Prijeđi na sadržaj

Slobodno zidarstvo

Izvor: Wikipedija
Masonski kutnik i šestar (s ili bez slova "G")
Slobodni zidar.

Slobodno zidarstvo (engl. freemasonry, fran. franc-maçonnerie), poznato i kao masonerija ili masonstvo, obuhvaća različite mistične, strogo hijerarhijski ustrojene organizacije koje svoje korijene vuku iz lokalnih cehova klesara. Ti su cehovi, od kraja 14. stoljeća, regulirali stručnu osposobljenost klesara te njihove odnose s naručiteljima i vlastima. Slobodno zidarstvo se smatra najstarijim bratstvom na svijetu i jednom od najdugovječnijih kontinuiranih organizacija u povijesti, s bogatom tradicijom i simbolikom.[1]

Moderni oblik slobodnog zidarstva općenito se dijeli na dvije glavne grane. Regularno slobodno zidarstvo slijedi stroge tradicionalne standarde, poput prisutnosti svetog spisa u radnoj loži, obveznog vjerovanja u Vrhovno Biće, isključivog muškog članstva te zabrane rasprava o religiji i politici unutar lože. S druge strane, kontinentalno masonstvo ukinulo je neka od tih ograničenja. Nadležnosti unutar ove skupine često ne inzistiraju na vjerovanju u Vrhovno Biće, prihvaćaju žene kao članove ili omogućuju mješovite lože te dopuštaju rasprave o religijskim i političkim temama.

Osnovna organizacijska jedinica slobodnog zidarstva je loža, koja djeluje na lokalnoj razini. Rad ovih loža obično je pod nadzorom velike lože ili velikog orijenta, tijela koja upravljaju masonerijom na područnoj razini, često u okviru federalinih, pokrajinskih ili državnih granica. Slobodno zidarstvo nema središnju, svjetsku veliku ložu koja bi nadzirala cijelo bratstvo; svaka velika loža djeluje kao potpuno neovisno tijelo i ne priznaje nužno legitimnost drugih velikih loža. Lože su rasprostranjene diljem svijeta, na svim naseljenim kontinentima. Međutim, zbog antimasonskih stavova i zakonskih ograničenja koja zabranjuju masoneriju, bratstvo nije prisutno u svim zemljama. Unatoč tome, slobodni zidari u duhu bratstva i nade često pretpostavljaju mogućnost postojanja tajnih loža čak i u zemljama gdje je ono zabranjeno, iako takve lože možda u stvarnosti ne postoje.

Stupnjevi slobodnog zidarstva su tri razreda srednjovjekovnih obrtničkih cehova, stupanj šegrta ili učenika, kalfe ili pomoćnika te majstora. Kandidati ovih triju stupnjeva postupno se podučavaju značenjima simbola slobodnog zidarstva, a i povjeravaju im znakovi, lozinke i rukovanja kako bi naznačili ostalim članovima u koji su stup inicirani. Stupnjevi su dijelom alegorijske moralne pouke, a dijelom predavanje. Tri stupnja nudi plava loža slobodnog zidarstva, a pripadnici bilo kojeg od tih stupnjeva poznati su kao slobodni zidari ili masoni. Postoje i dodatni stupnjevi koji se razlikuju ovisno o mjestu i nadležnosti i njima obično upravljaju tijela koja se razlikuju od onih koji upravljaju osnovnim stupnjevima.

Kroz svoju povijest masonerija je bila izložena kritikama i protivljenjima na vjerskoj i političkoj osnovi. Katolička Crkva, neke protestantske denominacije i određene islamske zemlje ili entiteti izrazili su protivljenje ili zabranili članstvo u slobodnom zidarstvu. Protivljenje slobodnom zidarstvu ponekad ima korijene u antisemitizmu ili teorijama urote,[2] a slobodni zidari su kroz povijest bili progonjeni od strane autoritarnih država.

Masonska loža

[uredi | uredi kôd]
Loža u Firenci postavljena za moderni obred
Podrobniji članci o temama: Masonska loža i Simbolički slobodnozidarski stupnjevi

Masonska loža predstavlja osnovnu organizacijsku jedinicu slobodnog zidarstva.[3] Lože se redovito sastaju radi obavljanja uobičajenih administrativnih poslova, poput upravljanja financijama, organizacije društvenih i humanitarnih aktivnosti te izbora novih članova. Osim ovih formalnih obveza, sastanci često uključuju ceremonije dodjele masonskih stupnjeva ili predavanja posvećena temama iz masonske povijesti, simbolike ili obreda.[4] Nakon sastanka, članovi se nerijetko okupljaju na svečanoj večeri koja može uključivati zdravice i pjesmu,[5] dodatno jačajući duh zajedništva i bratstva.

Većina masonskih obreda usmjerena je na ceremonije povezane s dodjelom stupnjeva. Kandidati postupno prolaze kroz proces inicijacije, počevši od stupnja učenika. Nakon određenog vremena, kroz posebnu ceremoniju, napreduju do stupnja pomoćnika, a na kraju bivaju uzdignuti na stupanj majstora. Tijekom svake ceremonije kandidat daje prisegu, nakon čega mu se povjeravaju simboli, lozinke i tajna rukovanja karakteristična za novi stupanj.[6] Iako se ti simboli i geste formalno smatraju tajnima, lako su dostupni u javnim izvorima, uključujući publikacije koje same masonske organizacije objavljuju.[7][8]

Osim inicijacija, značajna ceremonija je godišnje postavljanje starješine i časnika lože.[4] U nekim nadležnostima, izabrani starješina (Installed Master) ima status zasebnog stupnja, s vlastitim simbolima i tajnama koje ga izdvajaju od ostalih članova.[9] U drugim nadležnostima takav stupanj nije priznat, pa ceremonija postavljanja starješine nema elemente prenošenja novih tajni, već je isključivo administrativnog karaktera.[10]

Većina loža organizira društvene programe koji slobodnim zidarima i njihovim obiteljima omogućuju druženje u opuštenijem, neritualnom okruženju.[11] Takvi događaji često su povezani s dobrotvornim aktivnostima, gdje se od svakog masona očekuje doprinos za opće dobro. Ove aktivnosti provode se i na razini pojedinačnih loža i velikih loža. Masonske dobrotvorne inicijative značajno doprinose različitim područjima, poput podrške obrazovanju i pružanja pomoći onima u potrebi.[12]

Lože čine temelj slobodnog zidarstva, a svaki slobodni zidar započinje svoj put inicijacijom u jednu od njih. Osim općih loža, postoje i specijalizirane lože koje okupljaju članove radi obilježavanja specifičnih tema ili interesa, poput sporta ili masonskih istraživanja. Stupanj majstora omogućuje masonima daljnje istraživanje slobodnog zidarstva kroz dodatne stupnjeve, koji se administriraju odvojeno od osnovna, prva, tri stupnja. Ovi napredni stupnjevi imaju sličan oblik i strukturu susreta kao i tradicionalne lože.[13]

