Prijeđi na sadržaj

Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure

Izvor: Wikipedija
Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Njemačka
Godina uvrštenja2017. (41. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1527
Koordinate48°23′54″N 9°46′17″E / 48.39821°N 9.77138°E / 48.39821; 9.77138
Špilje ledenog doba Švapske Jure na zemljovidu Njemačke
Špilje ledenog doba Švapske Jure
Špilje ledenog doba Švapske Jure
class=notpageimage|
Lokacija doline Lonetal u Njemačkoj

Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure su skup šest prapovijesnih špilja koje se nalaze u dvije doline, Achtal i Lonetal, na gorju Švapska Juraa, u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg.

Ovi arheološki lokaliteti, otrkiveni 1860-ih, su upisani na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi 2017. god., jer su među najvažnijima za proučavanje špiljske umjetnosti starijeg paleolitika u vrijeme kada se na ovom području javljaju prvi moderni ljudi - kromanjonci (43000. pr. Kr.-33000. pr. Kr.), tijekom posljednjeg ledenog doba. Naime, ovdje su pronađene neke od najstarijih figurativnih umjetnina na svijetu koje su pomogle protumačiti podrijetlo ljudskog umjetničkog razvoja u kontekstu antropologije i estetike. Među njima su izrezbarene figurice životinja (špiljskih lavova, mamuta, konja i stoke), glazbeni instrumenti i razni predmeti za ukrašavanje. Od njih su najzanimljiviji Lavlji čovjek (njem. Löwenmensch) i Venera iz Hohle Felsa (Venus vom Hohlefels), procijenjene starosti između 35000 i 40000 godina,[1] iz razdoblja gornjeg paleolitika (Aurignacien), što ih čini do sada nedvojbeno najstarijim pronađenim primjerkom prikaza čovjeka i figurativne umjetnosti, uopće.

Popis lokaliteta

[uredi | uredi kôd]
Slika Ime Umjetnina Lokacija Koordinate Bilješke
Geißenklösterle Geißenklösterle („Kozji klaustar”) Adorant Dolina Achtal, Alb-Donau-Kreis

48°23′54″N 9°46′17″E / 48.39821°N 9.77138°E / 48.39821; 9.77138

Polušpilja se nalazi južno od zaseoka Blaubeuren u Alb-Donau i u njoj su od 1957. godine pronađeni tragovi života od srednjeg paleolitika (300.000-40.000 pr. Kr.) do mezolitika (9.600-4.500 pr. Kr.), ali i željeznog doba i srednjeg vijeka. Najslavnija je figurica od mamutske bjelokosti koja predstavlja hibrida čovjeka i životinje, nazvana Adorant.
Sirgensteinhöhle Sirgensteinhöhle („Špilja dvorca Sirgen”) Dolina Achtal, Alb-Donau-Kreis 48°23′13″N 9°45′40″E / 48.38704°N 9.76119°E / 48.38704; 9.76119 Prebivalište iz kamenog doba nalazi se u zaseoku Blaubeuren u Alb-Donau, oko 35 m iznad doline Achtal na nadmorskoj visini od 565 m gdje je 5,4 m širok otvor u dnu 20 m visoke litice planine Bijela Jura. Ukupna duljina šupljine je 42 metara, širine pet metara i visine između 1,5 i 10 m, a od srednjeg vijeka je spojena s dvorcem Sirgenstein. U stražnjem dijelu šupljine je osvijetljena prirodnim otvorima u stropu. Od 1866. tu je pronađeno 5000 kremenih artefakata, poput kremenih noževa, šila i lopatica.
Hohler Fels Hohler Fels („Šuplje stijene”) Venera iz Hohle Felsa Dolina Achtal, Alb-Donau-Kreis 48°22′45″N 9°45′15″E / 48.37926°N 9.75409°E / 48.37926; 9.75409 Jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta gornjeg paleolitika u srednjoj Europi iz 19. stoljeća. Špilja se sastoji od 15 metara dugog hodnika i kasnije dvorane. Sa svojih 500 m² stambenog prostora i duljine od 6 km jedna je od najvećih u Švapskim jurama. Ulaz joj je na 534 metara nadmorske visine planine Bijela Jura, u podnožju padine ispod koje teče rijeka Achtal. U njoj su od 1830. otkrivene brojne figurice iz orinjaškog razdoblja od kojih je najslavnija Venera iz Hohle Felsa, možda najstarija ljudska figurica na svijetu.
Bocksteinhöhle Bocksteinhöhle („Jarčeva špilja”) Bocksteinmesser Dolina Lonetal, Landkreis Heidenheim 48°33′15″N 10°09′17″E / 48.55424°N 10.15469°E / 48.55424; 10.15469 Ona je velika dvorana u stijeni promjera 15 × 20 m, smještena 50 metara iznad doline Lonetal. Veliki otvor na strani doline je izrađen tijekom iskopavanja 1873. god. Pored njega, u špilju se ulazilo kroz veći broj malih bočnih udubljenja u dvorani. Osim alata iz mezolitika i neolitika pronađeni su kosturi žene i djeteta starih oko 6200 godine. Većina nalaza datira iz oko 50.000 do 70.000. pr. Kr. Bockstein špilja se smatra najstarijim naseljem u južnoj Njemačkoj.
Hohlenstein-Stadel Hohlenstein-Stadel („šuplji kamen”) Lavlji čovjek Dolina Lonetal, Alb-Donau-Kreis 48°32′58″N 10°10′23″E / 48.54931°N 10.17294°E / 48.54931; 10.17294 500 m duga špilja Hohlenstein se nalazi na južnoj strani doline Lonetal, između špilja Bockstein i Vogelherdhöhle i sastoji se od više prostorija: Medvjeđa špilja (oko 89m duljine), Stadel (oko 69 m) i Male abrazije (10 m širine otvora na stijeni). Tu je 1939. otkrivena jedna od najpoznatijih orinjaških figurica, „Lavlji čovjek”, stara oko 35.000 godina.
Vogelherdhöhle Vogelherdhöhle („Špilja ptičja pećnica”) Divlji konj Dolina Lonetal, Landkreis Heidenheim 48°33′31″N 10°11′39″E / 48.55865°N 10.19428°E / 48.55865; 10.19428 Vapnenačka špilja otkrivena 1931. god. s najstarijim figuricama od mamutske bjelokosti iz orinjaškog razdoblja[2]. Špilja se nalazi na brdu visine 20 m iznad rijeke Lone i svojim “Y” oblikom pokriva 170 m², te ima prosječnu visinu od 3-4 m. Nije dostupna za posjetitelje, ali je 2013. izgrađen Archäopark Vogelherd s muzejom i turističkim centrom.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ „It must be a woman" - The female depictions from Hohle Fels date to 40,000 years ago  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. listopada 2016. (Wayback Machine), Universität Tübingen., 22. lipnja 2016. (engl.) Pristupljeno 23. listopada 2016.
  2. ↑ "Human origin sites and the World Heritage Convention in Eurasia by Sanz, Nuria (UNESCO)", Google Books (engl.) Pristupljeno 16. srpnja 2017.

