Wikipedija:Izabrani članci/2018.
Izabrani članci/1, 2018.
Prvi predstavnik anatomski modernog čovjeka bio je tzv. arhajski Homo sapiens koji se razvio u razdoblju prije 400.000 do 250.000 godina kad je populacija neandertalaca postupno opadala. Suvremeni genetički dokazi ukazuju da više haplotipa u genskom kodu sadašnjih ljudi koji nisu iz Afrike vuče podrijetlo iz DNA neandertalaca i drugih hominina, kao npr. "denisovskog čovjeka". Otprilike 6 % sadašnjeg genskog koda neafričkih naroda mogu se pripisati drugim vrstama hominina, naročito neandertalcima, dokazujući tako da je dolazilo do križanja različitih vrsta roda Homo.
Anatomski moderni ljudi razvijaju se iz arhajske vrste Homo sapiens u srednjem paleolitiku, otprilike prije 200,000 godina. Prijelaz na modernitet u ponašanju s pojavom uporabe simbola, jezika i specijaliziranog kamenog oruđa dogodio se prije otprilike 50,000 godina iako postoje hipoteze da se moderno ponašanje možda pojavilo već s pojavom anatomski modernih ljudi.
→ {{Izabrani članci/1, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/2, 2018.
_01.jpg)
Žene u Starom Rimu, koje su bile rođene slobodne, smatrane su građankama (cives), ali nisu mogle glasovati i obavljati političke funkcije. Zbog njihove ograničene uloge u javnom životu rimski povjesničari žene spominju rjeđe nego muškarce. Međutim, premda rimske žene nisu imale neposrednu političku moć, one koje su potjecale iz bogatih ili moćnih obitelji mogle su vršiti utjecaj putem privatnih pregovora.
Među Rimljankama koje su nesumnjivo ostavile traga u povijesti nalaze se: polulegendarne Lukrecija i Klaudija Kvinta, čiji su doživljaji poprimili mitski značaj; snažne žene iz doba Republike kakve su bile Kornelija, majka braće Grakha, i Fulvija, koja je zapovijedala vojskom i izdavala novac sa svojim likom; žene iz julijevsko-klaudijevske dinastije, prije svih Livija, koja je doprinijela osnivanju carskih običaja (mores); te carica Helena, koja je značajno doprinijela širenju kršćanstva.
Kao i u slučaju muškaraca, žene koje pripadaju eliti i njihova politički važna djela nadmašuju u povijesnom pamćenju one nižeg društvenog statusa. Na natpisima i epitafima iz svih dijelova Rimskog Carstva nalaze se imena mnogih žena, ali rijetko kad pružaju neke dodatne informacije o njima. Neki živi opisi svakodnevnog života sačuvani su u rimskim književnim djelima, osobito u komediji, satiri i poeziji.
→ {{Izabrani članci/2, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/3, 2018.
Baski (baskijski: Euskaldunak) su autohtona etnička skupina uglavnom nastanjuju Baskiju- područja Španjolske i Francuske uz Atlantski ocean (Biskajski zaljev). Njihova povijest, dakle, povezana je sa španjolskom i francuskom poviješću i s povijesti mnogih drugih prošlih i sadašnjih zemalja, osobito u Europi i Americi, gdje je velik broj njihovih potomaka ostao vezan za svoje svoje korijene, okupljajući se oko baskijskih klubova.
Baski u današnjim španjolskim i francuskim okruzima u Baskiji uspjeli su zadržati velik stupanj samouprave u svojim općinama, praktički funkcionirajući u početku kao zasebna nacija-država. Zapadni Baski uspjeli su potvrditi svoju domaću vlast na kraju građanskih ratova Kraljevine Kastilje, polažući zakletvu Izabeli I. od Kastilje u zamjenu za izdašne uvjete za prekomorsku trgovinu i potvrdu o domaćoj vladavini. Njihovi fuerosi priznavali su posebne zakone, poreze i sudove u svakom okrugu.
Baski, osobito pravilno Biskajci, Gipuskoanci i Lapurdijci, oslanjali su se na kitolov, brodogradnju, izvoz željeza u Englesku, kao i trgovinu sa sjevernom Europom i Amerikom tijekom 16. stoljeća, kada su Baski postali gospodari ne samo kitolova, već i Atlantskog oceana. Međutim, pothvat kralja Filipa II. od Španjolske i njegove Armada Invencible godine 1588., u velikoj mjeri oslanjan na teške kitolovke i trgovačke galije zaplijenjene od Baska, pokazao se katastrofalnim. Španjolski poraz izazvao je neposredni kolaps baskijske nadmoći nad oceanima i uspon engleske hegemonije. Kako je lov na kitove opao, gusarenje je procvjetalo.
→ {{Izabrani članci/3, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/4, 2018.
Albrecht Dürer jedan je od najvećih predstavnika renesanse. Učio je crtanje u radionici nürnberškoga slikara M. Wolgemota, gdje je boravio četiri godine, a 1495. prvi put odlazi u Italiju i kopira talijanske majstore. Ujedinio je talijansku ranu renesansu s ekspresivnim stilom njemačkoga reformatorskog doba te došao do novih oblika izražavanja.
Posezao je za mitologijskim, alegoričnim i religioznim temama, ali se bavio i prirodom. Njegovi akvareli krajolika, studije biljaka i životinja svjedoci su njegovog dubokog razumijevanja prirode. U radionici svojeg oca obučen za zlatara, Dürer je do vrhunca razvio drvorez i bakrorez te svojim grafikama odlučujuće utjecao na populariziranje reformatora i humanista. Prvi je njemački umjetnik koji se posvetio teoriji umjetnosti te između ostalog napisao temelje znanosti o proporcijama. Nakon povratka u Nürnberg otvara radionicu i izvodi oltarne slike i portrete, prve bakroreze i niz drvoreza, "Apokalipsa" i "Velika muka". Nakon povratka s drugog putovanja u Italiju nastaju njegovi najvredniji bakrorezi "Vitez", "Đavo i smrt" i "Melankolija" i "Sveti Jeronim u ćeliji". U posljednjoj fazi naslikao je svoj najbolji "Autoportret" i "Četiri apostola", te pisao traktate o slikarstvu. Njegovo ukupno djelo obuhvaća 70 slika, 900 crteža, 100 bakroreza i 350 drvoreza.
→ {{Izabrani članci/4, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/5, 2018.
Philip Seymour Hoffman (23. srpnja 1967. - 2. veljače 2014.) bio je američki filmski i kazališni glumac, redatelj i producent. Najviše poznat po karakternim ulogama koje su obično uključivale likove s dna društva, Hoffman je snimio brojne filmove od ranih 90.-ih godina prošlog stoljeća pa sve do svoje smrti u 46.-oj godini života.
Opčinjen kazalištem još od tinejdžerskih dana, Hoffman je studirao glumu na njujorškom sveučilištu Tisch School of the Arts. Svoju je televizijsku karijeru započeo 1991. godine u epizodi serije Zakon i red, a u filmovima se započeo pojavljivati godinu dana kasnije. Za nastupe u sporednim ulogama bio je izrazito cijenjen, a ponajprije se to odnosi na uloge u filmovima kao što su: Sreća (1998.), Patch Adams (1998.), Veliki Lebowski (1998.), Magnolija (1999.), Talentirani gospodin Ripley (1999.), Korak do slave (2000.), Pijani od ljubavi (2002.) i Napokon Polly (2004.).
Povremeno se pojavljivao i u glavnim ulogama, a za portret književnika Trumana Capotea u filmu Capote iz 2005. godine osvojio je mnogobrojna filmska priznanja i počasti, uključujući i prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najbolje glavne muške uloge.
→ {{Izabrani članci/5, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/6, 2018.
Opeklina je vrsta ozljede kože ili potkožnih tkiva izazvana toplinom, električnom strujom, kemijskim tvarima, trenjem ili radijacijom. Opekline koje zahvaćaju samo površinski dio kože nazivamo površinskim opeklinama ili opeklinama prvog stupnja. U slučaju da oštećenje prodre u donje slojeve kože, radi se o opeklini drugog stupnja, dok opekline trećeg stupnja zahvaćaju sve slojeve kože. Opekline koje prodru toliko duboko da osim kože zahvate i potkožna tkiva kao mišiće i kosti definiramo kao opekline četvrtog stupnja.
Liječenje opeklina je različito i ovisi o težini ozljede. Površinske opekline ne predviđaju nikakav poseban tretman osim smanjenja boli analgeticima, dok teške opekline zahtijevaju dugotrajno specifično liječenje u posebno opremljenim centrima. Lijevanje hladne vode može biti korisno kod površinskih opeklina kako bi se smanjila bol i oštećenje kože, ali se dugotrajnim hlađenjem može izazvati hipotermija. Opekline drugog stupnja predviđaju čišćenje vodom i sapunom, te previjanje. Nije sasvim jasno što učiniti s mjehurima, ali najrazumnije je ostaviti ih čitave. Opekline koje zahvaćaju sve slojeve kože (treći stupanj) zahtijevaju kirurško liječenje presađivanjem zdrave kože. Kod opeklina koje zahvaćaju veliku površinu potreba je obilna hidratacija pacijenta intravenoznim putem, pošto je upalni odgovor vrlo jak i ima za poslijedicu gubitak tekućina iz kapilara i edem. Najčešća komplikacija opeklina je infekcija oštećenih tkiva.
Iako su teške i vrlo raširene opekline često smrtonosne, postignuti napredak u terapiji od 1960-ih do danas znakovito je poboljšao prognozu bolesti, pogotovo kod djece i mlađih odraslih pacijenata.
→ {{Izabrani članci/6, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/7, 2018.
