Formula 1 – sezona 1953. je bila 4. sezona u prvenstvu Formule 1 . Vozilo se 9 utrka u periodu od 18. siječnja do 13. rujna 1953. godine, a prvak je postao Alberto Ascari u bolidu Ferrari . Ovo je bila prva sezona u Formuli 1 za Luigija Mussa .
Alberto Ascari osvojio je naslov 1953.
Ferrari model Tipo 500, pobijedio je na sedam utrka 1953.
S pet pobjeda ove sezone, Alberto Ascari osvojio je svoj drugi i posljednji naslov u Formuli 1. Ascari je naslov osvojio već prije zadnje utrke u Monzi. Mike Hawthorn ostvario je svoju prvu pobjedu u Formuli 1 na VN Francuske na Reimsu. Po jednu pobjedu ove sezone ostvarili su i Nino Farina na VN Njemačke na Nürburgring, te Juan Manuel Fangio na VN Italije na Monzi.[ 1] Utrka 500 milja Indianapolisa pripala je Billu Vukovichu . Momčad Ferrari , za koju su vozili Ascari, Farina i Hawthorn, dominirala je i ove sezone pobijedivši na 7 od 8 utrka na kojima je nastupala.
Svjetsko prvenstvo ove sezone kao i sezone 1952. vozilo se s bolidima Formule 2 . Također ovo je prva sezona u Formuli 1 koja je opravdala naziv "Svjetsko prvenstvo", pošto se prvi put jedna utrka (neračunajući Indianapolis 500) vozila izvan Europe, u Argentini .[ 2] Upravo je VN Argentine na stazi Buenos Aires bila prva utrka ove sezone. Šest argentinskih vozača nastupilo je na utrci, te je interes za utrku bio golem. Predsjednik Argentine Juan Perón omogućio je slobodan pristup utrci. Neslužbeni podaci govore da je na utrci bilo čak 400 000 gledatelja. Na mnogim djelovima staze, zaštitne ograde nije bilo, a na nekim su gledatelji prije starta preskakali ograde, našavši se na stazi. Preskakanja ograde bilo je i na utrci, te su ljutit vozači gestikulirali gledateljima da se pomaknu sa staze. U 32. krugu jedan od gledatelja zalutao je na stazu ispred bolida Nina Farine. Talijan je pokušao izbjeći gledatelja, te je izgubio kontrolu nad bolidom, izletio i usmrtio 10 ljudi pokraj staze. Ovo su bili službeni podaci, a vjeruje se da je i više gledatelja izgubilo život kasnije od ozljeda. Ovo je uz Monzu 1961. , najveća nesreća koja je zadesila Formulu 1 .
Popis ne uključuje američke vozače koji su se natjecali na 500 milja Indianapolisa.
Konstruktor
Momčad / Sudionik
Šasija
Motor
Gume
Vozač
Utrke
Ferrari
Scuderia Ferrari
Ferrari Tipo 500Ferrari 553
Ferrari 500 2.0 L4Ferrari 553 2.0 L4
P
Alberto Ascari
1, 3–9
Nino Farina
1, 3–9
Luigi Villoresi
1, 3–9
Mike Hawthorn
1, 3–9
Umberto Maglioli
9
Piero Carini
9
Ecurie Rosier
Ferrari Tipo 500
Ferrari 500 2.0 L4
D
E
Louis Rosier
3–9
Ecurie Francorchamps
Ferrari Tipo 500
Ferrari 500 2.0 L4
E
Jacques Swaters
4, 7–8
Tony Gaze
Ferrari Tipo 500
Ferrari 500 2.0 L4
E
