Prijeđi na sadržaj

Croatia Records

Ovo je izdvojeni članak – svibanj 2020. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Croatia Records
Logotip
Vrsta dioničko društvo
Burzovni simbol ZSE: CROR
Osnovana 1924. Edison – Bell Penkala
1938. Elektron Zagreb
1947. Jugoton
1991. Croatia Records
Sjedište Makarska 3
Zagreb, Hrvatska
Proizvodi izdavanje zvučnih zapisa
Broj zaposlenih 43 (2011.)[1]
Vlasnik Autor d.o.o.
Web stranica www.crorec.hr

Croatia Records najstarija je i vodeća diskografska kuća u Hrvatskoj. Osnovana je 10. srpnja 1947. godine kao Jugoton, a nakon demokratskih promjena 1. listopada 1991. godine mijenja naziv u Croatia Records.[2] Na domaćem tržištu, u svim segmentima glazbenog stvaralaštva – ozbiljne glazbe, jazza, instrumentalne, pop, rock, zabavne i etno-glazbe – Croatia Records proizvodi oko 70 % od ukupne proizvodnje nosača zvuka. Poslovni cilj Croatie Records jest okupljanje najvažnijih glazbenika, skladatelja, producenata i izvođača, kao i daljnji razvitak distribucijske mreže. Croatia Records posjeduje fonoteku u kojoj se nalazi oko 90.000 naslova na raznim izdanjima i nosačima zvuka. Cjelokupan fond smješten je u klimatiziranom spremištu koje je uređeno u skladu sa svjetskim standardima po uzoru na EMI. Nova poslovna filozofija Croatia Recordsa, na čijem je čelu direktor Želimir Babogredac, dovela je do povećanja broja reizdanja i kompilacija, ali i novih ugovora s izvođačima na hrvatskoj glazbenoj sceni.[3] Dana 1. lipnja 2005. godine tvrtka Autor d.o.o., vlasnik Croatia Recordsa, inicira i pokreće hrvatski glazbeni kanal: CMC – Croatian Music Channel. U lipnju 2015. Croatia Records u Bogovićevoj ulici u Zagrebu otvara novu glazbenu prodavaonicu Nova ploča, koja je spojena s istoimenim kafićem. Croatia Records, također, posjeduje prodavaonice u Užarskoj ulici u Rijeci i u Bulićevoj ulici u Splitu.[4]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Početak proizvodnje gramofonskih ploča u Hrvatskoj datira iz 1924. godine, kada je u zagrebačkoj Branimirovoj ulici br. 12 (poslije 1945. tvornica "Nada Dimić") s radom započela prva radionica gramofonskih ploča pod nazivom "Edison Bell Penkala Ltd. Zagreb", koja je bila zajednički poduhvat tvrtke Edison Bell England i izumitelja Slavoljuba Penkale.[5] Sastojala se od pogonskog postrojenja tiskare ploča s galvanskim kupkama i odjela za montažu gramofona iz uvoznih dijelova. Već 1933. godine tvornica obustavlja rad zbog slabe potražnje ploča u državi, a do 1938. ploče se proizvode samo u Ljubljani, u obrtu Dragutina i Zore Križanec koji su proizvodili oko 15.000 ploča godišnje.

Godine 1938. Dragutin i Zora Križanec u Zagrebu (Sveti duh br. 52) otvaraju "Elektroton", dioničko društvo za trgovinu i industriju, koji je godišnje proizvodio oko 60.000 ploča. Odlukom Gradskog narodnog odbora za grad Zagreb, a nakon provedenog postupka o konfiskaciji imovine, 22. lipnja 1945. osnovana je tvornica gramofonskih ploča "Elektroton" kojoj je dodijeljena cjeloukupna imovina bivšeg dioničkog društva, a dvije godine kasnije, 10. srpnja 1947. odlukom Radio-komiteta Vlade FNRJ likvidirana je tvornica "Elektroton" i osnovana nova tvornica gramofonskih ploča Jugoton.