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure
v • u
Svjetska baština u Njemačkoj
Kulturna baština (48)
Aachenska katedrala (1978.) • Augsburški sustav vodoopskrbe (2019.) • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu (1984.) • Bamberg (1993.) • Mjesta Bauhausa u Dessau (Bauhaus Dessau), Weimaru (Škola umjetničkih zanata Weimar) i Bernau (ADGB škola trgovačke unije) (1996.) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland (2004.) • Karolinški westwork i civitas opatije Corvey (2014.) • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo (2000.) • Granice Rimskog Carstva - Donji germanski limes (2021.) 9) • Granice Rimskog Carstva - Dunavski limes (zapadni dio) (2021.) 10) • Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe (2004.) 1) • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) (1990.) • Tvornica Fagus u Alfeldu (2011.) • Fürst-Pückler park u Bad Muskau 2) (2004.) • Arheološki pogranični kompleks Hedeby i Danevirke (2018.) • Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu (1985.) • Kölnska katedrala (1996.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu7) (2016.) • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) 3) (1987.) • Opatija Lorsch (1991.) • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor (1987.) • Markgrofovska opera u Bayreuthu (2012.) • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu (1996.) • Mathildenhöhe, umjetnička kolonija u Darmstadtu (2021.) • Opatija Maulbronn (1993.) • Muzejski otok u Berlinu (1999.) • Katedrala u Naumburgu (2018.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa4) (2011.) • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga (1994.) • Gornjorajnski tok između Koblenza i Bingena (2002.) • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara (1992.) • Stari dio grada Regensburga (2006.) • Samostanski otok Reichenau (2000.) • Rimski spomenici u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine toplice, Rimski most u Trieru, Igelski stup), Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru (1986.) • Rudarsko područje Rudne gore (2019.) • Speicherstadt i Kontorhaus s Chilehausom (2015.) • ShUM gradovi: Speyer, Worms i Mainz (2021.) • Stambena naselja berlinske moderne (2008.) • Povijesne gradske jezgre Stralsunda i Wismara (2002.) • Katedrala u Speyeru (1981.) • Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure (2017.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Baden-Baden, Bad Ems i Bad Kissingen) (2021.) • Željezara u Völklingenu (1994.) • Dvorac Wartburg (1999.) • Klasicistički Weimar (1998.) • Hodočasnička crkva u Wiesu (1983.) • Park Wilhelmshöhe (2013.) • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom (1981.) • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu (2001.)
Njemačka zastava
Prirodna baština (3)
Nematerijalna svjetska baština (3)
Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.)

1) Izbrisano s popisa 2009.  2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke  3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja  5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske  7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3]  9) Zajednička svjetska baština Nizozemske i Njemačke  10) Zajednička svjetska baština Austrije, Njemačke i Slovačke 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Špilje_i_umjetnost_ledenog_doba_Švapske_Jure&oldid=6871146"