.jpg)
A Momentary Lapse of Reason trinaesti je studijski album britanskog progresivnog rock sastava Pink Floyd. Album su 7. rujna 1987. godine objavile diskografske kuće EMI i Columbia Records. Nastao je odlukom gitarista Davida Gilmoura da materijal izvorno snimljen za svoj treći samostalni album objavi na novom albumu Pink Floyda na kojem bi uz njega svirali bubnjar Nick Mason i klavijaturist Richard Wright. Iako zbog legalnih razloga Wright nije mogao ponovno postati član grupe, Wright i Mason pomogli su Gilmouru stvoriti ono što je kasnije postao prvi album Pink Floyda od prosinca 1985. godine, kada je basist, pjevač i glavni pisac pjesama Roger Waters napustio grupu.
A Momentary Lapse of Reason bio je uglavnom sniman u Gilmourovoj preuređenoj plutajućoj kući, Astoriji. Produkciju albuma obilježio je odvijajući pravni spor s Watersom oko toga tko drži pravo na ime Pink Floyd. Spor je bio zaključen nekoliko mjeseci poslije objave albuma. Za razliku od mnogih studijskih albuma Pink Floyda, A Momentary Lapse of Reason ne sadrži neku središnju temu te je umjesto toga kolekcija Gilmourovih pjesama, ponekih napisanih uz pomoć vanjskih suradnika.
Iako je dobio mješovite kritike i poruge kritičara, A Momentary Lapse of Reason bio je prodan u više primjeraka od prethodnog albuma Pink Floyda, The Final Cuta (1983.), i njegovu je objavu podržala uspješna svjetska turneja. U SAD-u je album ostvario četverostruku platinastu nakladu.
→ {{Izabrani članci/7, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/8, 2018.
Brazilska nogometna reprezentacija predstavlja Brazil u međunarodnim nogometnim natjecanjima i pod upravom je Brazilskog nogometnog saveza. Članica je FIFA-e od 1923. godine, a od 1916. godine također je članica i CONMEBOL-a (Južnoameričke nogometne federacije). Brazil je najuspješnija nogometna reprezentacija svijeta u povijesti Svjetskih nogometnih prvenstava koje je osvojila sveukupno pet puta. Također je najuspješnija reprezentacija u Kupu konfederacija s četiri titule.
Na kontinentalnom nivou Brazil je osvojio osam titula Copa America i nalazi se na drugom mjestu reprezentacija s najviše naslova (iza Argentine i Urugvaja koji su osvojili po 14 titula).
Brazil se trenutno nalazi na drugom mjestu FIFA-ine ljestvice najboljih nogometnih reprezentacija svijeta, a ujedno se smatra jednom od najboljih nogometnih nacija u svijetu redovito se nalazivši u vrhu nogometnog svijeta od 60-ih godina prošlog stoljeća naovamo. Brazil je jedina nogometna reprezentacija na svijetu koja je nastupila na svim svjetskim nogometnim prvenstvima do danas. Mnogi komentatori, stručnjaci i bivši igrači smatraju brazilsku nogometnu reprezentaciju iz 1970. najboljom koja je ikada igrala nogomet, a među najboljima se također smatraju i reprezentacije iz razdoblja od 1958. do 1962. te ona iz 1982. godine.
→ {{Izabrani članci/8, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/9, 2018.
Meningitis je upala zaštitnih ovojnica koje obavijaju mozak i leđnu moždinu, a koje poznajemo i kao moždane ovojnice. Upalu mogu prouzročiti infekcije virusima, bakterijama ili drugim mikroorganizmima, rjeđe i lijekovima. Meningitis je bolest koja može ugroziti život, jer je upala u blizini mozga i leđne moždine pa se stoga to stanje smatra hitnim slučajem.
Najčešći simptomi meningitisa su glavobolja i ukočenost vrata koji su povezani s groznicom, smetenošću ili promijenjenim stanjem svijesti, povraćanjem te preosjetljivosti na svjetlost (fotofobija) i glasne zvukove (fonofobija). Djeca često pokazuju samo nespecifične simptome kao što su razdražljivost i mamurluk. Ako se pojavi i osip može se raditi o posebnom uzroku meningitisa. Meningitis uzrokovan meningokoknom bakterijom može, na primjer, pratiti karakterističan osip.
Punkcija likvora dijagnosticira ili isključuje meningitis. Igla se ubode u kanal kralježnice kako bi se izvukao uzorak cerebrospinalne tekućine (CSF), koja okružuje mozak i leđnu moždinu. Cerebrospinalna tekućina se ispituje u laboratoriju. Prvi korak u liječenju akutnog meningitisa je neposredna primjena antibiotika i, ponekad, antivirusnih lijekova. Kortikosteroidi se također mogu primijeniti kako bi se izbjeglo širenje upale. Meningitis može dovesti do ozbiljnih dugotrajnih posljedica kao što su gluhoća, epilepsija, hidrocefalus i smanjene umne sposobnosti. To se ponajprije dešava, ako se bolest odmah ne liječi. Neki oblici meningitisa (posebno onih povezanih s meningokokom, hemophilusom influenzae tipa B, pneumokokom ili virusom zaušnjaka, infekcijama mogu se spriječiti imunizacijom.
→ {{Izabrani članci/9, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/10, 2018.
Moonlight (u slobodnom prijevodu Mjesečina, premda u kino distribuciji u Hrvatskoj naslov filma nije preveden) je američka drama iz 2016. godine koju je napisao i režirao Barry Jenkins, a koja je temeljena na nikad objavljenoj polu-autobiografskoj priči naziva In Moonlight Black Boys Look Blue autora Tarella Alvina McCraneyja. U filmu su glavne uloge ostvarili Trevante Rhodes, André Holland, Janelle Monáe, Ashton Sanders, Jharrel Jerome, Naomie Harris i Mahershala Ali.
Radnja filma gledateljima prezentira tri različite životne faze glavnog lika. Tema filma istražuje poteškoće s kojima se suočava u vezi svoje seksualnosti i identiteta uključujući fizičko i emotivno zlostavljanje kojemu je podvrgnut tijekom odrastanja. Snimljen u Miamiju (država Florida) početkom 2015. godine, film Moonlight svoju je svjetsku premijeru imao na filmskom festivalu u Tellurideu 2. rujna 2016. godine. Uz budžet od 4 milijuna dolara film je na svjetskim kino blagajnama do danas utržio preko 65 milijuna dolara.
Film Moonlight pobrao je gotovo univerzalne hvalospjeve filmske kritike nakon početka kino distribucije. Na svečanoj dodjeli nagrade Zlatni globus od sveukupno šest nominacija koje je dobio osvojio je onu u kategoriji najboljeg filma (drama). Također film je od sveukupno osam nominacija za prestižnu nagradu Oscar osvojio njih tri i to u kategorijama najboljeg filma, najboljeg sporednog glumca (Ali) i najboljeg adaptiranog scenarija (Jenkins i McCraney).
→ {{Izabrani članci/10, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/11, 2018.
.png)
Oksidacijska fosforilacija je metabolički put koji koristi energiju oslobođenu oksidacijom hranjivih tvari za sintezu adenozin trifosfata (ATP). Gotovo svi aerobni organizmi koriste oksidacijsku fosforilaciju za proizvodnju energije, zato što je to najučinkovitiji metabolički put za proizvodnju visokoenergetskih molekula kao što je ATP. Alternativni metabolički putovi kao fermentacija ili glikoliza daleko su manje učinkoviti.
Tijekom oksidacijske fosforilacije, elektroni se prenose od molekula koje služe kao elektron donori na molekule elektron akceptore kao kisik u nizu redoks reakcija. Redoks reakcije oslobađaju energiju koja se koristi za sintezu ATP-a. Redoks reakcije se kod eukariota odvijaju na unutarnjoj membrani mitohondrija dok se kod prokariota odvijaju na unutarnjim staničnim membranama. Oksidacijska fosforilacija se mora uvijek odvijati na membranama budući da se nastali gradijent protona između dva stanična prostora koristi kao pokretačka sila za sintezu ATP-a.
Prvi dio oksidacijske fosforilacije čini niz povezanih enzima koji nose naziv "lanac prijenosa elektrona". U eukariota taj je lanac sastavljen od pet proteinskih sustava, dok se kod prokariota može naći mnoštvo različitih enzima u raznim kombinacijama. Energijom oslobođenom od elektrona, koji prolaze kroz navedeni enzimski sklop, dolazi do prijenosa protona kroz unutarnju mitohondrijsku membranu u procesu poznatom kao "kemiosmoza".
→ {{Izabrani članci/11, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/12, 2018.
Guerrillero heroico (hrv. junački gerilac) kultna je fotografija koja prikazuje marksističkoga revolucionara Che Guevaru, a snimio ju je Alberto Korda. Snimljena je 5. ožujka 1960. godine, u Havani, Kuba, na komemoraciji za žrtve eksplozije La Coubre i do kraja 1960-ih pretvorila karizmatičnoga i prijepornog vođu u kulturnu ikonu. Korda je izjavio da ga je u trenutku kad je snimao sliku privukao Guevarin izraz lica, koji je iskazivao "apsolutnu nepomirljivost", kao i ljutnju i bol. Mnogo godina kasnije, Korda će reći da je fotografija pokazala Cheov čvrst i stoički karakter. U vrijeme kad je fotografija snimljena Guevara je imao 31 godinu.
Ističući opću sveprisutnost i prihvaćenost te fotografije, Maryland Institute College of Art naziva je simbolom 20. stoljeća i najpoznatijom svjetskom fotografijom. Njezine su inačice slikane, tiskane, digitalizirane, vezene, tetovirane, umnažane sitotiskom, klesane i iscrtavane na gotovo svim mogućim zamislivim površinama, što je dovelo do toga da je Victoria and Albert Museum objavio kako je ta fotografija reproducirana više od bilo koje druge u povijesti fotografije. Teorijska razmišljanja Jonathana Greena, direktora UCR/California Musem of Photography, kazuju kako je "Kordina slika pronašla svoj put do svih svjetskih jezika. Postala je alfa-numeričkim znakom, hijeroglifom, instant-simbolom. Zagonetno se uvijek iznova pojavljuje gdje god postoji neki sukob. Nema ničega sličnog u povijesti što je služilo na taj način".
