Velika loža Turske
Velika loža Turske
Türkiye Büyük Locası
| |
---|---|
Utemeljena | 13. srpnja 1909. |
Tip | regularna velika loža |
Sjedište | Istanbul |
Lokacija | Turska Cipar (TR Sjeverni Cipar) |
Broj članova | 15.000 |
Službena stranica | mason |
Velika loža slobodnih i prihvaćenih slobodnih zidara (turs. Hür ve Kabul Edilmiş Masonlar Büyük Locası), u svijetu poznata i kao Velika loža Turske (Türkiye Büyük Locası) je regularna slobodnozidarska velika loža u Turskoj. Osnovana je 1909. godine, s tim da je između 1935. i 1951. godine bila pauza u radu velike lože radi zabrane djelovanja slobodnih izdara.
Neki Mladoturci u Solunu bili su članovi grčkih masonskih loža na početku 20. stoljeća. Nakon Mladoturske revolucije u srpnju 1908. godine oni su počeli dolaziti za Istanbul. Odmah su počeli s pripremama za osnivanje osmanske lože, pa su tako otišli u Egipat u Nacionalnu veliku ložu Egipta po slobodnozidarski obred i druge potrebne stvari za održavanje sastanaka. Oni su se, po pokroviteljstvom egipatske velike lože, okupili 14. i 15. studenoga 1908. godine u Istanbulu kako bi osnovali Ložu "Resne".[1][2][3]
Već sljedeće godine, 9. ožujka 1909. godine obnovljeno je Vrhovno vijeće Škotskog obreda za Tursku koje je okupilo četiri turke lože. Četiri mjeseca kasnije, pet loža sastalo se 13. srpnja u Karaköyu i osnovalo Veliku ložu Turske. Par tjedana kasnije, na drugom sastanku održanom 1. kolovoza, okupilo se 12 loža, od toga četiri su turkse, tri talijanske, dvije francuske, dvije egipatske i jedna španjolska. Oni su izabrali Mehmeta Talata za prvoga velikoga majstora.[1][2]
Do sredine 1930-ih, Velika loža je osnovala 66 loža u Turskoj, ali i u Egiptu, Siriji, Iraku, Grčkoj, Libanonu i Palestini. U rujnu 1935. godine dolazi do zabrane slobodnog zidarstva u Turskoj pa su sve lože ugašene.[2]
Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do ponovnog oživljavanja slobodnog zidarstva u Turskoj. Već 1948. godine obnovljene su lože u Istanbulu i İzmiru, te u Ankari u siječnju 1949. godine. A 1951. godine je profunkcionirala i Velika loža pa je Mustafa Hakkı Nalçacı izabran za velikoga majstora.[1][3]
Godine 1970. Velika loža je dobila priznanje od Ujedinjene velike lože Engleske kao regularna velika loža, što je uslijedilo pet godina nakon priznanja od Velike lože Škotske.[4][2]
Zbog unutarnjih sukoba dio članstva se izdvojio i formirao 1965. godine Veliku liberalnu ložu Turske.[2][3]
Sjedište Velike lože Turske je u Istanbulu.
U 2023. godini Velika loža Turske je imala 269 časnih loža[1] (Muhterem Locası) koje se nalaze u Istanbulu, Ankari, İzmiru, Bursi, Adani, Eskişehiru, Denizliju, Bodrumu, Marmarisu, Kuşadasıju, Antalyji, Çeşmi i Fethiyu.
Od loža u Turskoj šest radi na engleskom, tri na francuskom te po jedna na grčkom, njemačkom i talijanskom jeziku.[5]
Među masonskim ložama koje rade pod žaštitom Velike lože Turske su:
- Loža "Ideal" (İdeal Locası) br. 1, Istanbul
- Loža "Kultura" (Kültür Locası) br. 2, Istanbul
- Loža "Životni cilj" (Ülkü Locası) br. 3, Istanbul
- Loža "Izmir" (İzmir Locası) br. 4, İzmir – nosi naziv po İzmiru, gradu u kojem je loža smještena.
- Loža "Buđenje" (Uyaniş Locası) br. 5, Ankara
- Loža "Bratstvo" (Kardeşlik Locası) br. 6, Istanbul
- Loža "Sloboda" (Hürriyet Locası) br. 7, Istanbul
- Loža "Ljubav" (Sevgi Locası) br. 8, Istanbul
- Loža "Atlas" (Atlas Locası) br. 9, Istanbul – nosi naziv po Atlasu, titanu iz grčke mitologije i radi na francuskom jeziku.
