Kršćanstvo i slobodno zidarstvo
Dok mnoge kršćanske denominacije dopuštaju ili nemaju službeni stav o članstvu svojih vjernika u slobodnom zidarstvu, neke ga otvoreno obeshrabruju ili čak strogo zabranjuju.
Katolička Crkva je kroz povijest dosljedno osuđivala slobodno zidarstvo, smatrajući njezine doktrine i rituale nespojivima s kršćanskom vjerom. Pravoslavne Crkve, iako nemaju jedinstven stav, u većini slučajeva također izražavaju rezerve ili osuđuju masonske aktivnosti. Unutar protestantskih zajednica stavovi su podijeljeni – dok neke crkve, poput Anglikanske i Luteranske, ne zabranjuju članstvo, druge, poput metodista i baptista, često upozoravaju na moguće sukobe između masonskih učenja i kršćanske vjere. Evangeličke crkve često zauzimaju izrazito negativan stav prema slobodnom zidarstvu, smatrajući ga suprotnim biblijskom nauku.
Općenito, stav pojedinih kršćanskih crkava prema slobodnom zidarstvu ovisi o njihovom teološkom tumačenju, povijesnom kontekstu i odnosima s masonskim ložama u određenim zemljama i razdobljima.
Podrobniji članci o temama: Katolička Crkva i slobodno zidarstvo i Papinski dokumenti protiv slobodnog zidarstvaKatolička Crkva jedan je od najupornijih kritičara slobodnog zidarstva. Crkva je svojim vjernicima zabranila članstvo u masonskim ložama još od papinske bule "In eminenti Apostolatus Specula", koju je 1738. proglasio papa Klement XII. Od tada je Vatikan izdao nekoliko papinskih bula kojima se zabranjuje katolicima da budu slobodni zidari, uz prijetnju izopćenja.
Godine 1983. promijenjen je Kanonski zakon, koji je tada glasio: "Tko pristupi udruzi koja kuje urotu protiv Crkve, neka bude kažnjen pravednom kaznom; tko pak takvu udrugu promiče ili njome upravlja, neka bude kažnjen interdiktom." Time je ukinuta eksplicitna kazna izopćenja za slobodne zidare. Kardinal Joseph Ratzinger, koji je kasnije postao papa Benedikt XVI., u jednom je pismu napisao da su oni koji se učlanjuju u masonske udruge u stanju teškog grijeha i ne smiju primiti svetu pričest. Iako trenutni Kanonski zakon ne predviđa izopćenje za članstvo u slobodnom zidarstvu, ono je i dalje zabranjeno. Navedeno pismo ne čini dio Kanonskog zakona, a tijekom svog pontifikata Benedikt XVI. nije poduzeo korake za izričito uključivanje zabrane slobodnog zidarstva u zakon.[1]
Katolička Crkva smatra da je filozofija kontinentalnog slobodnog zidarstva u suprotnosti s kršćanskim naukom te da je često i protuklerikalna.[2] Katolička enciklopedija iz 1913. tvrdila je da su pojedini rituali Škotskog obreda usmjereni protiv katoličanstva,[3] no ta tvrdnja nije ponovljena u kasnijim izdanjima.[4]
Također, prema istom izdanju Katoličke enciklopedije, masonska uporaba biblijskih motiva prikazana je na način koji negira kršćansko objavljenje,[5] no ova primjedba nije ponovljena u kasnijim izdanjima.[4]
Od najranijih pontifikalnih dokumenata o ovoj temi, a posebno u enciklici "Humanum genus" pape Lava XIII. iz 1884. godine, Crkveno učiteljstvo – koje se ne može mijenjati – osudilo je filozofske ideje i moralne koncepcije slobodnog zidarstva koje su smatrane suprotstavljenima katoličkom nauku. Za Lava XIII., one su u svojoj biti proizlazile iz racionalističkog naturalizma, koji je nadahnjivao planove i djelovanje slobodnog zidarstva protiv Crkve.[6]
U kasnom 19. i ranom 20. stoljeću sukob između katoličanstva i slobodnog zidarstva kulminirao je sporovima oko sekularnog obrazovanja, diskriminacije pri zapošljavanju te, u pojedinim europskim zemljama, protjerivanja redovničkih zajednica.[7]
Nakon Drugog vatikanskog sabora, rasprave o odnosu Katoličke Crkve i slobodnog zidarstva ponovno su se intenzivirale, posebno u kontekstu promjena u crkvenom zakonodavstvu i različitih tumačenja službenih stavova Vatikana.