Slobodno zidarstvo karakterizira velika raznolikost i nedostatak stroge dosljednosti, budući da svaka masonska nadležnost djeluje kao neovisno tijelo s vlastitim pravilima i procedurama. Iako velike lože imaju određenu nadležnost nad svojim ložama, ove lože u suštini funkcioniraju kao privatne udruge. Detalji poput formulacije rituala, broja časnika, rasporeda prostora za sastanke i drugih aspekata mogu se značajno razlikovati od jedne nadležnosti do druge.[13][14]

Časnici masonske lože imenuju se ili biraju jednom godišnje. Svaka loža uključuje starješinu, dvojicu nadzornika, tajnika i rizničara. Osim njih, dvernik, koji se uvijek nalazi ispred vrata radne lože, odgovoran je za osiguravanje njezine privatnosti. Dodatni časnici mogu varirati ovisno o pravilima i tradicijama pojedine nadležnosti.[13]

Svaka loža temelji svoje postojanje i djelovanje na drevnim načelima poznatim kao Međaši slobodnog zidarstva, čija precizna definicija ostaje otvorena interpretaciji.[15]

Ulazak u ložu

[uredi | uredi kôd]
Objava iz 1870. prikazuje Georgea Washingtona kao starješinu lože.

Kandidati za slobodno zidarstvo često poznaju aktivne članove lože kojoj se namjeravaju pridružiti prije nego što budu odabrani za inicijaciju. Iako se proces razlikuje među velikim ložama, u suvremenom kontekstu zainteresirani pojedinci često dolaze u kontakt s lokalnom ložom putem interneta. Obično su pozvani na društvenu akciju lože ili večer otvorenih vrata kako bi bolje upoznali članove i aktivnosti. Pridruživanje masoneriji uvijek inicira kandidat, koji mora sam izraziti želju za članstvom; iako ga članovi mogu potaknuti da pita, formalni poziv nije uobičajen. Nakon prvog kontakta, kandidat može podnijeti službenu prijavu, koju članovi lože predlažu i podržavaju. Prijava se obično iznosi na sastanku lože, nakon čega slijedi više ili manje formalni intervju. Ako kandidat odluči nastaviti, loža provodi provjere i ostavlja razdoblje za članove da ocijene njegovu prikladnost. Na kraju procesa, loža provodi tajno glasovanje kako bi odlučila o prijemu kandidata.[16] Broj negativnih glasova ("crnih kuglica") potrebnih za odbijanje varira među nadležnostima. Na primjer, Ujedinjena velika loža Engleske zahtijeva samo jedan negativan glas za odbijanje, dok Velika loža Države New York zahtijeva tri.

Osnovni uvjet za pristupanje svakom tijelu slobodnih zidara je da kandidat bude "slobodan i na dobrom glasu".[17] Povijesno, ovaj zahtjev za slobodom potječe iz srednjovjekovnih cehova, dok danas simbolizira neovisnost i odgovornost pojedinca. Cilj je osigurati da svaki mason bude moralno ispravna i odgovorna osoba. Velike lože također propisuju minimalnu dob za članstvo, koja se razlikuje ovisno o nadležnosti, uz mogućnost iznimki u posebnim okolnostima. Temeljna pretpostavka je da kandidat treba biti zrela odrasla osoba.[16]

Dodatno, većina velikih loža dodatno zahtijeva od kandidata izjavu vjere u Vrhovno Biće. U nekim slučajevima može se tražiti i pripadnost određenoj religiji. Ovaj pristup posebno je izražen u skandinavskim zemljama, gdje Švedski obred, primjerice, prihvaća isključivo kršćane.[18] Nasuprot tome, "liberalno" ili kontinentalno slobodno zidarstvo, primjer Velikog orijenta Francuske, ne postavlja uvjet vjerovanja u božanstvo, što omogućuje prihvaćanje ateista u članstvo.[19][20] Ovaj pristup razlog je neslaganja između kontinentalnog masonstva i tradicionalnih masonskih nadležnosti.

Tijekom ceremonije inicijacije kandidat polaže prisegu, obično na svetom spisu koji odgovara njegovoj osobnoj vjeri, obvezujući se na ispunjavanje određenih dužnosti kao slobodni zidar. Tijekom tri simbolička stupnja, kandidat se zavjetuje čuvati tajne svog stupnja od članova nižih stupnjeva i onih izvan slobodnog zidarstva, kao i pomagati kolegama masonima u nevolji, pod uvjetom da je to praktično i u skladu sa zakonom. Iako postoje smjernice o dužnostima slobodnih zidara, svatko ima slobodu istraživati masonstvo na način koji mu najviše odgovara. Neki članovi uživaju u dramatizaciji ceremonija ili se posvećuju upravljanju i administraciji lože. Drugi istražuju simboliku i obrede prva tri stupnja, dok treći naglasak stavljaju na društvene aktivnosti unutar lože ili u suradnji s drugim ložama. Neki masoni usmjeravaju svoje sudjelovanje na dobrotvorne aktivnosti, pridonoseći radu za opće dobro svoje lože.[21][22]

Ustroj

[uredi | uredi kôd]
Freemasons Hall u Londonu je središnjica Ujedinjene velike lože Engleske.

Velika loža

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Velika loža

Velike lože i veliki orijenti djeluju kao neovisna i suverena tijela odgovorna za upravljanje slobodnim zidarstvom unutar određene države, pokrajine ili zemljopisnog područja, poznatog i kao "nadležnost" ili "jurisdikcija". Svjetsko masonstvo nema jedinstveno upravno tijelo koje bi koordiniralo sve nadležnosti; međusobni odnosi između njih temelje se isključivo na uzajamnom priznavanju.[23] Svaka velika loža (negdje veliki orijenti) upravlja svojom masonskom nadležnošću koja se sastoji od podređenih (ili konstitutivnih) loža.

Ujedinjena velika loža Engleske i dalje je najveća masonska organizacija na svijetu, ali je njezino članstvo značajno opalo, sa približno 500.000 članova tijekom 1960-ih na oko 175.000 u 2021. godini. Organizacija je podijeljena na pokajinske velike lože koje djeluju na pokajinskoj razini. Slično tome, Velika loža Irske zabilježila je veliki pad članstva, smanjujući se sa 100.000 članova 1960. na otprilike 19.000 danas.[24] U Hrvatskoj je najbrojnija Velika loža Hrvatske.

