Prijeđi na sadržaj

Maison Carrée

Ovo je izdvojeni članak – srpanj-kolovoz 2017. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Maison Carrée iz Nîmesa
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Francuska
Godina uvrštenja2023.
VrstaKulturno dobro
Mjerilo(iv)
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1569
Koordinate43°50′17″N 4°21′22″E / 43.83819°N 4.35611°E / 43.83819; 4.35611 (WD)

Maison Carrée (što na francuskom znači „Kvadratna kuća“) u Nîmesu (rimski Nemausus) jedan je od najbolje očuvanih hramova Rimskoga Carstva i vjerojatno najbolje očuvani hram Augustova doba.[1]

Arhitektonske odlike

[uredi | uredi kôd]

Po arhitektonskoj konstrukciji, riječ je o korintskom heksastilnom pseudoperipteru na visokom podiju (2,85 m), koji je izgrađen po uzoru na nekoliko godina ranija zdanja podignuta u samom Rimu.[2] Osobito velika sličnost postoji između korintskih kapitela ovoga hrama i korintskih kapitela Hrama Marsa Ultora na Augustovu forumu u Rimu, te između vegetabilnih ornamenata vijenca, friza i kazetiranog stropa ovoga hrama i vegetabilnih ornamenata glasovite rimske Ara Pacis.[3]

Maison Carrée – ulazno pročelje sa stubištem

Hramu na visokom podiju pristupa se širokim stubištem. Dužina hrama približno je duplo veća od njegove širine (26,42 x 13,54 m).

Heksastilni pronaos dubok je tri traveja i ukrašen prekrasnim kamenim kasetiranim stropom. Pravokutna cela koja zauzima cijelu širinu podija uzdužno je položena, te u nju svjetlost ulazi samo kroz vrata.

Korintski stupovi hrama vrlo su profinjene izrade, te akantusovo (primogovo) lišće njihovih kapitela nije onako oštro kao što je to slučaj kod njihovih grčkih preteča.

Vijenac hrama prividno se oslanja na ukrasne modiljone, male konzole koje su imale isključivo ukrasnu funkciju, a prvi puta se javljaju na Regiji na Rimskom forumu, restauriranoj 36. g. pr. Kr., te predstavljaju jednu od prvih tendencija k razvoju rimskoga baroka, čije odlike uočavamo i na frizu.

Vrh i rubove zabata hrama, kao i ogradu stubišta, izvorno su vjerojatno ukrašavale skulpture (akroteriji),[4] što je u to vrijeme bio čest običaj.

Trg na kojem se hram nalazi izvorno je bio s tri strane okružen trjemovima sa stupovima. Ti trijemovi su bili blago uzdignuti nad popločanjem trga, dok četvrta strana trga, ona uz koju se nalazio hram, nije imala trijem, te je bila plitke polukružne osnove. Ovakav scenično komponiran forum bio je sretno rješenje koje će, ovisno o okolnostima i ukusu, u različitim inačicama biti slijeđeno i u drugim gradovima Rimskog Carstva.[5] Svojim dominantnim položajem u osi trga, te uzastopnim nizanjem stuba, pronaosa i cele, hram Maison Carrée je u cijelosti orijentiran prema trgu, što je odlika rimskih hramova od samoga početka.[6] Takav koncept, tzv. temenos, koji odražava ideju „božje vlasti“ koja se širi izvan njegove kuće (hrama), osobito je bio raširen u helenizmu. Rimljani su taj koncept spojili s također grčkim konceptom agore, čime je nastala tipično rimska sinteza - forum, čiji jedan od najranijih tipičnih primjera nalazimo u Pompejima, te ovdje u Nîmesu.[7]

Rekonstrukcija izvornog posvetnog natpisa s pročelja hrama

Povijest gradnje

[uredi | uredi kôd]
Ilustracija objavljena u Acta eruditorum, 1760

Hram Maison Carrée je izvorno bio podignut u sklopu Augustovog programa obnove vjerskoga života Carstva, umnogome zamrlog tijekom burnih desetljeća građanskih ratova.

Podigao ga je – kako je to otkriveno na osnovi rupa u kamenu entablature za koje su bila pričvršćena brončana slova posvetnoga natpisa – Augustov zet Marko Vipsanije Agripa u čast Rome i Augusta, ali je nedugo nakon njegove smrti 12. g. pr. Kr. dedikacija promijenjena, te je hram posvećen kultu Agripinih dvaju sinova, Gaju Cezaru i Luciju Augustu, koje je August posinio određujući ih time za svoje nasljednike, ali su obojica rano umrla.[6]

Na taj način, i ovaj se forum direktno uklopio u shemu foruma u čijem se središtu nalazilo hram koji je umjesto božanstvima rimskog panteona bio posvećen vladajućoj dinastiji, kako je to bio običaj još od Cezarovog i Augustovog vremena.

