Zagrebu utakmicom protiv Švicarske koja je završila rezultatom 4:0 u korist Hrvatske. Nakon invazije Sila Osovine Hrvatski nogometni savez je postao aktivan pridruživši se FIFA-i 17. srpnja 1941. godine pod okriljem Nezavisne Države Hrvatske. Tadašnja reprezentacija čiji je izbornik bio Rudolf Hitrec odigrala je ukupno petnaest prijateljskih utakmica od kojih četrnaest kao službena članica FIFA-e.[3][10] Prvi službeni rezultat kao FIFA-ine članice hrvatska reprezentacija odigrala je 1:1 protiv Slovačke. Utakmica je odigrana 8. rujna u Bratislavi.[2]

Hrvatska reprezentacija je u razdoblju od 1940. do 1944., kada joj je bilo dopušteno međunarodno sudjelovanje, po svjetskoj nogometnoj Elo ljestvici bila 7. (1940.),[11] 8. (1941.)[12] te 10. (1942., 1943. i 1944.) reprezentacija svijeta.[13][14][15]

Godine 1945. održano je prvo jugoslavensko nogometno prvenstvo nakon Drugoga svjetskog rata u kojemu sudjelovale su republičke reprezentacije, a Hrvatska je osvojila treće mjesto.[16] U razdoblju od 1945. do 1956. godine je bila aktivna republička hrvatska nogometna reprezentacija u natjecanjima s ostalim republičkim reprezentacijama, a u jedinom međunarodnom susretu 1956. godine pobijedila je indonezijsku reprezentaciju. Hrvatski nogometaši su za vrijeme postojanja SFRJ nastupali za jugoslavensku reprezentaciju u svim natjecanjima sve do 1990. godine.[17][18]

Posljednji jugoslavenski sastav za koji su igrali hrvatski igrači bio je onaj koji je odigrao utakmicu protiv Farskih Otoka 16. svibnja 1991. godine. Samo je još vratar Tomislav Ivković nastupio za Jugoslaviju u utakmici sa Švedskom 4. rujna 1991.[19] Tijekom tog razdoblja obnovljena je hrvatska nogometna reprezentaicja koja je svoju prvu modernu međunarodnu nogometnu utakmicu odigrala protiv SAD-a, 17. listopada 1990. godine na stadionu u Maksimiru. Ta utakmica koju je Hrvatska dobila rezultatom 2:1[20] bila je jedna od tri utakmice koje je vodio prvi izbornik moderne hrvatske nogometne reprezentacije Dražan Jerković. Pod njegovim vodstvom Hrvatska je pobijedila u još dvije utakmice prije nego što su izbornici postali Stanko Poklepović i Vlatko Marković koji su vodili reprezentaciju. Utakmica protiv SAD-a također je poslužila za predstavljanje dresova hrvatske reprezentacije.[21] Iako je Hrvatska još uvijek bila dijelom SFRJ do službenog proglašenja neovisnosti 8. listopada 1991. godine, ovaj sastav se već tada smatrao službenom nogometnom reprezentacijom nezavisne Hrvatske.[22][23]

Sredinom 1992. godine HNS je obnovio članstvo u FIFA-i te je primljen u članstvo UEFA-e. FIFA nije priznala nastupe reprezentacije prije neovisnosti Hrvatske pa je na službenoj FIFA-inoj ljestvici zauzela tek 125. mjesto.[7]

FIFA i UEFA kasnile su za drugim svjetskim športskim organizacijama i UN-om po pitanju prijama Hrvatske u svoje članstvo. Nepuštanjem hrvatskih klubova u europska klupska natjecanja zbog ratnih okolnosti pomagali su međunarodnu izolaciju Hrvatske i neinformiranost svijeta o tome da Hrvatska uopće postoji. MOO je 17. siječnja 1992. primio HOO u privremeno članstvo (puno 24. rujna 1993. godine). UN je to učinio 22. svibnja 1992., FIFA tek 3. srpnja 1992. godine, kada su već počele kvalifikacije, pa je na taj način Hrvatska bila onemogućena sudjelovati na izlučnim natjecanjima za svjetsko prvenstvo 1994. u SAD-u. S druge strane, unatoč pravnih stajališta mišljenja Badinterove komisije, neki su športski moćnici i dalje smatrali srbijansko-crnogorsku državnu zajednicu jedinom sljednicom bivše Jugoslavije, pa su i dalje rezultate i uspjehe bivše države pripisivali samo njima te time i sva prava koja su proizlazila iz toga, ignorirajući ravnopravnu sljednost svih osamostaljenih republika. Štoviše, Jugoslavija je trebala biti nositeljicom 5. skupine europskih izlučnih natjecanja, no zbog sankcija iz Rezolucije VS UN br. 757 nije sudjelovala.

Vrijeme izbornika Blaževića

[uredi | uredi kôd]

Europsko prvenstvo 1996.

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Kvalifikacije za Europsko prvenstvo u nogometu 1996. – skupina 4

Miroslav Blažević imenovan je izbornikom 1994. godine i vodio je reprezentaciju kroz kvalifikacije za Europsko prvenstvo 1996. godine koja je započela prvom natjecateljskom pobjedom u povijesti, 2:0 protiv Estonije, 4. rujna 1994. godine.

Prvi natjecateljski poraz Hrvatske dogodio se 11. lipnja 1995. godine u utakmici protiv Ukrajine (1:0) u istoj kvalifikacijskoj skupini.[2] Hrvatska je kvalifikacije završila na prvom mjestu skupine[24] te osvojila svoje prvo FIFA-ino priznanje 1994. godine (Best Mover of the Year).[25]

Postava 3–5–2 sa Svjetskog prvenstva 1998. godine u Francuskoj. Premda ih nema u planu, Robert Prosinečki i Krunoslav Jurčić također su sudjelovali dio minuta. Alen Bokšić propustio je prvenstvo zbog ozljede, a u početnom sastavu zamijenio ga je Goran Vlaović.

Goran Vlaović postigao je prvi pogodak na velikom turniru za reprezentaciju u utakmici protiv Turske na Europskom prvenstvu održanom u Engleskoj 1996. godine. Nakon prve utakmice i pobjede, Hrvatska je u drugoj utakmici pobijedila branitelje naslova Dansku rezultatom 3:0[26] u utakmici koja će ostati upamćena po pogotku Davora Šukera lobom s 20 metara. Šuker će kasnije izjaviti da mu je upravo to bio omiljeni pogodak karijere.[27] U posljednjoj utakmici u skupini Hrvatska je izgubila od Portugala rezultatom 0:3, ali se svejedno plasirala u četvrtfinalu gdje je izgubila od kasnijih prvaka Njemačke rezultatom 1:2.[28]

Svjetska bronca u Francuskoj 1998.

[uredi | uredi kôd]

Miroslav Blažević ostao je izbornik reprezentacije tijekom kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj 1998. godine. Kvalifikacije su ponovno završile, nakon što je Hrvatska u doigravanju, nakon drugogo mjesta u kvalifikacijskoj skupini, bila bolja od Ukrajine u dvije utakmice. U skupini Svjetskog prvenstva Hrvatska je pobijedila Jamajku i Japan (3:1 i 1:0), a izgubila je od Argentine (0:1) čime je osvojila drugo mjesto u skupini i u osmini finala susrela se s Rumunjskom. Tu je utakmicu Hrvatska dobila s 1:0 i našla se u četvrtfinalu, ponovno s Njemačkom koja se u to vrijeme nalazila na drugom mjestu FIFA-ine ljestvice najboljih nogometnih reprezentacija svijeta.[29] Tu je utakmicu Hrvatska glatko dobila rezultatom 3:0 pogotcima Roberta Jarnija, Gorana Vlaovića i Davora Šukera, a sve nakon što je Christian Wörns zaradio crveni karton. U polufinalu Hrvatska se susrela s domaćinom prvenstva, Francuskom. Nakon prvog poluvremena u kojem nije bilo pogodaka, Hrvatska je povela pogotkom Davora Šukera, ali je već u sljedećem napadu branič Lilian Thuram izjednačio rezultat, nakon što je oteo loptu hrvatskom kapetanu Bobanu na 20 m od hrvatskih vratiju. Kasnije je isti igrač postigao još jedan pogodak nakon što je oteo loptu hrvatskom igraču 25 – 30 m od hrvatskih vratiju, pa je Hrvatska izgubila konačnim rezultatom 1:2, iako je Francuskoj isključen igrač, pa su zadnjih 20 minuta igrali s igračem manje. U utakmici za treće mjesto Hrvatska se susrela s reprezentacijom Nizozemske koju su pobijedili 2:1, a pogotkom u toj utakmici, ukupno šestom na tom natjecanju, Davor Šuker postao je najbolji strijelac prvenstva te osvajač nagrade Zlatna kopačka.[30] Hrvatska je u siječnju 1999. godine izborila i treće mjesto na FIFA-inoj ljestvici što je i njezin najbolji plasman do danas.[7][17] 1998. godine Hrvatska je po drugi put dobila priznanje od FIFA-e (Best Mover of the Year).[4] Neki inozemni mediji sastav hrvatske nogometne reprezentacije iz 90-tih naziva Zlatnom generacijom.[31]

Odlikovanja Predsjednika Republike Hrvatske
[uredi | uredi kôd]

Doček osvajačima brončane medalje organiziran je na zagrebačkom Trgu Francuske Republike gdje ih je dočekalo stotinjak tisuća navijača. Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman primio je i odlikovao reprezentativce, članove stožera i logistike reprezentacije: za izniman uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, za osvjedočenu srčanost, požrtvovnost i viteštvo u športskom nadmetanju, u osvajanju 3. mjesta na 16. Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj 1998.:[32]

Neuspjeh u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2000.

[uredi | uredi kôd]

Hrvatska je u kvalifikacijskoj skupini za sljedeće Europsko prvenstvo 2000. godine završila na trećem mjestu iza reprezentacija SR Jugoslavije i Republike Irske, ne uspjevši se kvalificirati na to natjecanje.[33] Obje utakmice između hrvatske i jugoslavenske reprezentacije završile su neodlučenim rezultatima. Utakmice su praćene političkim tenzijama navijača obaju momčadi a tijekom utakmice u Beogradu (0:0) dogodili su se i politički prosvjedi.[34] Uzvratna utakmica u Zagrebu završila je rezultatom 2:2.[27]

Vrijeme izbornika Jozića

[uredi | uredi kôd]

Svjetsko prvenstvo 2002.

[uredi | uredi kôd]

Izbornik Blažević dao je ostavku u jesen 2000. godine pa je na klupu izabran Mirko Jozić. Hrvatska je ostala neporažena u kvalifikacijskoj skupini za Svjetsko prvenstvo 2002. godine. Taj turnir započeli su porazom od Meksika nakon kojeg je uslijedila pobjeda od 2:1 protiv finalista Europskog prvenstva iz 2000. godine, Talijana.[35][36] U posljednjoj utakmici skupine Hrvatska je izgubila od Ekvadora (0:1) što joj je onemogućilo prolazak u drugu fazu natjecanja[37] a igrači su uglavnom krivnju svaljivali na pritisak uzrokovan velikim očekivanjima.[38] Jozić je nakon prvenstva dao ostavku i u srpnju 2002. godine na njegovo mjesto dolazi Otto Barić.[39][40]

Vrijeme izbornika Barića

[uredi | uredi kôd]

Europsko prvenstvo 2004.

[uredi | uredi kôd]

Pod Barićevim vodstvom Hrvatska je u dodatnim kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2004. osigurala nastup na turniru nakon doigravanja u dvije utakmice, ovaj put protiv Slovenije (2:1). Dado Pršo postigao odlučujući pogodak u gostima u uzvratnom susretu.[41] Na samom turniru Hrvatska je odigrala 0:0 sa Švicarskom, remizirala i s braniteljima naslova Francuzima (2:2),[42] ali zbog poraza od Engleske (2:4) nije prošla u četvrtzavršnicu turnira.[43] Barićev dvogodišnji ugovor istekao je u srpnju 2004. godine i odlučeno je da neće biti produžen.[44] Barić je afirmirao ustrajni pristup HNS-a da poziva »izvrsne i perspektivne« igrače hrvatskog porijekla koji su igrali u zapadnoeuropskim zemljama da igraju za Hrvatsku.

Vrijeme izbornika Kranjčara

[uredi | uredi kôd]

Svjetsko prvenstvo 2006.

[uredi | uredi kôd]
Fotografija s utakmice Brazil – Hrvatska odigrane 13. lipnja 2006. godine na Olimpijskom stadionu u Berlinu tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj. CNN koji je svakoga dana izabirao Potez dana, samo tada umjesto nekog poteza na nogometnome terenu za Potez dana izabrao navijanje navijača hrvatske reprezentacije na toj utakmici.

Bivši hrvatski reprezentativac Zlatko Kranjčar naslijedio je Barića na mjestu izbornika reprezentacije u srpnju 2004. godine i kroz kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2006. godine prošao bez poraza[45][46] a također bio optužen za nepotizam zbog izbora svog vlastitog sina, Nike Kranjčara u sastav.[47] Na samom prvenstvu Hrvatska je izgubila prvu utakmicu od Brazila (0:1)[48] te odigrala neodlučeno s Japanom (0:0) u okršaju u kojem je Darijo Srna promašio jedanaesterac u prvom poluvremenu.[49] Treća utakmica, neriješeno s Australijom (2:2) u kojoj su čak tri igrača zaradila crvene kartone, potvrdila je ispadanje Hrvatske s još jednog velikog natjecanja u prvom krugu.[50] Ta utakmica će ostati upamćena po pogrešci glavnog suca Grahama Polla koji je pokazao tri žuta kartona hrvatskom reprezentativcu Josipu Šimuniću.[51]

Vrijeme izbornika Bilića

[uredi | uredi kôd]

Europsko prvenstvo 2008.

