Razgovor:Bošnjaci

(bez naslova)

Dobro, tko je odlučia da je ovo "glavno značenje pojma 'Bošnjaci' "? Kubura (razgovor) 16:52, 3. rujan 2008. (CEST)

Ja mislim da je to naša općina. Opet nas guraju na dno. Ne znaju onu... ' tko na tvrdoj stini' , etc. --Zeljko (razgovor) 17:05, 3. rujan 2008. (CEST)

Kubura, vec ti je objasnjeno. Ne provociraj. --Pancho W. Villa (razgovor) 17:27, 3. rujan 2008. (CEST)

P.S. Stranice koje vode na Bošnjaci ima 841 stavku. Zeli se netko kladit koliko ih je na narod, a koliko na opcinu? --Pancho W. Villa (razgovor) 17:28, 3. rujan 2008. (CEST)

Islamski civilizacijski okrug

Ovo je malo smjesno. Islam je jedna stvar, a Islamski civilizacijski okrug je druga stvar. Volio bih vidjeti u kojem smislu bosnjaci pripadaju drugom civilizacijskom okrugu od, recimo, hrvata.

E, biće u Zagrebu zabranilo Djeda Mraza u vrtiću, jer ne pripada u civilizacijski okrug. --ARMchoir 14:28, 5. siječanj 2009. (CET)

NIJE BA TAKO
DEDA ILI DJEDA MRAZ je bio ZELENE BOJE sve dok ga potrosacki mentalitet nije obojio u Coka Cola boju. Ovaj djeda mraz nije samo odbacen od tzv povijesnog islamskog kruga vec i od hriscanske i krscanske crkve. Slusas li ti vlč Bozanica i Papu i razumijes li ti te poruke.Vi ne znate nista o islamu.
SOHU— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 92.36.165.188 (razgovor • doprinosi) 14:28, 6. siječnja 2010.

Krivi navodi u VIKIPEDIJI na ovu temu negiraju najnoviji dio historije Bosne, Bošnjana, sadašnjih Srba , Hrvata i Bošnjaka.Ne smije se historija Bosne falsifikovati sa stanovišta veliko H I Veliko S projekata. Gradaščević-Bošnjak a ne Turčin je "osvetio" Kosovo u ime Mrzitelja Bosne i Bošnjaka kako je to do sada ideološki prikazivano. Gradaščević je borio se za Bosansku Državu za sve tri konfesije unutar Važećeg društvenog otomanskog sistema.Slobodni vikipedisti ma koliko bili vješti razvoj Bosanske pa I Bošnjačke nacije ne mogu negirati.Komplekse hrvatstva i srpstva i nacionalnog renegatstva na račun Bosne ne treba iznositi kao načni stav.

 VIDI donji tekst i pronadji u historiji

POKRET GRADAŠČEVIĆA ZA UTONOMIJU BOSNE Husein-kapetan Gradaščević (1802. - 17. august, 1834), general koji se je borio za bosansku autonomiju u Osmanskom carstvu. Također je poznat kao "Zmaj od Bosne". Gradaščević je rođen u Gradačcu 1802. godine i odrastao je okružen političkom klimom nemira u zapadnim krajevima carstva. Kad je Dželaludin-paša otrovao njegovog brata Murata 1821 godine, Gradaščević se našao na čelu Gradačačke vojne kapetanije. Mladi Husein je tokom svog kapetanstva razvio reputaciju mudrog vladanja i tolerancije, te je postao jedan od najpopularnijih osoba u Bosni.

1831. godine Gradaščević je izabran za vođu pokreta za Bosansku autonomiju. Brzo je otjerao vezira i ostale protiv-autonomijske osobe, te tako postaje de facto vladar Bosanskog pašaluka. 18. jula iste godine Gradaščević savlađuje vojsku pod zapovjedništom velikog vezira u blizini Štimlja u Kosovu. Odlučuje da ne nastavi pohod i vraća se u Bosnu gdje su ga njegovi vojnici proglasili novim vezirom 12. septembra. Međutim, 1832. godine pokret za autonomiju je izgubio prednost u ratu. Nakon niza manjih okršaja ključna bitka se dogodila 17. i 18. maja izvan Sarajeva. Bosanska vojska je poražena nakon što Hercegovačko pojačanje stiže i pridružuje se Osmanlijskoj vojsci.

Iako bošnjački ustanak ne bi bio ugašen za još 18 godina, Gradaščević je morao bježati u Habsburšku monarhiju 31. maja. Odatle je on pregovarao sa sultanom da se vrati u carstvo, koji njegovu želju ne odobrava u potpunosti. Seli u Beograd i onda u Istanbul, gdje je umro od kolere 17. augusta, 1834 godine. Legenda u svoja doba, Gradaščević je danas bošnjački narodni junak i jedan od najuglednijih ličnosti u historiji Bosne i Hercegovine.

HUSO

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Razgovor_sa_suradnikom:Taly"

Suvremena veza s Turcima

OK

Da vidimo di je problem??--Añtó| Àntó (razgovor) 20:50, 26. kolovoza 2009. (CEST)

Nema problema. Taj tekst neće ući u članak. --Ex13 (razgovor) 20:54, 26. kolovoza 2009. (CEST)

Anto, ne troši energiju kad vidiš da uređivanje ide u zastoj. Jednostavno se okreni u drugo područje. Ovako ćeš više izgubit vrimena i živaca dok se izobjašnjavaš sa ekipon. Kubura (razgovor) 21:15, 26. kolovoza 2009. (CEST)

I Ex13 i Kubura su u pravu, taj tekst neće ući u članak, i ne troši energiju uzalud. Ako nisi shvatio moje dvije (2) prethodne poruke, evo ti i treći put: Wikipedija je enciklopedija, u njoj mogu pisati samo činjenice, i to samo takve oko kojih se svi slažu, koje imaju neku važnost i bitno dopunjuju članak. Ono što si ti napisao možda i zadovoljava prvi kriterij (točnost), ali ne zadovoljava ostale. Ako te smeta ulica Mehmed paše Sokolovića, to je tvoj problem, jer Ivan Kukuljević Sakcinski je u svojoj knjizi "Glasoviti Hrvati prošlih vjekova" iz 1886. uvrstio i Mehmeda Sokolovića, i piše:

»Odkada Turci osvojiše Bosnu, Hercegovinu i prekounsku Hrvatsku, osiromašiše uz druge plemićke porodice i Sokolovići. Roditelji Mehmedovi ne bijahu dakle bogati; živjeli su valjda u Hercegovini. Pavao Vitezović našao je njegdje zabilježeno da se Mehmed rodio niže Rudova u Hercegovini. Na krstu dobio je ime Bajce, kako naš Lukarević tvrdi. Otac mu se zvao Mito, a stric njegov Makarije bijaše kaludjer u manastiru sv. Nikole u Banji. Kod ovoga učio je mladi Bajce i knjigu. Priča se, da je Sokolović kao veliki vezir posjetio jednom toga svoga strica u manastiru, te mu rekao: "Spominješ li se, kako si me nigda bio?" Na što mu stric odgovori: "Da bi te ne bio, ne bi tu sidio, gdi sidiš." On učini za tim strica patrijarkom bugarskim. Narod muhamedovski u Bosni pripovieda: "Kad je Mehmed braću svoju poturčio, davši im spahiluke i načinivši im kuće, nagovarao je i otca, da se poturči. Mati mu se odmah poturčila bila, no otac nikad nije priznao čistu vjeru, nego veljaše: 'U čem sam se rodio, u tom ću i umriti.' Po smrti roditelja Mehmed im načini spomenike: otcu, kao nevjerniku, preko groba na dva stupa kao jedan luk, a materi liepo po turskom običaju svod na četiri stupa, a po sriedi turbe." Sokolovića zarobiše još kao dječaka Turci i prodadoše ga bogatomu i veoma uglednom defterdaru (upravitelju financije) Iskender Čelebiji. Kod ovoga se mladi Sokolović poturči i dobije ime Mehmed. Defterdaru Iskenderu bijaše silni neprijatelj tadašnji veliki vezir Ibrahim, rodom iz Arbanije, valjda sjeverne, jer je umio dobro hrvatski.«

Sad mi možemo raspravljati jel Sokolović Hrvat, Srbin ili Musliman :-), ali istina je da je rođen u obitelji pravoslavne vjere koja je govorila hrvatski jezik i radi toga su se najvjerojatnije smatrali Hrvatima, i da su ga kao dječaka poturčili. Kvisling je onaj tko kao zreo čovjek okrene kaput samo da bi dobio 30 srebrnjaka, ali proglašavati kvislinzima one koji su kao djeca oteti iz svojih obitelji nije ukusno. Apologeti turskih osvajanja pišu kako su Turci zapravo bili dobri i kulturni u svojim osvajanjima, i to je donekle i točno ako se usporede s nekim drugim osvajačima, ali da su općenito bili dobri i kulturni, to je naravno nonsens, uzimali su danak u krvi, krali su djecu i radili poturice, dok možda nisu tjerali cijelo stanovništvo na masovno mijenjanje vjere, iz ovog gore primjera je jasno da je to zapravo rađeno obitelj po obitelj, na ovaj ili onaj način. No da se vratimo na početak. Ono što si napisao u članku nije enciklopedijski sadržaj, ono što sam ti napisao u prethodne dvije poruke stoji, a da ne mislim samo ja tako valjda si vidio što drugi suradnici pišu. Wikipedija nije mjesto gdje se može pisati ono što mi želimo ili ono što mislimo, nego samo ono što jest, ako to što jest zadovoljava neke kriterije. SpeedyGonsales 12:31, 27. kolovoza 2009. (CEST)

»Wikipedija je enciklopedija, u njoj mogu pisati samo činjenice, i to samo takve oko kojih se svi slažu«

eh ,sada mi nije jasno?? koje su to činjenice oko kojih se svi slažu?? Jesu li Bošnjaci Turci?? Neki bi se složili neki ne bi. Ali mislim da se svi slažemo i da je nesporno kako je Cerić izjavio to o Turskoj (a nešto slično i Samdžački muftija). Kao što je neporeciva činjenica da su Bošnjaci po većim gradovima vikali "ovo je Turska!" Noseći turske zastave i sl. Emir Hadžihafizbegović je ustvrdio kako su većina Bošnjaka navijali za Hrvatsku. Iako nigdi nije bilo okupljanja sa porukom "ovo nije Turska!"--Añtó| Àntó (razgovor) 11:15, 31. kolovoza 2009. (CEST)

Tko su Bošnjaci i tko su nostelji njihovog identiteta??

• Što se tiče vjerskih vođa tu nema dvojbe:Turci.
• Svjetovni vođe su podijeljeni. Neki bi podržali "turčenje" no znaju da se to ne uklapa u priče o "jedinom autohtonom narodu" i slične fantazije. Pa tako slave i srednjevjekovne bosanske vladare kao i one koji su im skidali glave. Klasična politika "sidanja na 2 stolice" --Añtó| Àntó (razgovor) 11:55, 31. kolovoza 2009. (CEST)