→ {{Izabrani članci/12, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/13, 2018.
Emilij Laszowski (Brlog na Kupi kraj Ozlja, 1. travnja 1868. – Zagreb, 28. studenoga 1949.), bio je hrvatski povjesničar i arhivist, kulturni i javni djelatnik.
Zajedno s Velimirom Deželićem starijim utemeljio je Družbu »Braća Hrvatskoga Zmaja« (16. studenoga 1905. godine), bio je Zmaj Brloški i Ozaljski, te prvi Veliki meštar Družbe (do 1935. godine), a poslije je proglašen Prazmajem Brloškim i Ozaljskim. Na njegov poticaj osnovani su 1907. godine Muzej grada Zagreba s arhivom i zagrebačka Gradska knjižnica kojima je bio ravnatelj (do 1925. godine). Bio je dionikom u organizaciji Kulturno-historijske izložbe grada Zagreba (1925. godine, prigodom proslave tisućgodišnjice Hrvatskoga Kraljevstva). Sudjelovao je u osnivanju Društva za spasavanje (1909. godine), prethodnice Hitne pomoći i kojemu je bio prvi, privremeni, predsjednik sve do izbora stalnoga predsjednika Miroslava grofa Kulmera, a Laszowski potom obnaša dužnost tajnika.
U Družbi se njegov rad posebice ističe kod ekshumacije i prijenosa posmrtnih ostataka Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana iz Bečkoga Novog Mjesta (Wiener-Neustadta) u Zagreb (1919. godine), prijenosa posmrtnih ostataka Ivana Antuna Zrinskoga iz Graza u Zagreb (1944. godine).
→ {{Izabrani članci/13, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/14, 2018.
_logo.svg){kind=logo}
Hitna služba (engl. emergency room ili skraćeno er), američka je dramska televizijska serija čiji je stvaralac priznati autor i liječnik Michael Crichton, a koja se u originalu u SAD-u emitirala na televizijskoj mreži NBC u razdoblju od 19. rujna 1994. do 2. travnja 2009. godine.
Sveukupno je snimljena 331 epizoda tijekom 15 sezona trajanja serije. Producirale su je kompanije Constant c Productions i Amblin Television u suradnji s Warner Bros. Television. Radnja Hitne službe prati poslovne i privatne živote medicinskog osoblja izmišljene bolnice County General u Chicagu (država Illinois). Radi se o najdulje emitiranoj seriji medicinske tematike u povijesti američke televizije. Hitna služba osvojila je 23 prestižne televizijske nagrade Emmy uključujući i onu za najbolju dramsku seriju 1996. godine te sveukupno skupila 124 nominacije za istu nagradu što ju označava najnominiranijim dramskim programom u povijesti.
Sveukupno je serija osvojila 116 različitih nagrada uključujući nagradu Peabody te četiri nagrade Udruženja američkih glumaca u kategoriji najboljeg glumačkog ansambla u dramskoj seriji. Godine 1974. autor Michael Crichton napisao je scenarij temeljen na svojim vlastitim iskustvima dok je radio u hitnoj službi. Scenarij je godinama ostao netaknut, a Crichton se u međuvremenu posvetio drugim poslovima.
→ {{Izabrani članci/14, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/15, 2018.
Sunčeva energija je zračenje svjetlosti i topline sa Sunca koju ljudi koriste od drevne povijesti upotrebom raznih neprestano napredujućih tehnologija. Sunčevo zračenje skupa sa sekundarnim sunčevim izvorima kao što su energija vjetra i energija valova, hidroenergija i biomasa zajedno čini većinu raspoložive obnovljive energije na Zemlji. Upotrebljava se samo neznatan dio te raspoložive energije.
Sunčeva energija omogućuje proizvodnju pomoću toplinskih strojeva ili fotonaponski. Jednom proizvedena njene primjene ograničava samo ljudska mašta. Dio popisa primjene sunca uključuje: grijanje i hlađenje prostora u sunčevoj gradnji, pitku vodu destilacijom i dezinfekcijom, rasvjetu, sunčevu toplu vodu, toplinu za sunčevo kuhanje, visokotemperaturnu industrijsku vodu.
Sunčeve tehnologije široko se karakteriziraju kao ili pasivna sunčeva ili aktivna sunčeva, ovisno o načinu prikupljanja, pretvaranja i raspoređivanja sunčeve svjetlosti. Aktivne sunčeve tehnike uključuju primjenu fotonaponskih ploča i sunčeva toplina kolektora (s električnom ili mehaničkom opremom) kako bi se sunčeva svjetlost pretvorila u iskoristive proizvode. Pasivne sunčeve tehnike uključuju orijentaciju zgrada prema suncu, odabir materijala s povoljnim svojstvima termalna masa ili svjetlosnim svojstvima raspršenja, te oblikovanjem prostora u kojima zrak prirodno kruži prirodno kruženje zraka.
→ {{Izabrani članci/15, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/16, 2018.
Down on the Upside peti je studijski album američkog rock sastava Soundgarden. Album je 21. svibnja 1996. godine objavila diskografska kuća A&M Records. Ovo je treći album grupe na kojem bas-gitaru svira Ben Shepherd. Nakon završetka promotivne turneje za prethodni album Superunknown (objavljen 1994.), Soundgarden je započeo rad na novom albumu. Album je producirala sama grupa; glazba na njemu bila je zamjetno blaža od njenih prethodnih glazbenih uradaka te je na njemu Soundgarden eksperimentirao s raznim zvukovima.
Album se našao na prvom mjestu glazbenih ljestvica u Australiji i Novom Zelandu, debitirao je na drugom mjestu američke ljestvice Billboard 200 I u prvom je tjednu bio prodan u više od 200.000 primjeraka. Singlovi s albuma bili su "Pretty Noose", "Burden in My Hand", "Blow Up the Outside World" i "Ty Cobb". Sastav se 1996. godine pridružio turneji Lollapalooza i naknadno je otišao na svjetsku turneju kako bi podržao album. Budući da se grupa raspala u travnju 1997. zbog međusobnih sukoba, Down on the Upside naknadnih će šesnaest godina biti Soundgardenov konačni studijski album.
→ {{Izabrani članci/16, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/17, 2018.
.jpg)
Kimi-Matias Räikkönen (Espoo, Finska, 17. listopada 1979.) finski vozač Formule 1, svjetski prvak iz 2007. Od 2010. do 2012. natjecao se u svjetskom prvenstvu u reliju (WRC), nakon čega je objavio da se vraća u Formulu 1 kao vozač momčadi Lotusa.
Godine 2001. ušao je u Formulu 1 s timom Sauber-Petronas. Od 2002. natjecao se u timu McLaren-Mercedes, gdje je zamijenio kolegu Finca Miku Häkkinena. U prvenstvima 2003. i 2005. godine završava kao drugi, iza Michaela Schumachera i Fernanda Alonsa.
Prelaskom u momčad Ferrari 2007. godine, Räikkönen je postao najviše plaćeni vozač Formule, a iste sezone osvaja svoj prvi naslov svjetskog prvaka, sa samo jednim bodom prednosti ispred Fernanda Alonsa i Lewisa Hamiltona u jednoj od najneizvjesnijih sezona Formule 1. Timski kolega bio mu je Brazilac Felipe Massa.
20 minuta prije svoje prve F1 Velike nagrade, Räikkönen je bio u krevetu i spavao. Zahvaljujući tome što je smiren, hladan i proračunat, dobio je nadimak "Iceman".
→ {{Izabrani članci/17, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/18, 2018.
Real Madrid (šp. Real Madrid Club de Fútbol), španjolsko je športsko društvo, uz Barcelonu najznačajnije u državi, te jedno od najvećih i najpoznatijih u svijetu. Sjedište mu je smješteno u glavnom gradu Španjolske, Madridu. Službeno je osnovan 1902. pod imenom Madrid CF. Godine 1920. od španjolskog kralja Alfonsa XIII. dobiva naziv Real što na hrvatskom znači kraljevski. Nogometni klub Real Madrid CF, prema FIFI je proglašen najboljim klubom 20. stoljeća.
Real igra na velebnom stadionu Santiago Bernabéu, u Madridu, nazvanom po najvećem predsjedniku u povijesti kluba Santiago Bernabéu Yesteu. U svojoj je povijesti rekorder po broju osvojenih naslova prvaka Europe, uspjelo im je to čak 12 puta. Španjolsku Primera ligu (La Ligu) osvajali su 33 puta, što je najviše od svih španjolskih klubova, Kup kralja osvajali su 19 puta, 10 puta su osvojli španjolski SuperKup, jednom su bili pobjednici Copa Eva Duarte te jednom pobjednici španjolskog LigaKupa. Što se tiče ostalih europskih i svjetskih natjecanja još su dva puta osvajali Kup UEFA, tri puta Europski superkup te četiri puta Interkontinentalni kup i jedno klupsko FIFA svjetsko prvenstvo.
→ {{Izabrani članci/18, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/19, 2018.
Zubi (lat. dens, dentis, grč. δόντι) su kalcificirani organi, koji se nalaze na početku probavnog trakta, u usnoj šupljini. Usađeni su u alveolarne nastavke gornje i donje vilice i smješteni u zubne čašice (alveole).
