Oružane snage Republike Hrvatske
Ovo je glavno značenje pojma Oružane snage Republike Hrvatske. Za druga značenja pogledajte Hrvatske oružane snage (razdvojba).| Oružane snage Republike Hrvatske | |
|---|---|
 | |
| Država |  Hrvatska |
| Utemeljena | 1991.; prije 33 godine |
| Grane |  Hrvatska kopnena vojska Hrvatsko ratno zrakoplovstvo |
| Stožer | Glavni stožer OS RH |
| Mrežne stranice | www |
| Vodstvo | |
| Vrhovni zapovjednik | Zoran Milanović |
| Ministar obrane | Ivan Anušić |
| Načelnik GS OS RH | general bojnik Tihomir Kundid |
| Ljudstvo | |
| Vojna dob | 18 godina |
| Novačenje | Dragovoljno vojno osposobljavanje |
| Djelatno osoblje | 14 325 (2020.) |
| Pričuvno osoblje | 20,105[1] |
| Vojni proračun | |
| Iznos | €1.283.95 billion[2] |
| Postotak BDP-a | 1.78%[2] |
| Povezani članci | |
| Povijest | Domovinski rat |
| Činovi | Činovi u Oružanim snagama Republike Hrvatske |
Oružane snage Republike Hrvatske (OSRH) su vojne snage organizirane za obranu Republike Hrvatske i njezinih saveznika vojnim sredstvima te za druge oblike i uporabe u skladu s domaćim i međunarodnim pravom. Hrvatska vojska štiti suverenitet i neovisnost Republike Hrvatske i brani njezinu teritorijalnu cjelovitost.
Sukladno zahtjevima koji se postavljaju Hrvatskoj vojsci u obrani naroda i ispunjavanju obveza koje proizlaze iz članstva u NATO-u, definirane su misije i zadaće Hrvatske vojske. Hrvatska vojska ima tri temeljne misije, a to su: obrana Republike Hrvatske i njezinih saveznika, doprinos međunarodnoj sigurnosti i potpora civilnim institucijama.
Predsjednik je vrhovni zapovjednik oružanih snaga i izvršava administrativne ovlasti u vrijeme rata davanjem zapovijedi načelniku stožera, dok provedbu administrativne i obrambene politike u mirnodopsko vrijeme provodi Vlada RH putem Ministarstva obrane. Ova jedinstvena institucija sastoji se od kopnenih, pomorskih i zračnih grana koje se nazivaju
- Hrvatska kopnena vojska - (HKoV)
- Hrvatska ratna mornarica - (HRM )
- Hrvatsko ratno zrakoplovstvo - (HRZ )
Oružane snage su 2020. imale 15.605 pripadnika, od čega je 14.325 bilo aktivno vojno osoblje i 1.280 državnih službenika.[3] Ukupna raspoloživa muška radna snaga u dobi od 16 do 49 godina iznosi 1.035.712, od čega je 771.323 tehnički sposobno za vojnu službu. Novačenje će se ponovno uvesti od siječnja 2025.[4]
Vojska ima 650 borbeno oklopnih vozila, oko 150 komada topništva, 105 Višecijevnih bacača raketa, 75 tenkova i 25 haubica. Ratno zrakoplovstvo raspolaže sa 7 borbenih zrakoplova Dassault Rafale F3-R, 4 helikoptera UH-60 Black Hawk, 10 borbeno-transportnih helikoptera Mi-171 i 16 jurišnih helikoptera OH-58 Kiowa Warrior. Mornarica ima 30 brodova, od kojih se pet 60-80 metara brzih jurišnih brodova koristi u napadačkim sposobnostima.[5]
U kasno proljeće 1991. godine formirane su prve vojne jedinice Zbora Narodne garde, osnovane 20. travnja 1991. godine. odlukom predsjednika Republike i koja je iz pravnih i političkih razloga formalno bila dio Ministarstva unutarnjih poslova. Osim struktura i postrojbi koje su stvorene državnom politikom, postojale su i stranačke vojske ili njihove labave pripadnosti. Hrvatska stranka prava organizirala je svoje oružane odrede, Hrvatske obrambene snage (HOS), koji su bili privatno naoružani, relativno dobro obučeni i obučeni na taktičkoj razini, te raspoređeni na kritične položaje na bojištima. Stranka demokratskih promjena (Reformirani komunisti, SDP) naoružala je svoje aktiviste u Istri, Primorju i Dalmaciji, kao i vladajuća Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u drugim dijelovima Hrvatske. Na nekim mjestima je, međutim, sustav TO ponovno aktiviran (npr. u Zagrebu), što je dalo bolje rezultate.
