Prijeđi na sadržaj

Aubussonska tapiserija

Izvor: Wikipedija
Aubussonska tapiserija
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Aubussonska tapiserija
Francuska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2009.
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO:00250

Aubussonska tapiserija je vrsta tapiserije koja se proizvodi u gradiću Aubussonu (Francuska) više od 600 godina. Od osnutka njezine proizvodnje razvojem predionica koje su ustanovile izolirane flandrijske obitelji u 16. stoljeću, Aubussonska tapiserija se uspijevala natjecati s privelegiranim kraljevskim manufakturama Gobelinske i Beauvaiske tapiserije u 17. i 18. stoljeću.[1] Umješnost aubussonske tapiserije je način vezenja slika koji se prakticirao u Aubussonu i drugim krajevima pokrajine Creuse kojom nastaju uglavnom velike dekorativne zidne tapiserije, ali također i prostirači i dijelovi namještaja. Postupak proizvodnje započinje stvaranjem uzorka po bilo kojoj umjetničkoj slici tako što dizajner izradi njezinu kopiju na čvrstom papiru (tzv. „karton” ili model). Poput drugih tapiserija, koje su se pravile u 17. i 18. st. u Flandriji i Parizu, likovi na slikama su okvireni stiliziranim lišćem i vinjetama biljaka na kojima se nalaze ptice i iza kojih vire tornjevi i vedute gradova (tzv. verdure). Slijedi mukotrpan i skup postupak ručnog tkanja na vodoravnom razboju pri čemu tkalac (lissier) tka stražnju stranu tapiserije koristeći niti koje su također ručno bojene u domaćinstvu. Tako nastala tapiserija je tako kvalitetna da je postala pojam kvaliteta u cijelom svijetu, do te mjere da je u nekim jezicima Aubusson postao zajedničkom imenicom za sve tapiserije. zbog toga je Aubussonska tapiserija upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2009. god.[2]

Gradić Felletin, koji se nalazi samo 8 km južnije od Aubussona, se često navodi kao izvorno mjesto nastanka ove tapiserije jer se spominje u inventaru vojvotkinje Valentinoisa i udovice Cesarea Borgia, Charlotte d'Albret, 1514. godine. U njemu i u Aubussonu se do danas održao tradicionalni način tkanja tapiserija u tri male radionice u kojima djeluje desetak honorarnih majstora tkalaca i koje potiču značajnu tradicionalnu pripadajuću proizvodnju i predenje vune, te promidžbu proizvoda, izložbe, turizam i muzej[2] (Musée départemental de la tapisserie d'Aubusson osnovan 1981. u Aubussonu). Kako bi se stabilizirala ova primijenjena umjetnost i izbjeglo prekidanje prijenosa tradicija i znanja, javlja se potreba poticanja zanimanja mladih za ovu baštinu.

  • Verdura ili zelenilo, aubussonska tapiserija iz 16. st., Muzej tapiserija u Aubussonu
    Verdura ili zelenilo, aubussonska tapiserija iz 16. st., Muzej tapiserija u Aubussonu
  • Ivana Orleanska u Chinonu, 17. st., 2,75 x 2,35 m, Dvorac Chinon, Centre Jeanne d'Arc, Orleans
    Ivana Orleanska u Chinonu, 17. st., 2,75 x 2,35 m, Dvorac Chinon, Centre Jeanne d'Arc, Orleans
  • „Rođenje Marijino”, 17. st., klaustar Saint-Trophime u Arlesu
    „Rođenje Marijino”, 17. st., klaustar Saint-Trophime u Arlesu
  • „Josipova pripovijest”, sredina 18. st., 13,60 x 3,10 m, St. Gereon, Köln
    „Josipova pripovijest”, sredina 18. st., 13,60 x 3,10 m, St. Gereon, Köln
  • Jean-Baptiste Oudry, La Fontaineove Basne na tapiseriji iz Aubussona, oko 1775.-80., Muzej Nissim de Camondo, Pariz
    Jean-Baptiste Oudry, La Fontaineove Basne na tapiseriji iz Aubussona, oko 1775.-80., Muzej Nissim de Camondo, Pariz

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Aubussonska tapiserija
  1. ↑ R.A. Weigert, French Tapestry, 1956., str. 135.-42.
  2. ↑ a b Aubusson tapestry UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 29. prosinca 2012.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svjetska baština u Francuskoj
Kulturna dobra (43)
Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi1) (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Svjetionik Cordouan (2021.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu5) (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Nica (2021.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa 2) (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) (1998.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea6) (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.) • Lječilišni grad Vichy (2021.) • Maison Carrée (2023.)
Francuska zastava
Prirodna dobra (6)
Bukove prašume Karpata i drugih područja Europe (2021.) • Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)6) • Lagune Nove Kaledonije6) (2008.) • Nacionalni park Réunion6) (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.)
Mješovita dobra (1)
Nematerijalna
svjetska baština (12)
Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima3) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski obrok (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Maloya6) (2009.) • Gwoka6) (2014.) • Procesija divova i zmajeva1) (208.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Sokolarstvo 4)(2010.)

1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  2) Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja  3) Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja  6) Francuski prekomorski posjedi  

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Aubussonska_tapiserija&oldid=6845786"