Veliki orijent Francuske, najveća nadležnost kontinentalnog ili liberalnog masonstva po broju članova, okuplja više od 52.000 članova u približno 1.430 loža. Od Drugog svjetskog rata, ova jurisdikcija bilježi kontinuirani rast, povećavši članstvo s 33.000 u 1960. na 52.500 do 2024. godine.[25]

Priznavanje, prijateljski odnos i regularnost

[uredi | uredi kôd]

Odnosi između velikih loža temelje se na konceptu priznanja. Svaka velika loža održava popis drugih velikih loža koje priznaje.[26][27] Kada se dvije velike lože međusobno priznaju i stupaju u masonsku komunikaciju, smatra se da su u prijateljstvu (engl. in amity), što članovima omogućuje posjećivanje loža i međusobnu masonsku interakciju. U slučajevima kada dvije velike lože nisu u prijateljstvu, posjećivanje nije dopušteno. Razlozi za uskraćivanje ili povlačenje priznanja mogu biti raznoliki, ali najčešći uključuju pitanja isključive nadležnosti i regularnosti.[28]

Isključiva nadležnost

[uredi | uredi kôd]

Isključiva nadležnost (Exclusive Jurisdiction) je načelo prema kojem se u pravilu priznaje samo jedna velika loža unutar određenog zemljopisnog područja. Kada dvije velike lože polažu pravo na istu nadležnost, ostale velike lože moraju odlučiti koju će priznati, pri čemu izbor nije uvijek jedinstven. Na primjer, 1849. godine Velika loža Države New York podijelila se na dvije suparničke frakcije, od kojih je svaka tvrdila da je legitimna. Druge velike lože bile su prisiljene odabrati jednu od njih dok se spor konačno nije riješio.[29] Međutim, isključiva nadležnost može se suspendirati u slučajevima kada dvije velike lože koje djeluju na istom području međusobno priznaju legitimnost i pristanu dijeliti nadležnost. Primjer toga je Velika loža Connecticuta koja dijeli prijateljski odnos s Prince Hall velikom ložom Connecticuta, omogućujući da obje budu priznate od strane drugih velikih loža.[30] Slično, u Njemačkoj su se pet različitih velikih loža formalno ujedinile pod jednom velikom ložom kako bi stekli međunarodno priznanje.

Koncept isključive nadležnosti u Sjedinjenim Državama bio je značajno izazvan rastućim priznavanjem velikih loža Prince Halla, masonskog sustava izvorno osnovanog za Afroamerikance. Povijesno gledano, mnoge "mainstream" ili konzervativne velike lože u SAD-u odbijale su priznati velike lože Prince Halla koje djeluju unutar istih država, pozivajući se na načelo isključive nadležnosti. Promjena je započela 1989. godine, kada je Velika loža Connecticuta priznala Veliku ložu Prince Halla iz iste države, postavljajući presedan za praksu "podijeljene nadležnosti."[31][32] Ovo priznanje otvorilo je put reinterpretaciji tradicionalnog koncepta isključive nadležnosti, dopuštajući istodobno djelovanje dvije velike lože unutar istog zemljopisnog područja, pod uvjetom međusobnog priznanja i prijateljskih odnosa. Do 2024. godine većina američkih velikih loža priznala je svoje kolege iz Prince Halla, stvarajući novu normu unutar masonstva koja odražava društveni napredak, dok se istodobno zadržavaju temeljni principi regularnog slobodnog zidarstva.[33] Ova evolucija pokazuje fleksibilnost masonskih tradicija u prilagodbi suvremenim izazovima, zadržavajući duh bratstva i zajedništva. Neke su velike lože formalizirale zajedničku nadležnost pisanjem sporazuma koji jasno definiraju uvjete i pravila zajedničkog djelovanja.[34][35]

Regularnost

[uredi | uredi kôd]
Freemasons Hall u Londonu, oko 1810.
Podrobniji članak o temi: Regularno slobodno zidarstvo

Regularnost je koncept koji se temelji na poštivanju temeljnih načela slobodnog zidarstva, uključujući međaše, pravila, uvjete za članstvo i obrede plave lože. Svaka velika loža samostalno definira što smatra regularnim, a ove definicije često se razlikuju među njima. U pravilu, svaka velika loža smatra vlastite međaše i obrede regularnima te procjenjuje druge velike lože prema tim kriterijima. Ako se razlike pokažu značajnima, velika loža može drugu proglasiti "neregularnom" i povući ili odbiti priznanje.

Regularnost je koncept koji se temelji na pridržavanju međaša slobodnog zidarstva, osnovnim uvjetima za članstvo, pravilima te obredima zanata. Svaka velika loža donosi svoju definiciju onoga što su ti međaši, odnosno, što je regularno a što neregularno (i definicije se ne moraju nužno podudarati među velikim ložama). U osnovi, svaka velika loža smatra da su njezini međaši (uvjeti, načela i obredi) regularni i procjenjivat će druge velike lože na temelju njih. Ako su razlike značajne jedna velika loža može proglasiti drugu "neregularnom" te povući ili odbiti priznanje.[36][37]

Najpoznatija i najprihvaćenija načela priznavanja, utemeljena na konceptu regularnosti, definirala je Ujedinjena velika loža Engleske 1929. godine:[38]

Ostali stupnjevi, redovi i tijela

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članci o temama: Slobodnozidarski redovi i Slobodnozidarski obred

Plave lože nude samo tri simbolička stupnja slobodnog zidarstva. U mnogim nadležnostima unutar plavih loža dodjeljuje se i rang bivšeg ili izabranog starješine. Slobodni zidari u stupnju majstora mogu dodatno proširiti svoje masonsko iskustvo stjecanjem viših stupnjeva u pridruženim ili zasebnim tijelima, neovisno o tome podržava li njihova velika loža takve aktivnosti.[39]

Drevni i prihvaćeni škotski obred sastoji se od 33 stupnja, uključujući tri stupnja plave lože, kojima upravlja pokrajinsko ili nacionalno Vrhovno vijeće. Ovaj obred je osobito popularan u Sjevernoj i Južnoj Americi te na kontinentalnoj Europi. U Americi, kao i u djelovima kontinentalne Europe, također je značajan i Yorčki obred, koji obuhvaća tri masonska reda: Kraljevski luk, Kriptu i Vitezove templare.[40]

U Hrvatskoj je najzastupljeniji Škotski obred, a značajan je i također sustav Yorčkog obreda.

U Britaniji, svako masonsko tijelo upravlja svojim redom zasebno. Slobodni zidari potiču se na pridruživanje Svetom kraljevskom luku, koji je u Škotskoj i Irskoj povezan s majstorom znaka, dok je u Engleskoj potpuno odvojen. U Engleskoj je Kraljevski luk usko povezan s plavim ložama i dijeli brojne visoke časnike, uključujući Vojvodu od Kenta, koji istodobno obnaša dužnosti velikog majstora plavih loža i prvog velikog ravnatelja Kraljevskog luka. Engleski Vitezovi templari i Kriptična masonerija koriste urede i osoblje Velike lože majstora znaka, smještene u Mark Masons' Hallu.[41] Drevni i prihvaćeni obred, sličan Škotskom obredu, zahtijeva od članova vjerovanje u Presveto Trojstvo i upravlja se iz središnjice u Londonu.[42] Nasuprot tome, Rozenkrojcersko društvo u Engleskoj djeluje kao potpuno neovisna ezoterična organizacija, otvorena samo majstorima Ujedinjene velike lože Engleske.

U nordijskim zemljama prevladava Švedski obred, dok se njegova prilagođena inačica primjenjuje i u određenim dijelovima Njemačke.

Ritual i simbolika

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Masonski ritual i simbolika
Princ Albert Eduard od Walesa odjeven kao veliki majstor Ujedinjene velike lože Engleske. Godine 1901. naslijedio je svoju majku, kraljicu Viktoriju, kao vladar Ujedinjenog Kraljevstva.