Sustav zapovijedanja i kontrole u početku je bio kritički zbunjen, a nadležnosti su bile nejasne i nejasne. ZNG je tako pod dvojnom nadležnošću Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane. Veliki dio zapovjedništva na terenu prebačen je u lokalne krizne stožere sastavljene i vođene političkim dužnosnicima koji nisu nužno imali veće vojno znanje od onog koje su stekli tijekom svoje regrutne službe u JNA. Često je na terenu bilo nekoliko različitih jedinica, koje, čak i ako su nominalno bile u istoj organizaciji, često nisu imale zajedničko više zapovjedništvo.
Glavni zadaci ZNG-a (kasnije HV-a) bili su spriječiti prodor JNA i drugih snaga u najvažnijim smjerovima, braniti gradove i kritična područja te osvajati vojarne JNA u dubini vlastitog raspoređivanja. Te su se zadaće počele sveobuhvatnije i sustavnije ispunjavati tek nakon što su oružane snage organizirane u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV) na temelju novog Zakona o obrani i kada je 21. rujna 1991. godine osnovan Glavni stožer s načelnikom generala Antona Tusa. Tada je započela sustavnija mobilizacija pričuvnih vojnika i organizacija jedinica, zapovjedništva i institucija, kao i planirana uporaba snaga.
Dana 1. listopada 1991. godine formirana su velika vojno-teritorijalna i borbena zapovjedništva (Operativne zone) sa sjedištima u Osijeku, Bjelovaru, Zagrebu, Karlovcu, Rijeci i Splitu. Podređene su im bile operativne skupine koje su zapovijedale određenim smjerovima i područjima. Osnovne, a ujedno i najviše taktičke postrojbe bile su pješačke brigade (profesionalne i pričuvne), a formirane su i brigade i bataljuni drugih grana. Do kraja godine formirane su i razvijene 63 brigade.
Tijekom Domovinskog rata oružane snage postupno su narasle na oko 300.000 pripadnika. Većina postrojbi popunjena je iz pričuve, odnosno iz osoblja koje je osnovna vojna znanja steklo tijekom obveznog služenja vojnog roka u JNA. Zahvaljujući rastućem vojnom iskustvu, kvaliteta ovih postrojbi je rasla, a organizacija cijelog sustava s vremenom se poboljšavala.
Nastavljena je obuka novih generacija 18-godišnjaka koji su služili u Hrvatskoj vojsci, pri čemu se vojne postrojbe za vrijeme vojne službe uglavnom nisu koristile za borbene zadaće (mladići bi uglavnom dobivali pozive u borbene postrojbe ubrzo nakon završetka obveznog vojnog roka).
Kako je rat odmicao, tajnim operacijama (spriječena je legalna nabava vojne opreme za ratom razoreni teritorij bivše Jugoslavije), kupljene su značajne količine vojnih viškova nastalih nakon raspada Varšavskog pakta; konkretno, nabava borbenih zrakoplova sovjetskog podrijetla bila je značajna za formiranje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo imalo je dvadesetak zrakoplova Mig 21 i nekoliko borbenih helikoptera Mil Mi-24,[6] kao i nekoliko transportnih helikoptera. Također, domaća industrija postala je sposobna za značajnu samostalnu proizvodnju oružja i vojne opreme.
Hrvatska ratna mornarica nastala je u velikoj mjeri zahvaljujući uspješnoj akciji zarobljavanja oko četvrtine brodova Jugoslavenske ratne mornarice u Šibeniku 1991. godine. Zarobljene su i protubrodske rakete RBS-15: ovaj sustav proizveden u Švedskoj još nije pušten u rad od strane jugoslavenske ratne mornarice, a Hrvatska ratna mornarica je to uspjela nakon što su hrvatski stručnjaci samostalno razvili sustav upravljanja paljbom "Fobos"; Naime, švedskom proizvođaču nije bilo dopušteno isporučiti taj ključni dio sustava naoružanja. Uvođenjem modernih projektila dometa preko 70 km u operativnu uporabu, Hrvatska ratna ratna mornarica uvelike je spriječila ozbiljne akcije neprijateljske mornarice.
Oružane snage Republike Hrvatske bile su u ratnoj strukturi do 12. ožujka 1996. godine, kada su odlukom Predsjednika Republike Hrvatske prešle u mirnodopsko vrijeme.