NIJE BA TAKO
Članak je napisan sa hrvatsko-jugoideoloskog tj skrivenog veliko hrvatskog pogleda ,gledista-tzv "Tacke motrilista"
nego ovako
Sve do kraja 19-tog stoljeca Bosanski katolici i pravoslavci nisu se nazivali nit tzv."Hrvatima" nit tzv."Srbima",nego Bošnjacima,a tzv."srpsko-hrvatski" politicki faktor nije imao nikakvog znacajnog utjecaja na zbivanja u Bosni u njenoj cijeloj dotadašnjoj historiji. Bosanski franjevci su kroz cijeli Srednji Vijek širili katolicizam medu Bošnjacima bogumilske vjere,ali ne i tzv."hrvatstvo",dok "pravoslavaca" prakticno nije ni bilo u Bosni sve do ulaska Bosne u sastav Otomanskog Carstva.
Medutim,krajem 19-tog stoljeca to stanje se mijenja i Bosanski katolici i pravoslavci preko noci postaju tzv. "Hrvati" i tzv. "Srbi".Od tada je Bosanski narod podijeljen i od tada pocinju i svi sukobi unutar Bosne i njenog naroda,što se NIKADA prije u cijeloj historiji Bosne nije dogadalo nego su se Bošnjaci svih vjeroispovjesti borili za Bosnu,a ne protiv nje.
O Bosnjacima,kao jednom narodu tri razlicite vjere,govori,1844 i otac srpskog radikalizma Ilija Garasanin,govoreci o "potrebi bratstva izmedju Bosnjaka i Srba i ostalih Slavena".
Osvrnimo se,dakle, na Nacertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima - bez obzira na vjersku pripadnost - i kada govori o programu posrbljavanja Bosnjaka on kaze: ...K ovome treba dakle uciniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate..." Nadalje, predlaže da se: "nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi...obucavali i za takove cinovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naucili posle u svom otecestvu u djelo privesti mogli."
Da bi plan velike Srbije tekao bez vecih problema,i posrbljavanje Bosnjaka muslimana izvrsilo kako je zamislio,Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opca historija Bosne gdje se "ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka" i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to iskljucivo "u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka",i od strane "coveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajuceg." (ovdje je znacajno primjetiti da Garasanin ne spominje nikakve millete,nego na vise mjesta koristi narodno ime Bosnjaci za CJELOKUPAN narod u Bosni,dakle kao zajednicki naziv svih Bosnjaka,bez obzira na vjeru).
Meta njegovog programa bili su i pravoslavni i katolicki Bošnjaci,tako Garasanin kaze da nece biti velikih problema "preobratiti",odnosno posrbiti, Bosnjake pravoslavce (Bosnjake istocnog vjeroispovijedanja),i o tome kaze sljedece:"Na istocnog veroispovedanija Bošnjake veci upliv imati nece biti za Srbiju težak zadatak.".NAPOMENA:U vrijeme kada Garasanin ovo navodi srpska pravoslavna crkva nije ni postojala u Bosni,a ni kasnije,sve do 1920 godine!!(Na osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS i Carigradske patrijaršije od 18. marta 1920. godine "Sveti Arhijerejski Sinod Vaseljenske patrijaršije donio je odluku od 19. marta 1920. godine, broj 2056., kojom daje blagoslov na prisajedinjenje "ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi" eparhija koje do tada nikada nisu bile u sastavu srpske pravoslavne crkve ukljucujuci i eparhiju u Bosni,koja je uvijek do tada bila iskljucivo u sastavu Carigradske patrijarsije. Vlada Kraljevine SHS isplatila je Carigradskoj patrijaršiji za taj pristanak milion i pet stotina hiljada zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska patrijaršija oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj srpskoj crkvi eparhije koje su do tada bile pod njenom upravom,dakle TEK 1920 godine srpska pravoslavna crkva se po prvi puta pojavljuje u Bosni)I nikakve narodne veze nije bilo izmedju Bosnjaka pravoslavaca i Srba pravoslavaca....Bosnjaci pravoslavci (danasnji tzv."bosanski Srbi"),inace,poticu u ogromnoj vecini od stocarskih plemena pravoslavnih Vlaha,a ostatak od Bosnjaka bogumila i nikakve veze nemaju sa Srbima. Veci problem,pak,Garasanin vidi u posrbljavanju Bosnjaka katolika,pa o tome kaze:"Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolicki Bošnjaci zadobijedu. Na celu ovih stoje franjevacki fratri."
Bosnjaci katolici su takodjer krajem 19-stoljeca preko noci postali tzv. "bosanski Hrvati",ali je bitno napomenuti da u srednjovjekovnoj Bosni nije bilo Hrvata kao nekog naroda u Bosni,to jasno uocavaju i sami hrvatski historicari kao npr.Tomislav Raukar,Nada Klaic,itd. Tako,hrvatski historicar Tomislav Raukar kaze vrlo jasno: "U srednjovjekovnim bosanskim vrelima, prije svega u njihovu nazivlju, nema izricitih potvrda o nazocnosti hrvatskoga stanovnistva na podrucju bosanske drzave...
"Dapace, ni na nekim dijelovima hrvatskoga kraljevstva u srednjem vijeku nije bilo hrvatskoga imena. Primjerom je srednjovjekovna Sclavonia ili Slovinje."
Jedan od najcjenjenijih historicara u svijetu,po pitanju historije svih juznoslovenskih zemalja,hrvatski historicar Dr Nada Klaic u svome djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE",Zagreb,1989.,dolazi do sljedecih konstatacija: "....No, ove nevjeste projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Sisicevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Medjutim nekriticki izvjestaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze posluziti kao podloga za zakljucke samo onom historicaru kome nije odvec stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni polozaj bosanskih zemalja jer su one bez Hrvata i Srba odavno isle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a jos manje vjesta konstrukcija barskog nadbiskupa koji pise sredinom 12. stoljeca...." Sve do pred kraj 19.stoljeca u Bosni su zivjeli jedino Bosnjaci,koji su bili triju vjera muslimani katolici i pravoslavci:
Bošnjak katolicke vjeroispovijesti fra. Ivan Frano Jukic (1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, koji je u svom proglasu 1848. godine zapisao:
"Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao ocenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovicne nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca ocistimo od predsudah, fatajmo za knjige i casopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo."
Citav ovaj fenomen,u svojoj cuvenoj pjesmi "Pjesma Bošnjaku" koju je objavio list "BOŠNJAK" u izdanju od 2. VII, 1891 godine,opisao je i Safvet-beg Bašagic rijecima:
Znaš Bošnjace, nije davno bilo, Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta, Kad u našoj Bosni ponositoj, I junackoj zemlji Hercegovoj, Od Trebinja do Brodskijeh vrata, Nije bilo Srba ni Hrvata. A danas se kroz svoje hire, Oba stranca ko u svome šire. [...] Oba su nas gosta saletila, Da nam otmu najsvetije blago, Naše ime ponosno i drago.
HUSO — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 92.36.165.188 (razgovor • doprinosi) 14:21, 6. siječnja 2010.