Slobodno zidarstvo sebe opisuje kao "prekrasan moralni sustav, obavijen alegorijom i ilustriran simbolima."[43] Njegova simbolika, iako primarno inspirirana alatima klesara poput kutnika i šestara, libele, viska, zidarske žlice te grubih i glatkih kamenova, nije ograničena samo na njih. Svaki od ovih alata nosi moralne pouke, iako njihova interpretacija može varirati. Značenje simbola prenosi se kroz rituale,[13] predavanja i članke, u kojima slobodni zidari dijele vlastita tumačenja i osobna razmišljanja o njihovoj važnosti.

Prema teoretičaru zapadne ezoterije Janu A. M. Snoeku, "najbolji način za opisivanje slobodnog zidarstva jest definirati ono što ono nije, a ne ono što jest."[44] Svi slobodni zidari započinju svoje putovanje u plavoj loži kroz postupno "iniciranje," "unaprjeđenje" i "podizanje" u tri simbolička stupnja. Tijekom ovih rituala kandidatu se postupno predstavljaju masonski simboli i povjeravaju mu se zahvati, znakovi i riječi koje omogućuju prepoznavanje stupnjeva koje je dosegnuo. Ceremonije, bogate dramatičnim alegorijama, uključuju predavanja i usredotočene su na izgradnju Salomonova hrama te život, umijeće i smrt glavnog arhitekta Hirama Abiffa. Tri osnovna stupnja su "učenik," "pomoćnik" i "majstor." Iako postoje različite verzije ovih rituala, s različitim rasporedima loža i varijacijama hiramske legende, svaki slobodni zidar, bez obzira na nadležnost, može prepoznati temeljne elemente ovih obreda.[13]

U nekim nadležnostima ključne teme svakog stupnja prikazuju se pločama za crtanje. Ove oslikane ilustracije masonskih motiva postavljaju se u loži tijekom rada na određenom stupnju i služe kao vizualna pomoć za objašnjavanje legende i simbolike kandidatu.[45]

Ideja slobodnozidarskog bratstva vjerojatno potječe iz zakonske definicije "brata" iz 16. stoljeća kao onoga koji je dao prisegu na uzajamnu podršku drugome. Sukladno tome, slobodni zidari se zavjetuju na svakom stupnju da će podržavati i štititi svoju braću osim ako nisu prekršili zakon.[46] U većini loža, prisega ili zavjet se polaže na svesku svetog zakona, koja god knjiga božanskog otkrivenja odgovara vjerskim uvjerenjima pojedinog člana (obično Biblija u anglo-američkoj tradiciji). U progresivnom kontinentalnom slobodnom zidarstvu dopuštene su i druge knjige pored Biblije, što je uzrok razlaza između velikih loža.[47]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Legendarne i povijesne osnove

[uredi | uredi kôd]

Slobodno zidarstvo, iako dokumentirano kao organizirani pokret od 17. stoljeća, često se povezuje s mnogo starijim mitološkim i simboličkim tradicijama. Legende koje okružuju njegov nastanak obuhvaćaju biblijske i antičke izvore, kao i srednjovjekovne i renesansne tradicije. Ove priče nisu samo dio povijesne predaje već su služile kao temelji za oblikovanje identiteta slobodnih zidara i njegovih obreda.[48]

Jedan od najčešćih mitova povezuje slobodno zidarstvo s gradnjom Salomonova hrama. Prema toj predaji, Hiram Abif, mitski majstor graditelj Hrama, postaje ključna figura masonske simbolike i rituala. Njegova smrt, prema legendi, simbolizira gubitak svetog znanja, koje slobodni zidari kroz inicijacijske stupnjeve pokušavaju ponovno pronaći. Ovaj mit, iako nema povijesne osnove, igra važnu ulogu u razvoju slobodnozidarske filozofije i moralnih učenja. Dodatno, već oko 1390. godine, Rukopis Regius, jedan od najstarijih poznatih dokumenata koji se odnosi na graditeljske cehove, spominje kako slobodno zidarstvo vuče korijene od antičkih znanstvenika poput Euklida i Pitagore, utemeljitelja geometrije. Ovi su mislioci smatrani ključnim osobama u prijenosu znanja o proporcijama, arhitekturi i simbolizmu, što je kasnije ugrađeno u slobodnozidarske rituale i vjerovanja.[49]

U 18. stoljeću pojavile su se teorije koje slobodno zidarstvo povezuju s vitezovima i templarima. Vitez Ramsay, škotski slobodni zidar, u svom govoru iz 1736. godine istaknuo je vezu između slobodnih zidara i viteških redova, tvrdeći da je bratstvo nastalo iz viteških zavjeta i tradicija. Iako povijesni dokazi ne potvrđuju ovu tvrdnju, ona je utjecala na oblikovanje kasnijih masonskih sustava stupnjeva, poput Škotskog obreda, koji uključuje templarske simbole i reference. Sredinom 19. stoljeća, s obnovljenim interesom za srednjovjekovnu arhitekturu, masonske legende dodatno su se povezale s gotičkim katedralama i njihovim graditeljima. Smatralo se da su srednjovjekovni klesari, koji su gradili velike europske katedrale, prenijeli svoje znanje i simboliku kroz tajna društva, što je osnažilo predodžbu o kontinuitetu između operativnog i spekulativnog slobodnog zidarstva.

Ove legende i mitovi, iako povijesno neprovjerljivi, odigrali su ključnu ulogu u oblikovanju slobodnozidarskog identiteta i simbolike. Kroz njih je slobodno zidarstvo postalo više od običnog bratstva – razvilo se u filozofski i moralni sustav koji se oslanja na alegorije, simbole i inicijacijske stupnjeve kako bi prenijelo svoje vrijednosti budućim generacijama.

Osnivanje prvih loža i velikih loža

[uredi | uredi kôd]

Formiranje prvih masonskih loža, koje su se razlikovale od tradicionalnih cehova građevinskih obrtnika, odvijalo se postupno tijekom 16. i 17. stoljeća. Prvi dokumentirani dokazi o postojanju spekulativnih zidari – osoba koje nisu bile obrtnici, ali su se pridružile bratstvu iz filozofskih i društvenih razloga – pojavljuju se u Škotskoj. Primjerice, zapisnici lože u Edinburghu (Lodge of Edinburgh (Mary's Chapel) No. 1) iz 1598. godine pokazuju kontinuitet između operativnih i spekulativnih članova.[50][51][52]

