Venerin prijelaz
Venerin prijelaz ili Venerin tranzit prijelaz je Venere ispred Sunca i zakrivanje dijela njegova kruga. Ne događa se svaki put kad se Venera nađe između Zemlje i Sunca jer se ravnine gibanja Venere i Zemlje oko Sunca razlikuju za 3.4° pa je Venera najčešće iznad ili ispod Sunčeva diska. Pojavljuje se 4 puta u 243 godine i obično traje po nekoliko sati (prijelaz 2012. trajao je 6 sati i 40 minuta): između prve i druge pojave razmak je 8 godina (s nekoliko dana razlike) između druge i treće pojave razmak je 105.5 godina, između treće i četvrte opet 8 godina, a do novoga ciklusa treba čekati 121.5 godina.
Vrijeme Venerinog prijelaza 1631. predvidio je Johannes Kepler; njegove je proračune usavršio Jeremiah Horrocks, koji je prijelaz motrio 1639. metodom projekcije, što i danas prakticiraju amateri. Prijelazi nisu potpuno vidljivi s cijele Zemlje, tj. prijelaz Venere ne mogu vidjeti promatrači iz onih dijelova Zemlje na kojima je u vrijeme prijelaza noć. Venerin je prijelaz kroz povijest bivao popraćen velikom mobilizacijom znanstvenika i opreme te organizacijom ekspedicija i međunarodnih suradnji kako bi se promatrao iz različitih dijelova svijeta. Ruđer Bošković je za britanski Royal Society sudjelovao u organiziranju dviju takvih ekspedicija (Istanbul 1761. i Kalifornija 1769.). Venerini prijelazi poslužili su za određivanje Sunčeve paralakse, odnosno udaljenosti Zemlje od Sunca (prema metodi Edmonda Halleyja), zatim za procjenu Venerina promjera, a pri prijelazu 1761. Mihail Vasiljevič Lomonosov zapazio je Venerinu atmosferu.
Prije prvih preciznih kronometara, Venerin prijelaz promatrao se i radi određivanja mjesnoga meridijana (zemljopisne dužine). Tako je i ekspedicija Jamesa Cooka s pomoću promatranja Venerina prijelaza 1769. precizno odredila položaj Tahitija.[1]
Tranzit (njemački transit < talijanski transito < latinski transitus: prijelaz, prolaženje, prolaz) ili prijelaz u astronomiji označava prijelaz Merkura ili Venere preko Sunčeva kruga; općenitije, prijelaz manjega nebeskog tijela ili sjene manjega tijela preko kruga većega tijela, npr. prirodnih satelita ispred planeta (Venerin prijelaz). Zaklanjanje manjega tijela većim naziva se okultacija.[2] 11. lipnja 2247. Venerin prijelaz bit će vidljiv sa Zemlje.[3]
Merkurov prijelaz ili Merkurov tranzit prijelaz je Merkura preko Sunčeva kruga (viđeno sa Zemlje). U trenutku prijelaza Merkur se vidi kao mala točkica na Sunčevom krugu. Merkurov prijelaz vidi se češće od Venerinog prijelaza — između 13 i 14 prijelaza tijekom jednog stoljeća — jer je Merkur bliži Suncu i češće se okreće. Merkurovi prijelazi događaju se ili u svibnju ili u studenom. Zadnja tri prijelaza dogodila su se 1999., 2003. i 2006.; a sljedeći će se pojaviti 2016. godine.
3. lipnja 2014. prvi puta je Merkurov prijelaz viđen s Marsa, odnosno marsovskog vozila Curiosity.
-
Metoda mjerenja vremenskog trajanja Venerinog prijelaza kako bi se odredila Sunčeva paralaksa (Johann Franz Encke).
-
Venerin prijelaz iz 1882.
-
Venerin prijelaz 2004. viđen iz Izraela.
-
Venerin prijelaz 2012. (NASA).
-
Venerin prijelaz 2012. (NASA).
Venerini prijelazi trenutačno javljaju se sami u lipnju i prosincu. Prijelazi se obično javljaju u paru, skoro istog nadnevka u razmaku od osam godina. To se događa zato što je vrijeme od osam zemaljskih godina skoro jednako vremenu od trinaest Venerinih godina pa su ta dva planeta u osam godina gotovo u istim položajima.