Na svakom zubu se razlikuju tri osnovna dijela: kruna, vrat i korijen. Svaki ljudski zub je izgrađen od tri kalcificirana tkiva: cakline, dentina i cementa, te posebnog vezivnog tkiva — zubne pulpe. Rast i razvoj zuba prolazi kroz četiri stadij: stadij zametka, stadij kape, stadij zvona i stadij formiranja korijena.
Na razvoj i brzinu nicanja zuba mogu djelovati hormoni štitnjače i hormon rasta. Osim toga, na deponiranje soli u zubima u ranom stadiju njihovog razvoja djeluju količina kalcija i fosfata u hrani, vitamin D, paratireoidni hormon i sl. Kada su svi ovi faktori normalni strukture zuba se pravilno razvijaju, a u suprotnom razvoj i struktura zubnih organa mogu biti ozbiljno poremećeni. Tvrda zubna tkiva su jedan od najdugovječnijih fizičkih pokazatelja postojanja nekog pojedinca nakon njegove smrti. Na ljudskom zubalu je evidentirano više od 100 različitih morfoloških detalja, a od toga je 30-40 detaljno proučeno, definirano i standardizirano za dentoantropološku analizu.
→ {{Izabrani članci/19, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/20, 2018.
Vrtlog života (eng. American Beauty) je američka drama iz 1999. godine koju je režirao Sam Mendes, a napisao Alan Ball. Glavnu ulogu u filmu tumači Kevin Spacey kao Lester Burnham, radnik u uredu koji prolazi kroz krizu srednjih godina kada postane opčinjen Angelom (Mena Suvari), najboljom prijateljicom svoje kćerke tinejdžerice. Annette Bening glumi Lesterovu suprugu i materijalisticu Carolyn, dok Thora Birch nastupa u ulozi njihove nesigurne kćerke Jane. Akademici i filmski stručnjaci Vrtlog života su opisali kao satiru o američkoj srednjoj klasi i njezinom poimanju ljepote i osobnog zadovoljstva. Razne analize filma upućuju na to da se sam film bavi temama romantične i roditeljske ljubavi, seksualnosti, ljepote, materijalizma, slobode i iskupljenja.
Ranih 90-ih godina prošlog stoljeća scenarist Ball započeo je pisati Vrtlog života kao kazališnu predstavu, djelomično inspiriran medijskim cirkusom koji je vladao 1992. godine tijekom suđenja Amy Fisher. Međutim, nakon što je shvatio da priča ne može funkcionirati na kazališnoj pozornici, odustao je od projekta. Nakon nekoliko godina kao televizijski scenarist, Ball je ponovno oživio ideju 1997. godine kada se pokušao probiti u filmskoj industriji. Prepravljeni scenarij imao je snažan cinični ton na kojeg je utjecala Ballova frustracija dok je pisao priče za humoristične serije.
→ {{Izabrani članci/20, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/21, 2018.
Zagrebačka sinagoga bila je glavno mjesto bogoslužja zagrebačke židovske zajednice u modernoj Hrvatskoj. Sinagoga je izgrađena 1867. u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji unutar Austro-Ugarske i korištena je do 1941. kad ju je marionetska država Sila Osovine, negdašnja Nezavisna Država Hrvatska dala srušiti.
Sinagoga je izgrađena u pseudomaurskom stilu, dizajnirana prema hramu u gradskoj četvrti Leopoldstädter u Beču i nalazila se u današnjoj Praškoj ulici. To je bio jedini namjenski židovski objekt korišten za bogoslužje u povijesti grada Zagreba. Zgrada sinagoge bila je jedna od najistaknutijih javnih zgrada u Zagrebu i jedna od poznatijih sinagoga u okolici. Franjo Klein, Zagrepčanin rođen u Beču, imenovan je za glavnog arhitekta izgradnje sinagoge. Sastav glavnog pročelja, s dominantnim izvučenim i povišenim planom i donja strana s dva simetrična dijela, odražava unutarnju podjelu na tri broda.
Od 1980-ih postoje planovi ponovne gradnje sinagoge na izvornoj lokaciji, no zbog spleta različitih političkih okolnosti, do danas je u tom smislu ostvaren vrlo malen napredak. Glavne nesuglasice postoje između hrvatske vlade i židovskih organizacija, koliko bi ove organizacije bile uključene u cijeli projekt, uključujući i dizajn i svrhu nove građevine.
→ {{Izabrani članci/21, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/22, 2018.
Bojan Bogdanović (Mostar, 18. travnja 1989.), hrvatski košarkaš i reprezentativac. Igra na mjestu bek šutera i poznat je po učinkovitom gađanju trica. Trenutačno je član Indiana Pacersa.
U mladosti je igrao nogomet, ali se u 12. godini prebacio na košarku i karijeru započeo u Zrinjskom iz rodnog Mostara. Nakon jednogodišnje posudbe u madridskom velikanu Realu, prometnuo se u najboljeg igrača mostarskog kluba. Godine 2009. prelazi u Cibonu te unatoč financijskom slomu kluba svojim učinkom predvodi Cibose u Euroligi, a sezone 2010./11. bio je i najboljim strijelcem Jadranske lige. U turskom prvoligašu Fenerbahčeu sazrio je kao igrač te svojim igrama vodio klub u europskim natjecanjima. Vrhunac svoje igre dostiže u NBA-u, posebno u Brooklyn Netsima u kojima je oborio nekoliko rekorda Dražena Petrovića. Proglašen je i najboljim novakom Istočne konferencije, a dvaput je sudjelovao i u All-Star utakmicama.
Za hrvatsku nacionalnu vrstu igrao je i u mlađim dobnim skupinama, gdje se istaknuo učinkom od 25-30 koševa po utakmici. Bljesnuo je na Europskom prvenstvu 2013. na kojem je bio izabran u najbolju petorku turnira, prvi nakon Tonija Kukoča 1995. godine te na olimpijskom turniru 2016. na kojem je bio najbolji strijelac s prosjekom od 25.3 koševa po utakmici, najvišim nakon 1996. godine.
→ {{Izabrani članci/22, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/23, 2018.
Dražen Petrović (Šibenik, 22. listopada 1964. – Denkendorf (Bavarska), 7. lipnja 1993.), bio je hrvatski košarkaš.
Bio je jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih košarkaša te je uvršten među 50 osoba koje su najviše pridonijele Euroligi. Spada u red najvećih hrvatskih sportaša svih vremena. Smatra se predvodnikom vala europskih košarkaša u NBA. Svoju sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenke ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala s izvanrednim igračem koji će desetljeće poslije obilježiti europsku i svjetsku košarku.
Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamijećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privoljeli su u svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član Portland Trail Blazersa. U nekoliko navrata početkom 90.-ih prosvjedao je ispred zgrade Ujedinjenih naroda zbog ratne agresije koja je tada pogodila Hrvatsku. Draženov američki uzlet prekinula je prometna nesreća u kojoj je Dražen izgubio život u 29. godini, u naponu svoje karijere. Uvršten je u košarkašku Kuću slavnih 2002. godine.
→ {{Izabrani članci/23, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/24, 2018.
Svjetsko prvenstvo u nogometu – Francuska 1998. bilo je šesnaesto svjetsko nogometno natjecanje koje se u razdoblju od 10. lipnja do 12. srpnja 1998. godine održalo u Francuskoj. Po drugi puta u povijesti, svjetska nogometna organizacija FIFA izabrala je Francusku kao domaćina prvenstva koja je tijekom natječaja za domaćinstvo pobijedila Maroko. Ovo je ujedno bio i deveti put kako se svjetsko nogometno prvenstvo održalo u nekoj europskoj zemlji.
Prvenstvo je osvojila reprezentacija Francuske koja je u finalnom susretu porazila Brazil rezultatom 3:0. To je ujedno bio i prvi put da je reprezentacija Francuske osvojila svjetsko nogometno prvenstvo čime je postala sedmom nacijom kojoj je to uspjelo, a šestom (nakon Urugvaja, Italije, Engleske, Zapadne Njemačke i Argentine) kojoj je to uspjelo na domaćem tlu. Po prvi puta u svojoj povijesti na prvenstvu su nastupile reprezentacije Jamajke, Japana, Južne Afrike i Hrvatske.
Hrvatska je ujedno ostvarila i svoj najveći uspjeh do danas plasiravši se u polufinale turnira i osvojivši treće mjesto, dok je napadač Davor Šuker postao najbolji strijelac turnira sa šest pogodaka.
→ {{Izabrani članci/24, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/25, 2018.
Gojko Šušak (Široki Brijeg, 16. ožujka 1945. – Zagreb, 3. svibnja 1998.), bio je hrvatski političar i ministar obrane Republike Hrvatske od 1991. do svoje smrti 1998. godine, te jedan od najbližih suradnika predsjednika Franje Tuđmana. Kao ratni ministar dao je nemjerljiv doprinos u ustrojavanju, jačanju i ratnim operacijama Hrvatske vojske. Njegovo kratko izvješće "Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!" postalo je sinonimom za sve pobjedničke operacije Hrvatske vojske i Hrvatskih snaga vođene tijekom Domovinskog rata.
Nakon prvih slobodnih višestranačkih izbora održanih u svibnju 1990. godine, Šušak je 30. svibnja postao član prve hrvatske Vlade i imenovan ministrom iseljeništva. Dužnost obnaša oko godinu dana uglavnom putujući po iseljeničkim zajednicama sa zadatkom povezivanja s hrvatskom dijasporom i jačanjem diplomatskih i gospodarskih veza sa zemljama u kojima su hrvatski iseljenici živjeli u značajnom broju.
Zatim 4. ožujka 1991. godine biva imenovan zamjenikom ministra obrane Martina Špegelja. Dana 31. ožujka započeo je Domovinski rat. Kao član vlade, Šušak je pomogao u prikupljanju ekonomske pomoći od iseljenika za kupovinu oružja. Procjenjuje se da je u rujnu 1991. godine oko 5.000 vatrenog oružja koje su koristile hrvatske snage bilo kupljeno iseljeničkim novcem.
