Prijeđi na sadržaj

Santiago de Compostela

Koordinate: 42°53′N 8°33′W / 42.883°N 8.550°W / 42.883; -8.550
Izvor: Wikipedija
Santiago de Compostela

Panorama Santiaga de Compostele
Država Španjolska
Autonomna zajednica Galicija
PokrajinaSantiago de Compostela
Vlast Concello de Santiago
 • VrstaGradsko vijeće
 • GradonačelnikXosé Antonio Sánchez Bugallo (PSdeG)
Površina
 • Ukupna220 km²
Visina260 m
Koordinate42°53′N 8°33′W / 42.883°N 8.550°W / 42.883; -8.550
Stanovništvo (2009.)
 • Entitet95,092
(428.81 stanovnika/km²)
Vremenska zonaSrednjeeuropsko vrijeme (UTC+1)
 • Ljeto (DST)Srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+2)
Poštanski broj33001 i 33013
Pozivni broj+34
Stranicahttp://www.santiagodecompostela.org
Zemljovid

Položaj Santiaga de Compostele u Španjolskoj i autonomnoj zajednici Galiciji

Santiago de Compostela je glavni grad Galicije (Španjolska). Nalazi se na sjeverozapadu Španjolske, u provinciji Coruña. UNESCO je 1985. godine proglasio Stari dio grada Santiago de Compostela svjetskom kulturnom baštinom. Godine 2000. bio je Europski grad kulture.

Santiago de Compostela je sjedište galicijske autonomne vlade (gal. Xunta de Galicia). Također je i važna destinacija kršćanskih hodočašća, treće nakon Jeruzalema i Rima. Od vrijednih povijesnih spomenika, Santiago ima jedan od najstarijih sveučilišta u Europi i svijetu, Sveučilište Santiago de Compostela, osnovano prije oko 500 godina, i katedralu sv. Jakova.

Podrijetlo imena grada

[uredi | uredi kôd]
Santiago de Compostela

Naziv grada Santiago (hrv. "Sveti Jakov"), dobiven je od Sant Jago, što je izvedenica iz lat. Sanctus Iacobus i Compostela. Drugo ime "Compostela" se tumači na različite načine: navodno je na grobu Svetog Jakova bilo svjetlosno polje (lat. campus stellae) ali danas se smatra da naziv dolazi od toga da su Rimljani svoje mrtve sahranjivali u blizini na gradskom groblju što se tumači s latinskom riječi compostum (groblje) i tella (polje).

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Na čudom otkrivenim mjestom gdje su pokopane kosti apostola Jakova sagrađena je bazilika oko 818. godine, u vrijeme vladavine Alfonsa II., kralja Asturije. Galicijski grob je nakon toga postao simbol otpora španjolskih kršćana protiv islama, te je inspirirao kasniju rekonkvistu. U borbi za Clavijo (844.) pobjedu nad silama Abd ar Rahmana II. pripisuje se svetištu u Santiagu. Osvojio ga je i opustošio 997. godine Al-Mansour, no grad je obnovljen tijekom 11. stoljeća oko apostolovog groba, koji čudesno nije bio oštećen.

Najstariji spomenici potječu iz tog razdoblja: glavno tijelo katedrale, posvećene 1211. godine, sa svojim divnom romaničkom gradnjom (tlocrt u obliku latinskog križa, kor i deambulatorij sa zrakastim kapelama, prostor u unutrašnjosti povećan je brojnim galerijama) i kiparski oblikovanim prolazima (npr. "Vrata zlatara" ili Puerta de las Platerías na južnom kraku transepta). Izgradnja je trajala tijekom 12. stoljeća do pobjedničkog završenja 1188. godine s podizanjem "Trijema slave" (Portico de la Gloria) na glavnom pročelju.

Uljepšavanje ovog zdanja je bio kontinuirani proces u koji su dodane gotičke kapele na koru i transeptu, renesansna kupola 1448. god. te klaustar u 16. stoljeću i na kraju golemi barokni churrigueresque plašt Obradoiro-a (1738. – 1750.) koji je simboličan početak transformacije cijelog srednjovjekovnog grada, koji je obnovljen u baroknom stilu tijekom 18. stoljeća, ali uz dužno poštovanje za monumentalnu kvalitetu ranijih građevina.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Stari grad Santiaga de Compostele
Santiago de Compostela (Stari grad)
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Španjolska
Godina uvrštenja1985. (33. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, vi
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:347

