Markantun de Dominis
Monsinjor Markantun de Dominis | |
---|---|
splitski nadbiskup i metropolit primas Dalmacije i cijele Hrvatske | |
Rođen | 1560. Rab |
Umro | 8. rujna 1624. Rim |
Služba | 1602.-1616. |
Portal: Kršćanstvo | |
Portal o životopisima |
Markantun de Dominis (hrv. Marko Antun Domnianić ili Marko Antun Gospodnetić,[1][2] Rab, 1560. - Rim, 8. rujna 1624.), hrvatski isusovac, polihistor, matematičar, fizičar i filozof. Bio je senjski biskup (1600. – 1602.), splitski nadbiskup i primas Dalmacije i cijele Hrvatske (1602. – 1616.).[3]
Rodom je od plemićke obitelji Dominis s otoka Raba, koja po predaji potječe od krčkih knezova Frankapana.
U Windsoru u Engleskoj bio je dekan od svibnja 1618. do ožujka 1622., kada je podnio ostavku na taj položaj.[4] Na zahtjev isusovačkih poglavara djelovao je u Padovi i Bresciji gdje je predavao retoriku, matematiku, logiku i filozofiju.[5]
Godine 1596. istupio je iz isusovačkog reda i postao upravitelj senjske biskupije.
U Senju je biskupsko mjesto ostalo upražnjeno smrću dotadašnjeg biskupa, njegova strica.[6]
U Senju se zadržao dvije godine, da bi ga 15. studenog 1602. godine papa Klement VIII. imenovao splitskim nadbiskupom. U Splitu je napisao životno djelo De republica ecclesiastica u kojem se zalaže za dijalog unutar Crkava i njihovo ujedinjenje što ga čini pretečom ekumenizma.[7]
U periodu 1604. – 1607. boravio je u Rimu i Veneciji, a potom se vraća u Split gdje piše traktat De radiis visus et lucis in vitris, perspectivis et iride, objavljen u Veneciji 1611. godine. Godine 1615. sukobio se s klerom i drugim biskupima, nakon čega je otišao u Veneciju i odrekao se titule splitskog nadbiskupa (1616.). U Heidelbergu objavio je žestoku kritiku Katoličke Crkve. Iz Njemačke odlazi u Englesku, gdje mu je u Cambridgeu dodijeljen doktorat teologije čime je postao prvi Hrvat koji je na nekom engleskom sveučilištu dobio tu titulu.[7]
U Londonu je 1617. godine objavio prvi svezak knjige De republica ecclesiastica koja uskoro potom dolazi na Index Librorum Prohibitorum. Iste godine držao je predavanja u Oxfordu i Cambridgeu.
Godine 1622., nakon izbora pape Grgura XV. napustio je London i preko Bruxellesa vratio se u Rim. Dvije godine kasnije došao je u sukob s Inkvizicijom, proglašen je heretikom, te zatočen u dvorac Sant Angelo, gdje je umro prirodnom smrću.[3] Nakon smrti, 20. prosinca je nad njegovim lešom proglašena osuda u crkvi Santa Maria iznad Minerve.
Odredbom je njegov leš izvađen iz lijesa, provučen ulicama Rima, i javno spaljen u Campo di Fiori, te bačen u Tiber skupa s njegovim pisanim djelima, 21. prosinca 1624. godine.[6]
U 16. stoljeću pokusima je istraživao disperziju bijele svjetlosti i na taj način tumačio pojavu duge. U djelu Euripus seu de fluxu et reflexu maris sententia (1624.) objašnjava da je uzrok plimi i oseki mora utjecaj Sunca i Mjeseca na morske vode.[7] Početkom 18. stoljeća, Newton u svom djelu Optics (1704.) odaje priznanje Dominisu za objašnjenje duge pomoću dvaju lomova i jednog odbijanja svjetlosti na kapljicama kiše.
- ↑ Tudjina, Vesna, Ime, prezime i godina rođenja M. A. de Dominisa, u Senjski zbornik 33, 45-50 (2006.)
- ↑ HKV
- ↑ a b Markantun de Dominis - amoic.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. prosinca 2011. Pristupljeno 29. listopada 2011. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Pivčević 1983, str. 179.
- ↑ Pivčević 1983, str. 180.
- ↑ a b Pivčević 1983, str. 178.
- ↑ a b c Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. V., str. 162.
- Pivčević, Edo. 1983. Kako je de Dominis postao senjski biskup. Crkva u svijetu. Sveučilište u Splitu - Katolički bogoslovni fakultet. Split. 18 (2): 178–181
Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
---|---|---|
prethodnik Antun de Dominis |
senjski biskup 1600.–1602. |
nasljednik Marcello Marchesi |
prethodnik Ivan Dominik Marcot |
splitski nadbiskup 1602.–1616. |
nasljednik Sforza Ponzoni |
|