→ {{Izabrani članci/25, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/26, 2018.
Europska unija (kratica EU), jedinstvena je međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Europska unija formalno je uspostavljena 1. studenoga 1993. godine stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta).
Europska unija danas broji 28 država članica. Prostire se na 4,381.324 km2, a broji oko 508 milijuna stanovnika.
Prva država koja će izaći iz Europske unije je Ujedinjeno Kraljevstvo čija vlada je 29. ožujka 2017., nakon referenduma održanog u lipnju 2016., podnijela zahtjev za razdruživanje Ujedinjenog Kraljevstva od Europske unije.
Europsku zajednicu za ugljen i čelik osnovalo je šest država potpisnica Ugovora iz Pariza 1951. godine - Francuska, Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg. Rimskim ugovorima 1957. godine iste su države osnovale Europsku ekonomsku zajednicu te Europsku zajednicu za atomsku energiju. 2013. godine u punopravno članstvo Europske unije ušla je Hrvatska.
→ {{Izabrani članci/26, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/27, 2018.
Planet majmuna (engl. Planet of the Apes) američki je znanstvenofantastični film iz 2001. godine koji je režirao Tim Burton, a u kojem su glavne uloge ostvarili Mark Wahlberg, Tim Roth, Helena Bonham Carter, Michael Clarke Duncan, Paul Giamatti i Estella Warren. Ovo je sveukupno šesti po redu producirani film u franšizi Planet majmuna, a djelomično je temeljen na istoimenom romanu iz 1963. godine autora Pierrea Boullea te na prvoj filmskoj verziji knjige iz 1968. godine. Radnja filma vrti se oko astronauta Lea Davidsona koji se sa svojom letjelicom ruši na planet kojeg nastanjuju inteligentni majmuni. Majmuni tretiraju ljude kao robove, ali uz pomoć majmunice Ari, Leo pokreće pobunu.
Rad na novoj filmskoj verziji Planeta majmuna (tzv. "remake") započeo je Adam Rifkin još 1988. godine. Njegov projekt gotovo je stigao do faze pretprodukcije, ali je ipak otkazan. U filmskoj verziji scenarija naziva Return of the Apes (u slobodnom prijevodu "Povratak majmuna") autora Terryja Hayesa trebao je glumiti Arnold Schwarzenegger pod redateljskom palicom Phillipa Noycea. Producenti filma trebali su biti Oliver Stone, Don Murphy i Jane Hamsher. Međutim, zbog kreativnih nesuglasica između Hayesa i kompanije 20th Century Fox projekt je otkazan. Kasnije su na istom projektu trebali raditi i redatelji poput Chrisa Columbusa, Sama Hamma, Jamesa Camerona, Petera Jacksona i braće Hughes, ali svi pregovori su propali.
→ {{Izabrani članci/27, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/28, 2018.
Windows 10 (kodnog imena Redstone, prije Threshold) trenutno je najnovija inačica Microsoftovog operacijskog sustava za računala, ali i mobilne i ostale podržane uređaje. Po prvi put je predstavljen u travnju 2014. godine na konferenciji Build, a javno je dostupan od 29. srpnja 2015. godine.
Cilj operacijskog sustava je objedinjenje klasičnih računala sa sustavom Windows, Windows Phonea, Windows Embeddeda i uređaja Xbox One te uređaja poput Surface Huba i HoloLensa koji koriste istu unutarnju jezgru. Proizvodi dijele "univerzalnu" aplikacijsku arhitekturu i ekosustav Microsoft Storea kako bi proširili korištenje platforme Windows Runtime koja se prvi put javila u sustavu Windows 8. Windows 10 pruža veći nivo integracije s Microsoftovim uslugama i platformama, poput dodavanja Cortane (pametne osobne pomoćnice), sustava obavijesti koji se može sinkronizirati na više uređaja i s novim Xbox Live funkcijama. Windows 10 sadržava i novi zadani internetski preglednik pod nazivom Microsoft Edge, dok je Internet Explorer i dalje dostupan zbog kompatibilnosti.
Korisničko sučelje sustava Windows 10 je proširenje i nadogradnja sučelja sustava Windows 8. Usredotočuje se na jednostavan prelazak na bilo koji način unosa ili uređaj. Kako bi poboljšao iskustvo za korisnike tipkovnica i miševa, Windows 10 je dodao novu inačicu izbornika Start i sustav virtualnih radnih površina i dozvoljava modernim aplikacijama da budu pokrenute na radnoj površini, kao i preko cijelog zaslona.
→ {{Izabrani članci/28, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/29, 2018.
Pterosauri (lat.: Pterosauria) su izumrli leteći gmazovi koji formiraju kladus ili red Pterosauria. Često se navode kao dinosauri, ali u dinosaure spadaju isključivo gmazovi s uspravnim stavom (kladus Dinosauria).
Pterosauri se također često nazivaju pterodaktilima, što je netočno. Izraz pterodaktil odnosi se na rod Pterodactylus, a u širem smislu na podred Pterodactyloidea. U evoluciji kralježnjaka tri puta su se pojavile životinje sa sposobnosti leta. Prvi su bili pterosauri, a ptice i šišmiši su se pojavili kasnije. Najstariji pterosauri živjeli su u periodu kasnog trijasa prije oko 228 milijuna godina. Živjeli su sve do masovnog izumiranja na kraju perioda krede, prije oko 65 milijuna godina.
Kod pterosaura se razlikuju dva bitno različita tipa. S jedne strane, tu su pterosauri dugog repa (Rhamphorhynchoidea), koji su uz to imali i relativno kratke kosti zapešća. U njih spadaju najraniji rodovi i oni su nestali u kasnoj juri. Nakon njih su došli pterosauri kratkog repa (Pterodactyloidea), koji su imali vrlo kratak rep ili ga uopće nisu ni imali, a kosti zapešča su im bile duge. Prvi put su se pojavili sredinom jure, a izumrli su na kraju krede. U taksonomiji je odbačen stav da su kratkorepi pterosauri potekli od dugorepih. Dugorepi su u smislu filogenetske sistematike parafiletična grupa. Jedno vrlo važno pitanje u vezi ponašanja pterosaura je način na koji su letjeli. Pri tome je sasvim sigurno da su manje vrste bile sposobne za aktivan let.
→ {{Izabrani članci/29, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/30, 2018.
Pterosauri (lat.: Pterosauria) su izumrli leteći gmazovi koji formiraju kladus ili red Pterosauria. Često se navode kao dinosauri, ali u dinosaure spadaju isključivo gmazovi s uspravnim stavom (kladus Dinosauria).
Pterosauri se također često nazivaju pterodaktilima, što je netočno. Izraz pterodaktil odnosi se na rod Pterodactylus, a u širem smislu na podred Pterodactyloidea. U evoluciji kralježnjaka tri puta su se pojavile životinje sa sposobnosti leta. Prvi su bili pterosauri, a ptice i šišmiši su se pojavili kasnije. Najstariji pterosauri živjeli su u periodu kasnog trijasa prije oko 228 milijuna godina. Živjeli su sve do masovnog izumiranja na kraju perioda krede, prije oko 65 milijuna godina.
Kod pterosaura se razlikuju dva bitno različita tipa. S jedne strane, tu su pterosauri dugog repa (Rhamphorhynchoidea), koji su uz to imali i relativno kratke kosti zapešća. U njih spadaju najraniji rodovi i oni su nestali u kasnoj juri. Nakon njih su došli pterosauri kratkog repa (Pterodactyloidea), koji su imali vrlo kratak rep ili ga uopće nisu ni imali, a kosti zapešča su im bile duge. Prvi put su se pojavili sredinom jure, a izumrli su na kraju krede. U taksonomiji je odbačen stav da su kratkorepi pterosauri potekli od dugorepih. Dugorepi su u smislu filogenetske sistematike parafiletična grupa. Jedno vrlo važno pitanje u vezi ponašanja pterosaura je način na koji su letjeli. Pri tome je sasvim sigurno da su manje vrste bile sposobne za aktivan let.
→ {{Izabrani članci/30, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/31, 2018.
Svečani mimohod održan je u Zagrebu 4. kolovoza 2015. godine povodom Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja te 20. obljetnice vojno-redarstvene operacije "Oluja". U mimohodu je sudjelovalo 3000 sudionika, 330 vozila i 30 zrakoplova. Sudjelovali su pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, vatrogasne službe, Državne uprave za zaštitu i spašavanje, civilne zaštite, Hrvatske gorske službe spašavanja, povijesnih postrojbi te branitelji. Mimohod je održan duž Ulice grada Vukovara u Zagrebu, od Avenije Marina Držića do Savske ulice.
Veliki vojni mimohodi u Hrvatskoj održani su povodom Dana državnosti 1995. i 1997. godine, koji se tada obilježavao 30. svibnja. Oba su održana u Zagrebu, s glavnim dijelom programa na Jarunu, dok je za mimohod „Pobjednički bedem” 1997. godine dio programa izveden i u Bračkom kanalu (postrojavanje brodova HRM) te na slunjskom vojnom poligonu (pokazno topničko gađanje). Mimohod 1995. godine organiziran je neposredno nakon operacije Bljesak kako bi se pobunjenim Srbima te međunarodnoj zajednici pokazale snaga i sposobnost Oružanih snaga RH. Mimohod 1997. godine održan je kao prikaz snage oružanih snaga u vrijeme dok hrvatsko Podunavlje još nije bilo pod punim hrvatskim nadzorom.
→ {{Izabrani članci/31, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/32, 2018.