Najslavnije hodočasničko mjesto u zapadnoj Europi je koncem 10. stoljeća postalo simbolom borbe kršćanstva protiv islama. Naime, nakon što su ga muslimani potpuno razorili, u 11. stoljeću je potpuno obnovljeno i to u novim europskim stilovima romanike i gotike. Zahvaljujući tim građevinama, Stari grad Santiaga de Compostele je postao jedan od najljepših gradskih područja na svijetu. Najstariji spomenici se nalaze oko grobnice sv. Jakova i njegove katedrale u kojoj se nalazi i izvanredni Pórtico de la Gloria ("Trijem slave"). Zbog toga je Stari grad Santiaga de Compostele upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 1985. god. Hodočašće dvojice hrvatskih hodočasnika u Santiago da Compostelu zabilježeno je u dokumentarcu Zapisi s hodočašća na kraj svijeta. Camino de Santiago.[1][2]

Ispred kompleksa Katedrale sv. Jakova, uređen je i gradski "Španjolski trg" (šp. Plaza de España, gal. Praza do Obradoiro), jedan od najljepših svjetskih urbanih područja, gdje se miješaju romaničke i gotičke odlike u palači Diego Gelmírez i Kolegiju sv. Jeronima (Colexio de San Xerónimo), te barokne fasade "Kraljevske bolnice" (Hospital Reál) s umetkom pleterskog portala Enriquea de Egasa (1505. – 1511.) i neoklasičnim izgledom palače Rajoy.

Na drugim kompleksima u gradu ovaj spoj je manje snažan, a građanski i vjerski arhitektonski elementi iz srednjeg vijeka i renesanse su integrirani u visokokvalitetno tkivo urbanog grada 17. i 18. stoljeća.

Put svetog Jakova

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Put svetog Jakova

Mnogi od današnjih sjevernih europskih putova ka Santiagu slijede iste rimske puteve opisane u Kodeksu Calixtinus. Peta knjiga Kodeksa spominje rute počev od Pariza, Vezne, Le Pi i Arlesa, koji svi vode preko Pirineja kao Francuskog puta (šp. Camino Francés). Taj put je najpopularnija hodočasnička ruta za Santiago kojim godišnje prolazi oko 80.000 hodočasnika. Druge popularne rute su Srebrna ruta iz Seville (šp. Via de Plata), ili portugalska ruta (šp. Camino Portugués).

Svake godine, oko 100.000 hodočasnika koji dođu pješke, na biciklu, magarcu ili konju iz oko 100 zemalja traže potvrdu koja se zove compostela, a koja se dodjeljuje na osnovu hodočasničke putovnice ispunjene pečatima gradova kroz koje su prošli na putu do Santiaga de Compostele. Putovnica je dokaz da su prošlli putem koji je udruženje hodočasnika sv. Jakova priznalo kao jedini službeni put. Ovaj broj je zbilja veći, jer ima mnogo hodočasnika koji ne traže svoju compostelu, jer se ona daje samo onima koji je traže iz vjerskih pobuda.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Santiago de Compostela je po zadnjem popisu iz 2008. godine imao 94.339 stanovnika


