Prijeđi na sadržaj

Muzejski otok

Koordinate: 52°31′17″N 13°23′44″E / 52.52139°N 13.39556°E / 52.52139; 13.39556
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Muzejski otok u Berlinu)
Muzejski otok u Berlinu
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Njemačka
Godina uvrštenja1999. (23. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iv,
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:896
Koordinate52°31′17″N 13°23′44″E / 52.52139°N 13.39556°E / 52.52139; 13.39556
Muzejski otok na zemljovidu središta Berlina
Muzejski otok
Muzejski otok

Muzejski otok (njemački: Museumsinsel) je naziv sjevernog dijela otoka Spreeinsel na rijeci Spree u središtu Berlina, Njemačka, (južni, veći dio otoka, se zove Fischerinsel ili Ribarski otok). Ime je dobio po nekoliko svjetski poznatih muzeja koji danas zauzimaju cijeli sjeverni dio otoka, koja je izvorno bila znanstveno i umjetničko središte pruskog kralja Fridrika Vilima IV. od 1841. god.

Ovaj muzejski kompleks je 1999. god. dospio na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi.[1]

Stari muzej (Altes Museum), Lustgarten park i Berliner Dom na Muzejskom otoku 2003.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Muzejski otok je izgrađen za vrijeme vladavine nekoliko pruskih vladara i u njima je smještena njihova umjetnička i arheološka kolekcija. Nakon 1918. god. pretvoreni su u javnu fundaciju Stiftung Preußischer Kulturbesitz (Fundacija pruske kulturne baštine), koja je u istom obliku opstala do danas.

Pergamski muzej i Bode muzej 1951. god.
Muzejski otok 2008. god.

Pruska kolekcija je ostala podijeljenom tijekom Hladnog rata i podjele Berlina, ali je ponovnim ujedinjenjem Njemačke obnovljena, osim onih umjentičkih djela koje su tijekom Drugog svjetskog rata savezničke snage odnijele, a koja još nisu vraćena. Najslavnije od njih je tzv. „Prijamovo blago“ ili „Trojansko zlato“ koje je otkrio Heinrich Schliemann 1873. god., i potajno prokrijumčario iz Turske.

Kako je muzejski otok značajno stradao u savezničkom bombardiranju, muzejski otok je još uvijek u procesu obnove, a njegova kolekcija se reorganizira.

Muzeji

[uredi | uredi kôd]

Najstariji muzej na otoku je tzv. Stari muzej (Altes Museum) koji je napravljen po nacrtu najvećeg njemačkog klasicističkog arhitekta, K. F. Schinkela, 1830. god. Već 1859. god. dovršen je i Novi muzej (Neues Museum) prema planovima F. A. Stülera, Schinkelovog studenta.

Stara nacionalna galerija (Alte Nationalgalerie) je dovršena 1876. god., također prema planovima Friedricha Augusta Stülera, kako bi ugostila kolekciju umjetnina iz 19. st. bankara J.H.W. Wagenera. God. 1904. otvoren je Kaiser-Friedrich-Museum, koji danas mosi ime Bode muzej Bode Museum, a u njemu se nalazi kolekcija kasnoantičkih i bizantskih skulptura.

Pergamski muzej (Pergamon Museum) je nastao posljednji (1930.), a u njemu se nalaze fantastične, goleme i autentične rekonstrukcije velikog povijesnog značaja kao što su: Pergamski oltar i Ištarina vrata grada Babilona.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Muzejski otok u Berlinu na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 7. travnja 2012.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Muzejski otok
v • u
Svjetska baština u Njemačkoj
Kulturna baština (48)
Aachenska katedrala (1978.) • Augsburški sustav vodoopskrbe (2019.) • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu (1984.) • Bamberg (1993.) • Mjesta Bauhausa u Dessau (Bauhaus Dessau), Weimaru (Škola umjetničkih zanata Weimar) i Bernau (ADGB škola trgovačke unije) (1996.) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland (2004.) • Karolinški westwork i civitas opatije Corvey (2014.) • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo (2000.) • Granice Rimskog Carstva - Donji germanski limes (2021.) 9) • Granice Rimskog Carstva - Dunavski limes (zapadni dio) (2021.) 10) • Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe (2004.) 1) • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) (1990.) • Tvornica Fagus u Alfeldu (2011.) • Fürst-Pückler park u Bad Muskau 2) (2004.) • Arheološki pogranični kompleks Hedeby i Danevirke (2018.) • Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu (1985.) • Kölnska katedrala (1996.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu7) (2016.) • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) 3) (1987.) • Opatija Lorsch (1991.) • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor (1987.) • Markgrofovska opera u Bayreuthu (2012.) • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu (1996.) • Mathildenhöhe, umjetnička kolonija u Darmstadtu (2021.) • Opatija Maulbronn (1993.) • Muzejski otok u Berlinu (1999.) • Katedrala u Naumburgu (2018.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa4) (2011.) • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga (1994.) • Gornjorajnski tok između Koblenza i Bingena (2002.) • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara (1992.) • Stari dio grada Regensburga (2006.) • Samostanski otok Reichenau (2000.) • Rimski spomenici u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine toplice, Rimski most u Trieru, Igelski stup), Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru (1986.) • Rudarsko područje Rudne gore (2019.) • Speicherstadt i Kontorhaus s Chilehausom (2015.) • ShUM gradovi: Speyer, Worms i Mainz (2021.) • Stambena naselja berlinske moderne (2008.) • Povijesne gradske jezgre Stralsunda i Wismara (2002.) • Katedrala u Speyeru (1981.) • Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure (2017.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Baden-Baden, Bad Ems i Bad Kissingen) (2021.) • Željezara u Völklingenu (1994.) • Dvorac Wartburg (1999.) • Klasicistički Weimar (1998.) • Hodočasnička crkva u Wiesu (1983.) • Park Wilhelmshöhe (2013.) • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom (1981.) • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu (2001.)
Njemačka zastava
Prirodna baština (3)
Nematerijalna svjetska baština (3)
Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.)

1) Izbrisano s popisa 2009.  2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke  3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja  5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske  7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3]  9) Zajednička svjetska baština Nizozemske i Njemačke  10) Zajednička svjetska baština Austrije, Njemačke i Slovačke 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Muzejski_otok&oldid=6859775"