Godine 1974. kardinal Franjo Šeper, tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, poslao je pismo koje se činilo kao ublažavanje prethodne apsolutne zabrane slobodnog zidarstva.[8][9] To je izazvalo konfuziju[10] i navelo mnoge katolike da se pridruže masonskim ložama.[9] Međutim, 1981. godine Kongregacija je razjasnila svoj stav u pismu upućenom Biskupskoj konferenciji Sjedinjenih Američkih Država pod naslovom Deklaracija o statusu katolika koji postaju slobodni zidari. U tom je dokumentu navedeno da je Šeperovo privatno pismo, koje je u međuvremenu postalo javno, dovelo do pogrešnih tumačenja katoličkog nauka. Kongregacija je istaknula da zabrana članstva katolika u masonskim ložama i dalje ostaje na snazi.[8]
Godine 1983. Crkva je revidirala Kanonski zakon, pri čemu nije eksplicitno spomenula slobodno zidarstvo. To je dovelo do nagađanja da je zabrana možda ukinuta, što su neki slobodni zidari koristili kao argument.[11] No, kasnije iste godine, Vatikan je ponovno potvrdio zabranu.[9]
Godine 2000. pismo koje je napisao svećenik Thomas Anslow, sudski vikar, sugeriralo je blaži stav prema slobodnom zidarstvu. Ipak, dvije godine kasnije, ovo je stajalište povučeno, a sam Anslow je naveo da je analiza bila pogrešna.[12]
Jedna od stalnih kritika Katoličke Crkve prema slobodnom zidarstvu jest da ono promiče deistički ili naturalistički pogled na stvaranje.
Iako je priznato da slobodno zidarstvo nije ateističko (kandidati koji pristupaju regularnim velikim ložama moraju potvrditi vjeru u Vrhovno Biće),[13] njegova uporaba izraza Veliki arhitekt Svemira — pojma koji se pripisuje protestantskom teologu Jeanu Calvinu — neki kršćanski kritičari vide kao pokazatelj deizma. Deizam je uvjerenje da je Bog stvorio svemir, ali se nakon toga više ne miješa u svjetska zbivanja,[10] što je bilo široko prihvaćeno tijekom prosvjetiteljstva, no katolici ga smatraju herezom.
Kao protuargument, slobodni zidari tvrde da je Veliki arhitekt Svemira neutralan izraz, prihvatljiv svim religijama koje vjeruju u Vrhovno Biće. Smatraju da on jednostavno odražava težnju bratstva da ujedini pripadnike različitih vjera, izbjegavajući korištenje specifičnih naziva za Boga iz pojedinih religija.[14][15]
Jedna od optužbi iznesenih protiv slobodnog zidarstva u Katoličkoj enciklopediji iz 1913. godine[16] bila je da je uvođenje spekulativnog slobodnog zidarstva početkom 18. stoljeća imalo za cilj "dekršćanizaciju" starih operativnih zidarskih loža. Međutim, ova tvrdnja je izostavljena iz kasnijih izdanja.
Dok su statuti ranijih operativnih zidarskih loža nalagali da je "prva dužnost biti vjeran Bogu i Svetoj Crkvi te ne upadati u zablude ili hereze",[17] u Andersonovim Konstitucijama iz 1723. godine taj je uvjet promijenjen. Od tada, slobodni zidari više nisu morali slijediti vjeru zemlje u kojoj žive, već su bili obavezni pridržavati se samo moralnog zakona, neovisno o denominaciji.[18] Katolička Crkva ovu promjenu tumači kao pomak prema deističkom pogledu na svijet.[10]
Američki slobodni zidari dosljedni su zagovornici vjerske slobode, kako je zajamčena Prvim amandmanom Ustava Sjedinjenih Američkih Država. Katolička Crkva, međutim, tumači ideju da Klauzula o uspostavi vjere zahtijeva strogo odvajanje Crkve i države kao prikriveni napad na njezinu ulogu u javnom životu.[19]
Sve do 19. stoljeća papinstvo je nastavilo tvrditi da ima božanski određeno pravo na imenovanje i svrgavanje svjetovnih vladara. Protivljenje ovom principu nazivalo se religijskim indiferentizmom, odnosno stajalištem prema kojem nijedna religija ne može biti priznata kao istinita ili objavljena. Papinstvo je također opisivalo slobodno zidarstvo kao predvodnika u promicanju narodne suverenosti, kako je zabilježeno u Katoličkoj enciklopediji iz 1913. godine.[20] Međutim, ovo se spominjanje slobodnih zidara ne pojavljuje u Novoj katoličkoj enciklopediji.