Blaise Pascal (Clermont-Ferrand, 19. lipnja 1623. – Pariz, 19. kolovoza 1662.), francuski filozof, matematičar i fizičar. Godine 1647. započeo je mjerenja tlaka u atmosferi i otkrio da se s visinom tlak snizuje, te zaključio da iznad atmosfere postoji vakuum. U pokusima provedenima u Parizu rabio je barometar s vodenim stupcem (1647. – 1648.). Utvrdio je da tlak zraka ovisi o temperaturi i vlazi i time postavio svojevrsne temelje meteorologije. Proučavao je hidrostatiku i tlak u tekućinama (Pascalov zakon). Zasnovao je teoriju vjerojatnosti proučavajući igre na sreću, u geometriji je prije Gottfrieda Leibniza izveo prvo parcijalno integriranje (1659.), bavio se teorijom brojeva, infinitezimalnim računom i drugim. Osim jedinice za tlak, po njemu je nazvan i binomni poučak – Pascalov trokut.
U nizu svojih djela naglašava kako tek na području osjećaja nestaju granice između sumnje i sigurnosti, koje muče racionalnog čovjeka. Njegov izvanredan matematički talent dolazi do izražaja u njegovoj 16. godini, kada je napisao svoje djelo o čunosječnicama, u kojemu je postavio svoj teorem šesterovrhu (Pascalov teorem). Konstruirao je stroj za zbrajanje, otkrio opće pravilo djeljivosti cijelih brojeva. Kao fizičar istraživao je tlak plinova i tekućina.
→ {{Izabrani članci/32, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/33, 2018.
Hidroelektrane u Hrvatskoj čine više od polovice elektrana u strukturi našeg elektroenergetskog sustava. Nazivna snaga svih hidroelektrana u Republici Hrvatskoj 2008. iznosila je 2097 MW, što je 55% ukupne snage svih elektrana na području Republike Hrvatske. Hrvatska zbog toga spada među vodeće zemlje u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora. Hidroelektrane su proizvele 4357 GWh električne energije u 2007., a 5277 GWh u 2008., što čini približno 25%, odnosno 29% električne energije preuzete u elektroenergetski sustav Republike Hrvatske, zato jer još uvijek dobar dio električne energije uvozimo. Danas je u Hrvatskoj u pogonu 17 velikih hidroelektrana (više od 10 MW), akumulacijskog i protočnog tipa, oko 20 malih hidroelektrana (od 0,5 do 10 MW) i nekoliko mini (od 0,1 do 0,5 MW) i mikro hidroelektrana (od 5 do 100 kW). Najveća hidroelektrana je HE Zakučac, s ukupnom instaliranom snagom 486 MW, a isporučuje oko trećinu ukupne hidroenergije u Hrvatskoj.
Godine 1884. izgrađena je Mala hidroelektrana Pamučna industrija Duga Resa na rijeci Mrežnici, s dvije vodne turbine snage 662 kW. Kasnije je elektrana proširena s 3 vodne turbine ukupne snage 824 kW i parnom turbinom snage 1000 kW, a 1895. prva hidroelektrana izgrađena je na Skradinskom buku na rijeci Krki, današnja HE Jaruga.
→ {{Izabrani članci/33, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/34, 2018.
Luka Modrić (Zadar, 9. rujna 1985.), hrvatski je profesionalni nogometaš i hrvatski nogometni reprezentativac koji trenutačno igra za španjolski nogometni klub Real Madrid. Većinom igra kao razigravač na poziciji navalnog veznog ili na poziciji lijevog krila.
Luka Modrić rođen je u Zadru u obitelji Stipe Modrića i Radojke Dopuđ, a prve godine života proveo je u malom dalmatinskom selu Modrići nedaleko od Obrovca, odakle je podrijetlom i njegova obitelj.
Modrić je za hrvatsku nogometnu reprezentaciju nastupao kroz šest dobnih kategorija: do 15, do 17, do 18, do 19, do 21 te seniorsku momčad. Prvi nastup ubilježio je 13. ožujka 2001. godine za selekciju do 15 godina u prijateljskoj utakmici protiv Slovenije u Rovinju.
Luka je s reprezentacijom kao kapetan na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. uspio ostvariti najveći uspjeh u povijesti hrvatskog nogometa, osvojivši za Hrvatsku srebrnu medalju. Na tom natjecanju čast dobitka Zlatne lopte pripala je upravo Luki.
→ {{Izabrani članci/34, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/35, 2018.
Živi mrtvaci (eng. The Walking Dead), američka je televizijska serija koju je kreirao Frank Darabont. Temeljena je na seriji istoimenih stripova čiji su autori Robert Kirkman, Tony Moore i Charlie Adlard. Andrew Lincoln pojavljuje se u glavnoj ulozi kao šerif Rick Grimes koji se nakon ranjavanja budi iz kome i nađe u apokaliptičnom svijetu kojim dominiraju zombiji, a koje preživjeli nazivaju "šetačima". Ubrzo Rick krene u potragu za svojom obitelji, a putem nailazi na mnogobrojne preživjele. Serija Živi mrtvaci svoju je premijeru imala 31. listopada 2010. godine na kabelskoj televizijskoj mreži AMC u Sjedinjenim Državama. U prvom tjednu mjeseca studenog iste godine serija je u ostalim zemljama svijeta međunarodne premijere imala putem mreže Fox International Channels. Zbog izuzetno velike gledanosti kompanija AMC iz godine u godinu naručuje nove sezone, te je do svibnja 2018. u SAD-u emitirano osam sezona.
→ {{Izabrani članci/35, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/36, 2018.
Henri Cartier-Bresson (Chanteloup-en-Brie, 22. kolovoza 1908. - Montjustin, 3. kolovoza 2004.) - francuski fotograf koji se smatra ocem novinske fotografije. Bio je majstor tzv. "iskrene fotografije" (eng. candid photography) i među prvim korisnicima filma tipa 135. Pridonio je razvoju ulične fotografije, te skovao termin "odlučujući trenutak" (eng. the decisive moment). Henri Cartier-Bresson rođen je u obitelji bogatog proizvođača tekstila (konac Cartier-Bresson se najčešće nalazio u priborima za šivanje u Francuskoj), kao najstariji od petero djece. Rođaci s majčine strane su bili zemljovlasnici i prodavači pamuka iz Normandije, gdje je Henri proveo dio djetinjstva. Obitelj Cartier-Bresson je živjela u buržujskom susjedstvu u Parizu, Rue de Lisbonne, blizu Place de l'Europe i parka Monceau. ...
→ {{Izabrani članci/36, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/37, 2018.
Frasier (eng. Frasier) je američka humoristična serija koja se originalno prikazivala na televizijskoj mreži NBC u razdoblju od 16. rujna 1993. do 13. svibnja 2004. godine u trajanju od 11 sezona. Autori serije su David Angell, Peter Casey i David Lee uz ko-produkciju kompanija Grub Street Productions, Grammnet i Paramount Network Television. Sama serija osmišljena je kao tzv. spin-off serije Kafić Uzdravlje, a namjera je bila nastaviti priču psihijatra Frasiera Cranea nakon njegovog povratka u rodni grad Seattle te početka novog poglavlja u njegovom životu.
Glavne uloge u seriji Frasier ostvarili su Kelsey Grammer, David Hyde Pierce, John Mahoney, Jane Leeves i Peri Gilpin. Psihijatar dr. Frasier Crane (Grammer) vraća se u svoj rodni grad Seattle (država Washington) nakon razvoda braka i napuštanja života u Bostonu (kao što je prikazano u seriji Kafić Uzdravlje). Međutim, njegove planove novog života kao neženje odmah urušava činjenica što je primoran stan dijeliti sa svojim ocem Martinom (Mahoney), umirovljenim detektivom koji se otežano kreće nakon što je ranjen na dužnosti. Frasier uskoro unajmljuje Daphne Moon (Leeves) kao Martinovog fizioterapeuta koja će također živjeti s njima dvojicom, a primoran je i tolerirati Martinovog psa Eddieja. Frasier svoje vrijeme učestalo provodi s mlađim bratom Nilesom (Pierce), također psihijatrom. Već od prve sezone Niles postane opsjednut te se u konačnici do ušiju zaljubi u Daphne (bez obzira što je već (ne)sretno oženjen), ali joj svoju ljubav ne priznaje sve do posljednje epizode sedme sezone serije.
→ {{Izabrani članci/37, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/38, 2018.
Mihovil Kombol (Niš, 23. rujna 1883. - Zagreb, 9. studenoga 1955., bio je hrvatski književnik, književni povjesničar i prevoditelj.
U Rijeci, Sušaku i Senju polazio je klasičnu gimnaziju gdje je 1902. godine maturirao. Studij slavistike i germanistike završio je u Beču 1907. godine doktorskom tezom "O čakavštini hrvatskoga priobalja" kod Vatroslava Jagića.
Predavao je u Zagrebu na Akademiji za kazališnu umjetnost, te na Višoj pedagoškoj školi od 1923. do 1943. godine, kad je postao redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bavio se starijom hrvatskom književnošću, posebice dubrovačkim književnim krugom. Pisao je eseje i studije. Prevodio je djela sa talijanskog i njemačkog jezika.
Frangeš svoj prikaz Kombolova rada počinje prikazom međuljudsko-stručnih odnosa Kombola i njegovih kolega i suvremenika: Za Kombola ocjenjivača i historičara novije hrvatske književnosti od bitna je i odsudna značenja dugogodišnje drugovanje s Krležom. Kombol preuzima i dalje razvija ideje iznesene u "Fazama"; neke je sudove ublažio ili potanje obrazložio (Gjalski, Novak, Kozarac); nekim je sudovima pomoglo povezivanje s odabranim tekstovima (Kozarac, Kumičić); no u biti, sve tri radnje čine cjelinu i jasno pokazuju kojim bi se smjerom kretala Kombolova razmišljanja da se taj veliki historičar prihvatio pisanja druge knjige povijesti hrvatske književnosti.