Uoči Ivanja 24. lipnja 1717. godine, četiri londonske lože sastale su se i osnovale Veliku ložu Londona i Westminstera, koja će kasnije postati poznata kao Velika loža Engleske.[53] Ovo je bio prvi pokušaj centralizirane regulacije slobodnog zidarstva, što je omogućilo ujednačavanje rituala i obreda. Tijekom sljedećih desetljeća, Velika loža Engleske preuzela je vodeću ulogu u širenju slobodnozidarske tradicije diljem Europe i svijeta. Ubrzo su osnovane i druge velike lože, poput Velike lože Irske (1725.) i Velike lože Škotske (1736.), koje su pomogle u definiranju masonskih pravila i hijerarhije.[54][55] Između 1730. i 1750. godine, Velika loža Engleske uvela je nekoliko značajnih promjena koje nisu bile prihvatljive svim ložama. Kao odgovor, 1751. godine osnovana je suparnička Drevna velika loža Engleske, koja je tvrdila da održava starije tradicije i odbacila promjene koje je prihvatila Velika loža Engleske. Kako bi uvrijedili svoje protivnike, članovi Drevne velike lože prozvali su prvu Veliku ložu "Modernima" – termin koji su kasnije preuzeli povjesničari kako bi razlikovali ova dva tijela.[56] Ove su dvije velike lože nastavile nadmetanje sve do 27. prosinca 1813. godine, kada su postigle kompromis i ujedinile se u Ujedinjenu veliku ložu Engleske.[57][58]

Osim u Britaniji, slobodnozidarski pokret brzo se proširio i na kontinent. Francuska, gdje je prva velika loža osnovana 1738. godine, postala je jedno od središta slobodnog zidarstva u 18. stoljeću, a iz nje su potekli neki od najutjecajnijih obreda i sustava stupnjeva. Također, osnivaju se prve lože i u drugim dijelovima europskog kontinenta, u Rusiji (1717.), Belgiji (1721.), Španjolskoj (1728.), Italiji (1733.) i Njemačkoj (1736.).[59]

Najstarije poznate masonske lože u Sjevernoj Americi nalazimo u Pennsylvaniji. Već 1715. godine, dvije godine prije osnivanja prve velike lože u Londonu, časnik luke Pennsylvanije, John Moore, zapisao je kako je prisustvovao sastancima loža u toj koloniji. Velika loža Engleske imenovala je 1731. godine prvog pokrajinskog velikog majstora za Sjevernu Ameriku sa sjedištem u Pennsylvaniji, što je kasnije dovelo do osnivanja Velike lože Pennsylvanije.[60]

Teološki raskol

[uredi | uredi kôd]

Bilo je razdoblje kada su Veliki orijent Belgije, Veliki orijent Francuske i anglo-američke velike lože međusobno priznavali svoje lože. Međutim, dolazi do prekida prijateljskih odnosa među njima zbog neslaganja oko primanja nevjernika u redove slobodnih zidara.[61]

U Belgiji je sukob između Katoličke Crkve i slobodnih zidara doveo do toga da je Veliki orijent Belgije još 1875. uklonio svako spominjanje Velikog Graditelja iz svojih obreda i dokumenata.[62]

U Francuskoj, gdje je Katolička Crkva, tada dominantna institucija, snažno osuđivala i slobodno zidarstvo i republikanske institucije,[59] Veliki orijent Francuske 1877. godine ukinuo je obvezu vjere u Boga i besmrtnost duše za svoje članove. Deset godina kasnije, referenca na Velikog Graditelja postala je neobavezna u ritualima, a velik dio obreda očišćen je od simbola i učenja povezanih s judeokršćanskom transcendencijom.[61] Kao posljedica ovih promjena, Ujedinjena velika loža Engleske, nakon nekoliko pokušaja posredovanja, proglasila je Veliki orijent Francuske neregularnim na globalnoj razini.[63]

Evolucija glavnih grana

[uredi | uredi kôd]

Uklanjanje obveze vjere u Boga kao i svako spominjanje Velikog Graditelja nije bilo opće prihvaćeno unutar francuskog slobodnog zidarstva. Godine 1894. lože koje su željele zadržati spomenute elemente osnovale su Veliku ložu Francuske.[64] Do 1913. godine, Ujedinjena velika loža Engleske priznala je još jedno francusku nadležnost, Nacionalnu veliku ložu Francuske, koje je održavalo regularnu praksu, uključujući obvezno vjerovanje u Vrhovno Biće.[15][65]

Moderno slobodno zidarstvo obuhvaća dvije glavne grane, koji oblikuju praksu diljem kontinentalne Europe:[66][67]

  • Regularna, odnosno tradicionalna, grana najraširenija je u svijetu. U nju spadaju prvenstveno one nadležnosti koje se smatraju "regularnima", odnosno one koje se oslanjaju na Stare dužnosti, koji su tijekom vremena kodificirane u različitim popisima pravila ili međaša.[68] Glavna karakteristika ove grane jest to što je isključivog muškog članstva te što se suzdržava od rasprave o političkim i religijskim temama.[69]
  • Liberalna,[70] odnosno kontinentalna, koja se ponekad naziva i "adogmatskom", grana ne nameće nikakva specifična vjerovanja i otvorena je prema ateistima, a i ženama je dopušteno članstvo. Ova grana odbija priznati tradicionalne vrijednosti slobodnih zidara.

Izraz "kontinentalno slobodno zidarstvo" prvi se put pojavio u Mackeyjevoj Enciklopediji slobodnog zidarstva iz 1873. godine, gdje se koristio za označavanje loža u kontinentalnoj Europi koje su zadržale mnoge običaje koji su napušteni ili nikada nisu postojali u ložama Engleske, Irske, Škotske i Sjedinjenih Američkih Država. Danas se taj izraz najčešće koristi za opisivanje adogmatskih nadležnosti, poput Velikog orijenta Francuske.

Slobodno zidarstvo i žene

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članci o temama: Slobodno zidarstvo i žene i Komasonerija

Status žena u srednjovjekovnim cehovima i obrtima kamenorezaca ostaje nejasan. Načelo femme sole omogućavalo je udovicama da nastave obrt svojih muževa, no njegova je primjena varirala od mjesta do mjesta. U nekim su slučajevima žene mogle postati punopravne članice ceha, dok su u drugima smjele obavljati samo ograničene poslove uz odobrenje cehovskih tijela.[71] Dostupni dokazi sugeriraju da su žene u zidarstvu imale minimalna prava i ograničene mogućnosti sudjelovanja.[50]

Početkom ere velikih loža, tijekom 1720-ih, James Anderson sastavio je prve tiskane statute slobodnih zidara, koji su kasnije postali temelj za većinu slobodnozidarskih statuta. Ti su dokumenti izričito isključivali žene iz slobodnog zidarstva.[72] Međutim, s rastom ovog pokreta, žene su počele sudjelovati u tzv. ložama posvojenja, u koje su ih primali njihovi supruzi – slobodni zidari s europskog kontinenta. Ove lože prakticirale su tri stupnja s istim nazivima kao i muške lože, ali s drugačijim sadržajem. Francuska je službeno napustila ovaj koncept početkom 19. stoljeća,[73][74] dok su kasnije u Sjedinjenim Američkim Državama nastale slične organizacije, no s odvojenim nazivima stupnjeva.[75]