[uredi | uredi kôd]

Nakon prvenstva, Hrvatski nogometni savez je u srpnju 2006. godine izbornika Kranjčara zamijenio sa Slavenom Bilićem.[52] Bilić je u momčad sa sobom doveo i nekoliko igrača[53] i postizao nešto[54][55][56] uključujući i pobjedu 2:0 u svom premijernom nastupu s reprezentacijom u prijateljskoj utakmici protiv Talijana koji su nepunih dva mjeseca prije toga postali svjetskim prvacima na FIFA Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj.[57] Unatoč odluci o suspenziji Darija Srne, Ivice Olića i Boška Balabana u prvih par utakmica kvalifikacija zbog njihovog kasnog noćnog provoda izvan kampa reprezentacije,[58] Bilić je svoju momčad vodio kroz kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2008. godine. Kvalifikacije su završili na prvom mjestu skupine[59] sa samo jednim porazom od Makedonije te posebno istaknutim dvjema pobjedama protiv Engleske reprezentacije koja se između ostalog i zbog toga nije uspjela kvalificirati na završni turnir prvi put nakon 1984. godine.[60]

Fotografija s utakmice Hrvatska – Austrija odigrane 8. lipnja 2008. godine za vrijeme Europskog prvenstva u Austriji i Švicarskoj.

Nakon što je glavnog napadača Eduarda da Silvu ozlijedio protivnički igrač u Premier ligi, Bilić je bio prisiljen izmijeniti način igre reprezentacije[61][62] pa su u sastav dovedeni Nikola Kalinić i Nikola Pokrivač koji do tada nikad nisu nastupali za nacionalnu momčad.[63][64] Reprezentacija je dobila kritike na račun loše igre u pripremnim utakmicama protiv Škotske i Moldove[65][66] a su na samom prvenstvu prvi put u povijesti ostvarili sve tri pobjede u skupini – protiv domaćina Austrije te protiv Njemačke i Poljske čime su na prvom mjestu u skupini izborili četvrtfinale.[67] U četvrtfinalu Hrvatska se susrela s Turskom. Nakon što je utakmica završila 0:0 a Hrvatska povela pogotkom Ivana Klasnića u predzadnjoj minuti drugog produžetka, Turska je uspjela izjednačiti u 122. minuti utakmice pogotkom Semiha Senturka u sudačkoj nadoknadi. Hrvatska je te zadnje minute igrala s igračem manje jer sudac nije dopustio ući u igru hrvatskom igraču kojem se je bila ukazivala pomoć. Nakon toga uslijedili su jedanaesterci koji su odlučivali koja će reprezentacija nastavili natjecanje. Hrvatski reprezentativci potpuno 'odsječenih nogu nakon šokantne završnice' su jedanaesterce i napustili natjecanje nakon rezultata 1:1 (1:3).[68] Uspjeli su do kraja turnira ostati reprezentacija koja je primila najmanje pogodaka na istome (2), imala najmanje izgubljenih utakmica (0) i postigla najraniji pogodak (u četvrtoj minuti prve utakmice protiv Austrije što je također označilo i najraniji pogodak s bijele točke ikada postignut u povijesti Europskih nogometnih prvenstava).[69]

Neuspjeh u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010.

[uredi | uredi kôd]

Unatoč glasinama da će dati ostavku,[70][71] izbornik Bilić je produžio svoj ugovor te na taj način postao prvi izbornik nakon Blaževića koji će voditi Hrvatsku na dva uzastopna velika natjecanja.[72] U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoj Africi, Hrvatska se ponovno našla s Englezima.[73] Nakon domaće pobjede protiv Kazahstana,[74] Hrvatska je izgubila od Engleske (1:4) kod kuće i na taj način prekinula svoj niz neporaženosti na stadionu Maksimir koji je trajao punih 14 godina[75] te upisala prvi od do sada jedinih pet domaćih kvalifikacijska poraza u povijesti. Tijekom kvalifikacija momčad se mučila s ozljedama raznih igrača pa je uslijedio i poraz 1:5 od Engleske na stadionu Wembley. Iako je u posljednjoj utakmici Hrvatska pobijedila Kazahstan, nije se uspjela kvalificirati na natjecanje jer je Ukrajina – nakon pobjede nad Englezima – također pobijedila Andoru i zauzela drugo mjesto u skupini. Nakon završetka kvalifikacija Bilić je ugovor produžen i on je ostao izbornikom još jedno natjecanje – Europsko prvenstvo 2012. godine u Ukrajini i Poljskoj.

Europsko prvenstvo 2012.

[uredi | uredi kôd]

Hrvatska je postavljena za nositelja kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2012. godine u Ukrajini i Poljskoj, natjecanja za koje je Hrvatska zajedno s Mađarskom bila kandidat za domaćina što bi im omogućilo izravnu kvalifikaciju. ali se nakon odluke da će se prvenstvo održati u Poljskoj i Ukrajini Hrvatska našla u kvalifikacijskoj skupini F[76] i završili su kvalifikacijski put na drugom mjestu iza Grčke te su morali igrati dokvalifikacijske utakmice s Turskom. Hrvatska je prošla, pobijedivši sveukupno rezultatom 3:0, a sva tri pogotka postignuta u prvoj utakmici odigranoj u Istanbulu. Na završnom torniru Hrvatska je igrala u skupini C u Poljskoj s reprezentacijama Irske, Italije i Španjolske te nakon jedne pobjede (3:1 protiv Irske), jednog neriješenog ishoda (1:1 protiv Italije) te jednog poraza (0:1 od Španjolske) završila natjecanje u skupini. Bilić je podnio ostavku po završetku Eura 2012. kao što je i najavio pred početak tog natjecanja.

Vrijeme izbornika Štimca

[uredi | uredi kôd]

Igor Štimac započeo je svoj izbornički mandat domaćim porazom 2:4 na Poljudu od Švicarske dana 15. kolovoza 2012. u sklopu proslave 100. obljetnice osnutka HNS-a. Kvalifikacijski ciklus u skupini pod njegovim vodstvom je započeo (u šest utakmica ostvareno je pet pobjeda i remi s Belgijom a posljednje četiri utakmice su bile – osvojen je samo jedan bod). Pored utakmice sa Švicarskom, odigrane su još četiri prijateljske utakmice (pobjeda protiv Južne Koreje 4:0 6. veljače 2013., poraz od Portugala 1:0 10. lipnja 2013., pobjeda nad Lihteštajnom 3:2 14. kolovoza 2013. te ponovna pobjeda nad Južnom Korejom 2:1 9. rujna 2013.). Nakon poraza od Škotske u Glasgowu 15. listopada 2013. i izborenog doigravanja za SP u Brazilu, Igor je dao svoj izbornički mandat na raspolaganje predsjedniku HNS-a Davoru Šukeru koji tu ostavku i prihvaća.[77]

Vrijeme izbornika Kovača

[uredi | uredi kôd]

Svjetsko prvenstvo 2014.

[uredi | uredi kôd]

Nakon odlaska 15. listopada 2013. Igora Štimca s izborničke funkcije, Niko Kovač preuzima A selekciju u doigravanju za SP u Brazilu.[78] Hrvatska je u dvije utakmice doigravanja protiv Islanda izborila odlazak na SP u Brazilu.[79] Na SP u Brazilu reprezentacija nije prošla skupinu. Praćeno svečanošću otvaranja prvenstva, Hrvatska je izgubila prvu utakmicu od domaćina Brazila 1:3. Pobijedila je Kamerun 4:0 a ponovno su kobni bili Meksikanci kao i u Japanu 2002. godine, pobjedivši 3:1. Nakon rezultata u kvalifikacijama za Euro u Francuskoj 2016. godine, Izvršni odbor saveza jednoglasno smjenjuje Niku Kovača s mjesta izbornika.[80]

Vrijeme izbornika Čačića

[uredi | uredi kôd]

Europsko prvenstvo 2016..

[uredi | uredi kôd]

U kvalifikacijama za Euro 2016. Hrvatska je igrala u skupini protiv Italije, Bugarske, Norveške, Azerbejdžana i Malte. Nakon neodlučenog remija u gostima protiv Azerbejdžana i gostujućeg poraza od Norveške, u rujnu 2015. godine, Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza jednoglasno je odlučio raskinuti Kovačev ugovor. Nakon smjene Nike Kovača, 21. rujna 2015. Hrvatski nogometni savez je potvrdio kako je Ante Čačić novi izbornik hrvatske nogometne reprezentacije.[81][82][83][84]

»Razgovarali smo i promišljali, mislim da smo došli do najboljeg rješenja. Zadovoljan sam kao i svim prijašnjim izborima. Izabrali smo izbornika koji će voditi Hrvatsku na Europsko i Svjetsko prvenstvo. Ne bi bilo korektno da smo mu dali samo dvije utakmice. Apeliram na zajedništvo, svih segmenata društvo. Ugovor će mu biti do 31.7.2018.[85]«

Hrvatska nogometna reprezentacija je pod njegovim vodstvom u predzadnjoj utakmici kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Francuskoj pobijedila Bugarsku 3:0,[86] golovima Perišića na asistenciju Modrića[87] u 2. minuti, Rakitića u 42. minuti[88] i Kalinića u 82. minuti.[89] Hrvatska se plasirala u nokaut fazu završivši kao drugoplasirani skupine H. Pod Čačićevim vodstvom, Hrvatska je srušila rekord u najviše postignutih golova u jednoj utakmici pobjedivši u prijateljskoj utakmici u Rijeci San Marino rezultatom 10:0.

Sastav na Euru 2016.

Na Euru 2016. Hrvatska je igrala u skupini D s Turskom, Češkom i braniteljem naslova Španjolskom. Hrvatska je započela natjecanje pobjedom nad Turskom rezultatom 1:0 pogotkom iz voleja Luke Modrića.[90] Sljedeća utakmica bila je protiv Češke. Hrvatska je povela preko Ivana Perišića i udvostručila pogotkom Ivana Rakitića potom je na 2:1 smanjio Milan Škoda. U 86. minuti utakmicu su prekinuli huligani ubacivanjem baklji i topovskih udara na teren[91] a jedan topovski udar ozlijedio je zaštitara za vrijeme prekida utakmice dok je uklanjao baklje s terena.[92][93] Nakon toga prekida Česi su iskoristili potresenost hrvatskih reprezentativaca te je Tomáš Necid iz jedanaesterca u posljednjoj minuti utakmice postavio konačni rezultat 2:2. Posljednja utakmica u skupini bila je protiv Španjolske koja je povela pogotkom Álvara Morate, Nikola Kalinić i Ivan Perišić svojim pogocima osigurali su Hrvatskoj povijesnu pobjedu i prvo mjesto u skupini, dok je Španjolskoj to prvi put poraz na utakmici europskog prvenstva od 2004.[94][95] Slijedila je utakmica osmine finala s Portugalom koji je se plasirao kao najbolja trećeplasirana ekipa svih skupina.[96] Portugal je pobijedio pogotgom Ricarda Quaresme u završnici drugog produžetka, u 117. minuti nakon što je Ivan Perišić u prethodnom napadu glavom pogodio stativu, izbacivši Hrvatsku s turnira.[97] Nakon prvanstva, kapetan Darijo Srna najavio je povlačenje iz međunarodnog nogometa, skupivši rekordna 134 nastupa za reprezentaciju. Luka Modrić najavljen je kao njegov nasljednik za kapetana momčadi.[98][99]

Hrvatska je započela kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo vodeći svoju skupinu neporažena i bez primljenog pogotka prva tri kola utakmica. Uzastopni porazi od Islanda i Turske kao i remi protiv Finske izazvali su negodovanje javnosti protiv izbornika Ante Čačića.[100][101] Zamijenio ga je Zlatko Dalić koji je vodio momčad do pobjede protiv Ukrajine 2:0 u Kijevu[102] osiguravši mjesto u dokvalifikacijama protiv Grčke. Hrvatska se kvalificirala pobijedom u Zagrebu rezultatom 4:1, te neriješenim 0:0 u Grčkoj.[103][104]

Vrijeme izbornika Dalića

[uredi | uredi kôd]
Hrvatska nogometna reprezentacija
Hrvatska nogometna reprezentacija
 Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.
Hrvatska nogometna reprezentacija
Hrvatska nogometna reprezentacija
 Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu.Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.
Hrvatska nogometna reprezentacija
Hrvatska nogometna reprezentacija
 Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava)Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil.

Svjetsko srebro u Rusiji 2018.

[uredi | uredi kôd]

Na Svjetskome prevenstvu u Rusiji, Hrvatska je u prvoj utakmici pobijedila Nigeriju rezultatom 2:0 autogolom Eteba i pogotkom Modrića iz jedanaesterca nakon čega je uslijedila pobjeda 3:0 protiv Argentine pogodcima Rebića, Modrića i Rakitića koja je tada bila 5. na FIFA-inoj ljestvici. U zadnjoj utakmici u skupini Hrvatska je s 2:1 pobijedila Island. Hrvatsku je u toj utakmici u vodstvo doveo Milan Badelj nakon čega je s jedanaest metara izjednačio Gylfi Sigurðsson da bi Vatrenima u posljednjoj minuti susreta pobjedu donio Ivan Perišić. Hrvatska je nakon 20 godina prošla skupinu na SP-u te prvi puta u povijesti sa stopostotnim učinkom.

