Prijeđi na sadržaj

Dražen Kutleša

Izvor: Wikipedija
Njegova preuzvišenost
Dražen Kutleša
zagrebački nadbiskup metropolit
predsjednik Hrvatske biskupske konferencije
Dražen Kutleša 2023. godine
CrkvaKatolička Crkva
Nadbiskupijazagrebačka
Metropolijazagrebačka
Imenovan15. travnja 2023.
PrethodnikJosip Bozanić
Druge službeporečki i pulski biskup koadjutor
(2011. – 2012.)
porečki i pulski biskup
(2012. – 2020.)
porečki i pulski apostolski upravitelj
(2020. – 2023.)
splitsko-makarski nadbiskup koadjutor
(2020. – 2022.)
splitsko-makarski nadbiskup
(2022. – 2023.)
zagrebački nadbiskup koadjutor
(2023.)
Redovi
Ređenje29. lipnja 1993.
zareditelj Pavao Žanić
Posvećenje10. prosinca 2011.
posvetitelj Marc Ouellet
Osobni detalji
Rođen25. rujna 1968.(1968-09-25)
Tomislavgrad
NacionalnostHrvat
Denominacijakatolik
RoditeljiKrešo i Danica (rođ. Ćurić)
Obrazovanjedoktor kanonskog prava
Alma materPapinsko sveučilište Urbaniana
GesloU Tebe se Gospodine uzdam
(In Te Domine speravi)
Grb

Dražen Kutleša (Tomislavgrad, 25. rujna 1968.) prelat je Katoličke Crkve i zagrebački nadbiskup metropolit. Prethodno je vršio službu biskupa porečkog i pulskog (2012. – 2020.) i nadbiskupa metropolita splitsko-makarskog (2022. – 2023.).

Od listopada 2022. obnaša službu predsjednika Hrvatske biskupske konferencije.

Govori talijanski, njemački i engleski jezik.[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Djetinjstvo i školovanje

[uredi | uredi kôd]

Rođen je u Tomislavgradu 25. rujna 1968. u obitelji Kreše Kutleše i Danice rođ. Ćurić.[2] Poslije završene osnovne škole u Prisoju (1975. – 1983.) boravi u sjemeništu i završava Klasičnu gimnaziju Ruđer Bošković u Dubrovniku 1987. godine.[2] Zatim upisuje filozofsko-teološki studij na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu koji završava 1993. godine.[2] Godine 1994. postao je bakalaureat pri Teološkom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je s radnjom „Od konstitucije 'Romanos Pontifices' (1881.) do dekreta 'Romanis Pontificibus' (1975.)” kod tadašnjega profesora na teologiji mons. Ratka Perića.[3]

Godine 1995. odlazi na poslijediplomski studij kanonskoga prava na Papinskom sveučilištu Urbaniana u Rimu kao stipendist Kongregacije za evangelizaciju naroda i boravkom u misijskom Papinskom Zavodu sv. Petra apostola.[3] Magisterij iz kanonskoga prava postigao je 23. lipnja 1997. s tezom „Odnosi između dijecezanskoga biskupa i redovnika u apostolskoj djelatnosti Biskupije prema Zakoniku kanonskoga prava (kan. 678-683)”. U školskoj godini 1996./97. pohađao je tečaj i položio ispite administrativne prakse na istoimenu studiju pri Kongregaciji za kler.[3]

Doktorsku disertaciju najviše je radio u Mostaru kao službenik na Ordinarijatu, a obranio ju je na Fakultetu kanonskoga prava Sveučilišta Urbanijane 18. lipnja 2001. godine. Moderator mu je bio prof. Vittorio Pio Pinto. Godine 2003. objavio je u Mostaru dio teze na talijanskom: „Trokut: Manja braća franjevci, Dijecezanski biskup i Dijecezanski kler u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji od 1881. do 1975. u svjetlu pet najvažnijih dokumenata”.[3]

Svećeništvo

[uredi | uredi kôd]

Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je biskup Pavao Žanić na Bolu 13. ožujka 1993., a za svećenika u Prisoju 29. lipnja iste godine.[2] Za mladomisničko geslo uzeo je: „Hvalit ću te, Gospodine Bože moj, svim srcem svojim, slavit ću ime tvoje dovijeka” (Ps 86,12). Mladu misu slavio je u Prisoju, 25. srpnja 1993. godine.[3]