Prošli Venerini prijelazi | |||||
---|---|---|---|---|---|
Nadnevak prijelaza |
Nadnevak srednjeg prijelaza (UTC) | Bilješke | Staza prijelaza (HM Nautical Almanac Office)[4] | ||
Početak | Sredina | Kraj | |||
23. studenog 1396. | 15:45 | 19:27 | 23:09 | Zadnji prijelaz koji nije u paru. | [5] |
25. – 26. svibanj 1518. | 22:46 25. svibanj |
01:56 26. svibanj |
05:07 26. svibanj |
[6] | |
23. svibanj 1526. | 16:12 | 19:35 | 21:48 | Zadnji prijelaz prije otkrića teleskopa. | [7] |
7. prosinca 1631. | 03:51 | 05:19 | 06:47 | Predvidio ga Johannes Kepler. | [8] |
4. prosinca 1639. | 14:57 | 18:25 | 21:54 | Prvi Venerin prijelaz koje su promatrali Jeremiah Horrocks i William Crabtree. | [9] |
6. lipnja 1761. | 02:02 | 05:19 | 08:37 | Mihail Vasiljevič Lomonosov, Jean-Baptiste Chappe d'Auteroche i neki drugi su promatrali iz Rusije; Charles Mason i Jeremiah Dixon su promatrali s Rta dobre nade (Južnoafrička Republika). | [10] |
3. – 4. lipnja 1769. | 19:15 3. lipnja |
22:25 3. lipnja |
01:35 4. lipnja |
James Cook na svom prvom putanju za Tahiti sa zadatkom da promatra prijelaz, Jean-Baptiste Chappe d'Auteroche u San José del Cabo (Baja California) i Maximilian Hell u Vardø (Norveška). | [11] |
9. prosinca 1874. | 01:49 | 04:07 | 06:26 | Pietro Tacchini je vodio putovanje u Muddapur (Indija). Francuska grupa je išla do otočja Campbell (Novi Zeland) i britanska grupa znanstvenika je putovala na Havaje. | [12] |
6. prosinca 1882. | 13:57 | 17:06 | 20:15 | [13] | |
8. lipnja 2004. | 05:13 | 08:20 | 11:26 | [14] | |
5. – 6. lipnja 2012. | 22:09 5. lipnja |
01:29 6. lipnja |
04:49 6. lipnja |
Bilo je vidljivo iz cijelog Tihog oceana i Istočne Azije, dok je početak prijelaza bio vidljiv iz Sjeverne Amerike i završetak iz Europe. | [15] |
Budući Venerini prijelazi | |||||
---|---|---|---|---|---|
Nadnevak prijelaza |
Nadnevak srednjeg prijelaza (UTC) | Bilješke | Staza prijelaza (HM Nautical Almanac Office) | ||
Početak | Sredina | Kraj | |||
10. – 11. prosinca 2117. | 23:58 10. prosinca |
02:48 11. prosinca |
05:38 11. prosinca |
Potpun prijelaz bit će vidljiv iz Kine, Japana, Tajvana, Indonezije i Australije. Djelomični prijelaz vidljiv sa zapadne obale SAD-a, Indije, većeg dijela Afrike i Bliskog istoka. | [16] |
8. prosinca 2125. | 13:15 | 16:01 | 18:48 | Potpun prijelaz bit će vidljiv iz Južne Amerike i istočnog dijela SAD-a. Djelomični prijelaz vidljiv iz zapadnog dijela SAD-a, Europe i Afrike. | [17] |
11. lipnja 2247. | 08:42 | 11:33 | 14:25 | Potpun prijelaz bit će vidljiv iz Afrike, Europe i Bliskog istoka. Djelomični prijelaz vidljiv u Istočnoj Aziji, Indoneziji, Sjevernoj i Južnoj Americi. | [18] |
9. lipnja 2255. | 01:08 | 04:38 | 08:08 | Potpun prijelaz bit će vidljiv iz Rusije, Indije, Kine i zapadne Australije. Djelomični prijelaz vidljiv u Africi, Europi i na zapadu SAD-a. | [19] |
12. – 13. prosinca 2360. | 22:32 12. prosinca |
01:44 13. prosinca |
04:56 13. prosinca |
Potpun prijelaz bit će vidljiv iz Australije i većeg dijela Indonezije. Djelomični prijelaz vidljiv u Azije, Afrike i zapadnog dijela Amerika. | [20] |
10. prosinca 2368. | 12:29 | 14:45 | 17:01 | Potpun prijelaz bit će vidljiv iz Južne Amerike, zapadne Afrike i istočne obale SAD-a. Djelomični prijelaz vidljiv u Europi, na zapadu SAD-a i na Bliskom istoku. | [21] |
12. lipnja 2490. | 11:39 | 14:17 | 16:55 | Potpun prijelaz bit će vidljiv iz većeg dijela Sjeverne i Južne Amerike, Zapadne Afrike i Europe. Djelomični prijelaz vidljiv u Istočnoj Africi, Bliskom istoku i Aziji. | [22] |
10. lipnja 2498. | 03:48 | 07:25 | 11:02 | Potpun prijelaz bit će vidljiv iz većeg dijela Europe, Azije, Bliskog istoka i Istočne Afrike. Djelomični prijelaz vidljiv u Istočnim Amerikama, Indoneziji i Australiji. | [23] |
- ↑ Venerin prijelaz (Venerin tranzit), [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
- ↑ tranzit, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
- ↑ 2247 Transit of Venus. 25. prosinca 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. prosinca 2010. Pristupljeno 22. studenoga 2019. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link) - ↑ [3] Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. rujna 2006. (Wayback Machine) Steve Bell: "Transits of Venus 1000 AD – 2700 AD", HM Nautical Almanac Office, 2004.
- ↑ [4] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [5] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [6] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [7] Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. prosinca 2010. (Wayback Machine) , www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [8] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [9] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [10] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [11] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [12] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [13] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [14] Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. siječnja 2011. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [15] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [16] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [17] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [18] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [19] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [20] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [21] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.
- ↑ [22] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2010. (Wayback Machine), www.hmnao.com, 2004.