Prijeđi na sadržaj

Mitohondrij

Izvor: Wikipedija
Stanične strukture
Mitohondrij
Plazmatska membrana
Jezgra
Jezgrica
Mitohondrij
Kloroplast
Endoplazmatski retikulum
Golgijev aparat
Lizosom
Peroksisom
Vakuole
Ribosomi
Citosol
Citoskelet
Stanična stijenka

Mitohondrij je stanična organela eukariotskih stanica koja služi kao izvor stanične energije. Mitohondriji su mjesto aktivnosti ciklusa limunske kiseline (Krebsovog ciklusa) kao i mjesto stvaranja adenozin trifosfata elektronskim transportom i oksidativnom fosforilacijom. Cilindrične su strukture, promjera između 0,3 i 1 µm i dugi od 5 do 10 µm zbog čega nisu vidljivi pod svjetlosnim mikroskopom. Sastoje se od dvije membrane, od kojih je vanjska relativno napeta, a unutarnja membrana koja sadrži enzime i proteine naborana je da bi joj se povećala površina i tako povećala mogućnost stvaranja ATP-a. U unutrašnjosti je matriks, osnovna supstanca mitohondrija,[1] u koji ulaze nabori unutarnje membrane. U matriksu je i prstenasta molekula DNK, ribosomi i enzimi. Vjeruje se da su nastali endosimbiozom od aerobne bakterije i zato sadržavaju 70 S ribosome i cirkularnu DNK kao i prokarioti.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Elena & Davor. Fiziologija bilja - Uvod. Akvarij.net. Pristupljeno 12. veljače 2015.
  2. Stanica. Sveučiište Jurja Dobrile u Puli. Pristupljeno 12. veljače 2015.
Nedovršeni članak Mitohondrij koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.