Stabilizacijom situacije nakon završetka rata uslijedilo je nekoliko važnih valova reformi. Sve je vidljiviji trend drugih tranzicijskih zemalja, kao i članica NATO-a, da u razvoju oružanih snaga naglasak stavljaju na mobilnost, na multifunkcionalnost i fleksibilnost u korištenju oružanih snaga, a ne na sastav mase i tešku opremu. Ekonomska prezahtjevnost i konceptualna neadekvatnost, odnosno neprimjenjivost stare hladnoratovske koncepcije postala je očita. Nove sigurnosne prijetnje i nova međunarodna konstelacija zahtijevali su dublje promjene u načinu na koji su oružane snage dizajnirane. Proces reforme obrambenog sustava započeo je 2002. godine. Cilj reforme i reorganizacije je uspostaviti modernu strukturu obrambenog sustava koja će biti u stanju odgovoriti na izazove novog doba, uzimajući u obzir članstvo Republike Hrvatske u NATO-u i sigurnosne aranžmane unutar Europske unije. Glavne smjernice reforme postavljaju strateški dokumenti koje je donijela Republika Hrvatska: Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, Strategija obrane Republike Hrvatske, Vojna strategija Republike Hrvatske. Tijekom 2003. godine Ministarstvo obrane i Glavni stožer počeli su raditi na Strateškom pregledu obrane (SPO), koji je usvojen 2005. godine. Usvajanjem Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske 2006. – 2015. u Hrvatskom saboru 7. srpnja 2006. godine utvrđen je jasan sadržaj i vremenski okviri za daljnje reforme, razvoj i modernizaciju Oružanih snaga Republike Hrvatske u sljedećih deset godina.
Bit promjena sastoji se u postupnom prijelazu s hrvatskih individualnih (nacionalnih) na kolektivne obrambene i sigurnosne mehanizme, a to podrazumijeva i:
- prijelaz na profesionalizaciju Oružanih snaga Republike Hrvatske, što podrazumijeva nadopunu vojnika dobrovoljno, a ne vojnim rokom (to podrazumijeva i značajne promjene u načinu nadopunjavanja pričuve, jer sustav dobrovoljne/ugovorne pričuve više neće moći nadopunjavati ročnici nakon završetka vojne službe);
- Prijelaz na sustav kolektivne obrane znači manji aktivni i pričuvni sastav, ali bolje obučen, opremljen, kompatibilan i interoperabilan sa saveznicima.
- mogućnost da se manje nacije koje su članice Saveza, poput Hrvatske, mogu djelomično "specijalizirati" kako bi svojim ograničenim kapacitetima mogle na specifičan način doprinijeti zajedničkim operacijama.
- još veći ukupni angažman postrojbi i pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u kolektivnim aktivnostima, međunarodnim misijama, preventivnim sigurnosnim aktivnostima itd.
Godine 2007. donesena je Odluka o nepozivanju novaka na služenje vojnog roka, što je predstavljalo važan korak prema profesionalizaciji Hrvatske vojske, što podrazumijeva ukidanje obveznog služenja vojnog roka i uvođenje dobrovoljne vojne službe. Prva generacija dobrovoljnih ročnika počela je služiti u studenom 2008.
Nakon što je Dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje 2015.-2024. predviđen štedljiv razvoj oružanih snaga, kompliciranje sigurnosne situacije u Europi koje je kulminiralo ruskom invazijom na Ukrajinu 2022. godine, u Hrvatskoj je formiralo političku volju za odlučnim jačanjem Oružanih snaga Republike Hrvatske, posljedicno je vojni proračun znatno povećan.
Putanja hrvatskog vojnog proračuna i potrošnje bila je konstantno ispod 2% BDP-a, što je velika razlika u odnosu na 1990-e kada su izdaci za obranu predstavljali veliki udio u hrvatskim proračunskim rashodima zbog tada aktualnog Domovinskog rata. Primjerice, 1995. godine hrvatski proračun za obranu iznosio je 12,4 milijarde kuna ili oko 10% BDP-a, što je u to vrijeme bila i najveća stopa izdataka za obranu. Krajem 2019. hrvatska Vlada izdala je revidiranu strategiju izdataka za obranu prema kojoj će zemlja povećati svoje izdatke za obranu kako bi postupno ispunila cilj od 2 % NATO-a, a proračuni za obranu za 2019. i 2020. doživjeli su trenutne revizije i povećanja kako bi se ispunio novi plan potrošnje. Stoga bi rashodi za obranu u 2025., na temelju trenutačnih projekcija, mogli dosegnuti 1,75 milijardi eura ili oko 2 % BDP-a, što bi bilo u skladu s preporukom NATO-a. Međutim, ako se u hrvatske izdatke za obranu uključe obrambene mirovine, onda Hrvatska već ispunjava cilj od 2% koji preporučuje NATO. Oko 1140 milijuna eura isplaćeno je u mirovinama za obranu za oko 97000 pojedinaca u Hrvatskoj.[7][8]
Izdaci za obranu posljednjih godina; [9][10][11]
| Godina | Iznos (u USD) | % BDP-a | Promjena u % |
| 2014 | 1.064 mlrd. | 1.78 | |
| 2015 | 883 mil. | 1.73 | ▼ 0.05 |
| 2016 | 837 mil. | 1.58 | ▼ 0.15 |
| 2017 | 926 mil. | 1.64 |  0.06
|
| 2018 | 966 mil. | 1.56 | ▼ 0.06 |
| 2019 | 1,001 mlrd. | 1.61 | 0.05
|
| 2020 | 983 mil. | 1.69 | 0.08
|
| 2021 | 1,361 mlrd. | 1.95 | 0.26
|
| 2022 | 1,285 mlrd. | 1.78 | ▼ 0.17 |
| 2023 | 1,441 mlrd. | 1.74 | ▼ 0.04 |
| 2024 | 1,624 mlrd. | 1.81 | 0.07
|
Oružane snage podijeljene su na grane, službe, profesije i njihove specijalnosti. Grane Oružanih snaga su Hrvatska vojska, Hrvatska ratna mornarica i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.