→ {{Izabrani članci/38, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/39, 2018.
Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874. – Zagreb, 21. rujna 1938.), bila je hrvatska književnica koja je u Hrvatskoj i u svijetu priznata kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu.
Ivana Brlić-Mažuranić rođena je u Ogulinu 1874. godine. Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića. Ivana Brlić-Mažuranić počela je pisati poeziju, eseje i dnevnike vrlo rano, ali su joj prvi radovi objavljeni tek početkom 20. stoljeća. Svoju prvu pjesmu Zvijezdi moje domovine napisala je u Ogulinu 1886. godine.
Pravu pozornost književne publike skreće 1913. godine romanom za djecu Čudnovate zgode šegrta Hlapića. U ovoj napetoj priči siromašni šegrt Hlapić bježi od svoga gazde, a zgode na kraju prevladaju nezgode. Njezinim krunskim djelom kritičari smatraju zbirku pripovjedaka Priče iz davnine, objavljenu 1916. godine, djelo koje sadrži motive mitološke mudrosti običnoga svijeta, inspirirane slavenskom mitologijom. Ova knjiga kroz bajku ponovo vraća u život izgubljeni svijet pretkršćanskih vjerovanja Hrvata.
Četiri je puta (1931., 1935., 1937. i 1938. godine) bila predložena za Nobelovu nagradu. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti primila ju je za svoju (dopisnu) članicu, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast.
→ {{Izabrani članci/39, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/40, 2018.
Obnovljiva energija je energija nastala iz prirodnih izvora, poput sunčeve svjetlosti, vjetra, kiše, valova i geotermalne topline koji su obnovljivi (prirodno iznova punjivi). Tehnologije obnovljivih izvora energije uključuju sunčevu energiju, snagu vjetra, hidroenergiju, energiju biomase i biogoriva. Gotovo sva obnovljiva energija dolazi od Sunca. Sunce prema Zemlji zrači oko 5,25 kWh/m2 na dan (Sunčeva konstanta je 1,366 kW/m2). Nakon stoljeća korištenja energije fosilnih goriva, danas se globalna slika mijenja, a obnovljiva energija se sve više smatra jednim od ključnih čimbenika budućeg razvoja Zemlje.
U 2006. godini oko 18% ukupno potrošene energije proizlašlo je iz obnovljivih izvora energije, pri čemu 13% otpada na tradicionalnu biomasu (spaljeno drvo). Snaga vode je sljedeći najveći obnovljivi izvor s 3%, a topla voda (grijanje) slijedi s 1,3%. Iz novih tehnologija poput geotermalne energije, energije vjetra, Sunca i oceana zajednički je iskorišteno 0,8% od ukupno potrošene energije. Tehničke mogućnosti za njihovu uporabu je velik, premašujući sve ostale već dostupne izvore, te su bili preporučeni kao prvenstveni izvori.
Bez obzira što na veliko postoje mnogi projekti i proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, tehnologija istih se usmjerila i prema malim, neumreženim primjenama, katkad u ruralnim sredinama gdje je energija presudna u ljudskom razvitku. Kenija ima najveći svjetski udio malih (20 - 100 W) kućnih sunčevih sustava s preko 30 000 prodanih na godinu.
→ {{Izabrani članci/40, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/41, 2018.
Dioklecijan (lat. Gaius Aurelius Valerius Diocletianus; Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan; Salona, 22. prosinca 245. – palača kraj Salone, 3. prosinca 316.), bio je rimski car (284. – 305.). Zapovijedao je vojskom u Meziji, zatim carskom gardom, a nakon Numerijanove smrti proglašen carem (284.). Iduće godine imenovao je svojega prijatelja Maksimijana cezarom, a 286. augustom i suvladarom, predavši mu na upravu zapadni dio Carstva. Osiguravši granice države na Eufratu i u Siriji, uzeo je 293. sebi za suvladara i cezara Galerija, kojemu je dao kćer Valeriju za ženu; istodobno je i Maksimijan za svojega suvladara i cezara proglasio Konstancija I. Time je u državi provedena tetrarhija (četverovlađe): Dioklecijan je izravno upravljao azijskim dijelom države i Egiptom… (→ Sažeti životopis)
U početku tolerantan prema kršćanima, Dioklecijan je poslije objavio četiri edikta (napose je važan onaj iz 303.) na temelju kojih je izvršen posljednji, najveći i najkrvaviji progon kršćana u Rimskom Carstvu, u kojem su stradali brojni kršćani, među kojima su mnogi poznati sveci…
Oboljevši u svojoj prijestolnici Nikomediji, godine 305. se dobrovoljno (s Maksimijanom) odrekao vlasti kao prvi i jedini rimski car, i povukao u svoju palaču nedaleko od Salone, gdje je i umro.
→ {{Izabrani članci/41, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/42, 2018.
Željezo je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Fe, atomski (redni) broj mu je 26, a atomska masa mu iznosi 55,845(2) .
Simbol Fe dolazi od ferrum, latinskog naziva za željezo. Ferat je naziv za željezo u anionskom kompleksu. Telursko željezo je naziv za elementarno željezo, koje je nastalo u Zemljinoj kori.
Željezo, kad je potpuno čisto, srebrnkastoga je sjaja i mekano. Poznato je od pradavnih vremena, a danas sigurno najvažniji tehnički metal koji se upotrebljava na mnogo načina. Najvažnije je od svih metala i uglavnom se koristi kao čelik, u kojem ima ugljika (do 2,06%). Željezo hrđa na vlažnom zraku i otapa se u razrijeđenim kiselinama. Željezo je prijelazni metal 8. skupine periodnog sustava elemenata.
Željezo u prirodi najčešće dolazi kao mineral magnetit. Kristalizira u obliku crnih kubičnih kristala. U Zemljinoj kori najrasprostranjeniji metalni element i po masenom udjelu odmah je iza aluminija. U Zemljinoj kori udio je željeza oko 5%, a u cijeloj Zemlji se računa da je 37%. Najdublja unutrašnjost Zemlje se pretežno od njega i sastoji. Koncentracija željeza u morima je vrlo mala (oko 4x10-3 ppm). Elementarno željezo se u prirodi nalazi samo kao meteorno, dospjelo na zemlju iz Svemira i telurno prisutno u Zemljinoj kori od iskonskih vremena.
→ {{Izabrani članci/42, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/43, 2018.
Željezo je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Fe, atomski (redni) broj mu je 26, a atomska masa mu iznosi 55,845(2) .
Simbol Fe dolazi od ferrum, latinskog naziva za željezo. Ferat je naziv za željezo u anionskom kompleksu. Telursko željezo je naziv za elementarno željezo, koje je nastalo u Zemljinoj kori.
Željezo, kad je potpuno čisto, srebrnkastoga je sjaja i mekano. Poznato je od pradavnih vremena, a danas sigurno najvažniji tehnički metal koji se upotrebljava na mnogo načina. Najvažnije je od svih metala i uglavnom se koristi kao čelik, u kojem ima ugljika (do 2,06%). Željezo hrđa na vlažnom zraku i otapa se u razrijeđenim kiselinama. Željezo je prijelazni metal 8. skupine periodnog sustava elemenata.
Željezo u prirodi najčešće dolazi kao mineral magnetit. Kristalizira u obliku crnih kubičnih kristala. U Zemljinoj kori najrasprostranjeniji metalni element i po masenom udjelu odmah je iza aluminija. U Zemljinoj kori udio je željeza oko 5%, a u cijeloj Zemlji se računa da je 37%. Najdublja unutrašnjost Zemlje se pretežno od njega i sastoji. Koncentracija željeza u morima je vrlo mala (oko 4x10-3 ppm). Elementarno željezo se u prirodi nalazi samo kao meteorno, dospjelo na zemlju iz Svemira i telurno prisutno u Zemljinoj kori od iskonskih vremena.
→ {{Izabrani članci/43, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/44, 2018.
Željezo je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Fe, atomski (redni) broj mu je 26, a atomska masa mu iznosi 55,845(2) .
Simbol Fe dolazi od ferrum, latinskog naziva za željezo. Ferat je naziv za željezo u anionskom kompleksu. Telursko željezo je naziv za elementarno željezo, koje je nastalo u Zemljinoj kori.
Željezo, kad je potpuno čisto, srebrnkastoga je sjaja i mekano. Poznato je od pradavnih vremena, a danas sigurno najvažniji tehnički metal koji se upotrebljava na mnogo načina. Najvažnije je od svih metala i uglavnom se koristi kao čelik, u kojem ima ugljika (do 2,06%). Željezo hrđa na vlažnom zraku i otapa se u razrijeđenim kiselinama. Željezo je prijelazni metal 8. skupine periodnog sustava elemenata.
Željezo u prirodi najčešće dolazi kao mineral magnetit. Kristalizira u obliku crnih kubičnih kristala. U Zemljinoj kori najrasprostranjeniji metalni element i po masenom udjelu odmah je iza aluminija. U Zemljinoj kori udio je željeza oko 5%, a u cijeloj Zemlji se računa da je 37%. Najdublja unutrašnjost Zemlje se pretežno od njega i sastoji. Koncentracija željeza u morima je vrlo mala (oko 4x10-3 ppm). Elementarno željezo se u prirodi nalazi samo kao meteorno, dospjelo na zemlju iz Svemira i telurno prisutno u Zemljinoj kori od iskonskih vremena.
→ {{Izabrani članci/44, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/45, 2018.