Hrvatska je u osmini završnice igrala protiv Danske. Danska je povela već u 1. minuti pogotkom Jorgesena a tri minute kasnije uzvratio je Mario Mandžukić. U 115. minuti danski vratar Kasper Schmeichel obranio je jedanaesterac Luki Modriću nakon čega je utakmica završila neriješeno i uslijedilo je izvođenje jedanaesteraca. Za Hrvatsku su pogađali Kramarić, Modrić i Rakitić, dok je udarce Badelja i Pivarića zaustavio danski vratar. Za Dansku su pogodili Kjær i Krohn-Dehli dok je hrvatski vratar Danijel Subašić zaustavio udarce Eriksena, Schönea i Jørgensena. Uslijedio je četvrtfinalni dvoboj s domaćinima Rusima. U toj utakmici domaćina je u vodstvo doveo Denis Čerišev a zatim izjednačio je Kramarić. Hrvatska je došla do preokreta u 101. minuti pogotkom Domagoja Vide a Rusi su se vratili u 115. minuti pogotkom Márija Fernandesa. U lutriji jedanaesteraca za Hrvatsku su pogađali Brozović, Modrić, Vida i Rakitić dok je Kovačićev udarac obranio Igor Akinfejev. Za Rusiju su zabili Dzagojev, Ignaševič i Kuzjajev; udarac Smolova obranio je Subašić dok je Fernandes pucao pokraj gola. U polufinalnom ogledu Englezi su poveli pogotkom Trippiera u 5. minuti, a izjednačio je Perišić u 68. minuti, da bi u 109. minuti pobjedu Hrvatskoj donio Mario Mandžukić. Dalićevi izabranici time su nadmašili najveći dotadašnji postignuće onaj Brončane generacije iz 1998. plasiravši se u finale svjetskog prvenstva prvi put u povijesti. Tom je pobjedom Hrvatska, koja se tada nalazila na 20. mjestu FIFA-ine ljestvice, postala najniže plasirana momčad koja je izborila finale svjetskoga prvenstva.[105]

U finalu SP-a čekala je Francuska. Francuzi su poveli autogolom Marija Mandžukića nakon, prekršaja nad Griezmannom u 19. minuti do 10 minuta poslije izjednačio Perišić. No, za Francusku su redom zabili Griezmann iz jedanaesterca u 38. minuti, koji je sudac dosudio nakon provjere putem VAR-a, Pogba u 59. i Mbappé u 65. minuti. Poraz je ublažio Mario Mandžukić u 69. minuti. Hrvatska je osvojila svoje prvo srebro u povijesti, a najboljim igračem SP-a proglašen je Luka Modrić. Igrom na prvenstvu Hrvatska je zadobila brojne poklonike među navijačima drugih reprezentacija.[106][107][108] Svi reprezentativci iz Rusije osim Rakitića igrali su za sve mlađe hrvatske reprezentacije pa je Rusija u tome smislu bila i uspjeh cjelokupnoga hrvatskog nogometa, a ne samo seniorskog.[109]

Unatoč lošem plasmanu (20.) neposredno prije SP-a, Hrvatska je izvrsnim učinkom značajno podigla svoj rejting, za čak 16 mjesta. Naime, od 16. kolovoza 2018. do 4. travnja 2019. držala je četvrto mjesto na FIFA-inoj ljestvici.[110] To je najbolji plasman reprezentacije nakon trećeg mjesta 1999.

Odlikovanja Predsjednice Republike Hrvatske
[uredi | uredi kôd]

U studenom iste godine Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović primila je i odlikovala reprezentativce i članove stožera i logistike reprezentacije: „za izniman, povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, osvjedočenu srčanost i požrtvovnost kojima je vratio vjeru u uspjeh, optimizam i pobjednički duh i ispunio ponosom sve hrvatske navijače diljem svijeta, za isticanje najvrednijih profesionalnih i humanih kvaliteta, iskazano zajedništvo i domoljubni ponos u promociji sporta i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske, te osvajanju srebrne medalje na 21. Svjetskom nogometnom prvenstvu u Ruskoj Federaciji”.[111]

Prvi nastup u Ligi nacija

[uredi | uredi kôd]

Hrvatska je novo reprezentativno okupljanje započela svojim prvim nastupom u novu UEFA-inu natjecanju Ligi nacija, kada je s teškim porazom 6:0 izgubila od reprezentacije Španjolske na gostovanju, što je ujedno postao i njezin najteži poraz do tada. Zatim je s idućim suparnikom, ponovno s Engleskom, odigrala neriješenih 0:0. No, golom Tina Jedvaja u zadnjoj minuti utakmice i konačnih 3:2 protiv Španjolaca na Maksimiru vratila šansu za mjesto među četiri najbolje reprezentacije natjecanja, da bi tri dana poslije doživjela preokret Engleza koji su se pogodcima Lingarda i Kanea upisali u povijest kao jedni od prvih četvero polufinalista novoga natjecanja.

Europsko prvenstvo 2020.

[uredi | uredi kôd]

Novi kvalifikacijski ciklus, za Euro 2020., Hrvatska je otvorila domaćim preokretom protiv Azerbajdžana, ali samo tri dana poslije doživjela je neočekivani poraz na gostovanju kod Mađara. U jedinoj utakmici u lipnju, s dovoljnih 2:1 svladala je Wales. Rujanski dio kvalifikacija obilježila je velika pobjeda nad Slovačkom na gostovanju od 4:0, kada su redom zabijali Vlašić, Perišić i Petković, da bi konačni rezultat postavio Dejan Lovren pred samu završnicu. 3 dana poslije uslijedio je nazamislivi remi s Azerbajdžanom 1:1 u kojem je pogodak postigao Modrić s 11 metara. U listopadskom okupljanju, Hrvatska je nakon duge četiri godine ponovno zaigrala na splitskom Poljudu, gdje je dvjema pogodcima dinamovog napadača Bruna Petkovića i jednim Modrićevim ostvarila važnu pobjedu od 3:0 protiv Mađarske, ali kada se činilo da će se plasman na europsko prvenstvo ostvariti već protiv Walesa na gostovanju tri dana poslije, rezultat je ponovno bio tek 1:1. U posljednjem, 8. kolu, na riječkoj Rujevici, Hrvatska je velikim preokretom od 3:1 ostvarila plasman na svoje jedanaesto veliko natjecanje, a šesto europsko prvenstvo.

Pripreme za Europsko prvenstvo trebale su biti odigrane tijekom ožujka 2020. protiv reprezentacija Portugala i Švicarske u prijestolnici Katara, Dohi, no zbog pandemije koronavirusa i tzv. velikog zatvaranja u cijelom svijetu, natjecanje se u konačnici nije održalo. Gotovo deset mjeseci nakon posljednjeg okupljanja, Hrvatska je započela svoj novi put u novoj, drugoj sezoni Lige nacija, dvjema gostovanjima pa je prvo s 4:1 kod Portugala, a onda u ponovku finala SP-a u Rusiji izgubila i 4:2 od Francuske. U listopadu je u dvije domaće utakmice ostvarila pobjedu protiv Švedske, a tri dana poslije i uzvrat protiv Francuza koji su slavili pogotkom Mbappéa, a obje su završile istim rezultatom, 2:1. U studenome je Hrvatska odigrala prvo 3:3 s Turcima u prijateljskom gostovanju, a poslije toga dva poraza protiv Portugala na domaćem Poljudu i Švedske na gostovanju.

Već u ožujku sljedeće godine, Hrvatska je započela novi kvalifikacijski ciklus za Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. u skupini s Rusijom, Slovenijom, Ciprom, Maltom i ponovno Slovačkom. Otvorila ga je porazom kod susjedne Slovenije koja je slavila s minimalnih 1:0, da bi zatim na dvjema domaćim utakmicama na riječkoj Rujevici slavila s 1:0 protiv Cipra i tri dana poslije s 3:0 protiv Malte.

Europsko prvenstvo koje se održavalo u preko 12 različitih europskih gradova, Hrvatska je igrala u skupini sa domaćom Engleskom i Škotskom i Češkom u skupini D. Otvarajuća utakmica s englezima na Wembleyu završila je porazom od 1:0, da bi u 2. kolu s neriješenih 1:1 odigrala s česima. Posljednje kolo skupine donijelo je i prvu povijesnu pobjedu nad Škotskom od 3:1, pogodcima Vlašića, Modrića i Perišića koja je donijela prolazak u osminu završnice, u kojoj je s 3:5 u produžecima ispala od Španjolske nakon povratka s 1:3 na 3:3.

Nastavak kvalifikacija u rujnu donio je prvo neriješenih 0:0 s Rusijom pa veliku pobjedu nad Slovenijom s 3:0, a onda i pobjedu nad Slovačkom od 1:0. Listopadski dio kvalifikacija prošao je pobjedom 3:0 na Cipru i remijom 3:3 sa Slovačkom. U studenome Hrvatska je izborila Svjetsko prvenstvo pobjedama od velikih 7:1 nad Maltom u gostima, a zatim i protiv Rusije s minimalnih 1:0, čime se po dvanaesti put kvalificirala na veliko natjecanje i svoje šesto Svjetsko prvenstvo.

Novo izdanje Lige nacija koje je započelo u lipnju 2022., Hrvatska je otvorila porazom od 3:0 u Osijeku protiv Austrije. Tri dana poslije je, na Poljudu s remijem 1:1 odigrala s Francuskom, a protiv Danske je na gostovanju slavila s 1:0, dok je iduće gostovanje kod Francuske donijelo prvu, povijesnu pobjedu od 1:0 kada je jedini pogodak bio jedanaesterac Luke Modrića. U rujanskom nastavku, Hrvatska je prvo s 2:1 protiv Danske, a onda i 3:1 protiv Austrije ostvarila svoj prvi plasman na završnicu Lige nacija.

Svjetska bronca u Kataru 2022.

[uredi | uredi kôd]

Svjetsko prvenstvo u Kataru, Hrvatska je igrala u skupini F zajedno s Belgijom, Kanadom i Marokom. Natjecanje je započela remijem (0:0) protiv reprezentacije Maroka. U drugom kolu Hrvatska je ostvarila jednu od svojih najvećih pobjeda na velikim natjecanjima uopće, u smislu gol-razlike, kada je svladala Kanadu s 4:1 dvama pogodcima Kramarića i po jednim Livaje i Majera. Završno kolo skupine protiv Belgije završilo je bez pogodaka te je Hrvatska izborila svoj treći plasman u drugu fazu svjetskih prvenstava. U osmini finala Hrvatska je s 3:1 svladala Japan na jedanaesterce, nakon što je izjednačila preko Perišića u 55. minuti tijekom regularnog dijela utakmice. Prolazak u polufinale natjecanja Hrvatska je ostvarila veličanstvenom, prvom pobjedom u povijesti protiv Brazila kada je nakon pogotka Neymara u 105. minuti produžetaka, Bruno Petković u 117. postigao pogodak za izjednačenje koji je vodio do pobjede od 4:2 na jedanaesterce i donio joj treći plasman u polufinale svjetskih prvenstava. Unatoč strateški izvrsnom partijom Hrvatske, Petkovićev pogodak ujedno je bio prvi pogodak Hrvatske u okvir mreže. U polufinalu, Hrvatska je loše ušla u utakmicu te preko pogotka Lionela Messija iz jedanaesterca, a zatim i dva pogotka Juliána Álvareza izgubila u borbi za plasman u finale s porazom od 3:0. Utakmica za treće mjesto u novom susretu s Marokom, završila je s 2:1 pogodcima Joška Gvardiola i Mislava Oršića, čime je Gvardiol postao najmlađim igračem hrvatske nogometne reprezentacije koji je ostvario zgoditak na velikim natjecanjima, a tom je pobjedom Hrvatska osvojila svoju treću medalju, a drugu brončanu.

U novom kvalifikacijskom ciklusu za Europsko prvenstvo 2024. u Njemačkoj koji je započeo u ožujku 2023., Hrvatska se nalazila u skupini D zajedno s Walesom, Turskom, Armenijom i Latvijom. Započela ga je domaćim remijom 1:1 s Walesom, a tri dana poslije je na gostovanju slavila s 2:0 nad Turskom u utakmici u kojoj je dvostruki strijelac bio Mateo Kovačić.

Odlikovanja Predsjednika Republike Hrvatske
[uredi | uredi kôd]

Dana 26. svibnja 2024. predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović primio je i odlikovao igrače i članove stručnog stožera hrvatske nogometne reprezentacije te članove delegacije HNS-a koji su pridonijeli osvajanju brončane medalje na Svjetskom prvenstvu u Kataru 2022.[121] "Za izniman uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, doprinos sportu i međunarodnom ugledu Republike Hrvatske te osvajanju 3. mjesta na 22. Svjetskom nogometnom prvenstvu u Državi Katru, odlikuju se:" [122]

Završnica Lige nacija 2023.

[uredi | uredi kôd]

U lipnju je Hrvatska igrala svoju prvu završnicu Lige nacija kada je s 4:2 slavila kod domaćina Nizozemske u polufinalu i izborila plasman u svoje drugo finale u povijesti[123], u kojem je s 5:4 na jedanaesterce izgubila od Španjolske.[124]

Europsko prvenstvo 2024.