Grane Oružanih snaga su dijelovi Oružanih snaga u okviru kojih se vrši priprema i opremanje pojedinaca, postrojbi i namjenskih snaga za izvršavanje zadaća u određenim geografskim područjima (kopno, more, zrak) čija je primarna zadaća održavanje potrebne razine borbene spremnosti operativnih jedinica.
Oružane snage imaju mirnodopski i ratni sastav. Mirnodopski sastav Oružanih snaga sastoji se od aktivnog vojnog osoblja, državnih službenika i zaposlenika raspoređenih u Oružane snage, rezervista pozvanih na obuku, ugovornih rezervista, kadeta i osoba koje su prošle dobrovoljnu vojnu obuku. Iznimno, mirnodopski sastav oružanih snaga sastoji se i od ročnika kada je na snazi obvezna vojna služba. Ratni sastav Oružanih snaga, osim vojnog osoblja, državnih službenika, zaposlenika i ročnika (kada je na snazi obvezna vojna služba), sastoji se i od ročnika mobiliziranih u Oružane snage.
Dosadašnja struktura Hrvatske vojske na snazi je od 1. prosinca 2014. godine i obuhvaća Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske, Vojna predstavništva, Stožerne postrojbe, tri grane: Hrvatsku vojsku, Hrvatsku ratnu mornaricu i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, kao i Hrvatsko vojno učilište "Dr. Franjo Tuđman", Zapovjedništvo potpore i Zapovjedništvo specijalnih snaga. [12]
- Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske je Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske, zajedničko tijelo organizirano u okviru Ministarstva obrane koje je odgovorno za zapovijedanje, pripremu i uporabu Oružanih snaga. Glavni stožer zapovijeda cijelim Oružanim snagama sukladno diktatu vrhovnog zapovjednika (predsjednika Republike Hrvatske) i ministra obrane te obavlja i druge stručne poslove za vrhovnog zapovjednika i ministra obrane. Također ima niz jedinica pod svojim izravnim zapovjedništvom, uključujući CROSOFCOM, bataljun počasne garde i nekoliko drugih.
- Hrvatsko vojno učilište "Dr. Franjo Tuđman" (HVU) visokoškolska je vojna ustanova Oružanih snaga Republike Hrvatske. Odgovoran je za osposobljavanje pojedinaca za potrebe cijele Hrvatske vojske. Nalazi se u vojarni "Petar Zrinski" u zagrebačkoj četvrti Črnomerec.
- Zapovjedništvo za potporu (ZzP) najvažniji je dio logističkog sustava Oružanih snaga Republike Hrvatske i odgovorno je za provedbu logističke, medicinske i dio kadrovske potpore Oružanim snagama Republike Hrvatske. Odgovoran je za nabavu i pripremu svih državnih sredstava dodijeljenih Oružanim snagama te za cjelokupni plan njihove uporabe i njegovu primjenjivost na operacije na bojnom polju.
- Zapovjedništvo specijalnih snaga Republike Hrvatske (CROSOFCOM) jedno je od tri samostalna zapovjedništva Oružanih snaga Republike Hrvatske, izravno podređeno Glavnom stožeru Oružanih snaga Republike Hrvatske. Misija CROSOFCOM-a je osigurati borbenu spremnost snaga za specijalne operacije za operacije u obrani teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske te sudjelovati u operacijama pod vodstvom NATO-a i koalicije.
- Vojna predstavništva (VP) predstavljaju Oružane snage i obavljaju svoje dužnosti, profesionalne zadaće vezane uz sudjelovanje u radu i praćenje rada odjela, radnih skupina, stalnih i privremenih tijela u Sjevernoatlantskom savezu, Europskoj uniji te u Savezničkom zapovjedništvu za operacije i Savezničkom zapovjedništvu za transformaciju.