Sjedište nove tvornice bilo je u Ilici br. 213, te u tom prostoru započinje usvajanje cjeloukupnog tehnološkog procesa, posebno snimanja i galvanske izrade matrica, što se do tada obavljalo u inozemstvu. Iako je 1947. u državi postojalo svega 13.000 gramofona, Jugoton je proizveo 33.000 komada gramofonskih ploča, a godinu dana kasnije već oko 116.000 ploča. Prva je ploča, pod kataloškim brojem J-1001, bila singlica s dvije dalmatinske skladbe – "Ti tvoji zubići" i "Jedan mali brodić" u izvedbi "Zagreb Male Quinteta". Narednih su godina izvršene brojne investicije kako bi se poboljšala kvaliteta ploča ali i zadovoljila rastuća potražnja tržišta. Budući da zgrada u Ilici uskoro nije mogla zadovoljiti povećanu potražnju, donesena je odluka da se izgradi nova tvornica. Kamen temeljac u Dubravi, blizu modernih studija Jadran filma postavljen je 1960. godine, a tvornica koja je vlastitim sredstvima dovršena 23. listopada 1963. godine, na ukupnoj površini od 35.000 metara četvornih, sadržavala je osam objekata i bila je opremljena najmodernijim uređajima koji su omogućavali proizvodnju oko 10 milijuna ploča godišnje.

U prvih deset godina poslovanja Jugotona objavljeno je 700 ploča vlastitog repertoara i 120 ploča stranih licencnih partnera Jugotona. To su uglavnom bile ploče s izvornom narodnom izvornom narodnom ili zabavnom glazbom, partizanskim pjesmama i koračnicama, te opernim arijama s maksimalnim trajanjem od 3 do 5 minuta na jednoj strani ploče. Snimke su se uglavnom uzimale iz arhiva radiostanica ili se za potrebe Jugotona snimaju u njihovim studijima. Od 1957. godine, kada je uvedena proizvodnja plastičnih ploča s mikro brazdama i long play ploča, pa do 1972. godine objavljeno je oko 400 long play ploča, 100 microcompact, 1500 extended play i 550 standard ploča. Prva solistička ploča zabavne glazbe nosila je naziv "Pjeva vam Ivo Robić" i objavljena je 1956. godine. 1957. godine počinje objavljivanje singlica i EP-a, a 1958. godine izdano je preko 500.000 ploča među kojima je bila i prva sa stereo zvukom pod nazivom "Tam kjer murke cveto" kvinteta Avsenik.

1960. godine Jugoton proizvodi preko 1.400.000 ploča, a početkom sedamdesetih između 6 i 8,5 milijuna ploča godišnje. Objavljeni su mnogi albumi popularnih sastava iz Hrvatske i inih sastava iz susjednih republika, a prvi domaći rock LP album bio je "Naši dani" Grupe 220, objavljen u studenom 1968. godine. U tom su razdoblju najprodavaniji izvođači bili Mišo Kovač i Novi fosili. 1971. godine usvojena je proizvodnja glazbenih kaseta te je već godinu dana kasnije proizvedeno oko 100.000 kaseta. Uz već postojeće prodavaonice u Zagrebu, Ljubljani, Rijeci i Beogradu, otvaraju se moderni saloni glazbe u Splitu, Sarajevu (1971.), Novom Sadu (1970.), Valjevu (1970.), Čačku (1971.), Prištini, Skopju i Pančevu (1972.).[6]

Glazbeni žanrovi

[uredi | uredi kôd]

Pop, rock, zabavna, instrumentalna, klasična glazba, jazz, etno glazba i narodna glazba.