Od 1993. do 1995. bio je župni vikar u mostarskoj katedrali i katehist u mostarskoj gimnaziji.[3] Završivši studij u Rimu, postavljen je za vicekancelara 1998. godine na Biskupskom ordinarijatu. Od 2000. godine osobni je tajnik biskupa Ratka Perića.[3] Istodobno je kao župni upravitelj rješavao upravna pitanja vezana za župu Grude, koju su uzurpirala trojica franjevaca otpuštena iz franjevačkog reda i suspendirana od svećeničkog djelovanja.[3] Od 2003. do 2006. bio je profesor prava na Teološkom institutu u Mostaru.[3] Također, u biskupiji je bio član zbora konzultora te prezbiterskog vijeća kao i član Komisije Iustitia et pax Biskupske konferencije BiH.[2]

Od 2006. do 2011. djelatnik je Kongregacije za biskupe.[3] Od veljače 2011. suradnik je Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata u slučajevima podjeljivanja oprosta od tvrde i neizvršene ženidbe.[3]

Biskupstvo

[uredi | uredi kôd]

Dana 17. listopada 2011. papa Benedikt XVI. imenovao ga je biskupom koadjutorom s posebnim ovlastima Porečke i pulske biskupije. Za biskupa je posvećen 10. prosinca 2011. u Eufrazijevoj bazilici u Poreču.[4] Glavni zareditelj je bio kardinal Marc Ouellet prefekt Kongregacije za biskupe, a suzareditelji msgr. Ivan Milovan, biskup porečki i pulski i msgr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i trajni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. Dana 14. lipnja 2012. ustoličen je za biskupa Porečke i Pulske biskupije.[1]

Nadbiskupom koadjutorom Splitsko-makarske nadbiskupije postao je 11. srpnja 2020. godine.[2] Dana 3. rujna iste godine imenovan je apostolskim upraviteljem Porečke i Pulske biskupije.[5] Nakon što je papa Franjo 13. svibnja 2022. prihvatio odreknuće od službe nadbiskupa Marina Barišića, mons. Kutleša ga je naslijedio kao novi splitsko-makarski nadbiskup i metropolit.[4]

Tiskovni ured Svete Stolice, objavio je 13. srpnja 2022., odluku pape Franje, kojom je Kutleša imenovan članom Dikasterija za biskupe.[6] U tijelima Hrvatske biskupske konferencije vršio je sljedeće službe: član stalnog vijeća, predsjednik pravne komisije i predsjednik biskupske komisije za odnose s državom.[2] Na 65. plenarnom zasjedanju Sabora Hrvatske biskupske konferencije, 18. listopada 2022., izabran je za predsjednika HBK.[4]

Zagrebački nadbiskup

[uredi | uredi kôd]
Logotip Wikizvora
Logotip Wikizvora
 WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Bula imenovanja msgr. Dražena Kutleše zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom
Logotip Wikizvora
Logotip Wikizvora
 WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Homilija Dražena Kutleše na blagdan Gospe od Suza u Pleternici 2023.

Dana 14. veljače 2023. imenovan je zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom.

Dana 15. travnja 2023. godine imenovan je za nadbiskupa metropolita zagrebačke nadbiskupije i metropolije.[1]

Na blagdan sv. Katarine Sijenske 29. travnja 2023. u Bogoslužnomu prostoru bl. Alojzija Stepinca na Kaptolu preuzeo je službu zagrebačkoga nadbiskupa. Bulu imenovanja pape Franje pročitao je apostolski nuncij msgr. Giorgio Lingua, nakon čega je kardinal Josip Bozanić msgr. Kutleši predao biskupski štap.[7]

Spisateljska djelatnost

[uredi | uredi kôd]
  • „Ogledalo pravde – Biskupski ordinarijat Mostar o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju”, Biskupski ordinarijat Mostar (2001.) (prir. don Dražen Kutleša)
 »Po nalogu mjesnoga biskupa msgr. Ratka Perića nastojao sam skupiti i kompjutorski prirediti razne izjave, priopćenja, komentare i studije u vezi s međugorskim pojavama, koje je potpisivao bilo koji službenik Ordinarijata u proteklom razdoblju. (...) Nakon prezentacije šestero "vidjelaca" predstavljeni su biskup Pavao Žanić, s jedne strane, kao odgovorni u prosuđivanju takvih zbivanja, i neki oci franjevci, pastoralni djelatnici u Međugorju, te još poneki podupiratelj međugorskih fenomena, s druge strane. Potom je dan prostor najrazličitijim "porukama" s kratkim osvrtom i komentarom Ordinarijata nakon gotovo svakoga takva "viđenja" ili "poruke".«
(Riječ priređivača)