[uredi | uredi kôd]

Vatreni su vrlo uspješno[125] okončali prvi dio kvalifikacija za EP 2024. u Njemačkoj pobijedivši tri i remiziravši jednu utakmicu uz gol-razliku 9:1. Pobjeda nad Armenijom (1:0) prva je pobjeda Hrvatske reprezentacije nad jednom kavkaškom reprezentacijom.[126] U drugom dijelu kvalifikacija za Euro, koji je započeo u listopadu, ozljedama desetkovana Hrvatska primila je dva teška udarca: poražena je s 0:1 protiv Turske u Osijeku[127] i s 1:2 protiv Walesa u Cardiffu te je ovo prvi poraz Hrvatske protiv Walesa. Od vremena izbornika Štimca, tj. od kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014.,[128] nije se dogodilo da je hrvatska reprezentacija poražena u dvjema uzastopnim utakmicama u kvalifikacijama za neko veliko natjecanje.[129] Ipak, u posljednjem kvalifikacijskom ciklusu Hrvatska je maksimalnim učinkom, pobjedom nad Latvijom (2:0) i Armenijom (1:0), osvojila drugo mjesto u grupi i time osigurala nastup na Europskom prvenstvu u Njemačkoj 2024.[130]

Prvo okupljanje pred EP reprezentacija je započela 26. ožujka sudjelovanjem na prijateljskom turniru u Egiptu pod imenom ACUD Cup, gdje je Hrvatska u utakmici bez pogodaka nakon raspucavanja s bijele točke pobijedila Tunis s 5:4 te ušla u završnicu gdje je pobijedila domaćina s 4:2 i osvojila 1. mjesto.

Reprezentacija je u pripremama za EP pobijedila Sjevernu Makedoniju (3:0) te Portugal (2:1), što je prva pobjeda Hrvatske nad tom reprezentacijom.[131]

Na otvaranju natjecanja Hrvatska je izgubila s 3:0 protiv Španjolske, remizirala s Albanijom (2:2) i Italijom (1:1).[132] Hrvatska je tako s tek dva osvojena boda ispala u grupnoj fazi natjecanja, prvi puta od 2012. Pogotkom protiv Italije 24. lipnja 2024. Luka Modrić postao je najstarijim strijelcem Europskih prvenstava s navršenih 38 godina i 289 dana.

Liga nacija 2024./25.

[uredi | uredi kôd]

Hrvatska je Ligu nacija otvorila porazom protiv Portugala (1:2), no dobila je iduće dvije utakmice protiv Poljske (1:0) i Škotske (2:1) te remizirala u gostovanju kod Poljske (3:3) u utakmici u kojoj je vratar Dominik Livaković dobio sporni izravni crveni karton.[133] Iduću je utakmicu Hrvatska izgubila protiv Škotske (0:1), ali je bodom protiv Portugala (1:1) izborila iduću fazu natjecanja.[134]

Imidž

[uredi | uredi kôd]

Ime, dresovi i treninzi

[uredi | uredi kôd]
Službeni dres dizajnirao je 1990. godine Miroslav Šutej[21]

Službena FIFA-ina skraćenica imena jest CRO i ta se pokrata upotrebljava kako bi se reprezentacija identificirala u FIFA-i i medijima.[135] Druga skraćenica koja se upotrebljava je i HRV.[136] Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji nadimak je Vatreni. Tvorac imena je hrvatski književnik iz Samobora Josip Prudeus.[137] U vrijeme kada je momčad vodio Slaven Bilić drugi nadimak im je i Bilić Boysi.[138]

Prvi službeni dres hrvatske nogometne reprezentacije dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej 1990. godine. Premda je promijenjen otkad je službeni sponzor postao Nike, dres je uglavnom zadržao nacionalni identitet. Hrvatski šahirani uzorak s dresa nogometne reprezentacije, kakav je prisutan i na grbu Republike Hrvatske, sve se češće koristi i na dresovima u ostalim športovima – momčadskim i pojedinačnim.[21]

Dresovi kroz povijest

[uredi | uredi kôd]
Prvi nastup 1940.
1996. – 1997. komplet I
1998. – 2000. komplet I
2000. – 2002. komplet I
2002. – 2004. komplet I
2004. – 2006. komplet I
2006. – 2008. komplet I
2008. – 2010. komplet I
Prvi nastup 1990.
1996. – 1997. komplet II
1998. – 2000. komplet II
2000. – 2002. komplet II
2002. – 2004. komplet II
2004. – 2006. komplet II
2006. – 2008. komplet II
2008. – 2010. komplet II
2010. – 2012. komplet I
2012. – 2014. komplet I
2014. – 2016. komplet I
2016. – 2018. komplet I
2018. – 2020. komplet I
2020. – 2022. komplet I
2022. – 2024. komplet I
2024. – 2026. komplet I
2010. – 2012. komplet II
2012. – 2014. komplet II
2014. – 2016. komplet II
2016. – 2018. komplet II
2018. – 2020. komplet II
2020. – 2022. komplet II
2022. – 2024. komplet II
2024. – 2026. komplet II

Stadioni

[uredi | uredi kôd]

Većinu domaćih utakmica reprezentacija igra na stadionu Maksimir u Zagrebu. Stadion je izgrađen 1912. godine, a obnovljen 1997. godine. Ime je dobio po kvartu u kojem se nalazi – Maksimiru.[139] Bio je domaćin prve kvalifikacijske utakmice protiv Litve.[2] Hrvatski nogometni savez i Vlada dogovorili su daljnja poboljšanja stadiona (uključujući i povećanje broja sjedala s postojećih četrdesetak tisuća).[139][140] 2008. godine UEFA je zaprijetila da će ograničiti broj domaćih navijača koji će moći gledati utakmice svoje reprezentacije zbog navijačkih nereda koji su se dogodili tijekom Europskog prvenstva te godine.[141] Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nije odobrio završne planove obnove stadiona 2008. godine, a jedan od glavnih razloga bili su veliki troškovi; od prosinca 2008. godine obnavljanje stadiona je odgođeno do daljnjega. Uz sve to, potres koji je pogodio Zagreb dana 22. ožujka 2020. godine je dodatno narušio statiku dotrajalog stadiona te se očekuje da se postojeći stadion sruši i sagradi novi.[142][143]

Osim u Zagrebu, hrvatska reprezentacija domaće utakmice igra i u drugim gradovima. Najčešće u Splitu gdje se igra na stadionu Poljud koji je bio domaćin nekoliko kvalifikacijskih utakmica za Europsko prvenstvo 1996. i Svjetsko prvenstvu 1998. godine. Od prve utakmice 1995. godine protiv Italije koja je završila neodlučenim 1:1 rezultatom, Hrvatska nije uspjela pobijediti u službenoj FIFA utakmici na Poljudu. Zbog ove činjenice je Poljud nazivan ukletim.[144] Ta kletva napokon je prekinuta u lipnju 2011. godine kada je Hrvatska pobijedila Gruziju rezultatom 2:1. Reprezentacija je nekoliko kvalifikacijskih i prijateljskih utakmica odigrala i u Rijeci na stadionima Kantrida i Rujevica, na stadionu Gradski vrt i Opus Areni u Osijeku te na stadionu Varteks u Varaždinu i Cibalia u Vinkovcima.

Statistika rezultata na domaćim stadionima

[uredi | uredi kôd]

Od prve službene utakmice (17. listopada 1990. godine protiv reprezentacije SAD-a) do danas, Hrvatska je svoje domaće oglede igrala na ukupno trinaest stadiona u deset gradova.

Stadion Grad Ukupno utakmica Pobjede Neodlučeni Porazi Po. Pr. Bodovi po utakmici
Stadion Maksimir Zagreb 68 47 15 6 140 45 2,29
Stadion Poljud Split 18 4 9 5 23 23 1,17
Stadion Gradski vrt Osijek 14 10 3 1 34 13 2,36
Stadion Kantrida Rijeka 11 10 1 0 19 4 2,82
Stadion Rujevica Rijeka 9 7 2 0 28 3 2,55
Stadion Varteks Varaždin 8 5 2 1 17 5 2,13
Stadion Aldo Drosina Pula 5 4 0 1 12 6 2,40
Stadion HNK Cibalia Vinkovci 1 1 0 0 5 0 3,00
Stadion Kranjčevićeva Zagreb 1 1 0 0 3 0 3,00
Gradski stadion Koprivnica 1 1 0 0 1 0 3,00
Stadion Šubićevac Šibenik 1 0 1 0 2 2 1,00
Gradski stadion Velika Gorica 1 0 1 0 1 1 1,00
Opus Arena Osijek 1 0 0 1 0 1 0,00
Ukupno 139 90 34 15 285 103 2.19

Ažurirano: 04. lipnja 2024.

[uredi | uredi kôd]

Najprominentniji navijači hrvatske reprezentacije su navijači nogometnih klubova Hajduka iz Splita te Dinama iz Zagreba koji u hrvatskoj nogometnoj ligi imaju najveći broj navijača.[145] Zbog rivalstva ovih dviju navijačkih skupina – Bad Blue Boysa iz Zagreba i Torcide iz Splita – obje su bile povezane s huliganskim nemirima tijekom utakmica ova dva kluba,[146][147] premda nasilje između njih do danas nije zabilježeno na utakmicama reprezentacije. Nogometna reprezentacija Hrvatske potporu ima i od Hrvata koji žive u susjednoj Bosni i Hercegovini, od navijača nogometnog kluba HŠK Zrinjski Mostar koji su poznati pod imenom Ultras-Zrinjski.[148] Navijače prati slogan Uvijek vjerni kako se zvao nekadašnji Klub navijača reprezentacije.[149]

Trg bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Fotografija prikazuje navijače tijekom utakmice Hrvatska – Njemačka odigrane 12. lipnja 2008. godine u sklopu Europskog nogometnog prvenstva u Austriji i Švicarskoj.

Ponašanje navijača na međunarodnim utakmicama dovelo je i do sankcija protiv reprezentacije. Hrvatska je bila kažnjena pod prijetnjom izbacivanja iz UEFA-inih natjecanja zbog rasističkog ponašanja navijača tijekom Europskog prvenstva 2004. godine.[150] U više navrata zabilježeno je opiranje navijača pravilima sigurnosti. Tijekom Svjetskog prvenstva 2006. godine 1 navijač je pobjegao osiguranju i prišao igračima ulaskom direktno na teren; bio je uhićen zbog smetanja posjeda.[151] Tijekom prijateljske utakmice s Italijom u Livornu, grupa navijača stojeći na tribinama napravila je znak Svastike kao odgovor na to što su talijanski navijači mahali s komunističkim zastavama; UEFA je kaznila Hrvatski nogometni savez zbog incidenta.[150][152] Europskog prvenstva 2008. godine, UEFA kaznila Hrvatsku zbog isticanja rasističkih banera u utakmici protiv Turske,[153] a FIFA kaznila HNS zbog rasističkog vrijeđanja engleskog igrača Emila Heskeyja 10. rujna 2008. godine.[154]

Navijači upotrebljavaju baklje bilo da je riječ o utakmicama domaćeg prvenstva ili na međunarodnim utakmicama[155][156][157] što prema riječima bivšeg reprezentativca Igora Štimca dodatno motivira kompletnu momčad.[158][159] Bakljade su zabranjene pa je reprezentacija dodatno više puta kažnjavana zbog toga. Navijači hrvatske reprezentacije ušli su u sukob s Turcima tijekom Europskog prvenstva 2008. godine u utakmici s turskom nogometnom reprezentacijom. Osiguranje je bilo dodatno pojačano u vrijeme kada su se navijači okupljali u Beču prije početka utakmice četvrtfinala tog turnira; nakon utakmice hrvatski navijači odupirali su se policiji i ušli u sukobe s turskim navijačima.[160]

Javno mnijenje

[uredi | uredi kôd]

Nogomet je najpopularniji šport u Hrvatskoj[161] i odigrao je važnu ulogu u stjecanju nezavisnosti tijekom raspada Jugoslavije. Domoljublje je naraslo tijekom stvaranja reprezentacije u ranim 1990-im, za vrijeme prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Natječući se odvojeno u službenim i neslužbenim utakmicama, reprezentacija je osnažila jedinstvo hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu.[162] Nadalje, Tuđmanov odnos s reprezentacijom je postao važna karika u jačanju i jedinstvu hrvatske države i naroda. Nakon do tada najvećeg uspjeha hrvatskog nogometa, trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, Tuđman je izjavio da »nogometne pobjede oblikuju nacionalni identitet koliko i ratovi«.[162] Jednoglasna podrška reprezentaciji je narasla usporedno s odobravanjem državnog vrha. Franjo Tuđman je održavao snažan odnos s reprezentacijom i zahvalio joj na doprinosu u stvaranju neovisne i suverene hrvatske države. Američki političar i diplomat Strobe Talbott predvidio je da će jačanje hrvatskog nogometa ovisiti od samog naroda.[163] Reprezentaciju je nakon osvajanja brončane medalje u Francuskoj 1998. dočekalo je oko 100 000 navijača, među kojima je bio i predsjednik Tuđman. Tuđman je govorio u ime navijača hvaleći nastupe hrvatskih reprezentativaca.