Izvođači

[uredi | uredi kôd]

Izvođači s aktualnim ugovorima:

[uredi | uredi kôd]

Mišo Kovač, Josipa Lisac, Thompson, Crvena jabuka, Opća opasnost, Parni valjak, Goran Bare, Novi fosili, Teška industrija, Jelena Rozga, Mladen Grdović, Željko Bebek, Dino Merlin, Tonči Huljić, Matija Dedić, Rade Šerbedžija, Lana Jurčević, Jacques Houdek, Dječaci, Divlje jagode, Srebrna krila, Flyer, Adastra, Buđenje, Ante Cash, Leteći odred, Maja Šuput, Mejaši, Bang Bang, Gatuzo, Markiz, Mate Bulić, Bosutski bećari, Miroslav Tadić, Vlatko Stefanovski, Sergej Ćetković, Colonia.[7]

Izvođači koji su nekad objavljivali za Croatia Records:

[uredi | uredi kôd]

Arsen Dedić, Dražen Zečić, Bijelo dugme, Dino Dvornik, Kemal Monteno, Prljavo kazalište, Psihomodo pop, Davorin i Bogovići, Meri Cetinić, Oliver Dragojević, Zlatan Stipišić Gibonni, Nina Badrić, Massimo, Manntra, Igor Delač, ZETZ.[8]

Studio Croatia Recordsa

[uredi | uredi kôd]

U zgradi sjedišta Croatia Recordsa na adresi Makarska 3, Zagreb nalazi se jedan od najmodernijih audio-vizualnih studija u Hrvatskoj koji je svečano otvoren 19. svibnja 2016. godine. U studiju radi kvalitetan tim profesionalaca koje predvodi Goran Martinac. Studio je opremljen suvremenom opremom kao što je mikseta Yamaha DM2000, monitoring sustavi Mackie HR824 with HRS120 SW, Genelec 1038, Auratone 5C i Mackie HR624 & HR626 (for 5.1 mastering) i druga kvalitetna oprema.[9]

Objavljene velike edicije

[uredi | uredi kôd]

The Ultimate Collection (2007. – 2016.)

[uredi | uredi kôd]

The Ultimate Collection – Greatest Hits, Indexi, Opća opasnost, Goran Bare & Majke, Matt Collins, Kameleoni, Korni grupa, Buldožer, Dino Dvornik, Plava trava zaborava, Zabranjeno pušenje, Divlje jagode, Crveni koralji, Haustor, Crvena jabuka, Daleka obala, Jurica Pađen i Aerodrom, Drago Mlinarec & Grupa 220, Dado Topić & Time, Bijelo dugme, Plavi orkestar, Psihomodo pop, Best of The Ultimate Collection, Parni valjak, YU grupa, Idoli, Električni orgazam, Indexi, Lačni Franz & Zoran Predin, Dino Merlin, Laufer i Damir Urban, Majke i Goran Bare, Leb i sol, Vajta & Teška industrija, Neno Belan & Đavoli, Azra.[10]

The Platinum Collection (2006. – 2009.)

[uredi | uredi kôd]

Novi fosili, Severina, Dražen Zečić, Tomislav Ivčić, Mišo Kovač, Magazin, Oliver Dragojević, Gibonni, Ivo Robić, Arsen Dedić, Doris Dragović, Josipa Lisac, Srebrna krila, Tereza Kesovija, Vice Vukov, Zlatko Pejaković, Daniel Popović, Krunoslav Slabinac, Petar Grašo, Zdravko Čolić, Ivica Šerfezi, Boris Novković, Ljupka Dimitrovska, Vanna, Best of Platinum Collection.

Gold collection (2006. – 2016.)

[uredi | uredi kôd]

Dušan Šarac, Boris Bizetić, Josip Ivanković, Damir Mihovec, Ivo Lesić, Siniša Leopold, Luko Paljetak, Pero Gotovac, Rajmond Ruić, Ranko Boban, Stjepan Mihaljinec, Alfi Kabiljo, Đorđe Novković, Đelo Jusić, Nikica Kalogjera, Zrinko Tutić, Zdenko Runjić, Tonči Huljić, Rajko Dujmić, Nenad Ninčević, Stipica Kalogjera, Mato Došen, Julije Njikoš, Tomislav Mrduljaš, Hrvoje Hegedušić, Alfons Vučer, Tomislav Zuppa, Drago Britvić.