Od 2004. do 2011. u mjesečniku Crkva na kamenu uređivao je rubriku „Pravni odgovori i savjeti”.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c IKA3.
  2. ↑ a b c d e f g IKA1.
  3. ↑ a b c d e f g h i j k l KTA1.
  4. ↑ a b c IKA2.
  5. ↑ HBK.
  6. ↑ Vatikan.
  7. ↑ ZgNdb.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Novinski članci

[uredi | uredi kôd]
  • Mons. Dražen Kutleša novi predsjednik Hrvatske biskupske konferencije. Informativna katolička agencija. Pristupljeno 14. veljače 2023.
  • Kratak životopis biskupa koadjutora Dražena Kutleše. KTA BK BiH. Pristupljeno 14. veljače 2023.
  • Mons. Kutleša imenovan apostolskim upraviteljem Porečke i Pulske biskupije. Tiskovni ured HBK. Pristupljeno 14. veljače 2023.
  • Životopis splitsko-makarskog nadbiskupa Dražena Kutleše. Informativna katolička agencija. Pristupljeno 14. veljače 2023.
  • Životopis zagrebačkog nadbiskupa koadjutora Dražena Kutleše. Informativna katolička agencija. Pristupljeno 14. veljače 2023.

Mrežna sjedišta

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Wikizvor ima izvorni tekst Autor:Dražen Kutleša
Titule u Katoličkoj Crkvi
prethodnik
Ivan Milovan 		porečki i pulski biskup
2012. – 2023. 		nasljednik
Ivan Štironja
prethodnik
Marin Barišić 		splitsko-makarski nadbiskup
2022. – 2023. 		nasljednik
Zdenko Križić
prethodnik
Josip Bozanić 		zagrebački nadbiskup
2023. – 		nasljednik
v • r • u
Trenutno službujući biskupi u Hrvatskoj
Papa: Franjo       
Prefekt Dikasterija za biskupe: Robert Francis Prevost
nadbiskupi metropoliti
(nad)biskupi koadjutori
biskupi
pomoćni biskupi

Mijo Gorski (Zagreb) • Ivan Šaško (Zagreb) • Ivan Ćurić (Đakovo-Osijek)

