Slobodno zidarstvo u Sloveniji
| Velike lože | Broj loža |
|---|---|
| Velika loža Slovenije | 9 |
| Veliki orijent Slovenije | 6 |
| Velika regularna loža Slovenije | 7 |
 Velika ženska loža Francuske
|
1 |
| Dio serijala o |
| slobodnom zidarstvu |
|---|
 |
|
Slobodno zidarstvo po državama |
|
Velike loža po kontinentima |
Slobodno zidarstvo u Sloveniji djeluje od početka druge polovice 18. stoljeća. Prva masonska loža na području današnje Slovenije osnovana je 1782. godine u Mariboru.
Danas u Sloveniji djeluje regularna Velika loža Slovenije i nekoliko liberalnih, odnosno kontinentalnih, velikih loža.
Tijekom 1770-ih godina u Trstu osnovane su masonke lože u kojima su prvi Slovenci postali slobodni zidari. Nakon toga su osnovane u prve slovenske lože i to: Loža "Ujedinjena srca" (sloven. Združena srca, njem. Zu den vereinigten Herzen) u Mariboru 1782. godine, Loža "Hrabrost" (sloven. Pri pogumu, njem. Zur Freiem Uthigkeit) u Gorici 1785. godine, te Loža "Dobročinstvo i postojanost" (Dobrodelnost in stanovitnost, Zur Wohltätigkeit und Standhaftigkeit) u Ljubljani 1792. godine. Mariborska i gorička loža su radile po godinu dana.[1][2][3]
Godine 1795. godine carskim dekretom car Franjo II. zabranjeno je slobodno zidarstvo u čitavoj Habsburškoj Monarhiji, a time i u Sloveniji. Ipak za Napoleonove vlasti (1806. – 1813.) prve slobodnozidarske lože u Ilirskim pokrajinama osnivali su francuski časnici i činovnici pod zaštitom Velika orijenta Francuske. Tako je 1806. godine u Kopru je osnovana Loža "Levantska maslina" (sloven. Levantinska oljka; fran. Olivier du Levant), dok je 1809. u Ljubljani osnovana vojna Loža "Pravo prijateljstvo" (La partfaite Amitié). Dio članova potonje lože je u srpnju 1812. godine u Ljubljani osnovao Ložu "Prijatelji kralja Rima i Napoleona" (Prijatelji rimskega kralja in Napoleona, Les Amis du Roi de Rome et de Napoleon). Povratkom habsburške vlasti 1813. godine lože su ponovno bile zabranjene.[2][3][4]
Nakon završetka Prvog svjetskog rata u Kraljevini SHS formirana je Velika loža "Jugoslavija". Pod zaštitom ove velike lože uspostavljena je 1931. godine Loža "Valentin Vodnik" u Ljubljani. Međutim, politička situacija u Europi dovela je do gašenja loža, uključujući i Veliku ložu "Jugoslavija" 1940. godine, prije izbijanja Drugog svjetskog rata. Nakon rata, u razdoblju socijalističke Jugoslavije (1945. – 1990.), organizirano slobodno zidarstvo je bilo zabranjeno.[2]
Godine 1992. je Velika loža Austrije osnovala Ložu "Ilirija" u Beču sa zadatkom primanja slobodnih zidara iz Slovenije i Hrvatske. Iz organizacijskih razloga u siječnju 1994. godine se osnova Loža "Dialogus", sa sjedištem u Klagenfurtu, sa zadaćom da preuzme sve obveze Lože "Ilirija" za Sloveniju.[5][6] U studenom 1996. godine osnovane su prve dvije masonske lože u Ljubljani, a u listopadu 1998. godine i treća loža. Ove tri lože su 1999. godine osnovale prvu slovensku veliku ložu, Veliku ložu Slovenije. Ovu veliku ložu je 2001. godine priznala Ujedinjena velika loža Engleske (UGLE) kao regularnu.
U veljači 2017. godine u Narodnom muzeju Slovenije otvorena je izložbu Tajna Lože o slovenskom slobodnom zidarstvu te je održan i međunarodni simpozij 11. svibnja 2017. koji je okupio srednjoeuropske povjesničare koji se bave povješću slobodnog zidarstva.[2]
Velika loža Slovenije, skraćeno VLS,[7] je regularna slovenska masonska velika loža osnovana 1999. godine u Ljubljani. Ima preko 300 članova u devet loža u Ljubljani, Mariboru, Kopru i Novoj Gorici. Ujedinjena velika loža Engleske je 2001. godine priznala ovu veliku ložu kao regularnu.
U Sloveniji danas djeluje nekoliko velikih loža koje pripadaju kontinentalnom (liberalanom, adogmatskom) ustroju. Velika loža Slovenije je jedina regularna velika loža.
Veliki orijent Slovenije, skraćeno VOS, je mješovita velika loža osnovana 2012. godine. Članica je nekoliko međunarodnih masonskih organizacija, između ostalih i CLIPSAS-a i Alijanse masona Europe. Ima preko 100 članova u šest loža.[8] Ima svoje lože i u Zagrebu, Hrvatska, i Zemunu, Srbija.