Sveto Letica (Podgora, 4. travnja 1926. – Split, 6. studenoga 2001.), nadimkom Barba, bio je hrvatski stožerni admiral i prvi zapovjednik Hrvatske ratne mornarice (1991. – 1996.). Kao mladić 1942. sudjelovao je u osnivanju partizanske mornarice u makarskom primorju te se u njenim redovima borio do kraja rata. Kasnije je proveo četrdeset godina u vojnoj službi, napredujući do najviših položaja u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici. Reaktiviravši se prilikom izbijanja Domovinskoga rata 1991., ustrojio je novu hrvatsku mornaricu kojom je uspješno zapovijedao u ratu protiv JRM, sukobivši se u bitkama u Splitskom i Korčulanskom kanalu i natjeravši ih na povlačenje iz hrvatskog dijela Jadrana. Kao ratni zapovjednik tijekom cijelog Domovinskog rata, jedina je osoba kojoj je ikad dodijeljen najviši čin stožernog admirala (admirala flote) u HRM. Odlikovan je Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom za junaštvo, kao i drugim odlikovanjima.
→ {{Izabrani članci/45, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/46, 2018.
Radiohead je britanski rock sastav iz Abingdona, Oxfordshirea osnovan 1985. godine. Skupinu čine Thom Yorke (vokali, gitara, klavir, klavijature), braća Jonny (solo gitara, klavijature, ostala glazbala) i Colin Greenwood (bas-gitara), Ed O'Brien (gitara, prateći vokali) i Philip Selway (bubnjevi, udaraljke). Od 1994. godine surađuju s producentom Nigelom Godrichem i umjetnikom Stanleyjem Donwoodom.
Nakon što je 1991. godine potpisao ugovor s diskografskom kućom, Radiohead je 1992. objavio svoj singl prvijenac, "Creep". Postao je hit širom svijeta nakon objave debitantskog albuma Pablo Honey, koji je izašao 1993. godine. Popularnost i pohvale kritičara počeli su rasti u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon objave drugog albuma, The Bendsa, 1995. godine. Treći je album, OK Computer (iz 1997.), učinio skupinu svjetski poznatom; značajan zbog svoje složene produkcije i tematike suvremenog otuđenja, često ga se smatra jednim od najvažnijih albuma koji su obilježili 1990-te jednim od najboljih albuma popularne glazbe.
→ {{Izabrani članci/46, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/47, 2018.
Konstruirana u smislu nelinearnog tijeka priče, sezona se fokusira na dvojicu detektiva državne policije Louisiane, Rustina "Rusta" Cohlea (McConaughey) i Martina "Martyja" Harta (Harrelson) koji istražuju ubojstvo prostitutke Dore Lange 1995. godine. Sedamnaest godina kasnije primorani su prisjetiti se cjelokupne istrage, skupa s nekoliko drugih neriješenih slučajeva. Tijekom navedenog vremenskog razdoblja, Hartova nevjera prijeti uništenju njegovog braka s Maggie (Monaghan), a Cohle se bori s vlastitom nesretnom prošlošću. Prva sezona serije Pravi detektiv bavi se temama filozofskog pesimizma, muškosti i kršćanstva; razni kritičari analizirali su portret žena u seriji, njezin autorski senzibilitet te utjecaj stripova i čudnjikave horor fikcije na samu priču.
→ {{Izabrani članci/47, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/48, 2018.
Starogrčka književnost obuhvaća književno stvaralaštvo na grčkom jeziku koje započinje Homerovim epovima oko 8. stoljeća pr. Kr., a završava se okvirno 529. godine poslije Krista, kada je bizantski car Justinijan zatvorio Platonovu Akademiju u Ateni, posljednju filozofsku školu u antici. Starogrčka je književnost ne samo presudno utjecala na formiranje rimske književnosti, nego je izvršila ogroman utjecaj i na cjelokupnu potonju europsku književnost, kako u tematici tako i u oblikovanju gotovo svih književnih vrsta. U vremenskom rasponu od trinaest stoljeća u antici – 8. pr. Kr. i 5. poslije Krista – stvarali su mnogi pjesnici i prozni pisci, koji su jezikom i kulturom Grci, ali nisu svi rodom bili Grci: osvajanja Aleksandra Velikog proširila su grčku civilizaciju van granica Helade, te su glavni gradovi Aleksandrovih nasljednika – Aleksandrija, Antiohija i drugi – postali veća središta grčke civilizacije od starih grčkih polisa. S obzirom na društvene, političke i književne prilike, može se cjelokupna antička grčka književnost podijeliti na četiri razdoblja…
→ {{Izabrani članci/48, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/49, 2018.
Na putu prema dolje (engl. Breaking Bad), američka je kriminalistička dramska televizijska serija čiji je autor i producent Vince Gilligan. Serija se originalno emitirala na televizijskoj mreži AMC, a trajala je sveukupno pet sezona – od 20. siječnja 2008. do 29. rujna 2013. godine. Radnja serije vrti se oko Waltera Whitea (Bryan Cranston), profesora kemije u srednjoj školi kojem je dijagnosticiran neoperabilni rak pluća. Zajedno sa svojim bivšim učenikom Jessejem Pinkmanom (Aaron Paul), White se okreće svijetu kriminala producirajući i prodavajući kristalizirani metamfetamin, a sve kako bi osigurao financijsku budućnost svoje obitelji prije vlastite smrti. Originalni naslov serije Breaking Bad proizašao je iz južnjačkog govornog izraza koji znači raise hell (u slobodnom prijevodu "uzburkati pakao"). Radnja serije Na putu prema dolje smještena je u Albuquerque (država Novi Meksiko)… Na putu prema dolje vrlo učestalo se smatra jednom od najboljih televizijskih serija svih vremena. Osvojila je mnogobrojne nagrade uključujući šesnaest prestižnih televizijskih nagrada Emmy, osam nagrada Satelit, dva Zlatna Globusa, dvije nagrade "Peabody", dvije nagrade Udruženja filmskih kritičara te četiri nagrade Udruženja televizijskih kritičara. Godine 2013. serija Na putu prema dolje ušla je u Guinnessovu knjigu rekorda kao kritičarski najbolje ocijenjena serija svih vremena…
→ {{Izabrani članci/49, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/50, 2018.
Liège je grad u belgijskoj regiji Valoniji, pokrajina Liège, čije je i upravno središte. Grad je smješten u dolini rijeke Meuse u blizini istočne belgijske granice s Nizozemskom i Njemačkom, gdje se rijeka Meuse spaja s rijekom Ourthe. Grad ima nešto manje od 200.000 stanovnika, dok u njegovom aglomeracijskom području živi oko 600.000 stanovnika. Prema broju stanovnika, ovo je treće urbano područje u Belgiji, nakon Bruxellesa i Antwerpena, te četvrta po veličini belgijska općina, nakon Antwerpena, Genta i Charleroia.
Grad Liège, sjedište istoimene pokrajine nalazi se blizu točke dodiranja granica triju država, Belgije, Njemačke i Nizozemske. Grad je udaljen 25 km južno od Maastrichta, te 40 km od Aachena. Prekogranična Euroregija Meuse-Rajna u kojoj se grad nalazi ima oko 3,7 milijuna stanovnika. Ova regija je funkcionirala kao jedinstvena cjelina još od karolinškog perioda, pa sve do lieške revolucije. Danas su prekogranične veze opet uspostavljene. Liège je važno sveučilišno središte, u kojemu studira više od 95.000 mladih. Sveučilište u Liègeu jedno je od javnih sveučilišta Francuske zajednice u Belgiji. Ovdje se nalaze dvije mreže sustava obrazovanja, laičko i katoličko, te Akademija umjetnosti i Kraljevski konzervatorij.
→ {{Izabrani članci/50, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/51, 2018.
Megadethov je album prvijenac, Killing Is My Business... and Business Is Good!, 1985. godine objavila nezavisna diskografska kuća Combat Records te je bio djelomično uspješan. Privukao je pažnju većih izdavača i Megadeth je potpisao ugovor s Capitol Recordsom. Njegov prvi album koji je objavila veća diskografska kuća, Peace Sells... but Who's Buying?, bio je objavljen 1986. godine i utjecao je na podzemnu metal scenu. Megadeth je u to doba bio na lošem glasu zbog zloupotrebe droga i svađa među njegovim članovima.
Megadeth je prodao više od 38 milijuna albuma širom svijeta, šest od njegovih petnaest albuma dobilo je platinastu nakladu i dobilo dvanaest nominacija za nagradu Grammy. Megadeth je osvojio svoj prvi Grammy za najbolju metal izvedbu 2017. godine za pjesmu "Dystopia". Maskota grupe, Vic Rattlehead, često se pojavljuje na naslovnicama albuma i koncertima.
→ {{Izabrani članci/51, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/52, 2018.
Film Batman v Superman: Zora pravednika svoju je premijeru imao 19. ožujka 2016. godine u Mexico Cityju, a u kino distribuciju u SAD-u krenuo je 25. ožujka 2016. godine u 2D-u, 3D-u, IMAX 3D-u i 4DX-u. U istim formatima film se započeo prikazivati u hrvatskim kinima dan ranije (24. ožujka). Nakon odličnog box-office starta kojim je srušio nekoliko rekorda, film je ostao upamćen po velikom padu gledanosti u drugom vikendu prikazivanja od kojeg se nikad nije oporavio. Unatoč tome što je ostvario profit, film se danas smatra box-office neuspjehom, a primio je uglavnom negativne kritike filmske struke zbog tonaliteta, scenarija i ritma, premda su neki hvalili vizualni stil i glumačka ostvarenja. "Ultimativno izdanje" za kućno kino sadržava dodatnu 31 minutu filma koja nije bila viđena u kinima. Službeni nastavak filma je Liga pravde koji je s kino distribucijom krenuo u studenom 2017. godine.
→ {{Izabrani članci/52, 2018.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)