Franjo Salis-Seewis – Wikipedija

Franjo Salis-Seewis
zagrebački pomoćni biskup naslovni biskup korikski
Crkva	Katolička Crkva
Metropolija	Zagrebačka
Imenovan	23. travnja 1926.
Služba završila	27. listopada 1967.
Prethodnik	Josip Lang
Nasljednik	Josip Salač
Redovi
Ređenje	1. kolovoza 1897.
Posvećenje	4. srpnja 1926. posvetitelj Antun Bauer
Osobni detalji
Rođen	15. siječnja 1872. Karlovac
Umro	27. listopada 1967. Zagreb
Nacionalnost	Hrvat
Denominacija	katolik

Franjo Salis Seewis (rođen kao Franz Emil Dietegen von Salis, Karlovac, 15. siječnja 1872. - Zagreb, 27. listopada 1967.) bio je hrvatski katolički svećenik i pomoćni biskup zagrebački. Tijekom svog dugog života obnašao je nekoliko značajnih crkvenih dužnosti u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Bio je upravitelj Zagrebačke nadbiskupije tijekom zatočeništva nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Podrijetlo

[uredi | uredi kôd]

Rođen je kao najmlađi sin k.k. satnika Gaudencija grofa Salis-Seewisa i njegove žene Wilhelmine (Vranyczany von Dobrinović). Otac mu je umro 1873. u 41. godini. Imao je tri brata i tri sestre.^[1] Njegov brat je Ivan Salis Seewis, general austrougarske vojske. Njegovi preci s očeve strane bili su pripadnici Švicarske garde i švicarski plemići. Njegova majka potječe iz stare hrvatske plemićke obitelji.

Crkvena služba

[uredi | uredi kôd]

Školovao se na Sveučilištu u Innsbrucku i na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen je 1. kolovoza 1897. godine, u dobi od 25 godina. Nakon gotovo tri desetljeća svećeničke službe, 23. travnja 1926. imenovan je pomoćnim biskupom zagrebačkim i naslovnim biskupom Korika (Corycus). Biskupsko ređenje primio je 4. srpnja 1926. godine. Glavni zareditelj bio je zagrebački nadbiskup Antun Bauer, uz suzareditelje biskupa Antona Akšamovića i biskupa Dominika Premuša.^[2]

Uloga tijekom Stepinčeva zatočeništva

[uredi | uredi kôd]

Posebno značajno razdoblje njegove službe bilo je od 1946. do 1954. godine, kada je obnašao dužnost upravitelja Zagrebačke nadbiskupije tijekom zatočeništva nadbiskupa Alojzija Stepinca.^[3] U tom razdoblju vodio je nadbiskupiju u izazovnim poslijeratnim okolnostima, kada je Katolička Crkva bila izložena značajnim pritiscima komunističkog režima. Njegov tajnik bio je svećenik Stjepan Kranjčić, koji je umro na glasu svetosti.

Franjo Šeper proglašen je nadbiskupom koadjutorom 1954. godine pa je od onda on bio upravitelj Zagrebačke nadbiskupije, a Franjo Salis-Seewis nastavio je biti pomoćni biskup zagrebački.

Umro je 27. listopada 1967. godine, u dobi od 95 godina, kao jedan od najdugovječnijih hrvatskih biskupa.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

↑ Uskočke vojskovođe iz Žumberka Udruga Žumberački uskoci Preuzeto 10. prosinca 2024.
↑ Bishop Franjo Salis-Seewis † catholic-hierarchy.org Preuzeto 10. prosinca 2024.
↑ Zagrebačka nadbiskupija u 20. stoljeću Zagrebačka nadbiskupija Preuzeto 10. prosinca 2024.

