Prijeđi na sadržaj

Sabbioneta

Koordinate: 45°0′N 10°30′E / 45.000°N 10.500°E / 45.000; 10.500
Izvor: Wikipedija
Sabbioneta
Comune di Sabbioneta
Regija:Lombardija
Pokrajina:Mantova (MN)
Koordinate:45°0′N 10°30′E / 45.000°N 10.500°E / 45.000; 10.500
Visina:18 m
Površina:37 km2
Stanovništvo:4,357 (31. prosinca 2010.)
Gustoća stanovništva:117,76 stan./km2
Poštanski broj:46018
Pozivni broj:0375
ISTAT-broj:020054
Svetac zaštitnik:Sveti Sebastijan
Sabbioneta na zemljovidu Italije
Sabbioneta
Sabbioneta
Sabbioneta na zemljovidu Italije
Službena stranica:www.comune.sabbioneta.mn.it

Sabbioneta je mjesto u sjevernoj Italiji Lombardija, u pokrajini Mantova, oko 30 km sjeverno od Parme, uz sjevernu obalu rijeke Po.

Sabbioneta predstavlja primjer utjelovljenja renesansne ideje idealnog grada. Izgrađena je u drugoj polovici 16. stoljeća za vladavine jednog vladara (Vespasiano Gonzaga Colonna), i može se opisati kao grad jedne vladavine koja odražava red i organiziranost. Jasnog je geometrijskog plana pravilne mreže, a u njoj se nalaze i izvrsne građevine i umjetnička djela istog prevladajućeg stila – renesanse.

Ideali renesanse, koje su promovirali vladari Mantove – obitelj Gonzaga, su prisutni u morfologiji i planu grrada, te je stoga grad, zajedno s renesansnim središtem Mantove, upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 2008. godine[1] Mantova i Sabbioneta.

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Duždev trg

Sabbionetu je osnovao Vespasiano I. Gonzaga u kasnom 16. stoljeću na mjestu drevnom rimskog grada Via Vitelliana, na pješćanoj obali rijeke Po (odakle joj i potječe ime koje na talijanskom znači "pješćana"). On je ujedno bio i njen prvi vojvoda, a Sabbioneta mu je služila kao osobna utvrda i rezidencija. U isto vrijeme postala je i malim glazbenim središtem koje su posjećali brojni skladatelji poput B. Pallavicina koji je ovdje boravio prije no što se preselio obitelji Gonzaga u Mantovu.

Mjesto je poznato i po prvoj židovskoj tiskari u povijesti,[2] židovskom getou i sinagogi. Tiskaru je osnovao 1567. godine čovjek zvan Tobias Foa[3] čija je tiskarska karijera “naglo okončna” nakon što je okrivljen kako je tiskao neke “nekršćanske knjige”, tj. židovske knjige. Njegovu tiskaru preuzeo je kršćanski tiskar Vicenzo Conte.[4]

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Galleria degli Antichi
Mantova i Sabbioneta
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država
Godina uvrštenja2008. (32. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iii
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1287
Koordinate44°59′57″N 10°29′23″E / 44.9992°N 10.4897°E / 44.9992; 10.4897 (WD)
Sabbioneta na zemljovidu Italije
Sabbioneta
Sabbioneta

Grad Vespasiana Gonzage, izgrađen prema principima renesansnog idealnog grada je uključivao:

  • Duždeva palača (Palazzo grande, danas Gradska vijećnica) – službeno središte javnog i upravnog života Sabbionete na Duždevom trgu (Piazza Ducale). Izgrađena je od 1560. – 1561. godine na zgarištu bivše upravne zgrade, i to na četiri kata; posljednji (mezzanine) je služio kao rezidencija vojvode Gonzaga. Izvana ima portik s pet arkadnih otvora i vijencem s pet otvora koji odvaja donji i gornji dio. Stube ispred ulaza, okviri i zabati prozora su od bijelog mramora (u zabatnim trokutima se nalaze kopije 5 drvenih poprsja rimskih careva koja su danas u palači), a iznad arhitrava stoji natpis: “VESP. D. G. DVX SABLON. I” (Vespasiano zahvaljujući milosti Božjoj, prvi vojvoda Sabbionete). Desno od glavnog ulaza, na trgu, stajala je od 16. stoljeća brončana statua vojvode, vrijedna skulptura Leona Leonija iz Arezza, koja je danas na njegovom grobu u obližnjoj crkvi “Chiesa dell’Incoronata”. Balkon je nekada imao dva brončana stupa (danas u ulaznoj dvorani) i malu kupolu, što ju je činilo ložom, a na kutovima, iznad mramornih grbova, postavljene su dvije lampe 1582. godine. Gornji dio fasade su 1584. godine oslikali B. Campi i M. Veronese, a danas su ostale samo naznake negdašnjih fresaka. Na krovu se nalazi terasa ili velika “loggia”.
  • Teatro all'antica ili „Kazalište u antičkom stilu”, dizajnirao je Vincenzo Scamozzi (autor Olimpijskog kazališta (Teatro Olimpico) u Vicenzi), i to je prvo trajno kazalište izgrađeno u Europi poslije antike. Izgrađeno je od 1588. do 1590. godine u dvije razine: Donji dio s prozorima i vratima ukrašenima vijencima i Gornji dio na dvostrukim dorskim stupovima s nišama i prozorima (koji su imali trokutaste i lučne lunete sa skulpturama pehara).