Godine 1882. Maria Deraismes postala je prva žena inicirana u slobodno zidarstvo, ali je ubrzo napustila ložu kako bi joj omogućila povratak pod okrilje svoje velike lože. Nakon neuspješnih pokušaja da osigura priznanje bilo koje masonske vlasti, zajedno s Georgesom Martinom osnovala je prvu mješovitu veliku ložu, Veliku simboličku škotsku loža "Ljudsko pravo", koja je radila prema masonskim obredima. Annie Besant proširila je ovu praksu na englesko govorno područje.[76] Međutim, nesuglasice oko obreda dovele su do osnivanja isključivo ženskih velikih loža u Engleskoj, koje su se kasnije proširile i na druge zemlje.[73]

U Francuskoj je 1901. godine pod pokroviteljstvom Velike lože Francuske ponovno uveden koncept loža posvojenja, ovaj put isključivo za žene, no one su ponovno bile odbačene 1935. godine. Unatoč tome, lože su nastavile s radom, što je 1952. dovelo do osnivanja Velike ženske lože Francuske, a u kasnijim godinama i drugih ženskih velikih loža koje prakticiraju kontinentalno slobodno zidarstvo.[73]

Ujedinjena velika loža Engleske je 1999. dala izjavu u kojoj priznaje da su dvije velike ženske lože – Red slobodnih zidarica i Časno bratstvo drevnih slobodnih zidara – regularne u svemu osim po pitanju članstva. Iako ih formalno ne priznaje kao regularne velike lože, smatra ih ravnopravnim partnerima u širenju slobodnozidarskih vrijednosti.[77] Ove tri velike lože su 2024. godine formirale Vijeće za slobodno zidarstvo Engleske i Walesa s ciljem uspostave službene suradnje između muških i ženskih velikih loža zadržavajući svoju eksluzivnost.[78][79][80]

Hrvatska

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Povijest slobodnog zidarstva u Hrvatskoj

Slobodno zidarstvo se u Hrvatskoj pojavljuje u drugoj polovici 18. stoljeća, kada ga uvode časnici koji su sudjelovali u Sedmogodišnjem ratu. Prva hrvatska loža osnovana je na teritoriju Vojne krajine, u Glini, pod nazivom "Ratno prijateljstvo". Prva hrvatska velika loža utemeljena je 1775. godine u dvorcu Brezovica kraj Zagreba. Najzaslužniji za pojavu organiziranoga slobodnog zidarstva u Hrvatskoj bio je grof Ivan Drašković.[81]

U Zagrebu je 1932. godine utemeljena prva mješovita loža u Hrvatskoj.[82]

Kritike i protivljenja

[uredi | uredi kôd]
Plakat iz 1896. koji reklamira rad Lea Taxila, na kojem je prikazana inačica Bafometa od Eliphsa Levija.

Slobodno zidarstvo bilo je predmetom brojnih kritika i protivljenja, pri čemu su razlozi varirali ovisno o vremenskom razdoblju i zemljopisnom kontekstu. Te se kritike mogu podijeliti u tri glavne kategorije, prema kronološkom redoslijedu njihova pojavljivanja:

  • religijske kritike,
  • političke kritike,
  • skandali povezani s poslovnim svijetom.

Neki autori koriste izraz "masonofobija", iako se ova protivljenja najčešće svrstavaju pod opći pojam antimasonerija. Poznata i kao antimasonstvo, definira se kao "protivljenje slobodnom zidarstvu",[83][84] no ne postoji jedinstven i homogen antimasonski pokret. Naprotiv, antimasonstvo obuhvaća širok spektar kritika koje dolaze iz različitih, pa čak i međusobno suprotstavljenih skupina, koje na neki način gaje neprijateljstvo prema slobodnim zidarima. Među kritičarima nalaze se vjerske i političke skupine, kao i teoretičari urota, osobito oni koji zagovaraju ideje o masonskim urotama. Određeni istaknuti protivnici slobodnog zidarstva, poput Neste Helen Webster, isključivo su kritizirali kontinentalno slobodno zidarstvo, dok su regularno slobodno zidarstvo smatrali časnim bratstvom.[85]

Razna razotkrivanja slobodnih zidara pojavljuju se još od 18. stoljeća, no često su lišena konteksta,[86] zastarjela[87] ili čak u potpunosti izmišljena, kao što je bio slučaj s Taxilovom prijevarom.[88] Takve lažne tvrdnje i "izvještaji" često su korišteni kao temelj za kritike slobodnog zidarstva, najčešće vjerske ili političke naravi, ili su proizašli iz sumnji u neku vrstu koruptivne urote.

Religijske kritike

[uredi | uredi kôd]

Neki kršćanski krugovi smatraju da je slobodno zidarstvo u biti obožavanje Sotone kao vrhovnog arhitekta Svemira. Albert Pike, jedan od većih mislilaca u masoneriji otvoreno je zastupao takav stav. Papa Klement XII. u enciklici "In eminenti" (28. travnja 1738.), također je osudio Slobodno zidarstvo kao sotonizam. I neki drugi imali su sličan stav kao npr. Anatolij Berestov koji zaključuje da je masonstvo stvarni sotonizam, a masonska loža sotonska crkva. (Ibid., str. 5, 142).[89]

Papa Pio IX. piše 1865. godine o Slobodnom zidarstvu kao o jednoj zloćudnoj, lažljivoj i izopačenoj organizaciji koja škodi kako vjeri, tako i društvu, te osuđuje (iznova) "masonska i druga slična udruženja, koja razlikujući se samo u vanjskom izgledu stalno kuju zavjere protiv Crkve i zakonitih vlasti". Papa Lav XII. 1884. godine kaže: "Postoje različite sekte, koje se doduše razlikuju po imenu, obredima, formi i podrijetlu, ali su ipak ujedinjene prema zajedničkim ciljevima i sličnosti svojih glavnih principa u tome da su zapravo jedno s masonskom sektom, koja je za sve njih svojevrsni centar iz kojega sve potječu i u koji se sve one vraćaju." Glavni cilj masonerije je, prema Lavu XIII. "svrgavanje čitavog vjerskog, političkog i socijalnog reda utemeljenog na kršćanskim osnovama i uspostavljanje novog poretka sukladnog njihovim vlastitim idejama i utemeljenog na njegovim principima i zakonima čistog Naturalizma".[90]

Danas se službeni stav Katoličke crkve prema Slobodnom zidarstvu ne iskazuje tako teškim riječima, ali se i nadalje naglašava da je "članstvo u masonskim organizacijama za katolike nedopušteno"[91] U značajnom dokumentu kojega je ispred Konferencije katoličkih biskupa Sjedinjenih Američkih Država 1985. godine potpisao kardinal Bernard Law pod imenom "Pismo biskupima u SAD u svezi masonstva" (značajno, jer u SAD praktično svaki gradić ima masonsku ložu) iznosi se da "principi i temeljni obredi masonstva uključuju jednu naturalističku religiju, sudjelovanje u kojoj je nespojivo sa kršćanskom vjerom".[92]