Katolička Crkva je optuživala slobodne zidare za nastojanja da neprikladno razdvoje Crkvu i državu, a među konkretnim primjerima navodili su:
- Uvođenje obveznog, državnog sekularnog obrazovanja u Italiji 1882. godine, koje je uključivalo zabranu vjerske nastave. Kršćanske zajednice žalile su se da su "vjerski redovi ukinuti, crkvena imovina zaplijenjena, a brakovi sklapani protivno zakonima i bez crkvenih obreda".[19]
- Uvođenje građanskog braka u Meksiku 1857. godine.[21]
Katolički kritičari slobodnog zidarstva ističu da ono ne promiče nijednu vjeru kao nadmoćnu u odnosu na druge, dok istodobno koristi rituale koji izvana mogu djelovati religiozno. Ova kombinacija, prema njihovom tumačenju, potiče ravnodušnost prema religiji.[10][22]
Američki autor Albert Mackey opisao je slobodno zidarstvo kao "znanost koja se bavi potragom za božanskom istinom".[16] U Konstitucijama slobodnih zidara iz 1723. godine James Anderson uspoređuje moralnu istinu s vjerom u kojoj se svi ljudi slažu te navodi da su specifična vjerska uvjerenja slobodnih zidara isključivo njihovo osobno pitanje.[18]
Slobodni zidari na ove kritike odgovaraju tvrdnjom da nepostavljanje određenog religijskog stajališta kao uvjeta za članstvo ne znači da nijedna religija nije nadmoćna nad drugima. U ložama se osobna teološka uvjerenja ne raspravljaju, čime se izbjegavaju sukobi među pripadnicima različitih vjera. Pretpostavlja se da je ova zabrana rasprava o vjeri bila osobito važna u Engleskoj 18. stoljeća, gdje je građanski rat, dijelom uzrokovan vjerskim sukobima, završio tek nekoliko desetljeća ranije.[23]
Neke Pravoslavne Crkve osudile su slobodno zidarstvo, smatrajući da su njegovi nauci nespojivi s pravoslavnim kršćanstvom.[24]
Godine 1933. Sinod Grčke pravoslavne Crkve osudio je slobodno zidarstvo, zabranio klericima članstvo u masonskim ložama te zahtijevao od svih vjernika da prekinu bilo kakve veze sa slobodnim zidarstvom.[25][26] Sličnu osudu izrekla je 1937. i Rumunjska pravoslavna Crkva, dok su 1950-ih godina isto učinile Američka pravoslavna Crkva i Ruska pravoslavna Crkva izvan Rusije.[24]
Prema službenoj internetskoj stranici Američke pravoslavne Crkve: "Pravoslavnim kršćanima zabranjeno je biti članovima masonskog bratstva, jer su mnoga njegova učenja u izravnoj suprotnosti s pravoslavnim kršćanstvom."[27]
Osim ovih osuda, i druge pravoslavne Crkve su se tijekom 20. stoljeća negativno izjasnile o slobodnom zidarstvu, često ga povezujući s utjecajem sekularizma i relativizma koji podrivaju kršćansku vjeru i tradiciju. Neki pravoslavni teolozi smatraju da masonska simbolika i rituali sadrže elemente sinkretizma, koji su u suprotnosti s pravoslavnim učenjem o jedinoj istinitoj vjeri u Isusa Krista.[24]
- ↑ Declaration on Masonic Associations. vatican.va (engleski). Pristupljeno 4. veljače 2025.
- ↑ Masonry (Freemasonry) - Catholic Encyclopedia. newadvent.org (engleski). Pristupljeno 25. veljače 2025..
Francusko masonerija i iznad svega Veliki Orijent Francuske iskazali su najsustavniju aktivnost kao dominantni politički element u francuskom "Kulturkampfu" od 1877. godine.
- ↑ Masonry (Freemasonry) - Catholic Encyclopedia. newadvent.org (engleski). Pristupljeno 25. veljače 2025..
Kadosh (trideseti stupanj), gazeći papinsku tijaru i kraljevsku krunu, predodređen je da se pravedno osveti ovim "velikim zločincima" za ubojstvo Molaya i "kao apostol istine i prava čovjeka" izbavi čovječanstvo "iz ropstva despotizma i ropstva duhovne tiranije.
- ↑ a b New Catholic Encyclopedia (engleski). VI.. McGraw-Hill. New York. 1967. str. 132–139. ISBN 9780787640194 – Najnovije izdanje (2002.) ne sadrži nijedan članak o slobodnom zidarstvu.