Zlatna kolekcija (2007. – 2016.)

[uredi | uredi kôd]

Mladen Grdović, Mali raspjevani Dubrovnik, Lidija Percan, Zlatni dukati, Najbolji hrvatski tamburaši, Jasmin Stavros, Siniša Vuco, Ivan Mikulić, Božić dolazi, Jole, Vinko Coce, Klapa Bonaca, Pro arte, Dražen Žanko, Đani Maršan, Alen Slavica, Dubrovački trubaduri, Ksenija Erker, Džo Maračić Maki, Zvonko Bogdan, Duško Jaramaz, Zdenka Kovačiček, Matko Jelavić, Zdravko Škender, Luka Balvan, Đurđica Barlović, Ivo Fabijan, Tina i Nikša, Slavonske Lole, Stijene, Mirko Cetinski, Grupa 777, Hari Rončević, Ana Štefok, Najljepše domoljubne, Ivo Pattiera, Neki to vole vruće, Nenad Vetma, Alen Vitasović, Marko Novosel, Stjepan Jimmy Stanić, Drago Diklić, Zvonko Špišić, Darko Domijan, Baruni, Stjepan Jeršek Štef, Hanka Paldum, Elvira Voća, The Best of Zlatna kolekcija 1,2, Vjekoslav Jutt, Hrašćanski čestitari, Višnja Korbar, Rokeri s Moravu, Dušan Jakšić, Lola Novaković, Ljiljana Petrović, Marjana Deržaj, Mate Bulić, Olivera Marković, Miki Jevremović, Beti Jurković, Klapa Sinj, Garavi sokak, Maruška Kalogjera, Anica Zubović, Kvartet 4M.

The Love Collection (2010. – 2015.)

[uredi | uredi kôd]

Hari Mata Hari, Vanna, Plavi orkestar, Dražen Zečić, Zdravko Čolić, Boris Novković, Novi fosili, Crvena jabuka, Bijelo dugme, Neno Belan, Oliver Dragojević, Mišo Kovač, Jacques Houdek, Hari Rončević, Danijela Martinović, Magazin, Gibonni, Mladen Grdović, Krunoslav Slabinac, Kemal Monteno, Giuliano, Arsen Dedić, Severina, Parni valjak, Doris Dragović, Goran Karan, Dueti 1, 2, Tajči, Vesna Pisarović, Meri Cetinić, Miroslav Škoro, Željko Bebek, Vinko Coce, Rade Šerbedžija, Pop balade 1,2, Rock balade 1,2, Zvonko Bogdan, Alka Vuica, Alen Slavica, Ivo Robić, Siniša Vuco, Tereza Kesovija, Jasna Zlokić, Đurđica Barlović, Gabi Novak, Zlatko Pejaković, Massimo Savić, Vlado Kalember, Đani Maršan, Neda Ukraden, Šima Jovanovac, Miro Ungar, Radojka Šverko, Zdenka Vučković.

50/100 originalnih pjesama (2012. – 2016.)

[uredi | uredi kôd]

Mišo Kovač, Oliver Dragojević, Severina, Zdravko Čolić, Magazin, Mladen Grdović, Vinko Coce, Crvena jabuka, Dražen Zečić, Hari Mata Hari, Kemal Monteno, Arsen Dedić, Severina, Vinkovačke jeseni, Tereza Kesovija, Krunoslav Slabinac, Đelo Jusić, Klape, Tambure, [Popularna duhovna glazba][11]

Original Album Collection (2013. – 2016.)

[uredi | uredi kôd]

Bijelo dugme, Crvena jabuka, Daleka obala, Dino Dvornik, Idoli, Psihomodo pop, Haustor, Parni valjak, Gibonni, Oliver Dragojević, Boško Petrović

Box set Deluxe (2014.)