»Čini mi osobito zadovoljstvo da kao državni poglavar, u ime hrvatskog državnog vodstva, mogu čestitati hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na velebnim rezultatima, koje je postigla na svjetskom nogometnom prvenstvu. Tim ste dragi nogometaši, dali velik prilog svojoj Hrvatskoj, onoj Hrvatskoj, koja je bila s vama kao što ste se uvjerili danas u Zagrebu. Velikim rezultatima koje ste postigli na Svjetskom prvenstvu dali ste veliki prilog poznavanju Hrvatske u svijetu i podizanju njezina ugleda. Bili ste jedinstveni sa svojim nacionalnim bićem, sa domovinskom i iseljenom Hrvatskom, s vama je bilo svih osam milijuna Hrvata za sve vrijeme dok ste vodili sportske bitke. Dali ste svoj prilog svojoj domovini i neka vas uspjesi koje ste postigli obvezuju na daljnje napore, neka ti uspjesi služe i kao uzor mladim naraštajima.«

Pred Europsko prvenstvo 2008. godine, izbornik Slaven Bilić i njegov rock sastav Rawbau su izdali singl, Vatreno ludilo, koji je podsjetio na pobjede tijekom Svjetskog prvenstva 1998. godine i pohvalio današnje ambicije. Pjesma se nalazila na samom vrhu hrvatskih glazbenih top ljestvica i bila je slušana tijekom Eura 2008.[164][165][166] reprezentacija je dobila nadimak Bilić boysi.[138] Ostali hrvatski glazbenici, kao što su Dino Dvornik, Connect, Prljavo kazalište i Baruni snimili su pjesme u znak podrške reprezentaciji, među kojima su: Malo nas je, al' nas ima, Samo je jedno, Moj dom je Hrvatska, Srce vatreno i Neka pati koga smeta. Pred osvit Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. u Rusiji, u očekivanju velikog rezultata, izdana su dvije pjesme. Hrvatski reper Marin Ivanović – Stoka snimio je pjesmu Moja Croatia, a Zaprešić Boysi pjesmu Igraj moja Hrvatska. Tih su dana te pjesme bile na vrhu domaće glazbene ljestvice.[167]

Sudjelovanja na natjecanjima

[uredi | uredi kôd]

Svjetsko prvenstvo

[uredi | uredi kôd]

Premda je postala službenom članicom FIFA-e 1992. godine, nije mogla nastupiti na Svjetskom prvenstvu održanom u SAD-u 1994. godine, s obzirom na to da su kvalifikacije za to natjecanje započele prije njezinoga službenoga početka članstva.[168] Plasirala se i nastupila na pet svjetskih nogometnih prvenstava od kada sudjeluje u kvalifikacijama i propustila je samo ono u Južnoj Africi 2010. godine. Do danas su njezini najbolji nastupi osvojeno drugo mjesto u Rusiji 2018. godine., te dva treća mjesta: u Francuskoj 1998. i u Kataru 2022. Na ostalim svjetskim prvenstvima na kojima je nastupila, reprezentacija je završila nastup nakon razigravanja po skupinama.

Prvenstvo Plasman Uta. Pob. Ner. Por. Gol-raz.
Francuska 1998. 3. mjesto 7 5 0 2 11:5
Južna Koreja i Japan 2002. 1. krug (23. mjesto) 3 1 0 2 2:3
Njemačka 2006. 1. krug (22. mjesto) 3 0 2 1 2:3
Južna Afrika 2010. nisu se kvalificirali
Brazil 2014. 1. krug (19. mjesto) 3 1 0 2 6:6
Rusija 2018. 2. mjesto 7 4 2 1 14:9
Katar 2022. 3. mjesto 7 2 4 1 8:7
Kanada, Meksiko, SAD 2026.
Ukupno 6 natjecanja 30 13 8 9 43:33

Europsko prvenstvo

[uredi | uredi kôd]

Od dosadašnjih sedam natjecanja na koje se mogla kvalificirati od kada je članica UEFA-e Hrvatska je propustila samo jedno, ono 2000. u Beligiji i Nizozemskoj. Najbolji ostvareni plasmani su četvrtfinale u prvom nastupu na prvenstvu u Engleskoj 1996. godine te ponovno na prvenstvu održanom u Austriji i Švicarskoj 2008. godine.

Prvenstvo Plasman Uta. Pob. Ner. Por. Gol-raz.
Engleska 1996. Četvrtfinale (7. mjesto) 4 2 0 2 5:5
Belgija i Nizozemska 2000. Nisu se kvalificirali
Portugal 2004. Prvi krug (13. mjesto) 3 0 2 1 4:6
Austrija i Švicarska 2008. Četvrtfinale (5. mjesto) 4 3 1 0 5:2
Poljska i Ukrajina 2012. Prvi krug (10. mjesto) 3 1 1 1 4:3
Francuska 2016. Osmina finala (9. mjesto) 4 2 1 1 5:4
Europa 2020. Osmina finala (14. mjesto) 4 1 1 2 7:8
Njemačka 2024. Prvi krug (20. mjesto) 3 0 2 1 3:6
Ukupno 7 natjecanja 25 9 8 8 33:34

Hrvatski nogometni savez je skupa s mađarskim podnio službenu kandidaturu za zajedničko domaćinstvo obiju država za Europsko nogometno prvenstvo 2012. godine, a za domaćina tog prvenstva na kraju su izabrane Poljska i Ukrajina.[170]

UEFA-ina Liga nacija

[uredi | uredi kôd]
Sezona Liga Plasman Uta. Pob. Ner. Por. Gol-raz. Ukupno
2018./19. A Skupina 4 (3. mjesto) 4 1 1 2 4:10 9. mjesto
2020./21. A Skupina 3 (3. mjesto) 6 1 0 5 9:16 12. mjesto
2022./23. A Skupina 1 (pobjednik) 8 5 1 2 12:8 2. mjesto
Ukupno 18 7 2 9 25:34

Ostali

[uredi | uredi kôd]
Turnir Plasman Uta. Pob. Ner. Por. Gol-raz.
Maroko 1996. Turnir kralja Hassana II. 1. mjesto 2 0 2 0 3:3
Japan 1997. Kirin kup[171] 2. mjesto 2 0 1 1 4:5
Južna Koreja 1999. Korea kup 1. mjesto 3 1 2 0 5:4
Hong Kong 2006. Carlsberg kup 3. mjesto 2 1 0 1 4:2
Kina 2017. China Cup 4. mjesto 2 0 2 0 2:2
Egipat 2024. ACUD Cup 1. mjesto 2 1 1 0 4:2
Ukupno 13 3 8 2 22:18

FIFA-ina ljestvica

[uredi | uredi kôd]

Kada je FIFA u prosincu 1992. počela objavljivati ovu tablicu, Hrvatska je zauzela 125. mjesto na svijetu, no bila je tek nekoliko mjeseci njezinom članicom. Svjetsko prvenstvo 1998. odvelo je Hrvatsku na četvrto mjesto nakon turnira, čineći je momčadi s najvećim napretkom u povijesti FIFA-ine ljestvice. Najbolje mjesto Hrvatska je držala početkom 1999. godine (3. mjesto).[172][173]

Zbog svojih rezultata 1994. i 1998. godine, hrvatska od FIFA-e dobila dva priznanja (Mover of the Year).[4]

U tablicama su prikazani najbolji plasmani u pojedinoj godini:[174]

1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023.
113. 116. 61. 39. 22. 19. 4. 3. 7. 14. 19. 20. 19. 19. 15. 6. 5. 7. 9. 8. 8. 4. 14. 13. 14. 14. 4. 4. 6. 11. 7. 6.

FIFA-ina ljestvica na završetku godine

1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023.
113. 122. 62. 41. 24. 19. 4. 9. 18. 19. 32. 20. 23. 20. 15. 10. 7. 10. 10. 8. 10. 16. 19. 18. 14. 17. 4. 6. 11. 15. 7. 10.

Rekordi

[uredi | uredi kôd]

Izbornici (od 1990.)

[uredi | uredi kôd]
Izbornik Razdoblje Ukupno utakmica Pobjede Neodlučeni Porazi Postotak pobjeda Bodovi po utakmici Uspjesi
Jerković, DražanDražan Jerković 1990. – 1991. 3 3 0 0 100 3
Poklepović, StankoStanko Poklepović 1992. 4 1 1 2 25 1
Marković, VlatkoVlatko Marković 1993. 1 1 0 0 100 3
Blažević, MiroslavMiroslav Blažević 1994. – 2000. 72 33 24 15 45,83 1,71 Engleska 1996. – četvrtfinale
Francuska 1998. – 3. mjesto
Ivić, TomislavTomislav Ivić 16. studenog 1994. 1 1 0 0 100 3
Jozić, MirkoMirko Jozić 2000. – 2002. 18 9 6 3 50 1,83 Japan i Južna Koreja 2002. – skupina
Barić, OttoOtto Barić 2002. – 2004. 24 11 8 5 45,83 1,7 Portugal 2004. – skupina
Kranjčar, ZlatkoZlatko Kranjčar 2004. – 2006. 25 11 8 6 44 1,64 Njemačka 2006. – skupina
Bilić, SlavenSlaven Bilić 2006. – 2012. 65 42 15 8 64,61 2,2 Austrija i Švicarska 2008. – četvrtfinale
Poljska i Ukrajina 2012. – skupina
Štimac, IgorIgor Štimac 2012. – 2013. 15 8 2 5 53,33 1,73 4. mjesto na FIFA-inoj ljestvici 11. travnja 2013.
Kovač, NikoNiko Kovač 2013. – 2015. 19 10 5 4 52,63 1,84 Brazil 2014. – skupina
Čačić, AnteAnte Čačić 2015. – 2017. 25 15 6 4 60 2,04 Francuska 2016. – osmina finala
Dalić, ZlatkoZlatko Dalić 2017. – 93 45 25 23 48,39 1,72 Rusija 2018. – 2. mjesto
Europa 2020. – osmina finala
Katar 2022. – 3. mjesto
Njemačka 2024. – skupina
Ukupno 365 190 100 75 52,05 1,84

Posljednji put ažurirano 18. studenoga 2024. nakon utakmice s Portugalom.

Igrači s najviše nastupa

[uredi | uredi kôd]
Luka Modrić na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018.
# Ime Razdbolje Nastupi Pogodci
1. Luka Modrić 2006. – 181 27
2. Darijo Srna 2002. – 2016. 134 22
2. Ivan Perišić 2011. – 137 33
4. Stipe Pletikosa 1999. – 2014. 114 0
5. Ivan Rakitić 2007. – 2020. 106 15
6. Josip Šimunić 2001. – 2013. 105 3
Domagoj Vida 2010. – 2024. 105 4
8. Ivica Olić 2002. – 2015. 104 20
9. Mateo Kovačić 2013. – 104 5
9. Vedran Ćorluka 2006. – 2018. 103 4
11. Dario Šimić 1996. – 2008. 100 3
12. Marcelo Brozović 2014. – 2024. 99 7
13. Andrej Kramarić 2014. – 99 30
14. Mario Mandžukić 2007. – 2018. 89 33
15. Robert Kovač 1999. – 2009. 84 0
16. Niko Kovač 1996. – 2008. 83 14
17. Robert Jarni 1990. – 2002. 81 1
Niko Kranjčar 2004. – 2013. 81 16

Posljednji put ažurirano 12. listopada 2024.

Najbolji strijelci

[uredi | uredi kôd]
Davor Šuker
# Ime Razdoblje Pogodci Nastupi
1. Davor Šuker[27] 1990. – 2002. 45 69
2. Mario Mandžukić 2007. – 2018. 33 89
Ivan Perišić 2011. – 134
4. Eduardo da Silva 2004. – 2014. ↓1 29 64
4. Andrej Kramarić 2014. – 29 96
6. Luka Modrić 2006. – 26 178
7. Darijo Srna 2002. – 2016. 22 134
8. Ivica Olić 2002. – 2015. 20 104
9. Niko Kranjčar 2004. – 2013. 16 81
10. Nikola Kalinić 2008. – 2018. 15 42
Ivan Rakitić 2007. – 2020. 15 106
Goran Vlaović 1992. – 2002. 15 51
13. Niko Kovač 1996. – 2008. 14 83
14. Mladen Petrić 2001. – 2013. 13 45
Franjo Wölfl 1941. – 1944. 13 18
16. Zvonimir Boban 1990. – 1999. 12 51
Ivan Klasnić 2004. – 2011. 12 41

Napomene:

Priznanja

[uredi | uredi kôd]

Sastav

[uredi | uredi kôd]

Slijedi popis igrača za utakmice UEFA Lige nacija 2024./25. protiv Škotske i Portugala 15. i 18. studenog.