O masonima imaju vrlo negativan stav i pravoslavne crkve.[93]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ History of Freemasonry. ugle.org.uk (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  2. ↑ Freemasonry. encyclopedia.ushmm.org (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  3. ↑ What is Freemasonry?. chevalierramsay.be (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  4. ↑ a b Discover Freemasonry: Frequently Asked Questions. ugle.org.uk (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  5. ↑ Brethren, please be upstanding. freemasonry.bcy.ca (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  6. ↑ Words, Grips, and Tokens. sacred-texts.com (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  7. ↑ AAONMS Ritual Book. shrinersinternational.org (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  8. ↑ Learn about freemasonry: What is the freemason handshake?. museumfreemasonry.org.uk (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  9. ↑ Past Master (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 11. srpnja 2015. Pristupljeno 19. veljače 2020.
  10. ↑ MAÇON CÉLÈBRE : LE MAÎTRE INSTALLÉ (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2020. Pristupljeno 19. veljače 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  11. ↑ About Freemasonry: The Provincial Grand Lodge of Hertfordshire. pglherts.org (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  12. ↑ Discover Freemasonry: Engaged in our Communities. ugle.org.uk (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  13. ↑ a b c d e Johnstone, Michael. 2013. The Freemasons (engleski). Arcturus Publishing. str. 101–120. ISBN 9781782121947
  14. ↑ Les Officiers de Loge: Menu Principal. vrijmetselaarsgilde.eu (francuski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  15. ↑ a b c Bernheim, Alain. 26. svibnja 2011. My Approach to Masonic History. freemasons-freemasonry.com (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  16. ↑ a b Become a Freemason?. masonic-lodge-of-education.com (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  17. ↑ Comment devenir franc-maçon ?. grande-loge.lu (francuski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  18. ↑ Swedish Rite FAQ. freemasonry.bcy.ca (engleski). 18. travnja 2010. Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  19. ↑ Faut-il croire en Dieu ?. godf.org (francuski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  20. ↑ Buta, Jack. The God Conspiracy: The Politics of Grand Lodge Foreign Relations. freemasons-freemasonry.com (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  21. ↑ Charitable Work. hantsiowfreemasons.org (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  22. ↑ Who are Masons, and what do they do?. masonic-lodges.com (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. siječnja 2020. Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  23. ↑ Hamill, John; Gilbert, R. A., ur. 1993. Freemasonry: A Celebration of the Craft (engleski). Salamander Books. str. 247. ISBN 9781840650549
  24. ↑ About Grand Lodge. freemason.ie (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  25. ↑ Être acteur de la transformation sociétale. godf.org (francuski). Pristupljeno 1. ožujka 2024.
  26. ↑ Regular vs Irregular. dgll.org (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  27. ↑ The Master Mason; Irregular and Clandestine Lodges. mastersjewel.com (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  28. ↑ Bantolo, Jim. 14. studenoga 2007. On Recognition. iglpilibrary.blogspot.com (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  29. ↑ Lang, Ossian H. 1922. History of Freemasonry in the State of New York (PDF) (engleski). Grand lodge of New York, F. & A. M.
  30. ↑ The Doctrine of Exclusive Territorial Jurisdiction: What Does It Mean? What Has it Caused? Is It Useful?. bessel.org (engleski). 28. prosinca 1998. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. prosinca 2013. Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  31. ↑ Smith, Sueanna. Reimagining Prince Hall: Race, Freemasonry, and Material Culture In Boston, 1775-1870In Boston, 1775-1870. scholarcommons.sc.edu (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  32. ↑ Prince Hall Grand Lodge of Connecticut. mwphgl-ct.org (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  33. ↑ The Grand Lodge of Connecticut. gwmemorial.org (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  34. ↑ Prince Hall Freemasonry archives. bmrc.lib.uchicago.edu (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  35. ↑ Recognition of Prince Hall Grand Lodges in America. thephylaxis.org (engleski). 5. ožujka 1993. Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  36. ↑ Pope, Tony. Regularity and Recognition. freemasons-freemasonry.com (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  37. ↑ Regular Freemasonry. glandorra.com (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  38. ↑ UGLE Book of Constitutions. ugle.org.uk (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  39. ↑ Cooper, Robert L. D. 2006. Cracking the Freemason's Code: The Truth about Solomon's Key and the Brotherhood. Rider. str. 229. ISBN 9781846040498
  40. ↑ Johnstone, Michael. 2013. The Freemasons (engleski). Arcturus Publishing. str. 95–98. ISBN 9781782121947
  41. ↑ Ward, J. S. M. The Higher Degrees Handbook. freemasons-freemasonry.com (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  42. ↑ Supreme Council for the Thirty-Third Degree. sc33.org.uk (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  43. ↑ Veiled in Allegory & Illustrated by Symbols. themasonictrowel.com (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  44. ↑ Snoek, Jan A. M. 2016. Magee, Glenn A. (ur.). "Part III: The Renaissance and Early Modernity – Freemasonry. Cambridge Handbook of Western Mysticism and Esotericism (disertacija) (engleski). Cambridge University Press. str. 200–210. ISBN 978-1139027649
  45. ↑ Dwor, Mark S. 16. listopada 1999. Some thoughts on the history of The Tracing Boards. freemasonry.bcy.ca (engleski). Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  46. ↑ Cooper, Robert L. D. 2006. Cracking the Freemason's Code: The Truth about Solomon's Key and the Brotherhood (engleski). Rider. str. 79. ISBN 9781846040498
  47. ↑ Bessel, Paul M. U.S. Recognition of French Grand Lodges in the 1900s. bessel.org (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2006. Pristupljeno 8. prosinca 2024.
  48. ↑ Yarker, John. 2006. The Arcane Schools (engleski). Triad Press. ISBN 9780976889342
  49. ↑ Prescott, Andrew. The Old Charges Revisited. freemasons-freemasonry.com. Pristupljeno 2. veljače 2025.
