Prijeđi na sadržaj

Francuski južni i antarktički teritoriji

Izvor: Wikipedija
Francuski južni i antarktički teritoriji
Terres australes et antarctiques françaises (TAAF)
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo: Liberté, égalité, fraternité
Himna: La Marseillaise
Položaj
Službeni jezik francuski
Vlada
 - prefekt Cécile Pozzo di Borgo
Površina
 - ukupno 7 829 km² (bez Terre Adélie) km2
Stanovništvo
- ukupno 140 (pretpostavka)
Valuta Euro
Internetski nastavak .tf

Francuski južni i antarktički teritoriji (fra. Territoire des Terres australes et antarctiques françaises ili Terres australes et antarctiques françaises ili T.A.A.F. ili TAAF) su nenaseljeni teritoriji Francuske u južnom Indijskom oceanu. Sastoji se od sljedećih teritorija:

  1. Zemlja Adélie (fr. Terre Adélie), tvrde Francuzi na kontinentu Antarktika.
  2. Otočje Crozet (fr. Îles Crozet), skupina na jugu Indijskog oceana, južno od Madagaskara.
  3. Otočje Kerguelen (fr. Archipel des Kerguelen ), skupina vulkanskih otoka na jugu Indijskog oceana, jugoistočno od Afrike, približno jednako udaljenih između Afrike, Antarktika i Australije.
  4. Otoci Saint-Paul i Amsterdam fr. Îles Saint Paul et Amsterdam), skupina sjeverno od Kerguelenskog otočja.
  5. Raspršeni otoci Indijskog oceana (fr. Îles Éparses), raspršena skupina otoka oko obale Madagaskara.

Otprilike 150 (zimi) do 310 (ljeti) ljudi živi u francuskim južnim i antarktičkim zemljama, ali oni su samo vojno osoblje, službenici, znanstveni istraživači i pomoćno osoblje, bez stalnog civilnog stanovništva.

Dana 5. srpnja 2019., Francuski južni i antarktički teritoriji upisani su kao UNESCO-ova svjetska baština.[1]

Međunarodni status

[uredi | uredi kôd]

Ugovorom o Antarktici (Washington, D.C., 1959.) je odlučeno da ni jedna država nema pravo proglasiti neki dio Antartičkog kontinenta svojim (tj. ni jedan teritorij koji se nalazi južno od 60-te paralele).

Budući da se Terre Adélie nalazi južno od 60-te paralele, taj teritorij nije međunarodno priznat kao dio Francuske, iako Francuska njime upravlja. Ostatak teritorija koji spadaju pod TAAF su međunarodno priznati kao dio Francuske.

Administracija

[uredi | uredi kôd]

Francuski južni i antarktički teritoriji su prekomorski teritoriji Francuske (francuski: territoire d'outre-mer).

Ovaj status imaju od 1955. U početku se uprava ovih teritorija nalazila u Parizu i na čelu uprave se nalazio administrateur supérieur. Od prosinca 2004. ovim teritorijima upravlja prefekt (fr: préfet) sa sjedištem u Saint-Pierreu na otoku Réunion. "Glavni grad" (glavna baza) teritorija je Martin-de-Viviès na otoku Amsterdam (Île Amsterdam).

Teritoriji su podjeljeni u četiri okruga:

Na čelu svakog od ovih teritorija je načelnik okruga, koji ima ovlasti slične gradonačelniku u Francuskoj (bilježenje rođenih i umrlih i policijske dužnosti).

Budući da nema stalno stanovništvo, ne postoji Regionalno vijeće i teritoriji nemaju svog predstavnika u francuskom parlamentu.

Trenutno je u razmatranju uključenje ostalih otoka kojima upravlja Francuska u Indijskom oceanu (Îles éparses de l'océan indien) u TAAF. Od 2005. tim otocima već upravlja prefekt TAAF-a.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]
Karta TAAF-a

Teritoriji uključuju otok Amsterdam, otok Saint-Paul, otočje Crozet i otočje Kerguelen. Također pod teritorije spada i jedan dio Antartičkog kontinenta - Zemlja Adélie, kojoj je ime dao francuski istraživač Jules Dumont d'Urville po svojoj ženi.