Nastupi i golovi posljednji put su ažurirani 18. studenog 2024. nakon utakmice s Portugalom

0#0 Poz. Igrač Datum rođenja (dob) Nastupi Golovi Klub
1 1G Dominik Livaković (1995.-01-09) 9. siječnja 1995. (29 god.) 62 0 Fenerbahçe
12 1G Dominik Kotarski (2000.-02-10) 10. veljače 2000. (24 god.) 2 0 PAOK
23 1G Ivica Ivušić (1995.-02-01) 1. veljače 1995. (29 god.) 6 0 Pafos
1G Nediljko Labrović (1999.-10-10) 10. listopada 1999. (25 god.) 2 0 FC Augsburg
3 2B Marin Pongračić (1997.-09-11) 11. rujna 1997. (27 god.) 11 0 Fiorentina
4 2B Joško Gvardiol (2002.-01-23) 23. siječnja 2002. (22 god.) 39 3 Manchester City
5 2B Duje Ćaleta-Car (1996.-09-17) 17. rujna 1996. (28 god.) 29 1 Lyon
6 2B Josip Šutalo (2000.-02-28) 28. veljače 2000. (24 god.) 23 0 Ajax
19 2B Borna Sosa (1998.-01-21) 21. siječnja 1998. (26 god.) 26 2 Torino
2 2B Kristijan Jakić (1997.-07-14) 14. srpnja 1997. (27 god.) 9 0 FC Augsburg
7 3V Nikola Moro (1998.-03-12) 12. ožujka 1998. (26 god.) 2 0 Bologna
8 3V Mateo Kovačić (1994.-05-06) 6. svibnja 1994. (30 god.) 108 5 Manchester City
10 3V Luka Modrić (kapetan) (1985.-09-09) 9. rujna 1985. (39 god.) 184 27 Real Madrid
13 3V Nikola Vlašić (1997.-10-04) 4. listopada 1997. (27 god.) 57 8 Torino
15 3V Mario Pašalić (1995.-02-09) 9. veljače 1995. (29 god.) 72 10 Atalanta
16 3V Martin Baturina (2003.-02-16) 16. veljače 2003. (21 god.) 9 1 Dinamo Zagreb
21 3V Luka Sučić (2002.-09-08) 8. rujna 2002. (22 god.) 16 0 Real Sociedad
3V Petar Sučić (2003.-10-25) 25. listopada 2003. (21 god.) 5 1 Dinamo Zagreb
9 4N Andrej Kramarić (1991.-06-19) 19. lipnja 1991. (33 god.) 102 30 TSG Hoffenheim
11 4N Ante Budimir (1991.-07-22) 22. srpnja 1991. (33 god.) 28 3 Osasuna
14 4N Ivan Perišić (dokapetan) (1989.-02-02) 2. veljače 1989. (35 god.) 140 33 PSV Eindhoven
17 4N Marco Pašalić (2000.-09-14) 14. rujna 2000. (24 god.) 5 1 Rijeka
18 4N Mislav Oršić (1992.-12-29) 29. prosinca 1992. (31 god.) 27 2 Trabzonspor
20 4N Marko Pjaca (1995.-05-06) 6. svibnja 1995. (29 god.) 28 1 Dinamo Zagreb
22 4N Igor Matanović (2003.-03-31) 31. ožujka 2003. (21 god.) 5 1 Eintracht Frankfurt

Stručni stožer i logistika

[uredi | uredi kôd]

Popis akreditiranih službenih osoba na Svjetskom prvenstvu 2022.[178]

Reprezentacija
Pozicija Ime
Izbornik Zlatko Dalić
Tehnički direktor Stipe Pletikosa
Treneri Dražen Ladić
Ivica Olić
Vedran Ćorluka
Mario Mandžukić
Trener vratara Marjan Mrmić
Kondicijski treneri Luka Milanović
Marin Dadić
Video analitičar Marc Rochon
Team menadžerica Iva Olivari
Liječnici Saša Janković
Eduard Rod
Fizioterapeuti Nenad Krošnjar
Nderim Redžaj
Goran Beloglavec
Miroslav Jamnić
Ekonomi Mladen Pilčić
Goran Vincek
Dennis Lukančić
HNS
Pozicija Ime
Predsjednik Marijan Kustić
Izvršni direktor Tomislav Svetina
Voditelj medijskog odjela Tomislav Pacak
Povjerenik za sigurnost Jurica Jurjević
Voditelj marketinga Ante Cicvarić
Povjerenik za ulaznice Nikša Martinac
Voditeljica organizacije događaja Helena Puškar
Časnik za sigurnost Miroslav Marković
Časnik za medije Marko Cvijanović
Službeni fotograf Drago Sopta
Službeni snimatelj Dominik Kumek
Kuhar Tomica Đukić
Protokol Blago Jakovljević
Marija Kopričanec
Andrea Dokuš
Antonija Burazer
Članovi delegacije Mislav Krznarić
Tihomir Maloča