Santiago de Compostela: kretanje broja stanovnika između 1900 i 2005

1900 1930 1950 1981 2004 2005

24.120 38.270 55.555 82.404 92.298 92.919

Gradovi prijatelji

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Santiago de Compostela

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Dani kršćanske kulture  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. travnja 2017. (Wayback Machine) Raspored manifestacija 2017. godine (pristupljeno 22. travnja 2017.)
  2. ↑ Dani kršćanske kulture 2017. - više o filmu. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. travnja 2017. Pristupljeno 23. travnja 2017. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. ↑ Prefeitura.Sp - Descentralized Cooperation. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2008. Pristupljeno 28. veljače 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. ↑ International Relations - São Paulo City Hall - Official Sister Cities
v • u
Svjetska baština u Španjolskoj
Kulturna baština (43)
Sveučilište i povijesna župa Alcalá de Henares (1998.)  · Alhambra, Generalife i Albayzin u Granadi (1984.)  · Špilja Altamira i paleolitska umjetnost sjeverne Španjolske (1985.)  · Nalazište dolmena u Antequeri (2016.)  · Mudéjar arhitektura u Aragonu (1986.)  · Kulturni krajolik Aranjuez (2001.)  · Arheološki lokalitet Atapuerca (2000.)  · Stari grad Ávila s crkvama izvan zidina (extra muros) (1985.)  · Palau de la Música Catalana i Hospital de Sant Pau u Barceloni (1997.)  · Biskajski most (2006.)  · Katedrala u Burgosu (1984.)  · Stari grad Cáceres (1986.)  · Povijesno središte Córdobe (1984.)  · Zidine povijesnog grada Cuenca (1996.)  · Zasad palmi (Palmeral) u Elcheu (2000.)  · El Escorial (1984.)  · Paleolitska umjetnost Foz Côa i Siega Verde 1) (1998.)  · Djela Antonia Gaudija (1984.)  · Herkulov toranj (2009.)  · Las Médulas (1997.)  · Llotja de la Seda (Postaja za razmjenu svile) u Valenciji (1996.)  · Rimske zidine Luga (2000.)  · Kalifatski grad Medina Azahara (2018.)  · Arheološki kompleks Mérida (1993.)  · Spomenici Kraljevine Asturije u Oviedu i okolici (1985.)  · Paseo del Prado i Buen Retiro, krajolik umjetnosti i znanosti (2021.)  · Put Svetog Jakova 2) (1993.)  · Samostan Poblet (1991.)  · Risco Caído i svete planine kulturnog krajolika Gran Canaria (2019.)  · Stari grad Salamanca (1988.)  · San Cristóbal de La Laguna (1999.)  · Samostani San Millán Yuso i Suso (1997.)  · Kraljevski samostan Santa Maria de Guadalupe (1993.)  · Stari grad Santiago de Compostela (1985.)  · Stari grad Segovia s akveduktom (1985.)  · Kulturni krajolik gorja Serra de Tramontana (2011.)  · Katedrala, Alcázar i Archivo de Indias u Sevilli (1987.)  · Špiljska umjetnost iberijskog mediteranskog bazena (1998.)  · Arheološki kompleks Tàrraco (2000.)  · Stari grad Toledo (1986.)  · Renesansni spomenički kompleksi Úbeda i Baeza (2003.)  · Katalonske romaničke crkve doline Vall de Boi (2000.)
Francuska zastava
Prirodna baština (4)
Bukove prešume Karpata i drugih područja Europe4) (2017.)  · Doñana (1994.)  · Nacionalni park Garajonay (La Gomera, Kanari) (1986.)  · Nacionalni park Teide (Tenerife, Kanari) (2007.)
Mješovita baština (2)
Ibiza (bioraznolikost i kultura) (1999.)  · Pireneji-Monte Perdido 2) (1997.)
Nematerijalna svjetska baština (13)
Misterij Elxa (2008.)  · Flamenko (2010.)  · Katalonski ljudski tornjevi (2010.)  · Festival Falles u Valenciji (2016.)  · Festival la Mare de Déu de la Salut u Algemesí (2011.)  · Mediteranska prehrana3) (2010.)  · Festival Petum u Bergi (2008.)  · Festival otvorenih dvorišta u Córdobi (2012.)  · Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima (2015.)  · Sibilina pjesma na Majorci (2010.)  · Zviždući jezik Silbo Gomero s kanarskog otoka La Gomera (2009.)  · Sokolarstvo5) (2010.)  · Sudovi za navodnjavanje sredozemne obale (2009.)

1) Zajedno s Portugalom  2) Zajedno s Francuskom  3) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  4)  Zajednička svjetska baština 12 zemalja [1]  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2] 

v • u
Europske prijestolnice kulture
1985. - Atena • 1986. - Firenca • 1987. - Amsterdam • 1988. - Zapadni Berlin • 1989. - Pariz • 1990. - Glasgow • 1991. - Dublin • 1992. - Madrid • 1993. - Antwerpen • 1994. - Lisabon • 1995. - Luxembourg • 1996. - Kopenhagen • 1997. - Solun • 1998. - Stockholm • 1999. - Weimar • 2000. - Reykjavik, Bergen, Helsinki, Bruxelles, Prag, Krakov, Santiago de Compostela, Avignon, Bologna • 2001. - Porto, Rotterdam • 2002. - Brugge, Salamanca • 2003. - Graz • 2004. - Genova, Lille • 2005. - Cork • 2006. - Patras • 2007. - Luxembourg i Grande Région, Sibiu • 2008. - Liverpool i Stavanger • 2009. - Linz i Vilnius • 2010. - Essen, Pečuh i Istanbul • 2011. - Turku i Tallinn • 2012. - Maribor i Guimarães • 2013. - Košice i Marseille • 2014. - Umeå i Riga • 2015. - Mons i Plzen • 2016. - San Sebastián i Wrocław • 2017. - Aarhus i Pafos • 2018. - Valletta i Leeuwarden • 2019. - Plovdiv i Matera • 2020. - Rijeka i Galway • 2022. - Kaunas, Esch-sur-Alzette i Novi Sad • 2023. - Vesprim, Temišvar i Eleusis • 2024. - Tartu, Bad Ischl i Bodø • 2025. - Nova Gorica / Gorica, Chemnitz • 2026. - Oulu i Trenčin • 2027. - Liepāja
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Santiago_de_Compostela&oldid=6864650"