Ja ne znam čemu tolika graja ovdje. Jasno je da su Bošnjaci mlada nacija, nastala, s ovim nazivom Bošnjaci, 1998. godine, a odvojila se od Hrvata i Srba 1971. godine. To su činjenice. Turski su povjesničari, prije osvajanja Bosne, žitelje u toj kraljevini nazivali Hirwatima (Hrvatima). Napisao sam i članak o velikom osmanskom veziru Opukoviću koji je rođen u Sarajevu, a zvan je Rustem-paša Hirwat zbog etničke skupine iz koje je dolazio. Moramo znati i to da modernih nacija nema, bar ne ovdje na brdovitom Balkanu, sve do 1848. Tada su se ljudi zvali po regijama, Hrvate se zvalo: Dalmatinci, Slavonci, Hrvati, Bošnjaci itd. Ako sada tvrdimo da su Bošnjaci nacija od vajkada, kako se u narodu veli, onda su i Dalmatinci nacija od vajkada i Slavonci, zašto ne, kad već idemo na to. Bošnjacima status nacije daje njihova islamska religija, i da nisu postali muslimani, danas bi se zvali Hrvatima. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije muslimani Bosne su naginjali hrvatsktvu, a vodeći predstavnici muslimana Bosne, kao Mehmed Spahić i braća Kulenović ubijek su simpatizirali Hrvatsku i željeli Bosnu u okviru Hrvatske. Jedan od braće Kulenović izjavio je u parlamentu Jugoslavije da je hrvatski nacionalist, dok još ustaša nije ni bilo, Bošnjaci su ga u masi pozdravili, Srbi negodovali itd. 1941. sve do jedan se piše kao Hrvat, od 1945. tamo gdje većinski žive katolički Hrvati pišu se kao Hrvati, gdje većinski žive pravoslavni Srbi nazivaju se Srbi. 1971. dio muslimana uzima ime Muslimani, dok drugi ostaju Hrvati muslimani, Srbi muslimani itd. Primjera radi, u Duvnu je zapovjednik milicije bio Hrvat musliman sve do 1992. Dalje znate, to ne mogu nazvati povješću, već nedavnim događajima koji se još vrte po glavama Hrvata, u povijest će ući tek kad zatvorimo to poglavlje... još je štošta nejasno o tome...--Wüstenfuchs (razgovor) 11:09, 16. siječnja 2010. (CET)

Vi "veliko S H wikipedisti" uporno dokazujete bez argumenata da svako zasto ne(i)ma svoje zato falsifikujuci Historiju Bosne sa stanovista hrvatskog i srpskog hegemonizma a bogami i sa titinog jugoideoloskog.Vi uporno falsifikujete da je bosanski Hrvat ili srbin postao nacijom prije nego sto je bio Bosnjak, vi time negirate istinu ili lazete historiju, tako po vama nije bilo agresije AU, NDH, ideoloskog titinog jugoslovenstva koje je Bosnjacima propisalo nacionalno S, H ili neopredijeljen, a bogami po Vama ispada da u periodu 1992 do 1995 nije bilo agresije srbije i njihove crne brace i s druge strane agresije RH koji su dosli da "oslobode" u Bosni tzv Srbe i Hrvate.zar ne vidite da je negiran Bosanski jezik i ime Bosnjaka uporno.SH Titovi komunisti su darezljivo tom narodu 1971 privezali Veliko M kao zelenu traku oko rukava. Vi SH nacionalisti koji ste svojim nacionalnim pisanjem razrusili bivsu jugu i napali Bosnu donijeli ste Bosnjacima dobro po Faustu.Bosnu nemozete niti njenu historiju razrusiti i unistiti. Napad na Bosnjake i slijeva i sa desna pokazo je niz stvari pa i to da je Bivsi SH jezik u stvari Bosanski jezik a da su hrvatski i srpski jezik njegove dvije rogobatne varijante.nemojte molim Vas opet Bosnjacima poklanjati "bosnjacki "jezik jer ga do juce niste davali.nemojte Vi SH nacionalisti pisati o postanku bosnjacke nacije.Nemojte krasti bosnjacke pisce i inteligenciju nemojte krasti Bosnu time postajete siromasniji. Selam pozdrav HUSO TALY --Taly (razgovor) 14:56, 16. siječnja 2010. (CET)

Aferim efendija Huso, hrabar si ti junak kad ovo reče. Bosanski jezik nije niti postojao kroz povijest. Bosanski, bošnjački jezik je nastao iz vrlo mladog jezika kojeg smo prije nekih 25 godina zvali hrvatskosrpskim ili srpskohrvatskim jezikom. Nema razlike između SH jezika i Bs jezika, jedino što se u bosanskom/bošnjačkom ne kaže Švajcarska već Švicarska. Mi ne krademo ništa, govorim ti čiste činjenice. Gdje je Bosna bila prije ekspanzije? Sitna šačica zemlje, širila se na hrvatski prostor gdje su živjeli Hrvati. Bošnjaci se ne spominju tamo negdje do 13. st. ako se ne varam. U svijet ih nema, što bi Crnogorci rekli. Ne spominje ih ni Porfirogenet ni Arhđakon Toma, njima nema ni traga. Oni se tek pojaviše negdje u 20. stoljeću 70-ih godina, točnije 1971., a zapravo ni tada ih nije bilo već se kao današnji formiraju tek 1998. Ja još, a evo imam dosta godina, nisam vidio da se na parlamentu odabire ime naroda. Pa trebali bi i mi Hercegovci kakav Sabor organizirat, npr. Sabor u Grudama, siječanj 2010. izglasat da se više ne zovemo Hrvati već Hercegovci ili tako nešto.

Izgleda da je to trend postao na Balkanu, evo čuo sam i da neki s Kosova sad hoće kosovsku naciju... Nije ti čudno što su samo muslimani Bošnjaci? Pogledaj povijesne karte. Vama nitko ne želi ukrasti status nacije, vi jeste Bošnjaci, nacija, ali ste hrvatskog porijekla.