[uredi | uredi kôd]

Bijelo dugme

Dobitnici nagrade Porin iz Croatia Records

[uredi | uredi kôd]

2017. godine

[uredi | uredi kôd]

2016. godine

[uredi | uredi kôd]
  • Matija Dedić: "Matija svira Arsena" (najbolji album)
  • Josipa Lisac: "Tu" (najbolja ženska vokalna izvedba)
  • Ibrica Jusić: "Harlekino" (najbolji album zabavne glazbe)
  • Matija Dedić i Darko Jurković Charlie: "Jazzy Bach" (najbolji album jazz glazbe)
  • Matija Dedić: "Ni ti ni ja" (najbolja izvedba jazz glazbe)
  • "49. Festival dalmatinskih klapa Omiš" (najbolji album klapske glazbe)
  • Matija Dedić: "Kuća pored mora" (najbolji aranžman)
  • Matija Dedić: "Matija svira Arsena" (najbolji instrumentalni album)
  • Matija Dedić i Miroslav Tadić: "Ne plači" (najbolja instrumentalna izvedba izvan klasične i jazz glazbe)
  • Arsen Dedić: "50 originalnih pjesama" (najbolji tematsko-povijesni album)
  • Zagrebačka filharmonija, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić i Vladimir Kranjčević, dirigent "In Memoriam Milan Horvat: W.A. Mozart - Requiem u D-molu, K. 626" (najbolji album klasične glazbe)[13]

2015. godine

[uredi | uredi kôd]
  • Bang Bang: (novi izvođač godine)
  • Rade Šerbedžija: "Vrijeme je, draga, vrijeme je?" (najbolji album zabavne glazbe)
  • Jurica Pađen: "All Stars" (najbolji instrumentalni album izvan klasične glazbe)
  • Livio Morosin: "Autobus" (najbolja izvedba instrumentalne glazbe izvan klasične glazbe)
  • Pavao Mašić: "Hommage a Bach" (najbolja skladba klasične glazbe)
  • Pavao Mašić: "Hommage a Bach" (najbolja izvedba klasične glazbe)
  • Pavao Mašić: "Anđelko Klobučar – Skladbe za orgulje" (najbolja snimka albuma klasične glazbe)
  • Pavao Mašić: "Anđelko Klobučar – Skladbe za orgulje" (najbolja produkcija albuma klasične glazbe)
  • "RockOff – Festival novog zvuka" (najbolji album s raznim izvođačima)
  • "50 originalnih pjesama Kemala Montena" (najbolji tematsko-povijesni album)[14]

2014. godine

[uredi | uredi kôd]
  • Marko Perković Thompson: "Samo je ljubav tajna dvaju svjetova" (hit godine)
  • Radojka Šverko: "Dodirni mi srce" (najbolja ženska vokalna izvedba)
  • Quasarr i Josipa Lisac: "Ljubav" (najbolja vokalna suradnja)
  • Majke: "Majke u Tvornici" (najbolji koncertni album i najbolji video program)
  • Razni izvođači: "Blues for you – Tribute to Buha" (najbolji album blues glazbe i najbolji album s raznim izvođačima)
  • VIS Jukić: "Pjesma nad pjesmama" (najbolji album duhovne glazbe)
  • Razni izvođači: "Zagrebfest 60 godina" (najbolji tematsko-povijesni album izvan klasične glazbe)
  • Massimo Savić: "Najljepše ljubavne pjesme" (najbolji kompilacijski album)
  • Bijelo dugme: "Original album collection" (najbolje reizdanje)
  • Damir Halilić Hal: "Mare Nostrum" (najbolja originalna skladba za kazalište, film i/ili TV)
  • Gordan Tudor: "Nekoliko minijatura za kvartet saksofona" (najbolja skladba klasične glazbe)
  • Božidar Pandurić i Alan Šnajder: "100% Bach" (najbolja snimka albuma klasične glazbe)

2013. godine

[uredi | uredi kôd]

2012. godine

[uredi | uredi kôd]