v • u Zagrebački biskupi i nadbiskupi

biskupi	Duh (1094.) • Bartolomej (1095.) • Sigismund (1102.) • Manases (1103. – 1113.) • Francika (1116. – 1131.) • Macilin (1131. – 1140.) • Verblen (1142. – 1155.) • Gotšald (1156. – 1161.) • Bernald (1162. – 1172.) • Prodan (1172. – 1185.) • Ugrin Csák (1185. – 1188.) • Dominik (1193. – 1205.) • Gothard (1205. – 1214.) • Stjepan I. (1215. – 1225.) • Stjepan II. Babonić (1225. – 1247.) • Filip od plemena Churla (1248. – 1262.) • Farkazij (1263.) • Timotej (1263. – 1287.) • Antun (1287.) • Ivan I. (1288. – 1295.) • Mihalj od plemena Bew (1295. – 1303.) • Augustin Kažotić (1303. – 1322.) • Jakob I. (1322. – 1326.) • Ladislav iz Kabola (1326. – 1343.) • Jakob iz Piacenze (1343. – 1348.) • Dionizije Lacković (1349.) • Nikola I. (1350. – 1356.) • Stjepan Kaniški (1356. – 1375.) • Demitrij (1376. – 1378.) • Pavao Horvat (1379. – 1386.) • Ivan Smilo Bohemus (1386. – 1394.) • Ivan Šipuški (1394. – 1398.) • Eberhard Alben (1397. – 1406.) • Andrija Scolari (1406. – 1409.) • Eberhard Alben (ponovo) (1410. – 1420.) • Ivan Alben (1421. – 1433.) • Ivan (zagrebački biskup) (oko 1437.) • Abel Kristoforov, Korčulanin (1438.) • Benedikt de Zolio (1440. – 1454.) • Toma de Debrenthe (1454. – 1464.) • Demetrij Čupor Moslavački (1465. – 1466.) • Osvald Tuz (1466. – 1499.) • Luka Baratin de Segedino (1500. – 1510.) • Toma Bakač (1511.) • Ivan Bakač Erdödy (1511. – 1518.) • Šimun Erdödy (1519. – 1543.) • Nikola Olah (1543. – 1548.) • Volfgang de Gyulay (1548. – 1550.) • Pavao I. Gregorijanec (1550. – 1557.) • Matija Bruman (1558. – 1563.) • Juraj Drašković (1564. – 1578.) • Ivan Kranjčić Moslavački (1578. – 1584.) • Petar Herešinec (1585. – 1588.) • Gašpar Stankovački (1588. – 1596.) • Nikola Stepanić Selnički (1598. – 1602.) • Šimun Bratulić (1603. – 1611.) • Petar Domitrović (1611. – 1628.) • Franjo Ergelski Hasanović (1628. – 1637.) • Benedikt Vinković (1637. – 1642.) • Martin Bogdan (1643. – 1647.) • Petar Petretić (1648. – 1667.) • Martin Borković (1667. – 1687.) • Aleksandar Ignacije Mikulić Brokunovečki (1688. – 1694.) • Stjepan Seliščević (1694. – 1703.) • Martin Brajković (1703. – 1708.) • Mirko Eszterházy (1708. – 1722.) • Juraj Branjug (1723. – 1748.) • Franjo Klobusiczky (1748. – 1751.) • Franjo Thauzy (1751. – 1769.) • Ivan Krstitelj Paxy (1770. – 1772.) • Josip Galjuf (1772. – 1786.) • Maksimilijan Vrhovac (1787. – 1827.) • Aleksandar Alagović (1829. – 1837.) • Juraj Haulik (1837. – 1853.)

nadbiskupi	Juraj Haulik (1853. – 1869.) • Josip Mihalović (1870. – 1891.) • Juraj Posilović (1894. – 1914.) • Antun Bauer (1914. – 1937.) • Alojzije Stepinac (1937. – 1960.) • Franjo Šeper (1960. – 1970.) • Franjo Kuharić (1970. – 1997.) • Josip Bozanić (1997. – 2023.) • Dražen Kutleša (od 2023.)

pomoćni biskupi	Juraj od Topuskog, O. Cist. (1488.) • Istvan Harztovuyeza (1498. – 1505.) • Etienne (1504. – 1519.) • Michael Herchi de Vadast (1521.) • Polydor de Brixen, O. Cist. (1524. – 1534.) • Paulus Zandinus (1536.) • Nicolaus Don (1571.) • Josip Žalec (1821. – 1833.) • Joannes Kraly (1854. – 1883.) • Pavao Gugler (1868.) • Luka Petrović (1868.) • Ivan Pavlešić (1871. – 1893.) • Franjo Gašparić (1884. – 1897.) • Ivan Krstitelj Krapac (1904. – 1910.) • Blaž Švinderman (1904. – 1915.) • Josip Lang (1915. – 1924.) • Dominik Premuš (1915. – 1934.) • Franjo Salis-Seewis (1926. – 1967.) • Josip Lach (1939. – 1983.) • Franjo Kuharić (1964. – 1970.) • Josip Salač (1970. – 1975.) • Mijo Škvorc, DI (1970. – 1989.) • Đuro Kokša (1978. – 1998.) • Juraj Jezerinac (1991. – 1997.) • Marko Culej (1992. – 1997.) • Vlado Košić (1998. – 2009.) • Josip Mrzljak (1998. – 2007.) • Valentin Pozaić, DI (2005. – 2017.) • Ivan Šaško (od 2008.) • Mijo Gorski (od 2010.)

catholic-hierarchy.org