Charles de Tornaco
4
Ecurie Espadon
Ferrari 166CFerrari Tipo 500
Ferrari 125 1.5 V12Ferrari 500 2.0 L4
P
Kurt Adolff
7
Peter Hirt
8
Max de Terra
8
Maserati
Officine Alfieri Maserati
Maserati A6GCM
Maserati A6 2.0 L6
P
Juan Manuel Fangio
1, 3–9
José Froilán González
1, 3–6
Felice Bonetto
1, 3, 5–9
Oscar Gálvez
1
Johnny Claes
4
Onofre Marimón
4–9
Hermann Lang
8
Sergio Mantovani
9
Luigi Musso
9
Enrico Platé
Maserati A6GCM
Maserati A6 2.0 L6
P
Toulo de Graffenried
3
Emmanuel de Graffenried
Maserati A6GCM
Maserati A6 2.0 L6
P
Toulo de Graffenried
4–9
Escuderia Bandeirantes
Maserati A6GCM
Maserati A6 2.0 L6
P
Chico Landi
8
Scuderia Milano
Maserati A6GCM
Maserati A6 2.0 L6
P
Chico Landi
9
Prince Bira
9
Gordini
Equipe Gordini
Gordini Type 16
Gordini 20 2.0 L6
E
Robert Manzon
1
Maurice Trintignant
1, 3–9
Harry Schell
1, 3–7, 9
Jean Behra
1, 4–8
Carlos Menditeguy
1
Roberto Mieres
3, 5, 9
Fred Wacker
4
Cooper-Bristol
Cooper Car Company
Cooper T20 Cooper T23
Bristol BS1 2.0 L6
D
Alan Brown
1
John Barber
1
Adolfo Schwelm Cruz
1
Ken Wharton
Cooper T23
Bristol BS1 2.0 L6
D
Ken Wharton
3, 5–6, 8–9
Bob Gerard
Cooper T23
Bristol BS1 2.0 L6
D
Bob Gerard
5–6
Ecurie Ecosse
Cooper T20
Bristol BS1 2.0 L6
D
Jimmy Stewart
6
R.J. Chase
Cooper T23
Bristol BS1 2.0 L6
D
Alan Brown
6
Tony Crook
Cooper T20
Bristol BS1 2.0 L6
D
Tony Crook
6
Equipe Anglaise
Cooper T23
Bristol BS1 2.0 L6
D
Alan Brown
7, 9
Helmut Glöckler
7
Rodney Nuckey
Cooper T23
Bristol BS1 2.0 L6
D
Rodney Nuckey
7
Cooper-Alta
Cooper Car Company
Cooper Special
Alta GP 2.5 L4
D
Stirling Moss
5, 7, 9
Atlantic Stable
Cooper T24
Alta GP 2.5 L4
D
Peter Whitehead
6
Connaught-Lea-Francis
Connaught Engineering
Connaught Type A
Lea-Francis 2.0 L4
D
Roy Salvadori
3, 5–7, 9
Kenneth McAlpine
3, 6–7, 9
Stirling Moss
3
Prince Bira
5–7
Jack Fairman
9
Ecurie Belge
Connaught Type A
Lea-Francis 2.0 L4
E
Johnny Claes
3, 5, 7, 9
André Pilette
4
R.R.C. Walker Racing Team
Connaught Type A
Lea-Francis 2.0 L4
D
Tony Rolt
6
Ecurie Ecosse
Connaught Type A
Lea-Francis 2.0 L4
D
Ian Stewart
6
HWM-Alta
Hersham and Walton Motors
HWM 53
Alta GP 2.5 L4
D
Peter Collins
3–6
Lance Macklin
3–6, 8–9
Paul Frère
4, 8
Yves Giraud-Cabantous
5, 9
Duncan Hamilton
6
Jack Fairman
6
Albert Scherrer
8
John Fitch
9
Simca-Gordini
Equipe Gordini
Simca-Gordini T15
Gordini 1500 1.5 L4
E
Pablo Briger
1
Georges Berger
Simca-Gordini Type
Gordini 1500 1.5 L4
E
Georges Berger
4
Veritas
Arthur Legat
Veritas Meteor
Veritas 2.0 L6
E
Arthur Legat
4
Wolfgang Seidel
Veritas RS
Veritas 2.0 L6
D
Wolfgang Seidel
7
Willi Heeks
Veritas Meteor
Veritas 2.0 L6
D
Willi Heeks
7
Theo Helfrich
Veritas RS
Veritas 2.0 L6
D
Theo Helfrich