Pa Bavarska, kneževina Brandenburg svi su oni bili zasebne državice, baš kao i kraljevina Bosna koja se odvojila od Hrvatske pod kojom je bila do 14. st. Čini li to Bavarce ili Brandenburžane posebnom nacijom. Evo u tebe u potpisu vidim ITALY, pa i Italija nije bila čitava do 19. st. Imali su Kraljevinu Napulj, Veneciju, Papinsku Državu, čini li to Napuljance zasebnom nacijom? A imaju dužu državnu tradiciju od Kraljevine Bosne, pa čak se i pišu kao Napuljanci jer modernih nacija nema do 1848.--Wüstenfuchs (razgovor) 20:20, 18. siječnja 2010. (CET)

Nije ba tako ja Tebi historijske ili povijesne argumente a ti meni dnevnopoliticku pricu! ja sam pretpostavljao da si ti iz Juzne Bosne odnosno Hercegovine;Niko Tebi ne negira Bosnjastvo no tvoji su postali definitivno Hrvati ndh okupacijom Bosne, kao sto su je okupirali i Osmanlije kraljevina AU,SHS i titino jugoideolosko jugoslovenstvo iz cijih hralja se ideoloski ne moze oteti a ciji rezultat su i tvoji pogledi;Ti pogledi su pogledi nacionalnog Bosnjanskog renegatstva;nas je jezik bio isti bosanski teritorijalno;jezik je ziva promjena politicki cesto nasilna;bosanski jezik je najprimjereniji u juznoslavenskih naroda on se nadopunjavao i mijenjao kao i novonapravljeni predmeti;Mene zabrinjava bosnjansko renegatsvo katolika i pravoslavnih autothotinih a ne onih koji su bili osmanlijska pozadina i popunjavali prostor;nacionalno bosansko renegatstvo u formi SH "osvjescenja" na racun Bosne;Morate se ostaviti Mazuranica i Njegosa,i uci u svoje korijene;nasa historija je zajednicka i ona nema veze sa historijom hrvatske;nasa je kompatibilna;Bosnjaci nisu Turci nego patareni ili ti bogumili koji su opiruci se hriscanstvu zapadne i istocne varijante sacuvali crkvu bosansku i nenasilno prihvatili islam zbog slicnosti islama i nauka te crkve;cilj nekih vasih slobodnih kvazinaucnih pisanja je cini mi se dosta cilja dnevnopoliticku metu da su Bosnjaci ostaci "azijatskog ada" tj turci;Turska je nastala 1918;Ti si mlad covjek zakljucujem po reakcijama i odbrani onog sto je napisano Preslobodno na "Slobodnoj" enciklopediji;Ne moze se reakcija navijaca meritorno uzimati u historiju jer reakcija ima prije toga akciju,Selam pozdrav HUSO TALY--85.92.241.217 20:05, 7. ožujka 2010. (CET) ps;O SVEMU OVOME PITAJ VECINU BOSANSKIH FRANJEVCACA;Pitaj ih kada je hrvatstvo doslo u Bosnu.Nemoj pogresno shvatiti niko ti ne oduzima prvo da se opredjeljujes kao Hrvat selam huso taly --85.92.241.217 20:14, 7. ožujka 2010. (CET)--85.92.241.217 20:14, 7. ožujka 2010. (CET)

jos nesto O porijeklu mom a vjerovatno i tvom

Geneticari iz svajcarske (Igenea.com) su ovo dokazali...

Bosanska DNA: 40% ilirska 20% germanska 15% slavenska i tako dalje procitajte to sve ovde...

http://www.igenea.com/index.php?content=49a&id=38 --92.36.180.211 21:02, 7. ožujka 2010. (CET)--92.36.180.211 21:02, 7. ožujka 2010. (CET)

Huso aus Italien, slušaj, zadnji put, evo kad hoćeš historijske (ovu ste nam riječ ukrali :D ) argumente:

Imena što podsjećaju na hrvatstvo, ima mnoštvo u Bosni i Hercegovini. Tako se na primjer cieli šesti kotar grada Sarajeva zove Hrvatin, a to ime nosi i jedna voda u Sarajevu. To se je vrelo pjevalo u narodnim pjesmama i popievkama sarajevskim: Izvirala Hrvatin vodica-sve bećare uhvatila groznica. Imade više sela osobito oko Gradačca, Gračanice, Tešnja i Zvornika, dakle i u iztočnom dielu Bosne, koja se zovu: Hrvati, Hrvaćani, Hrvačići i Hrvatinovići, a više se muslimanskih bosanskih porodica zovu prezimenom Hrvati, Hrvatovići, Hrvatići i Hrvačevići. U XI. i XII. knjizi "Starina" priobćio je dr.Franjo Rački zanimljive "Dopise izmedju kraiških turskih i hrvatskih častnika". Izmedju njih nam upada u oči Husein odobaša Hrvaćanin,koji bijaše pri kraju XVII.stoljeća zapoviednik jenjičara u Jasenovcu. U kotaru travničkom ima i Hrvatsko Brdo. Naravno da ovakva imena niesu svojina katolika,već još u višoj mjeri muslimana, jer ovih,ne samo što ima više, već oni imaju i većinu zemljišta bosanskoga u svome vlasničtvu, koje je njihovo od starine, po čemu moramo i ona imena držati vrlo starim.Tako npr. Hrvat-polje u travničkom kotaru pripadaše (jer ne znam da li su mu ga odnieli) Sulejman begu Korči, a zemljište Hrvatska Bašča kod Gradačca je vlasničtvo begova Salihbegovića.

...

Ovdje ćemo napomenuti i neke bosanske pučke izreke i to muslimanske, koje su ostanak drevne starine. I danas bosanski muslimani prsatu i jaku čovjeku reknu "plećat ko Hrvatin". Kuća koja povrh velikoga krova ima mali krovičak, zovu muslimani da je gradjena po "arvackom tarsu (načinu)". Takovu kuću imadjahu do nedavna u Konjicu Djulejman Veizović i njegov punac Tahiraga Kapetanović. Potom bi eto u Herceg-Bosni postojao kod ondašnjih muslimana i posebni hrvatski graditeljski slog.