- Loža "Rađanje" (Doğuş Locası) br. 10, Ankara
- Loža "Pravednost" (Müsavat Locası) br. 11, Istanbul
- Loža "Ustanak" (Yükseliş Locası) br. 12, Ankara
- Loža "Sjaj" (Nur Locası) br. 13, İzmir – nosi naziv po nuru u Sufizmu, zraka svjetla koja s neba pada na grob sveca.
- Loža "Prometej" (fra. Loge Prométhée) br. 16, İzmir – nosi naziv po Prometeju, bogu vatre i titanu iz grčke mitologije; radi na francuskom jeziku.
- Loža "Libertas" (Libertas Locası) br. 17, Istanbul – nosi naziv po Libertas, božici slobode u rimskoj mitologiji; radi na njemačkom jeziku.
- Loža "Hakikat" (Hakikat Locası) br. 18, Istanbul – nosi naziv po hakikatu, trećoj i mističnoj razini na putu prema Bogu u Sufizmu; radi na grčkom jeziku.
- Loža "Dikmen" (Dikmen Locası) br. 22, Ankara – nosi naziv po naselju Dikmen i radi na engleskom jeziku.
- Loža "Humanitas" (Humanitas Locası) br. 33, Istanbul – nosi naziv po latinskoj riječi za čovječnost; radi na francuskom jeziku.
- Loža "Sloboda" (eng. Freedom Lodge) br. 35, Istanbul – radi na engleskom jeziku.
- Loža "Efez" (eng. Ephesus Lodge) br. 42, İzmir – nosi naziv po Efezu, starogrčkom gradu u Pokrajini Izmir; radi na engleskom jeziku.
- Loža "Mudrost" (eng. Wisdom Lodge) br. 233, Ankara – radi na engleskom jeziku.
- Loža "Mare Nostrum" (Mare Nostrum Locası) br. 249, Bodrum – nosi naziv po latinskom nazivu za Sredozemno more; radi na engleskom jeziku.
- Loža "Garibaldi" (Garibaldi Locası) br. 260, Istanbul – nosi naziv po talijanskom revolucionaru i masonu Giuseppeu Garibaldu i radi na talijanskom jeziku.
Lože koje rade izvan Turske su:
- Loža "Nikozija" (Lefkoşa Locası) br. 1001, Nikozija – nosi naziv po turskom nazivu za grad Nikozija.
- Loža "Kyrenia" (Girne Locası) br. 1005, Kyrenia, Sjeverni Cipar – nosi naziv po turskom nazivu za grad Kyrenia; radi na engleskom jeziku.
U okviru ove velike lože radile su i:
- Loža "Hulus" (Hulus Locası) br. 34, Istanbul – radila je na grčkom jeziku.[6]
- Loža "Hazar" (Hazar Locası), br. 1000, Ankara – nosila naziv po Hazarima, turkijskim nomadima; izdvojila se 2008. godine i formirala Nacionalnu veliku ložu Azerbajdžana.[7]
- Loža "Prometej" (Prometheus Locası) br. 1004, Batumi – nosila naziv po Prometeju, grčkom bogu vatre; izdvojila se 2018. godine i formirala Ujedinjenu veliku ložu Gruzije.[8]
Velikom ložom Turske upravlja veliki majstor (turs. Büyük Üstatlar) koji se bira na trogodišnje razdoblje. Dosadašnji veliki majstori su:[9]
- Mehmet Talat paša (1909. – 1910.)
- Faik Süleyman paša (1910. – 1912.), I. put
- Mehmet Ali Erel (baba) (1912. – 1915.)
- Faik Süleyman paša (1915. – 1916.), II. put
- Mehmet Cavid Bey (1916. – 1918.)
- Rıza Tevfik Bölükbaşı (1918. – 1919.)
- Fuat Hulusi Demirelli (1918. – 1921.)
- Besim Ömer Akalın (1921. – 1924.)
- Mehmet Servet Yesari (1924. – 1927.)
- Fikret Takiyeddin Onuralp (1925. – 1927.)
- Mustafa Edip Servet Tör (1927. – 1930.)
- Mim Kemal Öke (1930. – 1932.)
- Mustafa Hakkı Nalçacı (1932. – 1933.), I. put
- Muhittin Osman Omay (1933. – 1936.)
- Mustafa Hakkı Nalçacı (1951. – 1953.), II. put
- Fethi Erden (1953. – 1955.)
- Ahmet Salih Korur (1955. – 1960.)
- Kemalettin Apak (1960. – 1962.)