- ↑ Masonry (Freemasonry) - Catholic Encyclopedia. newadvent.org (engleski). Pristupljeno 25. veljače 2025..
U tekstu iz 1738. poseban je naglasak stavljen na "slobodu savjesti", te je naglašen univerzalni, nekršćanski karakter masonerije. Masona nazivaju "pravim Noahidaom", tj. pristašom pretkršćanskog i predmozijevskog sustava nepodijeljenog čovječanstva.
- ↑ Irreconcilability between Christian Faith and Freemasonry - Reflections a Year After Declaration of Congregation for the Doctrine of the Faith. L'Osservatore Romano (engleski, francuski, njemački, talijanski, portugalski, slovački, i španjolski). 11. ožujka 1985.
- ↑ Franklin, James. 1999. Catholics versus Masons (PDF). Journal of the Australian Catholic Historical Society (engleski). 20: 1–15
- ↑ a b Clarification Concerning Status of Catholics Becoming Freemasons. catholicculture.org (engleski). 17. veljače 1981. Pristupljeno 25. veljače 2025.
- ↑ a b c Whalen, William A. 27. lipnja 1985. The Pastoral Problem of Masonic Membership. catholicculture.org (engleski). Pristupljeno 25. veljače 2025.
- ↑ a b c d Law, Bernard. 19. travnja 1985. Letter of April 19, 1985 to U.S. Bishops Concerning Masonry. catholicculture.org (engleski). Pristupljeno 25. veljače 2025.
- ↑ McInvale, Reid. Roman Catholic Church Law Regarding Freemasonry. themasonictrowel.com (engleski). Pristupljeno 25. veljače 2025.
- ↑ Anslow, Thomas C. 12. veljače 2002. Catholic Church and Freemasonry - Anslow. bessel.org (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2016. Pristupljeno 25. veljače 2025.
- ↑ Freemasonry and religion. freemasonry.bcy.ca (engleski). Pristupljeno 25. veljače 2025.
- ↑ Kukavica, Dragan. 4. kolovoza 2018. Masonsko shvaćanje isključuje da Isus može biti jedini pravi Bog. vecernji.hr. Pristupljeno 25. veljače 2025.
- ↑ Tajne Zanata (PDF). Le Droit Humain Hrvatska. Zagreb. 2006. str. 10
- ↑ a b Masonry (Freemasonry) - Catholic Encyclopedia. newadvent.org (engleski). Pristupljeno 25. veljače 2025.
- ↑ Newton, Joseph Fort. 1914. Chapter IV: Grand Lodge of England. The Builders: A Story and Study of Freemasonry (engleski)
- ↑ a b The Traditional History. 1723constitutions.com (engleski). Pristupljeno 25. veljače 2025.
- ↑ a b On Conditions in Italy. ewtn.com (engleski). Pristupljeno 25. veljače 2025.
- ↑ Masonry (Freemasonry) - Catholic Encyclopedia. newadvent.org (engleski). Pristupljeno 25. veljače 2025..
Ako je Blok uspostavljen, to je zahvaljujući slobodnom zidarstvu i stezi stečenoj u ložama. Mjere koje sada moramo poticati su odvajanje Crkve od države i zakon koji se tiče nastave. Pouzdajmo se u riječ našeg brata Combesa.
- ↑ Salinas E., Oscar J. 10. rujna 1999. Mexican Freemasonries: Encounters with Religion and Politics. yorkrite.com (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 15. lipnja 2011. Pristupljeno 25. veljače 2025.
- ↑ Order of Former Freemasons. fish4masons.org (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 24. ožujka 2006. Pristupljeno 25. veljače 2025.
- ↑ Morris, S. Brent. 2006. The Complete Idiot's Guide to Freemasonry (engleski). Alpha Books. str. 202–203. ISBN 9781592574902
- ↑ a b c Var, Jean-François. 2014. Freemasonry and the Orthodox Churches. Bogdan, Henrik; Snoek, Jan A. M. (ur.). Handbook of Freemasonry. Brill handbooks on contemporary religion. 8. Brill. Leiden. ISBN 9789004218338
- ↑ Freemasonry: Official Statement of the Church of Greece (1933). orthodoxinfo.com (engleski). Pristupljeno 4. veljače 2025.
- ↑ Nikolić, Milan. 31. srpnja 2007. Proglas Grčke Crkve protiv Masonerije 1933. godine. novinar.de. Pristupljeno 4. veljače 2025.
- ↑ Masonic Fraternity. oca.org (engleski). Pristupljeno 25. veljače 2025.