Također pogledajte

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ The FIFA/Coca-Cola World Ranking – Ranking Table – FIFA.com (engleski). FIFA. 28. studenoga 2024. Pristupljeno 9. prosinca 2024.
  2. ↑ a b c d e f g Kramarsic, Igor/Puric, Bojan. Croatia International matches (engleski). rsssf.com. Pristupljeno 14. srpnja 2008.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ↑ a b c Goal Programme – Croatian Football Federation – 2006 (engleski). FIFA.com. 17. srpnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2010. Pristupljeno 4. rujna 2008.
  4. ↑ a b c FIFA Best Mover of the Year awards (engleski). FIFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2008. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
  5. ↑ Croatia follow in golden footsteps (engleski). FIFA.com. 7. kolovoza 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2008. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  6. ↑ Croatia eyeing top ten (engleski). FIFA.com. 3. ožujka 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. prosinca 2008. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  7. ↑ a b c Croatia – FIFA World Rankings (engleski). FIFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. lipnja 2012. Pristupljeno 11. kolovoza 2008.
  8. ↑ SK Slavia Praha: 1907, pristupljeno 27. rujna 2022. (češ.)
  9. ↑ Ramet 2005., str. 171.
  10. ↑ Povijest Hrvatskog Nogometnog Saveza. H-R. 25. rujna 2007. Pristupljeno 19. kolovoza 2008.
  11. ↑ World Football Elo Ratings: Year 1940
  12. ↑ World Football Elo Ratings: Year 1941
  13. ↑ World Football Elo Ratings: Year 1942
  14. ↑ World Football Elo Ratings: Year 1943
  15. ↑ World Football Elo Ratings: Year 1944
  16. ↑ Hrvatska nogomet.lzmk.hr, pristupljeno 8. rujna 2022.
  17. ↑ a b Longman, Jere. 6. srpnja 1998. World Cup '98; Croatia and Its Fortunate Sons (engleski). The New York Times. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  18. ↑ 1990 FIFA World Cup squads – Yugoslavia (engleski). FIFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. kolovoza 2012. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  19. ↑ Yugoslavia National Team List of Results 1990–1999 (engleski). rsssf.com. Pristupljeno 19. srpnja 2008.
  20. ↑ Aljosa Asanovic – International appearances (engleski). rsssf.com. Pristupljeno 20. srpnja 2008.
  21. ↑ a b c Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. srpnja 2012. Pristupljeno 17. veljače 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  22. ↑ Croatia – International matches 1990–1995 (engleski). rsssf.com. Pristupljeno 18. srpnja 2008.
  23. ↑ Croatia Marks Independence Day for First Time (engleski). Southeast European times. Pristupljeno 21. srpnja 2008.
  24. ↑ 1996 European Championship – Qualifying (engleski). TheFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2005. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  25. ↑ Best Mover of the Year (engleski). fifa.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2008. Pristupljeno 11. prosinca 2008.
  26. ↑ Šuker stars as Danes downed. European Championships archive (engleski). UEFA.com. 16. lipnja 1996. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2008. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  27. ↑ a b c d Islamović, Elvir. 1. travnja 2008. Suker: a man with the Midas touch. European Championships archive (engleski). UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. svibnja 2008. Pristupljeno 22. srpnja 2008.
  28. ↑ Germany overcome ten-man Croatia. European Championships archive (engleski). UEFA.com. 23. lipnja 1996. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. svibnja 2008. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  29. ↑ FIFA/Coca-Cola World Ranking (engleski). FIFA.com. 20. svibnja 1998. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2018. Pristupljeno 10. prosinca 2008.
  30. ↑ Zidane lights the blue-touch paper for France (engleski). FIFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. prosinca 2013. Pristupljeno 11. kolovoza 2008.
  31. ↑ Campbell, Alan. 2. rujna 2001. The Golden Generation beginning to show their age (engleski). The Sunday Herald. Pristupljeno 25. srpnja 2008.
  32. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka Predsjednika Republike Hrvatske o odlikovanjima; objavljeno 15. srpnja 1998.; pristupljeno: 7. veljače 2021.
  33. ↑ Sport: Football Euro 2000 qualifying group tables (engleski). BBC News. 10. listopada 1999. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
  34. ↑ Draw for Balkan rivals (engleski). BBC News. 18. kolovoza 1999. Pristupljeno 25. srpnja 2008.
  35. ↑ 2002 FIFA World Cup Korea/Japan Preliminaries (engleski). FIFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. listopada 2013. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  36. ↑ Croatia punish Italy (engleski). BBC Sport. 8. lipnja 2002. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  37. ↑ Ecuador end Croatia hopes (engleski). BBC Sport. 13. lipnja 2002. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  38. ↑ Croatia blame pressure (engleski). BBC Sport. 13. lipnja 2002. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  39. ↑ Jozic to step down (engleski). BBC Sport. 16. lipnja 2002. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  40. ↑ Baric leads Croatian charge (engleski). BBC Sport. 26. svibnja 2004. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  41. ↑ Euro 2004 Qualifying Group Eight (engleski). BBC Sport. 11. listopada 2004. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  42. ↑ Croatia 2–2 France (engleski). BBC News. 17. lipnja 2004. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
  43. ↑ England 4–2 Croatia (engleski). BBC News. 21. lipnja 2004. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
  44. ↑ Baric to step down (engleski). BBC News. 27. svibnja 2004. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  45. ↑ Former striker Kranjcar hired to lead Croatia to World Cup (engleski). CNN Sports Illustrated. 13. srpnja 2004. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. listopada 2012. Pristupljeno 22. srpnja 2008.
  46. ↑ 2006 World Cup qualifying standings (engleski). FIFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. kolovoza 2012. Pristupljeno 22. srpnja 2008.
  47. ↑ Mcdermott, Scott. 23. ožujka 2008. Croatia Fans Hate Me But I'd Never Quit Says Niko Kranjcar (engleski). The Sunday Mail. Pristupljeno 1. rujna 2008.
  48. ↑ 2006 FIFA World Cup – Brazil vs Croatia match report (engleski). FIFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. srpnja 2008. Pristupljeno 11. kolovoza 2008.
  49. ↑ 2006 FIFA World Cup – Croatia vs Japan match report (engleski). FIFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. listopada 2013. Pristupljeno 11. kolovoza 2008.
  50. ↑ Croatia 2–2 Australia (engleski). BBC Sport. 22. lipnja 2006. Pristupljeno 19. listopada 2008.
  51. ↑ Biggs, Alan/Kelso, Paul. 24. lipnja 2006. Poll's career on the line after Stuttgart debacle (engleski). The Guardian. London. Pristupljeno 23. srpnja 2008.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  52. ↑ Bilic appointed new Croatia coach (engleski). BBC Sport. 25. srpnja 2006. Pristupljeno 20. kolovoza 2008.
  53. ↑ Youth seeking to be given its head at Euro 2008 (engleski). The Citizen. 2. lipnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. kolovoza 2009. Pristupljeno 29. srpnja 2008.
  54. ↑ Slaven Bilic: Encouraging my players is my way of doing things (engleski). The Independent. London. 14. lipnja 2008. Pristupljeno 3. rujna 2008.
  55. ↑ Bilic came close to quitting job (engleski). BBC Sport. 21. lipnja 2008. Pristupljeno 3. rujna 2008.
  56. ↑ Players plead for Bilic stay (engleski). The World Game. 22. lipnja 2008. Pristupljeno 3. rujna 2008.
  57. ↑ Phillips, Mitch. 17. kolovoza 2006. Croatia beat Italy 2–0 (engleski). Rediff News. Pristupljeno 20. kolovoza 2008.
  58. ↑ Grant, Michael. 7. srpnja 2008. Euro 2008: Fear Factor Despite his brutish look, Croatia manager Slaven Bilic (engleski). The Sunday Herald. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  59. ↑ Macedonia 2–0 Croatia: Croats qualify (engleski). ESPNSoccernet. 17. studenoga 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. listopada 2012. Pristupljeno 10. srpnja 2008.
  60. ↑ Croatia, England face off again in World Cup qualifying. The Associated Press (engleski). Canadian Broadcasting Corporation (CBC Sports). 25. studenoga 2007. Pristupljeno 24. srpnja 2008.
  61. ↑ Ryan, Mark. 24. veljače 2008. After Taylor breaks Eduardo's leg, Wenger insists: Ban him for life (engleski). Mail Online. Pristupljeno 22. listopada 2008.
  62. ↑ Qualifying – Group E. European Championships archive (engleski). UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. svibnja 2008. Pristupljeno 9. kolovoza 2008.
  63. ↑ Islamović, Elvir. 5. svibnja 2008. Bilić names squad for EURO assault. European Championships archive (engleski). UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2008. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  64. ↑ Islamović, Elvir. 14. travnja 2008. Bilić praying for fully fit strike force. European Championships archive (engleski). UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2008. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  65. ↑ Moffat, Colin. 26. ožujka 2008. Scotland 1–1 Croatia (engleski). BBC Sport. Pristupljeno 1. rujna 2008.
  66. ↑ Croatia 1–0 Moldova (engleski). ESPNSoccernet. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. listopada 2012. Pristupljeno 1. rujna 2008.
  67. ↑ Haylett, Trevor. 16. lipnja 2008. Klasnić completes Croatian clean sweep. European Championships archive (engleski). UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. svibnja 2008. Pristupljeno 21. srpnja 2008.
  68. ↑ Bilic on wrong end of upset as Croatia fluff the penalty shootout in Euro 2008 quarterfinals (engleski). International Herald Tribune. 21. lipnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2011. Pristupljeno 24. srpnja 2008.
  69. ↑ Hughes, Ian. 8. lipnja 2008. Austria 0–1 Croatia (engleski). BBC Sport. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  70. ↑ Parrish, Rob. 17. ožujka 2008. Bilic reveals Hamburg offer (engleski). SkySports.com. Pristupljeno 2. rujna 2008.
  71. ↑ Lacey, David. 1. rujna 2008. Ince winces on visit to old stamping ground as fortune and Bellamy finally smile on Curbishley (engleski). The Guardian. London. Pristupljeno 2. rujna 2008.
  72. ↑ Bilic agrees new Croatia deal (engleski). SkySports.com. 30. travnja 2008. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
  73. ↑ England–Croatia topping the bill (engleski). FIFA.com. 5. prosinca 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. kolovoza 2008. Pristupljeno 24. srpnja 2008.
  74. ↑ Croatia 3–0 Kazakhstan: Croats cruise (engleski). ESPNSoccernet. 6. rujna 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. travnja 2011. Pristupljeno 11. rujna 2008.
  75. ↑ Stevenson, Jonathan. 11. rujna 2008. Croatia 1–4 England (engleski). BBC Sport. Pristupljeno 11. rujna 2008.
  76. ↑ UEFA Qualifying Round (engleski). © 1998–2011 UEFA. 28. rujna 2011. Pristupljeno 27. rujna 2011.
  77. ↑ Prihvaćena ostavka Igora Štimca. Sportske Novosti. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. listopada 2013. Pristupljeno 16. listopada 2013.
  78. ↑ Niko Kovač novi izbornik A reprezentacije. jutarnji.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. lipnja 2015. Pristupljeno 16. listopada 2013.
  79. ↑ Hrvatska na SP 2014. sportske.jutarnji.hr. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  80. ↑ Niko Kovač smjenjen!. tportal.hr. Pristupljeno 9. rujna 2015.
  81. ↑ Ante Čačić novi je hrvatski izbornik! Jednoglasnom odlukom HNS potvrdio Kovačevog nasljednika! Šuker: 'Po svemu to zaslužuje'  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. listopada 2015. (Wayback Machine), Jutarnji list, 21. rujna 2015.
  82. ↑ Navijači u šoku:Ante Čačić novi izbornik!, Dnevno.hr, 21. rujna 2015.
  83. ↑ Marko Cvijanović, Izvršni odbor HNS-a: Ante Čačić novi izbornik, Novi list, 21. rujna 2015.
  84. ↑ Službeno: Ante Čačić novi izbornik hrvatske reprezentacije, Slobodna Dalmacija, 21. rujna 2015.
  85. ↑ Ante Čačić novi izbornik, a pomoćnik mu je Joe Šimunić! – 'Do sada smo svaki put pogodili', Gol.hr, 21. rujna 2015.
  86. ↑ Čačićeva Hrvatska svladala Bugarsku s 3:0  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. listopada 2015. (Wayback Machine), HRT sport, 10. listopada 2015.
  87. ↑ Hrvatska pobijedila Bugarsku na praznom Maksimiru  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. srpnja 2018. (Wayback Machine), seebiz.eu, 10. listopada 2015.
  88. ↑ Hrvatska pobijedila Bugarsku u otužnoj atmosferi na Maksimiru, Dalmacija news, 10. listopada 2015.
  89. ↑ Hrvatska pobijedila Bugarsku izvanrednom igrom, Sportcom.hr, 11. listopada 2015
  90. ↑ Turkey 0:1 Croatia. BBC Sport (engleski). 12. lipnja 2016. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  91. ↑ Branimir Korać, sportnet.hr:"VIDEO: Huligani se na "krasan" način zahvalili reprezentaciji, Češka izvukla bod"; objavljeno: 17. lipnja 2016.; preuzeto: 7. veljače 2021.
  92. ↑ Czech Republic 2:2 Croatia. BBC Sport (engleski). 17. lipnja 2016. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  93. ↑ [VIDEO] Remi Hrvatske i Češke nakon nereda na tribinama. Hrvatska radiotelevizija. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. srpnja 2018. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  94. ↑ Croatia 2:1 Spain. BBC Sport (engleski). 21. lipnja 2016. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  95. ↑ Croatia 2–1 Spain: Ivan Perišić hands Croatia dramatic win to top Group D. Sky Sports (engleski). Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  96. ↑ Hungary 3:3 Portugal. BBC Sport (engleski). 22. lipnja 2016. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  97. ↑ Croatia 0:1 Portugal. BBC Sport (engleski). 25. lipnja 2016. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  98. ↑ Luka Modrić, the new captain: "I'm so proud". Hrvatski nogometni savez (engleski). 29. kolovoza 2016. Pristupljeno 29. kolovoza 2016.
  99. ↑ Trifunović, Boris. 9. kolovoza 2016. Srna je dobio nasljednika: Luka Modrić novi kapetan Hrvatske. 24sata. Pristupljeno 9. kolovoza 2016.
  100. ↑ Real Madrid star Luka Modrić unwilling to back Croatia coach in outburst | Goal.com (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 22. rujna 2020. Pristupljeno 24. listopada 2017.
  101. ↑ Dosje Ante Čačić: Niti zna, niti autoritet ima... Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 24. listopada 2017.
  102. ↑ Ukraine vs. Croatia | 2017 UEFA World Cup Qualifying Highlights (VIDEO) (engleski). Fox Sports. Pristupljeno 24. listopada 2017.
  103. ↑ [VIDEO] Rapsodija Vatrenih u Maksimiru, u Pirej nose prednost 4:1!. Hrvatska radiotelevizija. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. veljače 2021. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  104. ↑ Croatia 4:1 Greece. BBC Sport (engleski). 9. studenoga 2017. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  105. ↑ Lowest-Ranked Team In History To Reach World Cup Final
  106. ↑ „Aloha Croatia! Od sad su svi na svijetu Hrvati!” Ekspress. Objavljeno 17. srpnja 2018. Pristupljeno 5. prosinca 2022.
  107. ↑ „Sve će vam reći ovaj video: ‘Iako su Francuzi osvojili Svjetsko prvenstvo, Hrvati su osvojili srca milijuna ljudi’” Objavljeno 19. srpnja 2018. Pristupljeno 5. prosinca 2022.
  108. ↑ Żyśko, Szymon: „Czego katolicy mogą nauczyć się od Chorwatów?” (polj.) deon.pl. Pristupljeno 5. prosinca 2022.
  109. ↑ Sportske novosti, br. 21411 (15. rujna 2023.), god. LXXVII., str. 4
  110. ↑ Men's Ranking Date: 16 Aug 2018
  111. ↑ hns-cff.hr: "Predsjednica Grabar-Kitarović primila i odlikovala Vatrene" pristupljeno 22. srpnja 2018.
  112. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli priznanja, Povelja Republike Hrvatske pristupljeno: 4. veljače 2021.
  113. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja, Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom pristupljeno: 4. veljače 2021.
  114. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja, Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom pristupljeno: 4. veljače 2021.
  115. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja, Red kneza Branimira s ogrlicom pristupljeno: 4. veljače 2021.
  116. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja, Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara pristupljeno: 4. veljače 2021.
  117. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja, Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara pristupljeno: 4. veljače 2021.
  118. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja, Red hrvatskog trolista pristupljeno: 4. veljače 2021.
  119. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja, Red hrvatskog trolista pristupljeno: 4. veljače 2021.
  120. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja, Red hrvatskog pletera pristupljeno: 4. veljače 2021.
  121. ↑ Milanović odlikovao Vatrene: Srcu odvažnost, u misli domovina
  122. ↑ narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja pristupljeno: 25. kolovoza 2024.
  123. ↑ VIDEO Hrvatska je u finalu Lige nacija! Vatreni slavili u nevjerojatnoj utakmici za novu medalju!. Gol.hr. Pristupljeno 20. lipnja 2023.
  124. ↑ Hrvatska pokleknula u ruletu penala: Španjolska je osvojila Ligu nacija nakon drame... www.24sata.hr. 18. lipnja 2023. Pristupljeno 20. lipnja 2023.
  125. ↑ ‘U Europi trenutačno nema bolje momčadi od Hrvatske. Vrijeme je da uzmu medalju i na Euru‘
  126. ↑ Croatia national football team: record v Armenia
  127. ↑ Zasluženi poraz Vatrenih od Turske u Osijeku
  128. ↑ Loša Hrvatska poražena u Cardiffu, više ne ovisi sama o sebi
  129. ↑ Hrvatska doživjela drugi poraz u četiri dana. Izravni plasman na Euro je sve dalje
  130. ↑ Hrvatska izborila nastup na Euru, Budimir junak Vatrenih!
  131. ↑ Povijesna pobjeda Vatrenih protiv Portugala!
  132. ↑ Kakav šok. Hrvatska je imala sve, ali nije uspjela. Italija je izjednačila na samom kraju
  133. ↑ Hrvatska u ludoj utakmici remizirala s Poljskom. Livaković dobio bizarno isključenje (3:3) vecernji.hr
    VIDEO Bizaran crveni za Livakovića nakon sudara s Lewandowskim: Pa kako je ovo za isključenje? gol.dnevnik.hr
    Je li Hrvatska teško oštećena? Pogledajte zbog čega je Livaković dobio crveni karton tportal.hr
    U ludoj utakmici u Varšavi Vatreni osvojili bod s igračem manje sport.hrt.hr
  134. ↑ Hrvatska se plasirala u četvrtfinale Lige nacija. Evo kako se susret na Poljudu odigrao telegram.hr
  135. ↑ Country info – Croatia (engleski). FIFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. prosinca 2014. Pristupljeno 4. studenoga 2008.
  136. ↑ ISO 3166 Country Codes (engleski). ISO 3166 Maintenance Agency. Pristupljeno 4. studenoga 2008.
  137. ↑ Braniteljski portal Lili Benčik: (FOTO VIDEO) Otišao je učitelj, pjesnik, veliki čovjek i prijatelj, autor imena Vatreni – Josip Prudeus 26. siječnja 2020. (pristupljeno 28. siječnja 2020.)
  138. ↑ a b Croatian press praises 'Bilic boys' (engleski). FIFA.com. 17. lipnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. srpnja 2008. Pristupljeno 18. kolovoza 2008.
  139. ↑ a b McIntyre, Katie. Architecture & Design – Maksimir Stadium (engleski). Panstadia (Vol. 7 – No. 4). Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2010. Pristupljeno 7. kolovoza 2008.
  140. ↑ Maksimir Stadium – World’s Most Expensive (engleski). Javno. 11. listopada 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2009. Pristupljeno 7. srpnja 2008.
  141. ↑ UEFA to Punish HNS Due to Fascist Signs? (engleski). Javno. 27. lipnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2009. Pristupljeno 7. srpnja 2008.
  142. ↑ Mayor: I Will Not Build Stadium at That Cost (engleski). Javno. 11. listopada 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2009. Pristupljeno 12. rujna 2008.
  143. ↑ Ivan Žurić, Čelnici Dinama otkrili u kakvom je stanju stadion nakon potresa te komentirali odluku kojom 'modri' juniori ostaju bez naslova prvaka, tportal.hr, objavljeno: 9. svibnja 2020., pristupljeno 9. rujna 2020.
  144. ↑ Nastavljeno poljudsko prokletstvo. Net.hr. 6. veljače 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. listopada 2011. Pristupljeno 21. studenoga 2010.
  145. ↑ Za koji hrvatski nogometni klub navijate?. Growth from Knowledge (GFK Hrvatska). 18. svibnja 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. travnja 2008. Pristupljeno 19. kolovoza 2008.
  146. ↑ Brincat, Henry. Incident brings back memories of Malta-Croatia match: Seven Hajduk fans arrested (engleski). The Malta Independent. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. travnja 2011. Pristupljeno 7. kolovoza 2008.
  147. ↑ Brimson, Dougie/Miles, Kevin. 31. svibnja 2006. Is hooliganism inevitable at this World Cup? (engleski). The Guardian. London. Pristupljeno 4. rujna 2008.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  148. ↑ Football, blood and war (engleski). The Observer. London. 18. siječnja 2004. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  149. ↑ O Klubu. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2021. Pristupljeno 4. siječnja 2009.
  150. ↑ a b Croatia threatened with expulsion (engleski). Daily Mail. 10. listopada 2006. Pristupljeno 15. srpnja 2008.
  151. ↑ Croatian fan interrupts Brazil-Croatia World Cup game (engleski). People's Daily. 14. lipnja 2006. Pristupljeno 12. srpnja 2008.
  152. ↑ Croatia to receive penalty for 'human swastika' (engleski). The Jerusalem Post. 18. kolovoza 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. travnja 2011. Pristupljeno 19. srpnja 2008.
  153. ↑ Croatia federation fined over racist fans (engleski). Reuters. 28. lipnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. listopada 2012. Pristupljeno 7. srpnja 2008.
  154. ↑ Mitchell, Kevin. 26. rujna 2008. Tabloids steam in as racists make a monkey of Fifa (engleski). The Observer. London. Pristupljeno 28. rujna 2008.
  155. ↑ Milosavljevic, Zoran. 5. svibnja 2008. Crowd trouble mars Croatian derby, Cluj on verge of title (engleski). Reuters. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. siječnja 2009. Pristupljeno 8. rujna 2008.
  156. ↑ Flares and Flags on Monuments in Vienna (engleski). Javno. 20. lipnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. prosinca 2008. Pristupljeno 8. rujna 2008.
  157. ↑ Related images from Reuters, Eurosport and Javno news service: Croatia fans with flares in the stands, Similar celebrations, Primary photo gallery  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. siječnja 2009. (Wayback Machine)
  158. ↑ Lawrence, Amy. 7. rujna 2008. Croatia think large (engleski). The Observer. London. Pristupljeno 8. rujna 2008.
  159. ↑ Eder, Alan/Stedul, Joseph. 9. lipnja 2008. Modric: Goalkeeper Was Far From My Penalty (engleski). Javno. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2009. Pristupljeno 8. rujna 2008.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  160. ↑ Eder, Alan. 20. lipnja 2008. Police Clash with Croatian Football Fans (engleski). Javno. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. prosinca 2008. Pristupljeno 8. rujna 2008.
  161. ↑ Foster 2004, str. 52.
  162. ↑ a b Bellamy 2003, str. 113.
  163. ↑ a b Bellamy 2003, str. 116.
  164. ↑ Bilic has Croatia rocking (engleski). FIFA.com. 18. travnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. prosinca 2008. Pristupljeno 15. srpnja 2008.
  165. ↑ Marcus, Jeffrey. 19. lipnja 2008. Rock On Slaven Bilic (engleski). The New York Times. Pristupljeno 14. kolovoza 2008.
  166. ↑ Bilic: Klasnic story a fairytale (engleski). FIFA.com. 16. lipnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. kolovoza 2008. Pristupljeno 18. kolovoza 2008.
  167. ↑ Zaprešić Boys pri vrhu Billboardove ljestvice
  168. ↑ World Cup 1994 qualifications (engleski). rsssf.com. Pristupljeno 20. kolovoza 2008.
  169. ↑ World Cup 1994 qualifications (engleski). rsssf.com. Pristupljeno 20. kolovoza 2008.
  170. ↑ EURO joy for Poland and Ukraine. European Championships archive (engleski). UEFA.com. 18. travnja 2007. Pristupljeno 20. kolovoza 2008.
  171. ↑ Kirin Cup 1997, wildstat.com, pristupljeno 26. prosinca 2016. (engl.)
  172. ↑ Croatia follow in golden footsteps (engleski). Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com). 7. kolovoza 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2008. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  173. ↑ Croatia eyeing top ten (engleski). Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com). 3. ožujka 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. prosinca 2008. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  174. ↑ The FIFA/Coca-Cola World Ranking – Associations – Croatia – Men's – FIFA.com (engleski). FIFA. Pristupljeno 3. prosinca 2019.
  175. ↑ Statistike – Nastupi. Hrvatski nogometni savez. Pristupljeno 19. veljače 2017.
  176. ↑ Filip Mlinar, NK Bjelovar – Hrvatska 1:15 U prazniku nogometa Mamić zabio počasni pogodak Hrvatskoj, zvono.eu, 10. listopada 2018., preuzeto 13. listopada 2018.
  177. ↑ Drago Hudika, Luka Ivanušec je postao najmlađi strijelac u povijesti reprezentacije, vecernji.hr, 14. siječnja 2017.
  178. ↑ Hrvatska @ FIFA World Cup Qatar 2022 – Official Media Guide. Hrvatski nogometni savez. Pristupljeno 2. siječnja 2023.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Ramet. P, Sabrina. 2005. Thinking about Yugoslavia. Cambridge University. ISBN 0521851513
  • Klemenčić, Mladen. 2004. Nogometni leksikon. leksikografski zavod Miroslav Krleža. ISBN 9536036843
  • Perica, Vjekoslav. 2002. Balkan Idols: Religion and Nationalism in Yugoslav States. Oxford US. ISBN 0195174291
  • Foster, Jane. 2004. Footprint Croatia. Footprint Travel Guides. ISBN 1903471796
  • Bellamy. J, Alex. 2003. The Formation of Croatian National Identity. Manchester University Press. ISBN 0-7190-6502-X
  • Giulianotti, Richard. 1997. Entering the Field: New Perspectives on World Football. Berg Publishers. ISBN 1859731988

