Hvarska biskupija
| Hvarska biskupija Dioecesis Pharensis | |
|---|---|
 Hvarska katedrala
| |
| Područje | |
| Država | Hrvatska |
| Metropolija | Splitsko-makarska |
| Statistika | |
| Površina | 807 km2 |
| Katolici | 22.931 |
| Podatci | |
| Obred | Latinski |
| Osnovana | 1147. (kao Hvarska biskupija) |
| Promjena statusa | 14. siječnja 1889. (promjena imena u Hvarsko-bračko-viška biskupija)[nedostaje izvor] |
| Katedrala | Katedrala sv. Stjepana, Hvar |
| Vodstvo | |
| Papa | Franjo |
| Biskup | Ranko Vidović |
| Ostalo | |
| Službene stranice | Službena stranica |
| Stanje od | 4. ožujka 2021. |
Hvarska biskupija (lat. Dioecesis Pharensis), poznata i kao Hvarsko-bračko-viška biskupija (lat. Dioecesis Pharensis, Brazensis et Lissensis), rimokatolička biskupija u sastavu splitske metropolije, osnovana u 12. stoljeću.
U prošlosti se biskupija najčešće bilježila kao Hvarska ili Otočka. Kroz 19. st. koristi se naziv Hvarsko-bračka biskupija. Od vremena biskupa Fulgencija Careva službeno ime biskupije je Hvarsko-bračko-viška biskupija,[nedostaje izvor] ali se češće koristi njezin skraćeni naziv Hvarska biskupija. Službeni dokumenti Svete Stolice u XX. stoljeću koriste ime Hvarska biskupija - apostolsko pismo Slavorum gentem (1901.),[1] apostolska konstitucija Qui vicariam (1969.),[2] pismo kojim se kardinal Kuharić imenuje posebnim izaslanikom za 850. godišnjicu biskupije (1997.),[3] kao i u službenim priopćenjima povodom imenovanja novih biskupâ.
Hvarska biskupija obuhvaća srednjodalmatinske otoke Hvar, Brač i Vis te niz manjih otočića uključujući Paklene otoke, Šćedro, Biševo i Palagružu. Podređena je Splitsko-makarskoj metropoliji.
Hvarska biskupija Episcopia pharensis osnovana je 1147., iako neki povjesničari drže da je to bila 1145., 1150. ili 1154. godina. Prvi biskup bio je Zadranin Martin I. Manzavini. Do 14. st. Hvarska je biskupija obuhvaćala, osim današnja tri otoka, još i Korčulu, Mljet te Makarsko primorje.
Prvo sjedište Hvarske biskupije bio je ondašnji Civitas Vetus Stari Grad, a 1278. g. premješteno je u grad Hvar. Neki povjesničari o prvom sjedištu biskupije još uvijek vode polemiku tvrdeći da je sjedište od početka bilo u gradu Hvaru koji se kao naselje Civitas Nova prvi put spominje tek u 13. stoljeću.
Hvarska biskupija imala je dosad 55 biskupa, od kojih su dva bila kardinali, a više njih naslovni nadbiskupi. U posljednje vrijeme posebno se istaknuo biskup Mihovil Pušić, jedan od predvodnika liturgijskog pokreta u Hrvatskoj. Današnji biskup je Ranko Vidović.
- Martin I. Manzavini (1145. – 1175.)
- Lukar Čiklin (1175. – 1177.)
- Martin I. Manzavini (po drugi put) (1177. – 1184.)
- Nikola I. Manzavini (1184. – 1198.)
- Miha (Mihovil I.) Picijev (1198. – 1228.)
- Nikola II. (1230. – 1260.)
- Dobronja (1260. – 1280.)
- Šimun (1281. – 1289.)
- Dujam I. (1289. – 1304.)
- fra Gabrijel (1308. – 1312.)
- Grgur De Madiis (1313. – 1323.)
- Vito Botono (1322.)[4][5]
- Stjepan I. (1323. – 1326.)
- Luka I. (1328. – 1337.)
- Ivan I. (1341. – 1348.)
- Stjepan II. Ciga (1348. – 1384.)
- Vito Botono ml. (1349.)[4][5]
- Benevent (1385. – 1412.)