- Jedinice potpore (PP) osnivaju se u svrhu razvoja sposobnosti za provedbu različitih zadaća i aktivnosti potpore, koje druge sastave, zbog specifičnosti ili opsega, Oružane snage ne mogu osigurati unutar organskog sastava. Te jedinice su: Bojna predsjedničke garde, Pukovnija vojne policije (PVP), Centar za obavještajne operacije (SOD), Centar za komunikacijske i informacijske sustave (SKIS), Centar za upravljanje osobljem (HRC), Dom Glavnog stožera Oružanih snaga (DGSOS)
.jpg)
Vrhovni zapovjednik OSRH je predsjednik Republike Hrvatske.[13] Zapovijedanje Oružanim snagama u miru, vrhovni zapovjednik ostvaruje preko ministra obrane, koji odgovara vrhovnom zapovjedniku za provedbu zapovijedi i izvješćuje ga o provedbi. U stanju neposredne ugroženosti i ratnom stanju vrhovni zapovjednik izravno izdaje zapovijedi načelniku Glavnog stožera te istodobno obavješćuje ministra obrane o izdanim zapovijedima. Načelnik Glavnog stožera u tom slučaju za provedbu zapovijedi odgovara vrhovnom zapovjedniku. Ako ministar obrane ne provodi zapovijedi vrhovnog zapovjednika, vrhovni zapovjednik može ostvarivati zapovijedanje Oružanim snagama neposredno preko načelnika Glavnog stožera.[14]
Zapovijedanje i rukovođenje u Oružanim snagama provode časnici i dočasnici imenovani i raspoređeni na zapovjedne dužnosti u Oružanim snagama. Zapovijedanje se zasniva se na načelima jednočelništva i subordinacije. Za svoj rad, zapovijedanje i rukovođenje pripadnici Oružanih snaga odgovaraju nadređenima.[14]
U svrhu uspostave jedinstvenog sustava zapovijedanja i nadzora nad svim dijelovima postrojbi u zemlji i inozemstvu, ustrojena je nova organizacijska cjelina pri GS OS RH: Zapovjedno operativno središte (ZOS).[15] U Zapovjednom operativnom središtu stvara se jedinstvena operativna slika te se omogućava vođenje svih aktivnosti i operacija postrojba OS RH u razdoblju do 96 sati, uključujući i angažiranje snaga u izvršavanju zadaća nadzora zračnog i morskog prostora RH.[16]
Hrvatski sabor ostvaruje demokratski nadzor nad Oružanim snagama.
.jpg)
.jpg)
Službom u OSRH smatra se obavljanje vojnih i drugih stručnih poslova u postrojbama, zapovjedništvima i ustanovama Oružanih snaga. Pripadnici OSRH su vojne osobe te državni službenici i namještenici.
Vojne osobe su:
- djelatna vojna osoba – osoba primljena u službu na temelju ugovora ili rješenja o prijmu
- ročnik – osoba na odsluženju 2-mjesečnog dragovoljnog vojnoga roka;
- pričuvnik – osoba iz pričuvnog sastava na izvršavanju vojne obveze;
- kadet – osoba na školovanju na vojnoj školi na temelju ugovora o školovanju.
Dočasnici i časnici su osobe koje uz odgovarajuću civilnu izobrazbu imaju potreban stupanj vojnih znanja i vještina i ovlašteni su za zapovijedanje postrojbama, zapovjedništvima i ustanovama Oružanih snaga.
Vojne osobe pri stupanju u Oružane snage daju svečanu prisegu.
Prema odnosima u službi vojne osobe mogu biti: nadređene i podređene, a prema cinovima i duznostima: starije i mlađe. Nadređena je ona osoba koja vodi i zapovijeda zapovjedništvom, postrojbom ili ustanovom Oružanih snaga, odnosno pojedinim njihovim dijelovima i osobama u njima. Starija je ona osoba koja ima viši čin, a ako su osobe istog čina, starija je ona osoba za čije je ustrojbeno mjesto utvrđen viši ustrojbeni čin, odnosno ako imaju jednak ustrojbeni čin, starija je ona osoba koja je prije promaknuta u osobni čin.
Pripadnicima OSRH u vojnim objektima i postrojbama Oružanih snaga zabranjena je svaka politička djelatnost kao i sudjelovanje na političkim skupovima i demonstracijama te javno istupanje u svezi sa stanjem i odnosima u Oružanim snagama bez ovlasti ministra obrane ili osobe koju on ovlasti. Djelatnim vojnim osobama, nije dopušteno članstvo u političkim strankama niti kandidiranje u predstavnička tijela. Također, nije dopušteno sindikalno organiziranje.
Pripadnici OSRH odgovaraju za kaznena djela po odredbama Kaznenog zakona i drugih zakona. Kaznena odgovornost ne isključuje stegovnu odgovornost ako djelo koje je predmet kaznenog postupka predstavlja i kršenje vojne stege. Stegovni postupak vodi se bez obzira na tijek kaznenog postupka.