  50. ↑ a b Lyon, David Murray. 1873. History of the Lodge of Edinburgh (Mary's Chapel) No 1 (engleski). Blackwood
  51. ↑ Cooper, Robert L. D. 2006. Cracking the Freemason's Code: The Truth about Solomon's Key and the Brotherhood. Rider. str. 53. ISBN 9781846040498
  52. ↑ Stevenson, David. 1990. The Origins of Freemasonry: Scotland's Century, 1590-1710. Cambridge University Press. str. 38–44. ISBN 9780521396547
  53. ↑ History of Freemasonry. ugle.org.uk (engleski). Pristupljeno 2. veljače 2025.
  54. ↑ Haywood, H. L. 1924. Various Grand Lodges: York, Ireland, Scotland, etc. freemasons-freemasonry.com (engleski). Pristupljeno 2. veljače 2025.
  55. ↑ Cooper, Robert L. D. 2006. Cracking the Freemason's Code: The Truth about Solomon's Key and the Brotherhood. Rider. str. 17. ISBN 9781846040498
  56. ↑ Ars Quatuor Coronatorum – A Revised Style Guide (PDF). quatuorcoronati.com (engleski). Pristupljeno 2. veljače 2025.
  57. ↑ Morris, S. Brent. 2006. The Complete Idiot's Guide to Freemasonry (engleski). Alpha Books. str. 27. ISBN 9781592574902
  58. ↑ Clarke, I. R. 1966. The Formation of the Grand Lodge of the Antients. Ars Quatuor Coronatorum (engleski). 79: 270–273
  59. ↑ a b Mitterrand, Jacques; Hutin, Serge; Guichard, Alain. 1992. Franc-maçonnerie. Encyclopédie Universalis (francuski). 9. ISBN 2-85229-287-4
  60. ↑ Vicente, Francis. An Overview of Early Freemasonry in Pennsylvania. freemasons-freemasonry.com (engleski). Pristupljeno 2. veljače 2025.
  61. ↑ a b Dachez, Roger. 2003. Histoire de la franc-maçonnerie française (francuski). Presses universitaires de France. ISBN 9782715404403
  62. ↑ Aubrée, Marion. 2001. Bastian, Jean-Pierre (ur.). Les Francs-maçons dans le processus de laïcisation de la Belgique. La Modernité religieuse en perspective comparée (francuski): 34. ISBN 2-84586-159-1
  63. ↑ Naudon, Paul. 1981. Histoire générale de la franc-maçonnerie (francuski). Presses universitaires de France. str. 104. ISBN 2-13-037281-3
  64. ↑ GLDF - Une Obédience maçonnique historique. gldf.org (francuski). Pristupljeno 2. veljače 2025.
  65. ↑ Jacob, Margaret C. 2007. The Origins of Freemasonry: Facts and Fictions. University of Pennsylvania Press. ISBN 978-0812219883
  66. ↑ Nord, Philip. 2016. Freemasonry, Civil Society, and Democracy − in Nineteenth-Century France. Tocqueville Review (engleski). 37
  67. ↑ a b La régularité dans la Franc-maçonnerie. freimaurerei.ch (francuski). Pristupljeno 2. veljače 2025.
  68. ↑ Ligou, Daniel. 2017. Dictionnaire de la franc-maçonnerie (francuski). 5 izdanje. Presses universitaires de France. Paris. str. 1376. ISBN 2-13-055094-0
  69. ↑ Noël, Pierre. 2004. La franc-maçonnerie anglaise dans la société contemporaine. Renaissance traditionnelle (francuski). 137
  70. ↑ Liberals. freemasonry.network. Pristupljeno 2. veljače 2025.
  71. ↑ Fraser, Antonia. 1997. The Weaker Vessel: Woman's Lot in Seventeenth-century England (engleski). Mandarin. str. 108–109
  72. ↑ Anderson, James. 1734. [1723] Paul Royster (ur.). The Constitutions of the Free-Masons. Philadelphia izdanje. Benjamin Franklin. Philadelphia, Pennsylvania. str. 49. Pristupljeno 2. veljače 2025.. Osobe koje se primaju u članove lože moraju biti dobri i pravi ljudi, slobodno rođeni, zrele i diskretne dobi, bez obveznika, bez žena, bez nemoralnih ili skandaloznih muškaraca, ali s dobrim ugledom.
  73. ↑ a b c Woman Dressed in Her Masonic Regalia. phoenixmasonry.org (engleski). Pristupljeno 2. veljače 2025.
  74. ↑ Adoptive Freemasonry. themasonictrowel.com (engleski)
  75. ↑ Eastern Star Membership. easternstar.org (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. lipnja 2010. Pristupljeno 2. veljače 2025.
  76. ↑ Heaslewood, Jeanne. A Brief History of the Founding of Co-Freemasonry. phoenixmasonry.org. Pristupljeno 2. veljače 2025.
  77. ↑ Learn about freemasonry: Women and Freemasonry. museumfreemasonry.org.uk (engleski). Pristupljeno 2. veljače 2025.
  78. ↑ Joint Statement. ugle.org.uk (engleski). Pristupljeno 3. siječnja 2025.
  79. ↑ Sawer, Patrick. 29. lipnja 2024. Women to lead new Council for Freemasonry in ‘historic move’. telegraph.co.uk (engleski). Pristupljeno 2. veljače 2025.
  80. ↑ Council for Freemasonry in England and Wales. councilforfreemasonry.org.uk (engleski). Pristupljeno 2. veljače 2025.
  81. ↑ Rašović, Renata. 17. veljače 2020. Počeci masonerije u Hrvatskoj: Tko su bili poznati Hrvati masoni. vecernji.hr. Pristupljeno 2. veljače 2025.
  82. ↑ Povijest Međunarodnog reda slobodnog zidarstva "Le Droit Humain". slobodnozidarstvo.com. Pristupljeno 3. siječnja 2025.
  83. ↑ anti-Masonry. oed.com (engleski). Pristupljeno 2. veljače 2025.
  84. ↑ anti-mason. merriam-webster.com (engleski). Pristupljeno 2. veljače 2025.
  85. ↑ Heimbichner, S. Craig; Parfrey, Adam. 2012. Ritual America: Secret Brotherhoods and Their Influence on American Society: A Visual Guide. Feral House. str. 187. ISBN 978-1936239153
  86. ↑ Morris, S. Brent. 2006. The Complete Idiot's Guide to Freemasonry (engleski). Alpha Books. str. 85. ISBN 9781592574902
  87. ↑ Robinson, John J. 1993. A Pilgrim's Path. M. Evans. New York. str. 129. ISBN 978-0-87131-732-2. OCLC 27381296
  88. ↑ Leo Taxil hoax. freemasonry.bcy.ca (engleski). Pristupljeno 2. veljače 2025.
  89. ↑ Masonstvo - monoteizam. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. studenoga 2007. Pristupljeno 30. studenoga 2007. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  90. ↑ Katolička enciklopedija 1912., članak "Masonry (Freemasonry)"
  91. ↑ Novinska agencija "Zenith", "Regent Restates Vatican's Anti-Masonry Position", 02.03.2007.
  92. ↑ Bernard Law, "Letter of April 19, 1985 to U.S. Bishops Concerning Masonry", 19.4.1985., pristupljeno 06.09.2012.
  93. ↑ "PROGLAS GRČKE CRKVE PROTIV MASONERIJE 1933.". Inačica izvorne stranice arhivirana 1. lipnja 2015. Pristupljeno 6. rujna 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Slobodno zidarstvo


v • u
Slobodno zidarstvo u Hrvatskoj
Slobodni zidari (masoni) djeluju na području Hrvatske od 1759. – 1795., 1806. – 1813., 1870. – 1940. te od 1993.
Općenito
Masonske lože
Velike lože
muške
mješovite
inozemne
Bivše velike lože
Velika pokrajinska loža Hrvatske (1775. – 1795.) • Velika loža Ivanovskog reda Ugarske (1871. – 1886.) • Velika simbolička loža Ugarske (1886. – 1918.) • Velika loža "Ljubav bližnjega" (1918. – 1919.) • Velika loža "Jugoslavija" (1919. – 1940.) • Velika simbolička loža "Libertas" (1927. – 1938.) • Velika loža Croatia (2017. – 2021.)
Slobodnozidarski obredi
Bosna i Hercegovina • Crna Gora • Sjeverna Makedonija • Slovenija • Srbija
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Slobodno_zidarstvo&oldid=7119049"