Agripa je hram podigao u Nîmesu koji je bio kolonija veterana Augustova Egipatskog rata,[8] zadnjeg u nizu građanskih ratova u kojima je nestala Rimska Republika i nastalo Carstvo.

Maison Carrée – detalj krovnoga vijenca

Unatoč posveti dvama preminulim Agripinim sinovima, hram zapravo nije bio posvećen zagrobnom kultu, nego nekovrsnoj državnoj religiji, paradoksalno lišenoj njezine metafizičke strane, kojom je August pokušavao povezati različite krajeve prostranoga Carstva u kompaktnu cjelinu.[8]

Maison Carrée i Dioklecijanova palača u Splitu

[uredi | uredi kôd]

Premda oko tri stoljeća stariji, Maison Carrée ima mnogo toga zajedničkog s arhitekturom splitske Dioklecijanove palače. To ponajprije vrijedi za vrlo bogatu dekoraciju oba zdanja koja već u Maison Carrée počinje napuštati Virtruvijevsku jednostavnost i strogost, otvarajući prostor sve većem bujanju ornamenta, koje svoj vrhunac dostiže upravo u dekoraciji sakralnih i profanih sklopova Dioklecijanove palače (Dioklecijanov mauzolej, Peristil, Kibelin hram, Jupiterov hram i dr.).

Maison Carrée nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva

[uredi | uredi kôd]

Maison Carrée je odlično očuvan ponajviše zahvaljujući tome što se u 4. stoljeću prenamijenjen u kršćansku crkvu, pa stoga što je ostao u funkciji, nije podleglo hirovima sudbine i zubu vremena. Kasnije je služio i kao gradska vijećnica, arsenal, štala (za vrijeme Francuske revolucije), te kao gradski arhiv. Nakon godine 1823. je pretvoren u muzej.

Maison Carrée i arhitektura klasicizma

[uredi | uredi kôd]

Arhitektura Maison Carréea izravno je inspirirala izgradnju glasovite klasicističke crkve La Madeleine u Parizu, koja je u vrijeme Francuske revolucije bila prenamijenjena u „Hram Slave“. Maison Carrée je inspirirao i izgradnju Kapitola Države Virginije u Richmondu (projekt Thomasa Jefersona) u SAD, gradske vijećnice u Birminghamu (projekt Josepha Hansoma),[9] a neizravno i čitav niz drugih više ili manje poznatih klasicističkih zdanja.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Picard / Stierlin, 63
  2. ↑ Šeper 1962
  3. ↑ Ward-Perkins 1994
  4. ↑ Picard / Stierlin, 95
  5. ↑ Picard / Stierlin, 98
  6. ↑ a b Keler 1970, 54
  7. ↑ Picard / Stierlin, 98; Milić 1994
  8. ↑ a b Picard / Stierlin, 102
  9. ↑ Summerson 1991, 28

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Keler 1970 – Keler, Hajnc: Rimsko Carstvo, preveo Milutin Garašanin, Novi Sad, 1970., str. 52-55
  • Milić 1994 – Milić, Bruno: Razvoj grada kroz stoljeća, I, Prapovijest – antika, Zagreb, 1994., str. 240-241
  • Picard / Stierlin – Picard, Gilbert; Stierlin, Henri: The Roman Empire, Benedikt Taschen Verlagt GmbH, s. a.
  • Summerson 1991 – Summerson, John: The Classical Language of Architecture, London, 1991., str. 28
  • Šeper 1962 – Šeper, Mirko: Hram, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 2, Zagreb, 1962., str. 574
  • Ward-Perkins 1994 - Ward-Perkins, J. B.: Roman Imperial Architecture, London / New Heaven, 1994., str. 227

Detalji arhitekture (galerija)

[uredi | uredi kôd]

Vidjeti također

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svjetska baština u Francuskoj
Kulturna dobra (43)
Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi1) (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Svjetionik Cordouan (2021.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu5) (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Nica (2021.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa 2) (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) (1998.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea6) (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.) • Lječilišni grad Vichy (2021.) • Maison Carrée (2023.)
Francuska zastava
Prirodna dobra (6)
Bukove prašume Karpata i drugih područja Europe (2021.) • Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)6) • Lagune Nove Kaledonije6) (2008.) • Nacionalni park Réunion6) (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.)
Mješovita dobra (1)
Nematerijalna
svjetska baština (12)
Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima3) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski obrok (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Maloya6) (2009.) • Gwoka6) (2014.) • Procesija divova i zmajeva1) (208.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Sokolarstvo 4)(2010.)

1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  2) Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja  3) Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja  6) Francuski prekomorski posjedi  

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Maison Carrée
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Maison_Carrée&oldid=6727434"