...

Talian O.Pavao Rovinjanin, papinski vizitator, piše godine 1640. u svom opisu puta po onda Turskoj Bosni i Dalmacii, da se je, od straha pred Turcima, morao problačiti po običajima zemlje "alla croata" i nositi kabanicu ili dolamu "croata con la gabanizza e bereta turchesca". Evo nam dakle sjajna i nepobitna dokaza, da se je u XVII. stoljeću nošnja bosanskih muslimana nazivala "hrvatskom", što znači da su se bosansko-hercegovački muslimani smatrali čistim Hravtima i dičili se tim svojim slavnim narodnim imenom.

...

Vrlo je važno iztaknuti, da su bosanski muslimani prie austro-ugarskog zaposiedanja izticali hrvatsku trobojnicu kao svoju narodnu. Pod hrvatskom je trobojnicom vojevao i slavni Ali paša Stoičević, nazvan "hercegovački car", a tako isto su pod njim hodili Ali aga Dadić iz Mostara, don Ivan Musić, pop Karan, Alaga Voljevica i ostali. U porodici glasovitih begova Kulenovića, koji se diče porieklom od Kulina bana, čuva se kao amanet starodrevni obiteljski barjak, a ta zastava nije drugo, nego prava pravcata hrvatska trobojnica. Hrvatska se je trobojnica tako od starine srasla sa bosansko-hercegovačkim muslimanima, da su sa njezinima bojama šarali i svoje džamie, kao na primjer munare na džamiji u Krupi i staroj Fethii džamii u Bihaću. Dužnost barjaktara bila je kod bosansko-hercegovačkih muslimana doživotna, pa kada bi takav barjaktar umro, zaodjelnuli bi mu njegov barjak uz mezar povrh glave i tu bi ostao dok ne bi iztruhnuo. I barjak što ga zaodjenuše povrh groba Durakovića, poznatog barjaktara Ali paše Stoičevića, bijaše takodjer hrvatska trobojnica, a zanimljivo je, što je isti Ali paša na svoj skupocieni sat dao staviti hrvatsku trobojnicu; to vriedi i za hrvatski kockasti grb, kojega vrlo često susrećemo u prekrasnim, bogato izkićenim vezovima i tkanju što ga izradjuju vriedne muslimanske žene i djevojke po Bosni i Hercegovini.

...

Na predzidju kršćanske prosviete i europske uljudbe Hrvati stekoše slavno ime. Njime su se dičili i mnogobrojni bosanski naši Hrvati islamske vjere. Uzmimo na primjer jednog od najumnijih turskih državnika, političara i pjesnika u XV.stoljeću: Mahmud pašu Abogovića (Adni), kojega stari turski poviestničari (Osman zade, Kinali zade, Aali....) naprosto nazivaju Mahmud paša Hrvat. Slavna bijaše u Carigradu i medresa pod imenom "Hrvat Siavuš pašina sultania". I glasoviti Tahvil paša nosi pridievak Hrvat, a i Gundulić u svom "Osmanu" pjeva o vojskovodji Memii Hrvatu, koji po predaji bijaše rodom iz Gradačca u Bosni. I još mnogi drugi naši i strani spisatelji.

U drugoj polovici XIX. stoljeća pojavila se je hrvatska muslimanska književnost u Bosni i Hercegovini, koja se je podpuno preorientirala s iztočne književnosti pisane pod utjecajem njenim. Ova hrvatska muslimanska književnost počela se je okrepijivati na izvorima hrvatskog Parnasa, težiti se sve više i jače književnosti, koja se piše u hrvatskim krajevima preko Save.

Postojala je međutim bujna književnost muslimanskih Hrvata na orientalnim jezicima: turskom, arabskom i perzijskom još počev od prve pojave islama u Bosni i Hercegovim Ćitav niz književnika i naučnih radnika, koje obradiše Dr.Bašagić i Handžić, iztaklo se svojim radom i pronielo slavu hrvatskom imenu na islamski Iztok. Treba samo ogledati Bašagiće »Bošnjake i Hercegovce u islamskoj književnosti« ili Handžićev »Književni rad bos.-herc. muslimana«, pa da ostanemo zadivljeni prema obilnom i mnogostrukom kulturnom stvaralačtvu muslimana Hrvata. Nu mi se time ovdje ne ćemo baviti nego iztičemo da već pod kraj XVI. stoljeća nailazimo i na na raniji spomenik hrvatske muslimanske narodne didaktično vjerske književnosti od nekih muslimanskih pjesnika, pisanih turskim slovima, a hrvatskim jezikom.

Počev od Hevasije i Kaimije pa preko pisca Duvanjskog arzuhala, Šefkije, Razije, Ilhamije, Karahodže i dr. srećemo sa množtvom književnih trudbenika, koji ne zaboraviše svoj narodni hrvatski jezik, nego ostaviše čitav niz umotvora, stupačnih širokom puku.

Sva ta književna stvaranja nisu imala Bog zna kakvu književnu toplinu, niti osobitu književnu vriednost, jer su manje - više sve građene po istom kalupu, poduprte oriantalnom mistikom.

Jasno je bilo da duh zapadno-europskog prosvjetiteljskog pravca nije mogao uhvatiti nikakva koriena među bosansko-hercegovačkim muslimanima Hrvatima. Tek nekako pred konac XIX. i početkom XX. stoljeća javlja se na pozornici nekoliko iztaknutih svietlih književnih imena, čija se djela i dandanas provlače kao svilene niti kroz hrvatsku književnost, koja se čita s užitkom. Među ta svietla imena ubrajaju se: dr. Savfet-beg Bašagić, dr. Hamid Šahinović-Ekrem, Osman Nuri Hadžić, Edbem Mulabdić, Adem-aga Mešić, Šemsudin Sarajlić i Abdul-rezak Hifzi-Bjelovac.

---

Evo ti neke pjesme muslimanskijeh Hrvata:

"Pošetala Miza materina.

Ala pirga na pirgu,

Nek se pirga širi;

Ala Hrvat na Madžar'

Nek se Madžar ljuti."