- fra Juraj I. (1412. – 1420.)
- Dujam II. Hranković (1421. – 1422.)
- fra Juraj I. (po drugi put) (1423. – 1428.)
- fra Toma Tomasini (1429. – 1463.)
- Nikola III. de Crucibus (1463. – 1473.)
- Lovro Michaeli (1473. – 1486.)
- Jerolim I. Diedo (1486. – 1492.)
- Bernardin de Fabiis (1492. – 1510.)
- Frane Pritić (1510. – 1523.)
- Ivan II. Krstitelj kard. Pallavicini (1523. – 1524.)
- Zaharija I. Trevisani (1524. – 1537.)
- Jerolim II. Argentini (1537. – 1549.)
- Marko Malipiero (1549. – 1553.)
- Zaharija II. kard. Delfino (1553. – 1574.)
- Martin II. De Martinis (1574. – 1581.)
- Petar I. Cedulin (1581. – 1634.)
- Nikola IV. Zorzi (1635. – 1644.)
- Vinko Milani (1644. – 1666.)
- Ivan III. de Andreis (1667. – 1676.)
- Jerolim III. Priuli (1676. – 1692.)
- fra Ivan IV. Toma Rovetta (1693. – 1704.)
- fra Rajmund Asperti (1704. – 1722.)
- Dominik Nikola Condulmer (1723. – 1759.)
- Cezar Bonajuti (1736. – 1759.)
- Antun Bečić (1759. – 1761.)
- fra Joakim Marija Pontalti (1761. – 1767.)
- Petar II. Riboli (1767. – 1783.)
- fra Ivan V. Dominik Stratiko (1784. – 1799.)
- Anđeo Petar Galli (1801. – 1812.)
- Ivan VI. Skakoc (1822. – 1837.)
- Filip Dominik Bordini (1839. – 1865.)
- Juraj II. Duboković (1866. – 1874.)
- Andrija Illić (Ilić, Ilijić) (1876. – 1887.)
- fra Fulgencije Carev (1888. – 1901.)
- fra Jordan Zaninović (1903. – 1917.)
- Luka II. Papafava (1919. – 1925.)
- Mihovil Pušić (1926. – 1968.)
- Celestin Duje Bezmalinović (1968. – 1989.)
- Slobodan Štambuk (1989. – 2018.)
- Petar Palić (2018. – 2021.)
- Ranko Vidović (2021.-)
Zaštitnik biskupije je sv. Stjepan I., papa i mučenik. Njegove je relikvije (glavu) 1899. g. hvarskom biskupu Fulgenciju Carevu poklonio mletački patrijarh Giuseppe Sarto, kasniji papa sv. Pio X.
Sv. Stjepan je ujedno i zaštitnik grada Hvara te otoka Hvara i Visa.
Suzaštitnik biskupije (ujedno i grada, otoka te otoka Visa) je sv. Prošper, mučenik, čije je relikvije u 17. st. iz Rima donio biskup Ivan de Andreis.
Zaštitnik otoka Brača je sv. Juraj.
- Naslovni vinkovački nadbiskup Nikola Eterović, apostolski nuncij u Njemačkoj
- Tonči Matulić, pročelnik Katedre moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu
- Jure Martinić povjesničar i župnik u Postirama
- Slobodan Štambuk umirovljeni biskup
- Ranko Vidović djecezanski biskup
- ↑ Leon XIII. 1. kolovoza 1901. Slavorum gentem. vatican.va (latinski). Pristupljeno 9. ožujka 2018.
- ↑ Pavao VI. 27. srpnja 1969. Qui vicariam. vatican.va (latinski). Pristupljeno 9. ožujka 2018.
- ↑ Ivan Pavao II. 2. kolovoza 1997. Epistula data Francisco S.R.E. Cardinali Kuharic. vatican.va (latinski). Pristupljeno 9. ožujka 2018.
- ↑ a b Proleksis enciklopedija Botono (Butovane, Botonis). Ažurirano: 10. travnja 2014. (pristupljeno 3. studenoga 2016.)
- ↑ a b Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 141-2
- Službene stranice Hvarske biskupije Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. prosinca 2019. (Wayback Machine)
| ||||||||||||||||||||||||||