Vojna je stega točno, potpuno i pravodobno obavljanje poslova i zadaća u Oružanim snagama. O stegovnim prijestupima pripadnika Oružanih snaga, osim o stegovnim prijestupima ročnika, kadeta i pričuvnih vojnika odlučuju vojno stegovni sudovi (prvostupanjski i Viši vojno stegovni sud). Također postoje i vojno stegovna tužiteljstva.
Program dragovoljnog vojnog osposobljavanja provodi se od 2008. godine u Oružanim snagama Republike Hrvatske u skladu s Pravilnikom o dragovoljnom vojnom osposobljavanju. Dragovoljnim vojnim osposobljavanjem ročnici stječu vojna znanja i vještine za obnašanje vojničkih dužnosti u Oružanim snagama RH, te potrebna znanja i vještine za služenje u pričuvnom sastavu OS RH. Ono je ujedno i jedan od uvjeta za prijem u djelatnu vojnu službu, odnosno stječe se mogućnost sudjelovanja u razvrstanoj pričuvi.
Na dragovoljno vojno osposobljavanje kandidati se mogu prijaviti tijekom cijele godine podnošenjem zahtjeva u Područnom odsjeku za poslove obrane prema mjestu prebivališta ili putem online prijave. Nakon prijave, kandidati koji zadovolje navedene uvjete, bit će pozvani na zdravstvene preglede i psihološka ispitivanja u Zavodu za zrakoplovnu medicinu KB Dubrava u Zagrebu i u Zavodu za pomorsku medicinu u Splitu.
Program dragovoljnog vojnog osposobljavanja traje osam tjedana i provodi se u Požegi te na vojnom vježbalištu “Glavica” i strelištu “Novo Selo”. Po dolasku u vojarnu u Požegi, ročnici zadužuju vojnu opremu i potpisuju ugovore o dragovoljnom vojnom osposobljavanju. Nakon toga ročnicima predstoje dva tjedna uvođenja u vojno okružje, a zatim polažu svečanu prisegu. Potom slijedi obuka tijekom koje će svladati temeljne vojničke sposobnosti i vještine. Nakon završene obuke ročnici dobivaju vojno-stručnu specijalnost strijelca roda pješaštva, čime stječu jedan od propisanih uvjeta za profesionalnu vojnu karijeru te mogućnost sudjelovanja u razvrstanoj pričuvi.
Ročnici koji uspješno završe program dragovoljnog vojnog osposobljavanja mogu se javiti na javni natječaj za ugovorni prijam vojnika/mornara u djelatnu vojnu službu koji raspisuje Ministarstvo obrane. Kandidati/kandidatkinje koji prođu odabirni postupak potpisuju Ugovor o vojničkoj službi u trajanju od dvije godine te stječu status djelatne vojne osobe. Nakon toga, primljeni kandidati bit će upućeni na specijalističku vojnu obuku u rodovske postrojbe Hrvatske vojske odnosno bit će raspoređeni u postrojbe u skladu sa stečenom vojno stručnom specijalnosti sukladno potrebama Oružanih snaga Republike Hrvatske.[17]
Republika Hrvatska trenutačno sudjeluje u 14 mirovnih misija UN-a, od čega u 12 sudjeluju pripadnici Oružanih snaga RH s ukupno 134 pripadnika.
Svoje prvo sudjelovanje u mirovnoj misiji UN-a Republika Hrvatska je započela 1999. godine upućivanjem 10 pripadnika Oružanih snaga RH u mirovnu misiju u Sijera Leone (UNAMSIL) u svojstvu mirovnih promatrača. Osim u mirovnim misijima UN-a, u veljači 2003. sudjelovanjem voda Vojne policije u NATO-voj misiji ISAF u Afganistanu, Hrvatska je započela svoj angažman i u NATO-vim misijama. Trenutno se u misiji ISAF nalazi 273 pripadnika OSRH. Od listopada 2008. po prvi put je u mirovnu misiju EU-a (EUFOR) u Čad i Srednjoafričku Republiku na 6 mjeseci upućen izvidnički tim (15 pripadnika).[18]
Pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske sudjeluju u operaciji UNIFIL (United Nations Interim Force in Lebanon) od srpnja 2007. godine na dužnostima stožernih časnika, a od 2013. na dužnosti časnika za vezu. U svibnju 2019. se iz operacije vratio 2. HRVCON koji je brojao 52 pripadnika Inženjerijske pukovnije Hrvatske kopnene vojske. Zapovjednik kontingenta bio je bojnik Siniša Šlibar.
Rezolucijom Vijeća sigurnosti 690 od 29. travnja 1991. godine uspostavljena je misija potpore miru MINURSO s ciljem organizacije i osiguranja uvjeta za slobodan i nepristran referendum u Zapadnoj Sahari te objavu njegovih rezultata. Pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske sudjeluju u operaciji MINURSO od prosinca 2002. godine na dužnostima vojnih promatrača. Trenutačno se u operaciji nalazi 13 pripadnika OSRH koji obnašaju dužnosti vojnih promatrača.