"Platno b'jeli rvacka djevojka

U Krajini l'jepoj begovini,

Begovini, u Hercegovini..."

"Pošetala Arvatova Ajka,

Pošetala preko Bazerdzana.

Ona sreta Arvatova Muju.

Tri puta je njega pobratila:

Bogom brate Arvatović Mujo

Naj ti ovu vezenu mahramu,

Pa je podaj Sarajliji Ibri.

Koliko je na mahrami grana,

On'liko ga dopanulo rana!..."

"Majka sina u besici nina,

Ninajuć' ga pjesmu zapjevala:

Nini, paji, sine Rvatine,

Resti majci do konja viteza,

Do viteza i do bojnog koplja;

Dušmani ti pod nogama bili

Ko tvom djogi pod nogama klinci!"

Mehmed Dželaluddin

“Hrvatova Pjesma”

O osvojenju Kandije (1669)

O vi Vlasi mletački!

Otić’ će vam Kandija,

Budite sužanj turski

Kad vam ode Kandija.

Od kako ste postali

Izgubiste vlasteli,

Niste tako ostali

Kad vam ode Kandija.

Klis hoćete graditi,

Duvarove kratiti,

Bosna će ga vratiti.

Kad vam ode Kandija. ;

Nemojte se kladiti,

I Hrvate paliti;

Za to će te platiti

Kad vam ode Kandija.

Hasan Kaimija, 17. st.

Ahbab je ranjen

Teška ko smrt tuga me skolila,

U srce žuć mi najgorču prolila.

O,da me je sudba bar malo sokolila,

Ne bi mi duša ovako bolila.

Zimskih magli pamuk nakitio granu;

Vihor trubi pjesmu nemilu i stranu

I mjesec kopni moleć zoru ranu

Da na rane pane u blagom sopranu....

Crven kao rubin snijeg se čini.

Ahbabov pogled sliči mjesečini:

Ismete,malo sa zemlje vini

Nujnost samo može škodit Domovini.

Tuga i očaj Bosnu ne vida.-

Tako Ahbab zbori i zavoje skida

On veselo snatri i herojstvo zida....

Zemlja se smije jer ima šta piti,

To je vrela krvca što snijeg divno kiti.

Ahbab je ranjen,al ushićen klikti:

Bosna će srce Hrvatske biti......

Ismet Žunić

Pročitaj svakako i pjesme Muse Ćazima Ćatića (velikog Bošnjaka) meni se posebno sviđa ona Bosni.--Wustefuchs (razgovor) 18:21, 16. srpnja 2010. (CEST)

Zaludu van! (i Kuburii Wustefuchsu)... ako netko se ne želi "sitit" kako mu se did izjašnjava kako će priznat za nekog tko je rođen prije 200 godin??!--Àntó Añtó 16:44, 9. listopada 2010. (CEST)

Što se tiče genetike koju si naveo, taj istraživač sada je u robiji jer je lažirao podatke ;) Uhvatili su ga prvo jer je srao o makedonskoj genetici pa se na kraju to produljilo Bog zna đe. A za tebe, genetika ne znači nacija.--Wustefuchs (razgovor) 18:24, 16. srpnja 2010. (CEST)

Vremenom su se uz Ljudevita Gaja sve više autoritetom u vodstvu hrvatskog narodnog preporoda počeli isticati Janko Drašković, Metel Ožegović i Ivan Kukuljević koji je 1843. godine održao prvi zastupnički govor na hrvatskome jeziku u Hrvatskom saboru. Na sjednici Hrvatskog sabora 1847. godine je prihvaćen hrvatski jezik kao službeni jezik (umjesto latinskoga) u svim javnim poslovima u Hrvatskoj. To je bio vrhunac hrvatskog narodnog preporoda.--92.36.232.126 14:16, 5. kolovoza 2010. (CEST)

Hrvatski i srpski jezik su zapadna i istocna rogobatna varijanta bosanskog jezika Potpisani dogovor: U Beču 28.ožujak p.n. 1850.godine: Ivan Kukuljević s.r.; Dr. Dimitrije Demetar s.r.; I.Mažuranić s.r.; Vuk Stef.Karadžić s.r.; Vinko Pacel s.r.; Franjo Miklušić s.r.; Stjepan Pejaković s.r.; Đ. Dončić s.r.; razotkrivaju postojanje Bosanskog jezika. I sami potpisnici su se dogovorili oko južnoslovenskog jezika, i kažu: »Jednoglasno smo priznali da je najpravije i najbolje primiti južno narječje, da bude književno. Iz ovoga se može zaključiti da je za osnovu tog «novog» jezika uzet govor Bošnjaka - Istočna Hercegovina i Novopazarski Sandžak, iako je zadatak svih potpisanih bio negiranje postojanja bosanskog jezika. H.TOKIC--31.176.202.120 15:31, 18. siječnja 2012. (CET)

Nacionalistički pristup temi

Ovdje se bez ikakve općeprihvaćene literature piše o jednom narodu. Etnogeneza Bošnjaka u plemenskom svjetlu Srba i Hrvata kao takva ne postoji i nema argumentata u znanosti. Zbog toga ne razumijem: 1) navode o hrvatskom podrijetlu Bošnjaka (u srpskoj se Wikipediji istim rijčima piše da Bošnjaci podrijetlo vode "većinom od Srba"; odakle vam uopće takvi podaci?), 2) navođenje nogometnih utakmica i skandala (koji su u BiH u istoj mjeri prisutni onda kada igra Hrvatska), 3) vaše neinteresovanje za pismenost, književnost i kulturni život Bošnjaka, 4) stavljanje vjerskog poglavara u kontekst mržnje prema Hrvatima ili Srbima. 5) ako je takav neznanstveni odnos pravilo ove Wikipedije, zašto se onda o bh. Hrvatima ne odnosi isto. 6) navođenje pjesama ili narodnih umotvorina kao dokaz bošnjačkog Srpstva ili Hrvatstva (pored hrvatske znanstvene literature o samim Bošnjacima).— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 93.82.130.217 (razgovor • doprinosi)

Ne moze se neopredijeljeni sa popisa 1948, odnositi na danasnje Bosnjake. Bosnjak ili Bosnjaci kao narodnost je proglasena tek 1993 godine !