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Hrvatska nogometna reprezentacija
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Hrvatska nogometna reprezentacija

Mrežna mjesta

[uredi | uredi kôd]
v • r • u
Europske nogometne reprezentacije (UEFA)

Albanija • Andora • Armenija • Austrija • Azerbajdžan • Belgija • Bjelorusija • Bosna i Hercegovina • Bugarska • Cipar • Crna Gora • Češka • Danska • Engleska • Estonija • Finska • Farski otoci • Francuska • Gibraltar • Grčka • Gruzija • Hrvatska • Irska • Island • Italija • Izrael • Kazahstan • Kosovo • Latvija • Lihtenštajn • Litva • Luksemburg • Mađarska • Malta • Moldova • Nizozemska • Norveška • Njemačka • Poljska • Portugal • Rumunjska • Rusija • San Marino • Sjeverna Makedonija • Sjeverna Irska • Slovačka • Slovenija • Srbija • Škotska • Španjolska • Švedska • Švicarska • Turska • Ukrajina • Wales 

Bivše države

ČSSR • Jugoslavija • DR Njemačka • SR Njemačka • Saarska • SiCG • SSSR • ZND

v • u
Europska i svjetska prvenstva u kojima je sudjelovala Hrvatska nogometna reprezentacija
1996.
1998.
3. mjesto na SP u Francuskoj 1998.
2000.
nisu se plasirali na završnicu SP u Belgiji i Nizozemskoj 2000.
2002.
2004.
13. mjesto na EP u Portugalu 2004.
2006.
22. mjesto na SP u Njemačkoj 2006.
2008.
2010.
nisu se plasirali na završnicu SP u Južnoj Africi 2010.
2012.
2014.
19. mjesto na SP u Brazilu 2014.
2016.
2018.
2. mjesto na SP u Rusiji 2018.
2021.
14. mjesto na EP u Europi 2020.
2022.
3. mjesto na SP u Kataru 2022.
Sastavi hrvatske nogometne reprezentacije na velikim natjecanjima
v • u
Nogomet u Hrvatskoj
Hrvatski nogometni savez
Reprezentacije
i selekcije
Muške reprezentacije
"A" • "B" • do 23 • do 21 • do 20 • do 19 • do 18 • do 17 • do 16 • do 15 • do 14
Ženske reprezentacije
"A" • do 19 • do 17 • do 15
Futsalske reprezentacije
"A" • do 21 • do 19
Ostale selekcije
Ligaška natjecanja
HNL • 1. NL • 2. NL • 3. NL • 4. HNL • 1. ŽNL • 2. ŽNL • 3. ŽNL • 4. ŽNL • Ligaški sustav
Kup natjecanja
Natjecanja za mlađe selekcije
juniori (prvenstvo / kup) • kadeti (prvenstvo / kup) • pioniri (prvenstvo / kup)
Natjecanja za veterane
Natjecanja za žene
Malonogometna natjecanja
Nogomet u Hrvatskoj • Popis klubova • Popis nogometaša • Popis bivših klubova
v • u
Hrvatske reprezentacije u skupnim športovima
muškarci
žene
v • u
Sastav Hrvatske na EP 1996.

1 Ladić • 2 Jurčević • 3 Jarni • 4 Štimac • 5 Jerkan • 6 Bilić • 7 Asanović • 8 Prosinečki • 9 Šuker • 10 Boban • 11 Bokšić • 12 Mrmić • 13 Stanić • 14 Soldo • 15 Pavličić • 16 Mladenović • 17 Pamić • 18 Brajković • 19 Vlaović • 20 Šimić • 21 Cvitanović • 22 Gabrić • izbornik: Blažević

v • u
Sastav Hrvatske na SP 1998. (3. mjesto)

1 Ladić • 2 Krpan • 3 Šerić • 4 Štimac • 5 Jurić • 6 Bilić • 7 Asanović • 8 Prosinečki • 9 Šuker • 10 Boban • 11 Marić • 12 Mrmić • 13 Stanić • 14 Soldo • 15 Tudor • 16 Kozniku • 17 Jarni • 18 Mamić • 19 Vlaović • 20 Šimić • 21 Jurčić • 22 Vasilj • Izbornik: Blažević

v • u
Sastav Hrvatske na SP 2002.

1 Pletikosa • 2 Šerić • 3 Šimunić • 4 Tomas • 5 Rapaić • 6 Živković • 7 Vugrinec • 8 Prosinečki • 9 Šuker • 10 N. Kovač • 11 Bokšić • 12 Butina • 13 Stanić • 14 Soldo • 15 Šarić • 16 Vranješ • 17 Jarni • 18 Olić • 19 Vlaović • 20 Šimić • 21 R. Kovač • 22 Balaban • 23 Vasilj • izbornik: Mirko Jozić

v • u
Sastav Hrvatske na EP 2004.

1 Vasilj • 2 Tokić • 3 Šimunić • 4 Tomas • 5 Tudor • 6 Živković • 7 Rapaić • 8 Srna • 9 Pršo • 10 Niko Kovač • 11 Šokota • 12 Butina • 13 Šimić • 14 Neretljak • 15 Leko • 16 Babić • 17 Klasnić 18 Olić • 19 Mornar • 20 Roso • 21 Robert Kovač • 22 Bjelica • 23 Didulica • izbornik: Barić

v • u
Sastav Hrvatske na SP 2006.

1 Pletikosa • 2 Srna • 3 Šimunić • 4 R. Kovač 5 Tudor • 6 Vranješ • 7 Šimić • 8 Babić • 9 Pršo • 10 N. Kovač • 11 Tokić • 12 Didulica • 13 Tomas • 14 Modrić• 15 I. Leko • 16 J. Leko • 17 Klasnić • 18 Olić • 19 Kranjčar • 20 Šerić • 21 Balaban • 22 Bošnjak • 23 Butina • izbornik: Kranjčar

v • u
Sastav Hrvatske na EP 2008.

1 Pletikosa • 2 Šimić • 3 Šimunić • 4 R. Kovač • 5 Ćorluka • 6 Vejić • 7 Rakitić • 8 Vukojević • 9 Kalinić • 10 N. Kovač • 11 Srna • 12 Galinović • 13 Pokrivač • 14 Modrić • 15 Knežević • 16 Leko • 17 Klasnić • 18 Olić • 19 Kranjčar • 20 Budan • 21 Petrić • 22 Pranjić • 23 Runje • izbornik: Bilić

v • u
Sastav Hrvatske na EP 2012.

1 Pletikosa • 2 Strinić • 3 Šimunić • 4 Buljat • 5 Ćorluka • 6 Pranjić • 7 Rakitić • 8 Vukojević • 9 Jelavić • 10 Modrić • 11 Srna • 12 Kelava • 13 Schildenfeld • 14 Badelj • 15 Vrsaljko • 16 Dujmović • 17 Mandžukić• 18 Kalinić • 19 Kranjčar • 20 Perišić • 21 Vida • 22 Eduardo • 23 Subašić • izbornik: Bilić

v • u
Sastav Hrvatske na SP 2014.

1 Pletikosa • 2 Vrsaljko • 3 Pranjić • 4 Perišić 5 Ćorluka • 6 Lovren • 7 Rakitić • 8 Vukojević • 9 Jelavić • 10 Modrić • 11 Srna • 12 Zelenika • 13 Schildenfeld • 14 Brozović • 15 Badelj • 16 Rebić • 17 Mandžukić • 18 Olić • 19 Sammir • 20 Kovačić • 21 Vida • 22 Eduardo • 23 Subašić • izbornik: N. Kovač

v • u
Sastav Hrvatske na EP 2016.

1 Vargić • 2 Vrsaljko • 3 Strinić • 4 Perišić • 5 Ćorluka • 6 Jedvaj • 7 Rakitić • 8 Kovačić • 9 Kramarić • 10 Modrić • 11 Srna • 12 L. Kalinić • 13 Schildenfeld • 14 Brozović • 15 Ćorić • 16 N. Kalinić • 17 Mandžukić • 18 Rog • 19 Badelj • 20 Pjaca • 21 Vida • 22 Čop • 23 Subašić • izbornik: Čačić

v • u
Sastav Hrvatske na SP 2018. (2. mjesto)

1 Livaković • 2 Vrsaljko • 3 Strinić • 4 Perišić • 5 Ćorluka • 6 Lovren • 7 Rakitić • 8 Kovačić • 9 Kramarić • 10 Modrić • 11 Brozović • 12 L. Kalinić • 13 Jedvaj • 14 Bradarić • 15 Ćaleta-Car • 16 N. Kalinić • 17 Mandžukić • 18 Rebić • 19 Badelj • 20 Pjaca • 21 Vida • 22 Pivarić • 23 Subašić • izbornik: Dalić

v • u
Sastav Hrvatske na EP 2020.

1 Livaković • 2 Vrsaljko • 3 Barišić • 4 Perišić • 5 Ćaleta-Car • 6 Lovren • 7 Brekalo • 8 Kovačić • 9 Kramarić • 10 Modrić • 11 Brozović • 12 Kalinić • 13 Vlašić • 14 Budimir • 15 Pašalić • 16 Škorić • 17 Rebić • 18 Oršić • 19 Badelj • 20 Petković • 21 Vida • 22 Juranović • 23 Sluga • 24 Bradarić • 25 Gvardiol • 26 Ivanušec • Izbornik: Dalić

v • u
Sastav Hrvatske na SP 2022. (3. mjesto)

1 Livaković • 2 Stanišić • 3 Barišić • 4 Perišić • 5 Erlić • 6 Lovren • 7 Majer • 8 Kovačić • 9 Kramarić • 10 Modrić  • 11 Brozović • 12 Grbić • 13 Vlašić • 14 Livaja • 15 Pašalić • 16 Petković • 17 Budimir • 18 Oršić • 19 Sosa • 20 Gvardiol • 21 Vida • 22 Juranović • 23 Ivušić • 24 Šutalo • 25 Sučić • 26 Jakić • izbornik: Dalić

v • u
Sastav Hrvatske na LN 2023. (2. mjesto)

1 Livaković • 2 Stanišić • 3 Barišić • 5 Erlić • 6 Šutalo • 7 Majer • 8 Kovačić • 9 Kramarić • 10 Modrić  • 11 Brozović • 12 Labrović • 13 Vlašić • 14 Perišić • 15 Pašalić • 16 Ivanušec • 17 Petković • 18 Musa • 19 Sosa • 20 Beljo • 21 Vida • 22 Juranović • 23 Ivušić • izbornik: Dalić

v • u
Sastav Hrvatske na EP 2024.

1 Livaković • 2 Stanišić • 3 Pongračić • 4 Gvardiol • 5 Erlić • 6 Šutalo • 7 Majer • 8 Kovačić • 9 Kramarić • 10 Modrić  • 11 Brozović • 12 Labrović • 13 Vlašić • 14 Perišić • 15 Mario Pašalić • 16 Budimir • 17 Petković • 18 Ivanušec • 19 Sosa • 20 Pjaca • 21 Vida • 22 Juranović • 23 Ivušić • 24 Marco Pašalić • 25 Sučić • 26 Baturina • Izbornik: Dalić

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hrvatska_nogometna_reprezentacija&oldid=7084789"