Velika regularna loža Slovenije, skraćeno VRLS, je muška velika loža osnovana 2014. godine u Ljubljani.[8] Članica je dvije međunarodne masonske asocijacije: ICUGL i SOGLIA. Ima preko 250 članova u sedam loža, od kojih se jedna nalazi u Sjevernoj Makedoniji.[9]
Velika suverena loža Dacije (sloven. Velika suverena loža Dakija), skraćeno VSLD, jedna je od mlađih mješovitih velikih loža u Sloveniji. Nosi naziv po Daciji, povijesnoj pokrajini na području koje danas pripada Rumunjskoj. Članica je Velike masonske alijanse "Tracija" te ima sestrinske velike lože (tj. lože istog naziva) u nekoliko drugih država.[10][11]
Pored slovenskih velikih loža, u Sloveniji djeluju i masonske lože koje su pod zaštitom drugih nacionalnih velikih loža, kao što su:
Velika ženska loža Francuske (GLFF) u Sloveniji ima jednu ložu pod svojom zaštitom.[12]
Neke masonske lože su bile pod zaštitom drugih nacionalnih velikih loža, kao što su:
Velika loža za muškarce i žene u Njemačkoj je pod svojom zaštitom imala Ložu "Saint Germain" u Taboru, od 1994. do 2007. godine.[8]
Velika loža Austrije (GLvÖ) je 1996. godine osnovala dvije lože u Ljubljani (Loža "Dialogus" i Loža "Žiga Zois") i još jednu u listopadu 1998. (Loža "Arcus"). Ove tri lože su u listopadu 1999. godine formirale Veliku ložu Slovenije.[13]- Opći masonski red "Hermetica" (UFH) preuzima pod svoju zaštitu Ložu "St. Germain" iz Tabora 2007. godine. Osniva još dvije lože, Loža "Ex Oriente Lux", Loža "Sanctum Sanctorum". Ove tri lože su 2012. godine formirale Veliki orijent Slovenije.[2][8]
Veliki orijent Hrvatske (VOH) je krajem 2010-ih pod svojom zaštitom imao Ložu "Jože Plečnik" br. 13 u Ljubljani.[14]
- Jurij Vega, matematičar i artiljerac
- ↑ Izdvojen popis velikih loža koje djeluju u Sloveniji te broj loža koje djeluju pod njihovim pokroviteljstvom.
- ↑ Časovna preglednica zgodovine prostozidarstva v Sloveniji in bližnji okolici. prostozidarstvo.si (slovenski). Pristupljeno 20. ožujka 2024.
- ↑ a b c d e Košir, Matevž, ur. 2018. The secret of the lodge / International Symposium Freemasonry in Central Europe, Ljubljana, 11. maj 2017 ; (engleski). Narodni muzej Slovenije. Ljubljana. ISBN 978-961-6981-27-9
- ↑ a b Slowenien. freimaurer-wiki.de (njemački). Pristupljeno 20. ožujka 2024.
- ↑ Prostozidarstvo na Slovenskem v 19. stoletju, od bonapartističnih lož v dobi francoskega medvladja in Ilirskih provinc do sprememb v času dualizma - Predavanje dr. Matevža Koširja. loski-muzej.si (slovenski). 31. siječnja 2024. Pristupljeno 20. ožujka 2024.
- ↑ Ilić, Jurica. 19. svibnja 2018. Loža 'Illyria' pramajka je svih masonskih loža u Hrvatskoj i Sloveniji. vecernji.hr. Pristupljeno 20. ožujka 2024.
- ↑ Rašović, Renata. 17. veljače 2020. Počeci masonerije u Hrvatskoj: Tko su bili poznati Hrvati masoni. vecernji.hr. Pristupljeno 20. ožujka 2024.
- ↑ Centralni register društev Republike Slovenije. mrrsp.gov.si (slovenski). Pristupljeno 31. ožujka 2024. – Velika loža Slovenije, pod nazivom Društvo za ohranjanje izročila prostozidarstva Velika loža Slovenije, je registrirana udruga upisana u Centralni register društev Republike Slovenije pri Ministarstvu za javnu upravu pod brojem 5922801 od 13. listopada 1995. godine sa sjedištem na adresi Dragomerška cesta 1, Brezovica pri Ljubljani.
- ↑ a b c d Košir, Matevž. 2018. Slobodno Zidarstvo u Sloveniji (PDF). Akacija: 71–73
- ↑ Ustanovitve lož v samostojni Sloveniji. vrls.si (slovenski). Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2022. Pristupljeno 20. ožujka 2024.
- ↑ Grande Alliance Maçonnique TRACIA - Members. gam-tracia.com (engleski). Pristupljeno 20. ožujka 2024.
- ↑ Grande Alliance Maconnique TRACIA. thesquaremagazine.com (engleski). Pristupljeno 20. ožujka 2024.
- ↑ Le développement hors hexagone. glff.org (francuski). Pristupljeno 10. travnja 2024.
- ↑ Velika loža Slovenije. prostozidarstvo.si (slovenski). Pristupljeno 20. ožujka 2024.
- ↑ Povijest VOH-a – Renesansa hrvatskog slobodnog zidarstva. Loža. Veliki orijent Hrvatske (1): 8–13
- Košir, Matevž, ur. 2018. The secret of the lodge / International Symposium Freemasonry in Central Europe, Ljubljana, 11. maj 2017 ; (engleski). Narodni muzej Slovenije. Ljubljana. ISBN 978-961-6981-27-9