Kazališna zgrada je u obliku pravokutnika podijeljenog na manje kvadrate (u jednom je pozornica, a u drugom polukružno stubište) kratkom pravokutnom orkestrom. Inovacija je stražnji ulaz za izvođače (glazbenike i glumce), koji im omogućuje pristup svlačionicama. Na pozornici je nekad stajala Scamozzijeva trajna scena koja je uništena u drugoj polovici 18. stoljeća. Iznad kazališne prostorije i danas stoji natpis: “ROMA QVANTA FVIT IPSA RVINA DOCET” (Njegove ruševine nam govore o veličini Rima), isti natpis koji se nalazi na dvije od sedam knjiga o arhitekturi koje je napisao Sebastiano Serlio iz Bolonje.

  • Galleria degli Antichi („Galerija starina”) je velika prohodna zgrada koja se proteže kroz dvorski trg izgrađena od 1584. – 1586. godine s bogato ukrašenim vanjskim zidom. Prije nje, galerije su služile samo kao koridor koji spaja dva dijela vrta, no ova je izgrađena kako bi se u njoj smjestila bogata arheološka kolekcija antičkih skulptura (poprsja, skulptura, epigrafa i reljefa kupljenhi u Rimu i Veneciji, ali i lovačkih trofeja) koju je vojvoda prikupio od 1578. – 1589. godine. Kao takva, to je bila prva prava galerija s izložbenom funkcijom koju danas galerije obično imaju. Samo je posebnim gostima bilo dozvoljeno d aprošetaju pored vojvodinih izložaka, simbola njegove veličine. Antička mramorna kolekcija je ostala tu do 1773. godine, kada su većinu Austrijanci premjestili u Palaču akademije (“palazzo dell’Accademia”) u Mantovi, a ostalo odnijeli u Austriju. Danas se ova restaurirana djela mogu vidjeti izložena u Duždevoj palači u Mantovi.

Freske na zidovima s alegorijskim figurama naslikali su Giovanni i Alessandro Alberti iz Arezza 1587. godine. Drveni strop bio je oslikan u modro sa zlanim rozetama, a podovi popločani kvadratnom terakota opekom.

  • Palazzo del Giardino („Vrtna palača”) je izgrađena kao privatna ljetna rezidencija vojvode gdje je mogao zabavljati svoje goste i gdje su se gosti mogli posvetiti svojim poslovima ili odmoru u potpunom miru i tišini. Ovu dugu građevinu na dva kata i skromnih dimenzija karakterizira bijela gipsana fasada koja je u kontrastu s vijencem od hrasta. God. 1588. vojvoda je dao Cremonskom slikaru B. Campiju da eksterijer oslika geometrijskim oblicima lažnog mramora. Usprkos strogom izgledu, on je iznutra bogato i raskošno dekorirao zgradu u skladu sa širinom Vespasijanovog znanja.

U Sabbioneti je izgrađeno i nekoliko crkava:

  • Crkva Uznesenja (Assunta) zauzima jednu stranu Duždevog trga, a izgrađena je od 1578. – 79. godine na mjestu stare Gospine crkve, i to u izvornom obliku, osim kupole dodane 1585. i obnovljene apside i tornja 1592. godine.
  • Gospina crkva Incoronata je izgrađena od 1586. – 88. na mjestu crkve sv. Nikole i namijenjena je monaškim slugama sv. Djevice Marije (poznatima kao serviti) koju su tu bili još od prve polovice 15. stoljeća. Njen jasni i čvrsti renesansni oblik podjseća na Bramanteovu školu.
  • Crkva Blažene Djevice od Karmina (Chiesa della Beata Vergine del Carmine)
  • Zgrada antičkog kazališta
    Zgrada antičkog kazališta
  • Unutrašnjost Kazališta (Teatro olimpico Sabbioneta)
    Unutrašnjost Kazališta (Teatro olimpico Sabbioneta)
  • Plan antičkog kazališta
    Plan antičkog kazališta
  • Palazzo del Giardino
    Palazzo del Giardino
  • Unutrašnjost galerije
    Unutrašnjost galerije
  • Crkva Uznesenja (Assunta)
    Crkva Uznesenja (Assunta)
  • Sabbioneta
    Sabbioneta

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ [1]
  2. ↑ Židovi u Sabbioneti. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. veljače 2006. Pristupljeno 23. kolovoza 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. ↑ Tobias Foa. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. svibnja 2006. Pristupljeno 23. kolovoza 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. ↑ Vicenzo Conte. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. svibnja 2006. Pristupljeno 23. kolovoza 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sabbioneta
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [2]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sabbioneta&oldid=6864378"