grkokatolički biskup
vojni biskup
apostolski nuncij
naslovni biskupi
povijesnih
hrvatskih biskupija
Catholic-hierarchy.org
v • u
(Nad)biskupi salonitanski, splitski, makarski i splitsko-makarski
Salonitanski biskupi
Sv. Venancije (250. – 257.) • Sv. Dujam (284. – 304.) • Prim (305. – 325.) • Maksim I. (326. – 346.) • Leontije (365. – 381.) • Gajan (381. – 391.) • Simferij (391. – 405.) • Hezihij (405. – 426.) • Pashazij (426. – 443.) • Cezarij (443. – 460.) • Justin (460. – 473.) • Glicerije (474. – 480.) • Honorije I. (481. – 505.) • Januarije (505. – 510.) • Stjepan (510. – 527.) • Honorije II. (528. – 547.) • Fortinijan (547. – 554.) • Petar (554. – 562.) • Probin (562. – 566.) • Natalij (582. – 592.) • Maksim II. (596. – 610.) • Teodor (610. – 614.)
Makarski biskupi
Stjepan (oko 533.) • Valentin (1320. – 1367.) • Ivan I. (1367. – 1369.) • Jakov (1369. – 1389.) • Ivan II. (1389. – 1445.) • Franjo (1445. – 1472.) • Andrija (1472. – ?) • • • Bartul Kačić-Žarković (1615. – 1645.) • Petar Kačić-Šilje (1646. – 1660.) • Marijan Lišnjić (1664. – 1686.) • Nikola Bijanković (1698. – 1730.) • Stjepan Blašković (1731. – 1776.) • Fabijan Blašković (1777. – 1819.)
Splitski nadbiskupi
Ivan I. Ravenjanin (7. st.) • Petar I. (?) • Marijan (?) • Martin I. (?) • Leon (?) • Petar II. Splićanin (840. – 860.) • Justin (860. – 876.) • Marin (881. – 886.) • Teodozije Ninski (887. – 890.) • Petar III. Splićanin (893. – 912.) • Ivan II. (914. – 925.)
Splitski nadbiskupi
i metropoliti
Ivan II. (925. – 928.) • Januarije II. (?) • Frontinijan (?) • Martin II. (970. – 1000.) • Pavao (1015. – 1030.) • Martin III. (1030.) • Dobralj (1030. – 1050.) • Ivan IV. (1050. – 1059.) • Lovro Dalmatinac (1059. – 1099.) • Krescencije Rimljanin (1100. – 1114.) • Manases (1112.) • Grgur (1135.) • Gandino Splićanin (1136. – 1158.) • Absalom (1159. – 1161.) • Petar VI. (1161. – 1165.) • Albert kardinal de Morra (1166.) • Gerardo Veronski (1167. – 1175.) • sv. Rajnerije mučenik (1175. – 1180.) • Petar VII. Ugrin (1185. – 1187.) • Petar VIII. (1188. – 1196.) • Bernard I. iz Perugie (1198. – 1217.) • Slavić (1217. – 1219.) • Guncel (1221. – 1242.) • Stjepan (II.) Babonić, bl. (1242. – 1243.) • Toma Arhiđakon Splićanin (1243. – 1244.) • Hugrin (1245. – 1248.) • Ivan V., bp (1248.) • Rogerije iz Apulije (1249. – 1266.) • Ivan VI. (1266. – 1294.) • Jakob Arhiđakon (1294. – 1297.) • Petar IX. (1297. – 1324.) • Belijan (1324. – 1328.) • Dominik Luccari Splićanin (1328. – 1348.) • bl. Peregrin Saksonac (1348.) • Hugolin Branca (1349. – 1388.) • Andrija I. Gualdo (1388. – 1402.) • Marin a Cutheis (1402.) • Peregrin od Aragonije (1403.) • Dujam II. de Judicibus Splićanin (1407. – 1420.) • Petar X. Dišković (1413. – 1426.) • Franjo Malipiero (1427. – 1428.) • Bartol I. kardinal Zabarella (1428. – 1439.) • Jakobin Badoer (1439. – 1451.) • Lovre II. Zanne (1452. – 1473.) • Petar Riario (1473. – 1474.) • Ivan VII. Zanetin (1474. – 1476.) • Petar XI. kardinal Foscari (1476. – 1479.) • Bartol II. Averoldo (1479. – 1503.) • Bernard II. Zanne (1503. – 1514.) • Andrija II. Corner (1527. – 1536.) • Marko Corner (1536.) • Alojzije Michieli (1566. – 1575.) • Ivan Dominik Marcot (1575. – 1602.) • Markantun de Dominis (1602. – 1616.) • Sforza Ponzoni (1616. – 1640.) • Leonard Bondumier (1641. – 1667/8.) • Bonifacije Albani (1668. – 1678.) • Stjepan I. Cosmi (1678. – 1708.) • Stjepan II. Cupilli (1708. – 1720.) • Ivan Krstitelj Laghi (1720. – 1730.) • Antun Kadčić (1730. – 1746.) • Pacifik Bizza (1746. – 1756.) • Nikola Dinarić (1756. – 1765.) • Ivan Luka de Garagnin (1765. – 1784.) • Lelije de Cippiko (1784. – 1807.)
Splitsko-makarski biskupi
Pavao Klement Miošić (1829. – 1837.) • Beninj Albertini, bp (1839.) • Josip Godeassi (1840. – 1843.) • Alojzije Marija Pini (1844. – 1865.) • Marko Kalogjera (1866. – 1888.) • Filip Frano Nakić (1889. – 1910.) • Antun Đivoje (1911. – 1917.) • Juraj Carić (1918. – 1921.) • Kvirin Klement Bonefačić (1923. – 1954.) • Frane Franić (1954. – 1969.)
Splitsko-makarski nadbiskupi i metropoliti
Frane Franić (1969. – 1988.) • Ante Jurić (1988. – 2000.) • Marin Barišić (2000. – 2022.) • Dražen Kutleša (2022. – )
v • u
Predsjednici Hrvatske biskupske konferencije
Franjo Kuharić (1993. – 1997.) • Josip Bozanić (1997. – 2007.) • Marin Srakić (2007. – 2012.) • Želimir Puljić (2012. – 2022.) • Dražen Kutleša (2022. – )
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Dražen_Kutleša&oldid=7045686"