Hrvatski vojnici sudjeluju od srpnja 2009. godine u Operaciji KFOR na Kosovu. 2009. godine kada je upućen prvi HRVCON-a s 20 pripadnika i dva transportna helikoptera Mi-171Sh. Temeljna zadaća HRVCON-a je prijevoz snaga KFOR-a, tereta i VIP osoba. Zrakoplovna komponenta HRVCON-a smještena je u bazi Bondsteel, Uroševac/Ferizai, a nalaze se pod izravnim zapovijedanjem zapovjednika KFOR-a. Osim toga, Oružane snage RH sudjeluju i sa stožernim osobljem u KFOR HQ i savjetnicima u NALT timu, koji su smješteni u kampu "Film City", KFOR HQ u Prištini. Sukladno Odluci Hrvatskog sabora, u operaciju potpore miru KFOR na Kosovu može se u 2019. i 2020. godini uputiti do 40 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske s dva helikoptera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, uz mogućnost rotacije. Trenutačno se u operaciji KFOR nalazi 31. kontingent OSRH u kojem su 35 pripadnika OSRH.
Hrvatska sudjeluje u operaciji Pojačane prednje prisutnosti NATO-a u Poljskoj i Litvi. Prvi je hrvatski kontingent u Poljsku otišao u listopadu 2017. godine, drugi u ožujku 2018., a iste godine u listopadu na sjeveroistok Poljske na vojni poligon „Bemowo Piskie“ razmješten je 3. hrvatski kontingent (HRVCON-a eFPBG – USA) koji je preuzeo zadaće svojih prethodnika. U Poljskoj se trenutno nalazi 4. HRVCON na čelu sa zapovjednikom bojnikom Predragom Srđenovićem, koji broji 80 pripadnika. Hrvatski vojnici, zajedno s pripadnicima oružanih snaga Rumunjske i Velike Britanije, dio su Borbene grupe pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država, koja je pridodana 15. mehaniziranoj brigadi Republike Poljske. Okosnicu kontingenta čine pripadnici Topničko-raketne bojne Gardijske mehanizirane brigade s bitnicom samovoznih višecijevnih lansera raketa Vulkan, stožerno osoblje koje radi u sastavu zapovjedništva BGP-a, kao i tim Vojne policije te nacionalni element potpore s pripadajućim naoružanjem, opremom i vozilima.
U studenom 2017. godine 1. hrvatski kontingent ojačane prednje prisutnosti NATO-a otišao je u Litvu, gdje su sudjelovali u toj NATO-ovoj aktivnosti u sklopu Borbene skupine pod vodstvom Njemačke (1. HRVCON-a eFPBG–DEU). 181 pripadnik Oružanih snaga RH upućen je na rok od sedam mjeseci, a glavninu snaga činili su pripadnici mehanizirane satnije iz sastava 1. mehanizirane bojne "Tigrovi" Gardijske mehanizirane brigade, uključujući i potporne logističke elemente s pripadajućim naoružanjem i opremom te 14 borbenih oklopnih vozila Patria. Temeljna zadaća i misija hrvatskog kontingenta bila je integracija u multinacionalnu borbenu grupu pod vodstvom SR Njemačke, kao i provedba obuke u tom u sastavu u kojem su, uz pripadnike OSRH-a, i pripadnici oružanih snaga Kraljevine Nizozemske, Kraljevine Norveške, Kraljevine Belgije, Velikog Vojvodstva Luxembourg, Francuske Republike i zemlje domaćina Republike Litve.
Na summitu u Varšavi u srpnju 2016., NATO je najavio transformaciju misije Active Endeavour na Sredozemnom moru u širu operaciju sigurnosti na moru. Nova je operacija dobila ime Sea Guardian. U operaciji potpore miru Sea Guardian u Sredozemlju u rujnu 2018. sudjelovao je brod Hrvatske ratne mornarice RTOP-41 Vukovar s posadom koja je brojala 33 pripadnika. Zapovjednik broda bio je poručnik bojnog Ante Uljević, a zapovjednik 1. HRVCON-a kapetan korvete Nikola Bašić. Bio je to prvi put da brod Hrvatske ratne mornarice sudjeluje u NATO vođenoj operaciji Sea Guardian, gdje je provodio neborbene zadaće s težištem na stvaranju cjelovite pomorske situacijske slike, a u cilju odvraćanja mogućih ugroza i osiguranja zajedničke sigurnosti na moru.