2011. godine

[uredi | uredi kôd]
  • Rade Šerbedžija & Miroslav Tadić: "Ponekad dolazim, ponekad odlazim" (najbolji album zabavne glazbe)
  • Tomislav Goluban: "200$ Sun Memphis Album" (najbolji album blues glazbe)
  • Najbolji hrvatski tamburaši: "Slavonijo, biseru Hrvatske" (najbolji album tamburaške glazbe)
  • Najbolji hrvatski tamburaši: "Što te sokol nije volio" (najbolja folklorna pjesma)
  • Ben Hur: "Isuse dođi" (najbolji album duhovne glazbe)
  • Indexi i prijatelji: "Da sam ja netko / Live" (najbolji album s raznim izvođačima)
  • Arsen Dedić: "Najljepše ljubavne pjesme" (najbolji kompilacijski album)
  • Boško Petrović i Razni izvođači: "B.P. Collection" (najbolji tematsko-povijesni album)
  • Razni izvođači: "Kontra regule – Tribute to Dino Dvornik" (najbolji video program)
  • Boško Petrović – Neven Frangeš Duo: "From Moscow to L.A." (najbolji album jazz glazbe)
  • Boško Petrović – Neven Frangeš Duo: "From Moscow to L.A." (najbolji izvedba jazz glazbe)
  • Valter Dešpalj: "Veliki hrvatski interpreti Valter Dešpalj" (najbolji arhivski / tematsko-povijesni album klasične glazbe)
  • Tajči: "The love collection"

2010. godine

[uredi | uredi kôd]

Ranije godine

[uredi | uredi kôd]

Arsen Dedić, Josipa Lisac, Dino Dvornik, Bruno Kovačić, Elvis Stanić, Željka Marinović, Jacques Houdek, Neno Belan, Glumci u Zagvozdu, Tina Vukov, Zagrebački kvartet, Klinci s Ribnjaka, Parni valjak, Klapa Puntari, Zagrebački gitarski trio, Black Coffee, Matija Dedić, Klapa Nostalgija, Višnja Mažuran, Oliver Dragojević, Boško Petrović, Tedi Spalato, Nina Badrić, Legen, Zagrebački kvartet saksofona, Livio Morosin, Ljerka Očić i dr.[16]

Priznanja

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Croatia records d.d. Zagreb – Report – Creditreform d.o.o. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 15. srpnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. ↑ Croatia Records – Discogs.com
  3. ↑ O nama. Croatia Records. Pristupljeno 18. prosinca 2023.
  4. ↑ Kontakt. Croatia Records. Pristupljeno 18. prosinca 2023.
  5. ↑ https://www.discogs.com/label/364455-Edison-Bell-Penkala-Ltd-Zagreb
  6. ↑ JUGOTON – 25 GODINA (1947 – 1972) by veljko lipovščćak, gl. ur. – Superknjižara[neaktivna poveznica]
  7. ↑ http://www.crorec.hr/crorec.hr/uwe_index.php
  8. ↑ Press, Zagrebonline. HR Top 40: Igor Delač i ZETZ na prvome mjestu, na listi čak devet novih ulaza. Zagreb Online. Pristupljeno 8. prosinca 2022.
  9. ↑ CROATIA RECORDS STUDIO Facebook
  10. ↑ THE ULTIMATE COLLECTION website
  11. ↑ 100 originalnih pjesama web stranica  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. svibnja 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 3. svibnja 2014.
  12. ↑ Dobitnici 24. Porina
  13. ↑ Dobitnici 23. Porina
  14. ↑ Croatia Records – Vijesti
  15. ↑ a b c 19. Porin classic. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2012. Pristupljeno 15. lipnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  16. ↑ Porin • Novosti, najave, događaji
  17. ↑ NN 53/2023 (19.5.2023.), Odluka o dodjeli priznanja Povelja Republike Hrvatske Diskografskoj kući Croatia Records d.d. Narodne novine

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (postumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.) • Jura Stublić (2022.) • Vera Svoboda (2022.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Croatia_Records&oldid=7056505"