7
Oswald Karch
Veritas RS
Veritas 2.0 L6
D
Oswald Karch
7
Ernst Loof
Veritas Meteor
Veritas 2.0 L6
D
Ernst Loof
7
Hans Herrmann
Veritas Meteor
Veritas 2.0 L6
D
Hans Herrmann
7
Erwin Bauer
Veritas RS
Veritas 2.0 L6
D
Erwin Bauer
7
OSCA
Louis Chiron
OSCA 20
OSCA 2000 2.0 L6
P
Louis Chiron
5, 9
Élie Bayol
OSCA 20
OSCA 2000 2.0 L6
P
Élie Bayol
5
OSCA Automobili
OSCA 20
OSCA 2000 2.0 L6
P
Élie Bayol
9
AFM-Bristol
Hans Stuck
AFM 6
Bristol BS1 2.0 L6
D
E
Hans Stuck
7, 9
AFM-BMW
Helmut Niedermayr
AFM U8
BMW 328 2.0 L6
D
Theo Fitzau
7
Günther Bechem
AFM 50-5
BMW 328 2.0 L6
D
Günther Bechem
7
EMW
Eisenacher Motorenwerk
EMW R2
EMW 6 2.0 L6
D
Edgar Barth
7
BMW
Dora Greifzu
BMW Greifzu
BMW 328 2.0 L6
D
Rudolf Krause
7
Ernst Klodwig
BMW Heck
BMW 328 2.0 L6
D
Ernst Klodwig
7
Sistem bodovanja u Formuli 1
Mjesto
Bodovi
1.
8
2.
6
3.
4
4.
3
5.
2
Najbrži krug
1
Samo 4 najbolja rezultata u 9 utrka su se računala za prvenstvo vozača.
VN Argentine
Indianapolis 500
VN Nizozemske
VN Belgije
VN Francuske
VN Velike Britanije
VN Njemačke
VN Švicarske
VN Italije
Mjesto
Vozač
Bodovi
1.
Alberto Ascari
34,5
9
8
8
3
8,5
1
9
–
2.
Juan Manuel Fangio
28
–
–
–
7
6
6
1,5
9
3.
Nino Farina
26
–
6
–
2
4
8
6
6
4.
Mike Hawthorn
19
3
3
–
8
2
4
4
3
5.
Luigi Villoresi
17
6
1
6
–
–
–
–
4
6.
José Froilán González
13,5
4
2
1
4
3,5
–
7.
Bill Vukovich
9
9
8.
Toulo de Graffenried
7
2
3
–
–
2
–
–
9.
Felice Bonetto
6,5
–
2
–
–
3
1,5
–
10.
Art Cross
6
6
11.
Onofre Marimón
4
4
–
–
–
–
–
12.
Maurice Trintignant
4
–
–
2
–
–
–
–
2
13.
Sam Hanks
2
2
14.
Duane Carter
2
2
15.
Oscar Gálvez
2
2
16.
Jack McGrath
2
2
17.
Hermann Lang
2
2
18.
Fred Agabashian
1,5
1,5
19.
Paul Russo
1,5
1,5
Mjesto
Vozač
Bodovi
Alberto Ascari je osvojio ukupno 46,5 bodova, ali samo 34,5 boda osvojena u četiri najbolje utrke su se računali za prvenstvo vozača.
Juan Manuel Fangio je osvojio ukupno 29,5 bodova, ali samo 28 bodova osvojenih u četiri najbolje utrke se računao za prvenstvo vozača.
Nino Farina je osvojio ukupno 32 boda, ali samo 26 bodova osvojenih u četiri najbolje utrke su se računali za prvenstvo vozača.
Mike Hawthorn je osvojio ukupno 27 bodova, ali samo 19 bodova osvojenih u četiri najbolje utrke su se računali za prvenstvo vozača.
José Froilán González je osvojio ukupno 14,5 bodova, ali samo 13,5 bodova osvojenih u četiri najbolje utrke su se računala za prvenstvo vozača.
Boja
Značenje
5
Osvojeni bodovi koji su se računali za prvenstvo vozača
5
Osvojeni bodovi koji se nisu računali za prvenstvo vozača
–
Vozač nije osvojio bodove u utrci
Vozač nije nastupao na utrci
U rubrici bodovi , prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač osvojio naslov prvaka.