Želimir Puljić
| Njegova preuzvišenost Želimir Puljić | |
|---|---|
| zadarski nadbiskup u miru | |
 | |
| Crkva | Katolička Crkva |
| Nadbiskupija | Zadarska |
| Metropolija | izravno pod Vatikanom |
| Imenovan | 15. ožujka 2010. |
| Prethodnik | Ivan Prenđa |
| Nasljednik | Milan Zgrablić |
| Druge službe | Dubrovački biskup (1989. – 2010.)Zadarski nadbiskup (2010. – 2023.) predsjednik HBK (2012. – 2022.) Splitsko-makarski apostolski upravitelj (2023.) |
| Redovi | |
| Ređenje | 24. ožujka 1974. zareditelj Agnelo Rossi |
| Posvećenje | 14. siječnja 1990. posvetitelj Franjo Kuharić |
| Osobni detalji | |
| Rođen | 7. ožujka 1947. Kamena |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Denominacija | katolik |
| Roditelji | Ivan i Ana (rođ. Raguž) |
| Obrazovanje | Diplomirani teolog Doktor psiholoških znanosti |
| Geslo | Jedinstvo, sloboda, ljubav (Unitas, libertas, caritas) |
| Grb |  |
Želimir Puljić (Kamena, 7. ožujka 1947.) prelat je Katoličke Crkve i zadarski nadbiskup u miru. Papa Franjo imenovao ga je 14. veljače 2023. godine apostolskim upraviteljem splitsko-makarskim te u toj službi ostaje sve do 8. rujna 2023. godine kada je za splitsko-makarskog nadbiskupa imenovan Zdenko Križić, dotadašnji biskup gospićko-senjski. Prethodno je bio biskup dubrovački (1989. – 2010.), nadbiskup zadarski (2010. – 2023.) i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (2012.- 2022.).
Puljić je u obitelji Ivana i Ane (rođ. Raguž), 7. ožujka 1947., u Kamenoj kraj Mostara. Osnovnu školu pohađao je u Blagaju i Mostaru, a završio je u Požegi gdje su mu se preselili roditelji.[1] Klasičnu gimnaziju pohađao je u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku od 1962. do 1966. godine.[1] Od 1966. do 1970. pohađao je teološki studij u Splitu, a nastavio u Rimu na Papinskom sveučilištu Urbaniani. U Rimu je 1978. postigao diplomu licencijata iz pastoralne teologije na Lateranskom sveučilištu.[1] Uz studij teologije, završio je i fakultet Odgojnih znanosti na Salezijanskom sveučilištu u Rimu gdje je doktorirao iz psihologije na Papinskom salezijanskom sveučilištu 12. ožujka 1980. godine.[1]
Za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je 24. ožujka 1974. u Rimu. Po završetku studija na Katoličkoj bogosloviji u Sarajevu vršio je službu prefekta studenata (1978. – 1980.), prefekta studija (1980. – 1986.) i rektora bogoslovije (1986. – 1989.). Na teologiji je predavao kolegije Opća psihologiju, Psihologija religije i Katehetika.[1]
Dubrovačkim biskupom imenovao ga je papa Ivan Pavao II. 7. prosinca 1989. godine, a za biskupa je zaređen 14. siječnja 1990. godine u Dubrovniku.[1] Glavni posvetitelj bio je kardinal Franjo Kuharić, a suposvetitelji msgr. Ante Jurić i msgr. Pavao Žanić.[2]
Dana 15. ožujka 2010. godine papa Benedikt XVI. imenovao ga je zadarskim nadbiskupom. U službu je uveden 24. travnja 2010. godine.[1] Dana 14. siječnja 2023., Tiskovni ured Svete Stolice priopćio je kako je papa Franjo prihvatio njegovo odreknuće od pastoralnoga upravljanja Zadarskom nadbiskupijom zbog navršene kanonske dobi.[1] Dana 14. veljače 2023. godine Tiskovni ured Svete Stolice objavio je dekret o njegovu imenovanju apostolskim administratorom Splitsko-makarske nadbiskupije.[1]
Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji obavljao je razne službe: član Stalnog vijeća HBK (1996. – 2002.), predsjednik Vijeća za obitelj (1991. – 1998.), član Komisije za Hrvatski zavod Sv. Jeronima u Rimu (1997. – 2002.), član Komisije za uređenje odnosa s državom (1996. – 2002.) te predsjednik HBK (1999. – 2002.).[1] Također, bio je i predsjednik Vijeća HBK za kulturu i crkvena kulturna dobra, predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu te član Biskupske komisije HBK za odnose s Europskom unijom.[1]
Od 29. rujna 1995. godine član je Europske akademije znanosti i umjetnosti. Bio je član Upravnog vijeća Sveučilišta u Zagrebu (1993. – 1995.) te član Savjeta Sveučilišta u Dubrovniku (2005. – 2009.).[1]
Autorske i uredničke knjige:[1]
- „Josip Stadler” (Sarajevo, 1989.)
- „Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne”, (Sarajevo, 1991.)
- „Vatikan i Dubrovnik” (Dubrovnik, 1994.)
- „Častimo te križu sveti” (Dubrovnik, 1997.)
- „Euharistija izgrađuje Crkvu” (Dubrovnik, 2000.)
- „1000 godina Dubrovačke nadbiskupije” (Dubrovnik, 2000.)
- „Josip M. Carević – dubrovački biskup” (Dubrovnik, 2002.)
- „Obitelj – snaga Crkve i naroda” (Dubrovnik, 2004.)
- „Rođeni iz ljubavi Kristove” (Dubrovnik, 2010.)
- „Zadarski govori i razgovori” (Zadar, 2015.)
- „Djeliteljima svetih tajni” (Zadar, 2020.)
Od 2019. do 2022. priredio je 14 knjižica u nakladi Nadbiskupskog ordinarijata Zadar u kojima razmatra crkvene i društvene teme.[1]
- Jakša Raguž (prir.) „Ohrabri se, narode moj!: Djelovanje biskupa dubrovačkog mons. dr. Želimira Puljića u razdoblju pada komunizma i Domovinskog rata 1990. – 1993.”, Samobor–Dubrovnik–Zagreb, 2011.
- Tomo Vukšić (prir.), „U jedinstvu, slobodi i ljubavi: zbornik u povodu 25. obljetnice biskupske službe mons. dr. Želimira Puljića”, Zadar–Dubrovnik–Sarajevo–Mostar, 2015.
- Životopis apostolskog upravitelja Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimira Puljića. Informativna katolička agencija. Pristupljeno 14. veljače 2023.
- Archbishop Želimir Puljić. Catholic-Hierarchy.org. Pristupljeno 14. veljače 2023.
| Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
|---|---|---|
| prethodnik Severin Pernek |
Dubrovački biskup 1989. – 2010. |
nasljednik Mate Uzinić |
| prethodnik Ivan Prenđa |
Zadarski nadbiskup 2010. – 2023. |
nasljednik Milan Zgrablić |
| |||||