| Trenutna misija | Organizacija | Lokacija | Broj osoblja |
|---|---|---|---|
| Pomorske snage Europske unije na Mediteranu – operacija Irini | Europska unija | Sredozemno more | 1 |
| Pomorske snage Europske unije u Somaliji – operacija Atalanta | Europska unija | Somalija | 1 |
| Misija Europske unije za uspostavu vladavine prava na Kosovu – EULEX | Europska unija | Kosovo | N/A |
| Kosovske snage – KFOR | NATO | Kosovo | 142 |
| NATO-ova pojačana prednja prisutnost – Borbena skupina Poljska | NATO | Poljska | 80 |
| NATO-ova pojačana prednja prisutnost – Borbena skupina Litva | NATO | Litva | 188 |
| Misija NATO-a u Iraku | NATO | Irak | 1-10 |
| Operacija Inherent Resolve | Oružane snage SAD-a | Kuvajt | 1 |
| Operacija Sea Guardian | NATO | Sredozemno more | 32 |
| Skupina vojnih promatrača Ujedinjenih naroda u Indiji i Pakistanu – UNMOGIP | Ujedinjeni narodi | Indija i Pakistan | 9 |
| Misija Ujedinjenih naroda za referendum u Zapadnoj Sahari – MINURSO | Ujedinjeni narodi | Zapadna Sahara | 6 |
| Bivša misija | Organizacija | Lokacija |
|---|---|---|
| Misija Europske unije u Čadu – EUFOR Tchad/RCA | Europska unija | Čad |
| Pomorske snage Europske unije na Mediteranu – operacija Sophia | Europska unija | Sredozemno more |
| Međunarodne snage za potporu sigurnosti – ISAF | NATO | Afganistan |
| Operacija Active Endeavour | NATO | Sredozemno more |
| Operacija Triton | Europska unija | Sredozemno more |
| Misija odlučne podrške – RS | NATO | Afganistan |
| Promatračke snage Ujedinjenih naroda za povlačenje – UNDOF | Ujedinjeni narodi | Golanska visoravan - Sirija i Izrael |
| Misija Ujedinjenih naroda u Etiopiji i Eritreji – UNMEE | Ujedinjeni narodi | Etiopija i Eritreja |
| Misija Ujedinjenih naroda u Liberiji – UNMIL | Ujedinjeni narodi | Liberija |
| Misija Ujedinjenih naroda u Sijera Leoneu – UNAMSIL | Ujedinjeni narodi | Sijera Leone |
| Misija Ujedinjenih naroda za potporu u Istočnom Timoru – UNMISET | Ujedinjeni narodi | Istočni Timor |
| Promatračka misija Ujedinjenih naroda u Gruziji – UNOMIG | Ujedinjeni narodi | Gruzija |
| Operacija Ujedinjenih naroda u Obali Bjelokosti – UNOCI | Ujedinjeni narodi | Bjelokosna Obala |
| Mirovne snage Ujedinjenih naroda na Cipru – UNFICYP | Ujedinjeni narodi | Cipar |
| Misija Ujedinjenih naroda za stabilizaciju na Haitiju – MINUSTAH | Ujedinjeni narodi | Haiti |
- Svečani mimohod povodom 20. godina VRO Oluja
- Zbor narodne garde
- Činovi Hrvatske vojske
- Vojne odore u OSRH
- Vojna policija Oružanih snaga Republike Hrvatske
- Ozren Žunec, Rat u Hrvatskoj 1991. - 1995., časopis Polemos Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. travnja 2009. (Wayback Machine)
- ↑ International Institute for Strategic Studies. 14. veljače 2020. The Military Balance 2020. Routledge. London. str. 93. ISBN 9780367466398
- ↑ a b SIPRI Military Expenditure Database
- ↑ OSRH
- ↑ Novacenje
- ↑ MORH oprema
- ↑ MIG Cijena
- ↑ Proracun
- ↑ Mirovine
- ↑ Defence Expenditure of NATO Countries (2014-2023) (PDF)
- ↑ Defence Expenditure of NATO Countries (2014-2024) (PDF)
- ↑ International Monetary Fund Croatia economic outlook
- ↑ MILITARY WHITE PAPER (PDF)
- ↑ Ustav Republike Hrvatske
- ↑ a b Zakon o obrani
- ↑ Strateški pregled obrane, MORH, Zagreb, 2005 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 16. veljače 2008. Pristupljeno 17. ožujka 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Dugoročni plan razvoja OS RH 2006. - 2015.
- ↑ Program Dragovoljnog vojnog osposobljavanja
- ↑ Sudjelovanje pripadnika OS RH u mirovnim operacijama UN-a i EU-a, MORH. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2009. Pristupljeno 16. ožujka 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
- Ministarstvo Obrane Republike Hrvatske Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. prosinca 2010. (Wayback Machine)
- Oružane snage Republike Hrvatske
- Zakon o obrani
- Hrvatski vojnostručni magazin
| |||||||||||||
| |||||||||||
