Prijeđi na sadržaj

San Gimignano

Koordinate: 43°28′N 11°03′E / 43.467°N 11.050°E / 43.467; 11.050
Izvor: Wikipedija
San Gimignano
Općina San Gimignano
Općina
Položaj općine u Italiji
Regija:Toskana
Pokrajina:Siena (SI)
Koordinate:43°28′N 11°03′E / 43.467°N 11.050°E / 43.467; 11.050
Visina:324 m
Površina:138 km2
Stanovništvo:7,806 (31. prosinca 2010.)
Gustoća stanovništva:56,57 stan./km2
Poštanski broj:53037
Pozivni broj:0577
ISTAT-broj:052028
Svetac zaštitnik:Sveti Geminianus Sveta Fina
San Gimignano na zemljovidu Italije
San Gimignano
San Gimignano
San Gimignano na zemljovidu Italije
Službena stranica:comune.sangimignano.si.it

San Gimignano je mali utvrđeni srednjovjekovni grad na brdu u pokrajini Siena (Toskana, središnja Italija). Najslavniji je po svojoj srednjovjekovnoj arhitekturi, osobito po svojim tornjevima, koji se mogu vidjeti s nekoliko kilometara udaljenosti. Gradić je poznat i po svom bijelom vinu, Vernaccia di San Gimignano, koje se dobiva samo od loze koja raste u okolici.

Slavna veduta tornjeva San Gimignana

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Trg s bunarom (Piazza del Cisterna) sa zvonika katedrale
Tornjevi Salvucci, Pettini, Chigi i Rognosa s katedralnog trga

San Gimignano je osnovan u 3. st. pr. Kr. kao etruščansko selo. Prvi zapisi o gradu potječu iz 10. stoljeća kada je prihvatio ime biskupa Svetog Geminianusa, koji ga je obranio od Atilinih Huna.

U srednjem vijeku i renesansi, bio je putna postaja katoličkih hodočasnika na njihovom putu (Via Francigena) prema Rimu i bazilici sv. Petra. Grad se razvijao i zahvaljujući razvijenoj trgovini brojnim poljoprivrednim proizvodima zahvaljujući plodnim okolnim brdima. God. 1199., za vrijeme njegovog najvećeg razvoja, grad se osamostalio od biskupa iz Volterre. Politička podjela (Gvelfi i Gibelini) mučila je upravu ove srednjovjekovne komune, ali je opet uspjela preživjeti zahvaljujući razvitku arhitekture i umjetnosti.

Sveta Fina, poznata i kao Serafina, je svetica rođena u San Gimignanu oko 1238. godine. Po njezinoj smrti 12. ožujka, 1253. godine, taj dan je postao gradskim blagdanom, a njena kuća je postala glavnim njezinim svetištem.

Dana 8. svibnja 1300. godine, San Gimignano je ugostio Dantea kao Gvelfskog toskanskog veleposlanika. Grad se nastavio razvijati do 1348. godine kada se kuga, koja je poharala cijelu Europu, nakon desetkovanja Firence pojavila u gradu. San Gimignano je do 19. stoljeća postao drugorazrednim mjestom, a tada je razvitkom turizma prepoznat kao vrijedna atrakcija.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Povijesno središte San Gimignana
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja1990. (14. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, iii, iv
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:550
Koordinate43°28′04″N 11°02′36″E / 43.467719°N 11.043221°E / 43.467719; 11.043221 (WD)
San Gimignano na zemljovidu Italije
San Gimignano
San Gimignano

Dok su u drugim gradovima (Bologna ili Firenca) u ratovima, katastrofama ili urbanim obnovama srušena većina tornjeva, San Gimignano je uspio sačuvati većinu (14 ukupno) svojih koji su svojom različitom visinom postali prepoznatljiv internacionalni simbol.

Postoje i mnoge crkve u gardu od koji su najvažnije: Collegiata, bivša katedrala, i Sant'Agostino, u kojima se nalaze djela brojnih renesansnih umjetnika. Gradska palača, nekad sjedište podestà, je danas gradska galerija s djelima brojnih umjetnika (Pinturicchio, Benozzo Gozzoli, Filippino Lippi, Domenico di Michelino, Pier Francesco Fiorentino, i dr.). Iz Danteove dvorane se dolazi do freske Majesta (Lippo Memmi), ali i do Torre del Podestà ili Velikog tornja (Torre Grossa), iz 1311. godine koji je visok 44 metra.

U središtu grada nalaze se četiri trga: Piazza della Cisterna, Piazza Duomo gdje je katedrala Collegiata, Piazza Pecori i Piazza delle Erbe. Glavne ulice su Ulica sv. Mateja (Via San Matteo) i Ulica sv. Ivana (Via San Giovanni), koje se protežu do sjevera ka jugu kroz cijeli grad.

  • Tornjevi blizanci (Tore Salvucci)
    Tornjevi blizanci (Tore Salvucci)
  • Crkva Collegiata
    Crkva Collegiata
  • Freska Navještenja (Ghirlandaio) u oltaru sv. Serafine
    Freska Navještenja (Ghirlandaio) u oltaru sv. Serafine
  • Portal sv. Matea
    Portal sv. Matea
  • Srednjovjekovne fontane
    Srednjovjekovne fontane
  • Bastion na zidinama
    Bastion na zidinama

Kultura i utjecaj

[uredi | uredi kôd]

San Gimignano je rodno mjesto pjesnika Folgorea (1270. – 1332.).

E. M. Forster je u svom djelu Gdje se anđeli ne usude iz 1905. god., opisao fiktivnu verziju San Gimignana nazvanu Monteriano.

M. C. Escher, slavni nizozemski grafičar, je 1923. god. izradio drvorez San Gimignana[1] na kojemu se nalaze slavni tornjevi.

Čaj s Mussolinijem, drama o engleskim i američkim ženama u Italiji tijekom II. Svjetskog rata iz 1999. god., je dijelom snimljen u San Gimignanu. Freske koje žene u filmu spašavaju su one u katedrali.

Gradovi prijatelji

[uredi | uredi kôd]

San Gimignano je zbratimljen sa:

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Escherove stranice. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2011. Pristupljeno 6. kolovoza 2009.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi San Gimignano
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=San_Gimignano&oldid=6976683"