- Ekrem Tok (1962. – 1965.)
- Enver Necdet Egeran (1965.)
- Hayrullah Örs (1965. – 1973.)
- Nafiz Z. Ekemen (1973. – 1979.)
- Halit İ. Arpaç (1980. – 1981.)
- Şekûr Ökten (1981. – 1986.)
- Cavit Yenicioğlu (1986. – 1988.)
- Orhan Alsaç (1988. – 1991.)
- Suha Tuğrul Aksoy (1991.)
- Can Arpaç (1992. – 1996.)
- Tunç Timurkan (1996. – 1998.)
- Sahir Talat Akev (1998. – 2000.)
- Demir Savaşçın (2000. – 2003.)
- Kaya Paşakay (2003. – 2005.)
- Asım Akin (2005. – 2007.)
- Salih Evcilerli (2007. – 2010.)
- Remzi Sanver (2010. – 2013.), I. put
- Ömer Köker (2013. – 2017.)
- Bülent Akkan (2017. – 2021.)
- Rint Akyüz (2021. – 2023.)
- Remzi Sanver (od 2023.), II. put
Između 1936. i 1951. godine nisu birani veliki majstori.
Velika loža Turske sudjeluje u radu Svjetske konferencije regularnih masonskih velikih loža. Također, potpisala je povelje o prijateljstvu i međusobnom priznavanju s preko 160 regularnih velikih loža.
Primarni obred Velike lože Turske je Turski obred koji je izvorni obred svih turskih loža.[5] Velika loža upravlja simboličkim stupnjevima plave lože (učenik, pomoćnik i majstor) i delegira upravljanje visokim masonskim stupnjevima.
Upravljanje visokim masonskim stupnjevima Velika loža Turske provodi kroz pridružena tijela i redove od kojih svaki predstavlja jedan obred a na temelju potpisanih konkordata.
- Vrhovno vijeće 33. i posljednjeg stupnja Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda za Tursku – nadležno za rad Škotskog obreda.[10]
- Velika loža majstora masona znaka Turske (Türkiye Mark Usta Masonları Büyük Locası) – nadležna za rad Reda majstora masona znaka.[11]
- Pridružena tijela i redovi koji imaju svoje jedinice u Turskoj:
Vrhovno vijeće za Tursku je član Europske konfederacije vrhovnih vijeća (engl. European Confederation of Supreme Councils).
- Süleyman Demirel, političar
- Američko-kanadska velika loža (distrikt od pet loža koje rade na turskom jeziku)
- Popis masonskih velikih loža u Europi
- Popis regularnih masonskih velikih loža
- ↑ a b c d Türkiye’de Masonluğun Tarihi. mason.org.tr (turski). Pristupljeno 7. srpnja 2024.
- ↑ a b c d e Layiktez, Celil. 9. rujna 2001. The Hystory of Freemasonry in Turkey. freemasons-freemasonry.com (engleski). Pristupljeno 7. srpnja 2024.
- ↑ a b c The Hystory of Freemasonry in Turkey. freemasons-freemasonry.com (engleski). Pristupljeno 30. rujna 2024.
- ↑ Türkei. freimaurer-wiki.de (njemački). Pristupljeno 7. srpnja 2024.
- ↑ a b Notes for Visiting Brethren. mason.org.tr (engleski). Pristupljeno 7. srpnja 2024.
- ↑ Notes for Visitors. mason33.org (engleski). Pristupljeno 8. srpnja 2024.
- ↑ Eyvaz, Ali. 3. siječnja 2008. Türk Masonlar ABD ve Rusya ile yarışmış. yenisafak.com (turski). Pristupljeno 28. kolovoza 2024.
- ↑ Freemasonry in Georgia – Exploring the Masonic Legacy: A Historical Journey of Freemasonry in Georgia. uglg.ge (engleski). Pristupljeno 28. srpnja 2024.
- ↑ 1909'dan günümüze Hür ve Kabul Edilmiş Masonlar Büyük Locası Büyük Üstatlar listesi. mason.org.tr (turski). Pristupljeno 7. srpnja 2024.
- ↑ Türkiye Fikir ve Kültür Derneği. eksr33.org (turski). Pristupljeno 7. srpnja 2024.
- ↑ Mark Üstat Masonlar Türkiye Büyük Locası’na hoşgeldiniz…. progresifmasonluk.com (turski). Pristupljeno 12. kolovoza 2024.
- ↑ Emirat Shriners. shrinersinternational.org (engleski). Pristupljeno 30. kolovoza 2024.