Terre Adélie, površine od 432,000 km² i otoci, sveukupne površine od 7781 km² nemaju stalnih stanovnika (godišnje varira broj od oko stotinjak istraživača).

Otok Amsterdam i otok Sveti Pavao su ugasli vulkani. Najviša točka teritorija je Mont Ross na otočju Kerguelen visine od 1850 metara. Nigdje na teritorijima ne postoji zračna ni morska luka, jedino sidrišta.

Otoke u Indijskom oceanu opskrbljuje specijalni brod Marion Dufresne koji isplovljava iz Le Porta na otoku Réunion. Zemlju Adélie opskrbljuje ledolomac L'Astrolabe koji isplovljava iz Hobarta na Tasmaniji.

Bioraznolikost

[uredi | uredi kôd]
Francuski južni teritoriji i mora
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Francuska
Godina uvrštenja2019. (43. zasjedanje)
VrstaPrirodno dobro
Mjerilovii, ix, x
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1603

Smještene između 37. i 50. paralele na jugu, Francuski južni teritoriji otočja Crozet i Kerguel, te otoka Amsterdam i Sveti Pavao, predstavljaju najveće „iznikle” kopnene mase u južnom Indijskom oceanu. Ova „oaza” usred Južnog oceana obuhvaća površinu veću od 67 milijuna ha (672.000 km²) i podržava jednu od najviših koncentracija ptica i morskih sisavaca na svijetu. Konkretno, ima najveću populaciju kraljevskih pingvina i kerguelenskih albatrosa (Thalassarche carteri) na svijetu, te ugroženih vrsta kao što su plavetni kit i kit perajar. Zbog svoje ogromne veličine, ovo mjesto štiti ekološke procese koji su neophodni za napredak ovih vrsta. Iz tog razloga, teritorij ima ključnu ulogu u zdravlju oceana u cijelom svijetu, posebno u regulaciji ciklusa ugljika. Udaljenost ovih otoka od centara ljudske aktivnosti čini ih izuzetno dobro očuvanim izložbama biološke evolucije i jedinstvenim terenom za znanstvena istraživanja. Zbog toga su „Francuski južni teritoriji i mora” upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi 2019. god.[2]

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]

Glavne gospodarske aktivnosti na teritorijima su ribarstvo i istraživačke stanice. Francuska je često prodavala prava izlova ribe stranim kompanijama što joj je donosilo veliku zaradu. Budući da je sad na snazi zakon smanjenja broj izlova ribe, ribarstvo je svedeno na mali broj ribarica s Reuniona. Zbog čestog krivolova, francuska mornarica često patrolira ovim vodama.

Za opskrbu otoka je zadužen brod Marion Dufresne koji isplovljava iz mjesta Le Port na Reunionu. Za opskrbu Terre Adélie je zadužen brod Astrolabe koji isplovljava iz mjesta Hobart na Tasmaniji.

Teritoriji posjeduju svoju vlastitu trgovačku mornaricu, koja se sastoji od više teretnih brodova i tankera.

Prihodi teritorija su oko 18 milijuna USD godišnje.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Five sites inscribed on UNESCO's World Heritage List. UNESCO. 5. srpnja 2019.
  2. ↑ French Austral Lands and Seas, službene stranice UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 18. kolovoza 2019.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Francuski južni i antarktički teritoriji
v • u
Svjetska baština u Francuskoj
Kulturna dobra (43)
Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi1) (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Svjetionik Cordouan (2021.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu5) (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Nica (2021.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa 2) (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) (1998.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea6) (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.) • Lječilišni grad Vichy (2021.) • Maison Carrée (2023.)
Francuska zastava
Prirodna dobra (6)
Bukove prašume Karpata i drugih područja Europe (2021.) • Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)6) • Lagune Nove Kaledonije6) (2008.) • Nacionalni park Réunion6) (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.)
Mješovita dobra (1)
Nematerijalna
svjetska baština (12)
Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima3) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski obrok (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Maloya6) (2009.) • Gwoka6) (2014.) • Procesija divova i zmajeva1) (208.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Sokolarstvo 4)(2010.)

1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  2) Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja  3) Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja  6) Francuski prekomorski posjedi  

Portal Francuske – Pristup člancima s tematikom o Francuskoj.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Francuski_južni_i_antarktički_teritoriji&oldid=6938449"