Prijeđi na sadržaj

Monte Sant'Angelo

Koordinate: 41°42′N 15°58′E / 41.700°N 15.967°E / 41.700; 15.967
Izvor: Wikipedija
Monte Sant'Angelo
Regija:Apulija
Pokrajina:Foggia (FG)
Koordinate:41°42′N 15°58′E / 41.700°N 15.967°E / 41.700; 15.967
Visina:796 m
Površina:245,13 km2
Stanovništvo:12,739 (31. ožujka 2015.)
Gustoća stanovništva:51,97 stan./km2
Poštanski broj:71037
Pozivni broj:0884
Svetac zaštitnik:Sveti Mihael Arkanđel
Monte Sant'Angelo na zemljovidu Italije
Monte Sant'Angelo
Monte Sant'Angelo
Monte Sant'Angelo na zemljovidu Italije
Službena stranica:comune.monte-sant-angelo.fg.it

Monte Sant'Angelo je grad i općina u pokrajini Foggia u Apuliji u jugoistočnoj Italiji oko 15 km sjeverno od Manfredonije na južnim padinama Monte Gargana.

Monte Sant'Angelo je 2011. god., zbog Svetišta sv. Mihovila, zajedno s još 7 lokacija (Langobardska središta u Italiji) uvršten na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi[1]

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Monte Sant'Angelo

Špilja u kojoj se nalazi Svetište svetog Mihovila Arkanđela, gdje se sveti Mihovil ukazao godina 490., 492. i 493., mjesto je mnogih poznatih hodočašća, koja su krenula od Mont-Saint-Michel-a u Normandiji.

Prvi povijesni spomen datira iz 979. godine. Monte Sant'Angelo se spominje tek u jedanaestom stoljeću kao grad. Između 1081. i 1103. godine Monte Sant'Angelo je bio glavni grad normanske vlasti u Italiji. Tu je bila rezidencija Rainulfa I. Aversea i Roberta Guiscarda, koji je sagradio normansku kulu i utvrdu. Fridrik II. ju je obnovio kako bi ga koristila njegova ljubavnica Bianca Lancia, kasnije su bili korišteni uglavnom kao zatvor.

Svetište sv. Mihovila

Suci Monte Sant'Angela su bili vrhovni suci carske dvorske komore, imperialis curie in iustitiariatu iudex, koji su nosili titulu iusticiarius. Justiciari Monte Sant'Angela su bili, koliko je danas poznato:

  • oko 1168. Benesmiro de Siponto, koji je bio poslan u Šibenik
  • 1220. Jacobus de Sancto Severino, Mattheus Gentilis i jedan drugi Benesmiro de Siponto
  • 1221. Benesmiro de Siponto i Thomaso de Aquino, valjda rođak svetog Tome Akvinskog
  • 1222. Gualterius
  • 1229. Paulos Logothetos
  • 1233. – 1240. Riccardus de Montefuscolo
  • 1240. – 1244. Rogerius de Parisio
  • 1250. Gervasius de Matina i Riccardus de Rocca
  • 1258. Manfred, sin rimsko-njemačkog cara Fridrika II.
  • 1285. Marija, kći hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana V.
  • 1292. Karlo II., kralj Napulja
  • 1292. Clementia, kći Karla II. kralja Napulja
  • 1303. Karlo I. Robert, hrvatsko-ugarski kralj
  • 1351. – 1364. Ludovik I. Anžuvinac, hrvatsko-ugarski kralj

Kasnije, 1464. – 1485., utvrda je bila rezidencija albanskog prognanika Skenderbega.

U 17. stoljeću grad je postao dio Kraljevine Napulja, kojoj je pripadao do ujedinjenja Italije u 19. stoljeću.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Langobardi u Italiji. Mjesta moći (568.-774.)
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja2011. (35. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iii, vi
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1318
Koordinate41°42′00″N 15°58′00″E / 41.7°N 15.9667°E / 41.7; 15.9667 (WD)
Monte Sant'Angelo na zemljovidu Italije
Monte Sant'Angelo
Monte Sant'Angelo

Najveća znamenitost grada je Svetište arkanđela Mihovila (Santuario di San Michele Arcangelo) sa svojim romaničko - gotičkim zvonikom iz 1274. – 1281., i portalom isklesanim 1305. Svetište sv. Mihovila je bilo nacionalno langobardsko svetište nakon osvajanja Gargana (7. st.) čiji su pkrovitelji bili langobardski vladari i vojvode Beneventa. Sama crkva je jednobrodna bazilika pokrivena rebrastim svodom, u njoj je romanički ambon iz 1041. koji se pripisuju Acceptusu, i biskupski oltar iz 11. / 12. stoljeća.

Pored tog atrakcija je i langobardska grobnica kralja Rotharija, baptisterij iz 11. ili 12. stoljeće. i crkva Santa Maria Maggiore iz 1198., s bogatim isklesanim portalom i bizantskim freskama iz 13. i 14. stoljeća.

Veličanstvene su i ruševine normanskog zamka, dograđenog za Aragonaca između 1491. – 1493. godine.

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]

I danas se ekonomija grada temelji većinom na ovčarstvu i poljoprivredi. Značajni je i hodočasnički turizam zbog Svetišta arkanđela Mihovila.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Longobards in Italy. Places of the Power (568-774 A.D.) (engleski). UNESCO. Pristupljeno 4. srpnja 2013.
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Monte Sant'Angelo
  • Giovanni Tancredi, Vocabolarietto dialettale garganico, Ischitella, Agricola, 1910 (poi Lucera, Pesce, 1913 e ibidem 1915).
  • Giovanni Tancredi, Folclore garganico, Manfredonia, Armillotta e Marino, 1938.
  • Antonio Ciuffreda, Uomini e fatti della Montagna dell'Angelo, edito dal Centro Studi Garganici, Foggia, Cartotecniche Meridionali, 1989.
  • Francesco Granatiero, Dizionario del dialetto di Mattinata - Monte Sant'Angelo, edito dal Centro Studi Garganici con il patrocinio del Comune di Monte Sant'Angelo, Foggia, Studio Stampa, 1993.
  • Biblioteca Provinciale di Foggia, Monumenta edita ac illustrata 703. – 1130.
  • Archivio di Stato di Napoli
  • Magyar Országos Levéltár
  • Studien zur Beamtenschaft Kaiser Friedrichs II. im Königreich Sizilien (1220-1250), Chrisitan Friedl, ISBN 978-3-7001-3529-6
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Monte_Sant%27Angelo&oldid=6859565"