Prijeđi na sadržaj

Spoleto

Koordinate: 42°44′N 12°44′E / 42.733°N 12.733°E / 42.733; 12.733
Izvor: Wikipedija
Spoleto
Città di Spoleto
Općina
Položaj općine u Italiji
Regija:Umbrija
Pokrajina:Perugia (PG)
Koordinate:42°44′N 12°44′E / 42.733°N 12.733°E / 42.733; 12.733
Visina:396 m
Površina:348,14 km2
Stanovništvo:38,628 (31. siječnja 2015.)
Gustoća stanovništva:110,96 stan./km2
Poštanski broj:06049
Pozivni broj:0743
ISTAT-broj:1921
Svetac zaštitnik:Ponziano da Spoleto
Spoleto na zemljovidu Italije
Spoleto
Spoleto
Spoleto na zemljovidu Italije
Službena stranica:Službene stranice

Spoleto je grad i istoimena općina u središnjoj Italiji; četvrti po veličini u talijanskoj pokrajini Perugia (Umbrija).

Nalazi se u jugoistočnom dijelu Umbrije, oko 60 km od Peruggije, na strmoj padini iznad koje se uzdižu središnji Apenini.

Pogled na Spoleto

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Utvrda Rocca Albornoziana i starorimski most

Najraniji tragovi naselja iz brončanog doba nađeni su na brežuljku Sant'Elia odmah iznad današnjeg grada. Od kraja 8. stoljeća prije Krista Spoleto je bio najvažniji centar moći u južnoj Umbriji, o čemu svjedoči bogata vladarska nekropola Piazza d'Armi.[1]

Grad Spoletium se prvi put spominje kao kolonija 241. pr. Kr. God. 217. prije Krista Spoletium je napao Hannibal kojega su stanovnici otjerali. Za drugog punskog rata grad je bio saveznik Rima. Tijekom građanskog rata stradao je i od vojske Gaja Marija i Sule. Sula ga je osvojio 82. godine prije Krista i od tada je grad je postao municipij sa stalnim garnizonom. U prvom stoljeću Spoleto je postao središte biskupije.

Emilijan, kojega su u Moeziji njegovi vojnici proglasili za cara, ubijen je ovdje 253. godine, neposredno prije početka borbe protiv njegova suparnika Valerijana. Temelji biskupskog sjedišta u Spoletu datiraju iz 4. stoljeća. Tijekom vandalske invazije i gotičkih ratova, grad je bio važno uporište.

Tijekom Langobarda Spoleto je postao glavni grad neovisne Vojvodstvo Spoleto (oko 570.). Grofica Matilda od Toskane ga prisvaja svom vojvodstvu 1079. god., kao dar od pape Grgura VII. God. 1155. grad je uništio Fridrik I. Barbarossa. Naposljetku je 1213. god. grad osvojio papa Grgur IX. koji ga prisvaja Papinskoj Državi.

God. 1809. grad je postao prefektura (sjedište županije) francuskog odjela Trasimene. Osvajaju ga talijanski vojnici 1860. godine.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Langobardi u Italiji. Mjesta moći (568. – 774.)
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja2011. (35. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iii, vi
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1318

Godine 2011. UNESCO je na popis mjesta svjetske baštine u Europi upisao sedam mjesta moći koja svjedoče o glavnoj ulozi Langobarda u duhovnom i kulturnom razvoju srednjovjekovnog europskog kršćanstva, pogotovo potičući razvoj monaštva. U Spoletu to je Bazilika San Salvatore, ranokršćanska bazilika iz 4. – 5. st. koju su Langobardi obnovili i jako proširili u 8. st. Ona je trobrodna crkva s trostrukim svetištem iznad kojeg je osmerokutni svod, dok je apsida polukružna i okružena s dvije prostorije, tako da izvana imaju zajednički ravan zid. Pročelje s polustupovima i tri portala ukrašena antičkim motivima joj je sačuvano u izvornom obliku.

  • Srednjovekovna tvrđava Rocca_Albornoziana
    Srednjovekovna tvrđava Rocca_Albornoziana
  • Središte grada
    Središte grada
  • Očuvano starorimsko kazalište
    Očuvano starorimsko kazalište
  • Gradska katedrala
    Gradska katedrala

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Spoleto prije 2700 (njem.) Pristupljeno 20. siječnja 2016.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Spoleto
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Spoleto&oldid=6865660"