Članak bi bilo nužno očistiti

od bošnjačkog nacionalizma koji proglašava sve Muslimane Balkana Bošnjacima. Krenimo redom... piše da ima preko 2.000.000 Bošnjaka u BiH što je notorna glupost (usput, navedeni 'izvori' su mrtvi). Ne može se Muslimane s popisa tretirati kao Bošnjake. To mogu raditi bošnjački političari, ali ne i enciklopedija. Novi popis u BiH nije još proveden, a tek kada bude znat ćemo koliko je Bošnjaka, a koliko Muslimana u Bosni. Do tada za Bošnjake imamo podatke s popisa u Hrvatskoj, Srbiji... (svuda postoji izjašnjavanje i Bošnjak i Musliman pa kako se tko osjeća tako se deklarira). Nije to jedno te isto. Muslimanstvo naginje panislamizmu (anacionalizmu), a novo bošnjaštvo je čisti nacionalizam. Te dvije ideje su u oprjeci. Krajnje je pogrešno i diskriminatorski pisati pripadnike Muslimani (narod) pod Bošnjake kad to nije istina. To je političko nasilje nad enciklopedijom koje nije utemeljeno u podatcima. Palabras pequeñas (razgovor) 05:40, 28. travnja 2013. (CEST)

Narodni identitet Bošnjaka

Može se slobodno reći da je sa početkom 20. stoljeća za Bošnjake otpočela "duga mračna noć", jer Bošnjaci nisu bili priznati kao narod u obje Jugoslavije, a bosanski jezik nije bio u uporabi kao standardni jezik. Pritisci na Bošnjake su bili neopisivi ... Usljed navedenog kod Bošnjaka je došlo do krize identita te ni oni nisu znali što su zapravo te je krajem 1990.-tih godina kod bošnjačkih intelektualaca prevladala (pogrešna) teza da su Bošnjaci svi muslimani Balkana. Međutim posljednjih godina bošnjački intelektualci sve više postaju svjesni da narodni identitet Bošnjaka nije religizni islamski identitet već identitet utemeljen na kulturi i tradiciji BiH. Uostalom činjenica je da i među katolicima pa i među pravoslavnim stanovništvom BiH ima značajan broj Bošnjaka što je potvrdio i popis stanovništva u BiH. Drugim riječima rečeno Bošnjaci i Muslimani (narod) su dva različita pojma.— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 62.134.201.14 (razgovor • doprinosi)

Pokrajina Sandzak

Na pocetku teksta se navodi pokrajina Sandzak u Srbiji i Crnoj Gori. U obe zemlje to nije ni pokrajina ni region zvanicno. To ime koriste Muslimani u te dve drzave i to je sve...— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 176.108.46.23 (razgovor • doprinosi)

Pristrani tekst

Engleski članak Bosniaks nema veze sa znanosti, zato jer je pisan pristrano od ljudi koji nisu objektivni prema Bosni. Suvremena engleska znanost u službi je državne politike, negira velikosrpsku agresiju i pretvara osvajački rat Srbije protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine u građanski rat i nacionalne sukobe s podijeljenom krivnjom i odgovornošću. Britanska je politika od početka borbe za hrvatsku samostalnost na sve moguće načine pokušava spriječiti uspostavu Hrvatske kao nacionalne države hrvatskoga naroda. Britanski mediji gotovo su otvoreno se neprijateljski odnosili prema Hrvatskoj, a u BH protiv Hrvata. Lord Gubernator Bosne i Hercegovine kao predsjednik liberalne stranke i britanski parlamentarac, bio je 1992. čvrsti srpski lobist koji je nazočio Karadžićevim skupštinama i branio Republiku Srpsku od tvrdnji i napada da ona ima koncentracijske logore.

Tekst je predug za seciranje, ali na prvi pogled vidi se da je pisan pristrano. Onaj tko je napisao za cilj dokazati svoj stav. Čitatelja želi uvjeriti da je ispravan. Kad vidiš da je tekst pristran potreban je dodatan oprez pri provjeri svih tvrdnji ali i više od toga. Autor članka koji piše pristrano često neće spomenuti ono što mu ne ide u prilog ili će omalovažiti te podatke. Engleski članci nisu pouzdan izvor informacija i one informacije koje su tamo objavljene nemaju kredibilitet.

Mnogi podliježu utjecaju britanskog ugleda, pa beskritično prenose dalje tekstove koji su na liniji velikobošnjačkih pretenzija. Znansveni radovi postaju pamfleti. Tekstovi otvoreno negiraju Hrvate u Bosni i Hercegovini. Žele pokazati kako su Hrvati nastali od Bošnjaka katolika, Srbi od Bošnjaka pravoslavaca, a jedino muslimani ostali vjerni tobožnjem ispravnom bošnjačkom imenu. Želi se dokazati kako do XIX. stoljeća nije bilo uopće Hrvata u BiH i tako dalje.

Velikobosanski pamfleti opet unitaristički guraju sve BH narode u jedan koš. Zbog toga su opasni i dugoročno gledano izvor su novih i teških nesporazuma na tlu BiH. Bosanske nacije nikada nije bilo u povijesti, niti se stigla formirati u svim tim povjesnim diskontinutetima. Do 1974 godine Bosanci muslimanske vejroispovijesti mogli su se deklarirati kao Srbi, Hrvati i Neopredjeljeni. Poslije su se mogli su se izjasniti kao Muslimani sa velikim "M" i tako do Domovinskog rata. Danas izmišljaju nepostojeće stavove. Teza da nakon proglašenja neovisnosti Bosne i Hercegovine od Jugoslavije početkom 1990-ih, velika većina Muslimana željela se deklarirati koristeći ime Bošnjak je lažna. Sada velikobošnjaci na jedan skorojevićki način misle okrupniti naciju asimilacijom ostataka Hrvata ili jako rijetkih Srba koji bi pristali na to. Formiranje nacija u BiH poklapa se sa formiranjem nacionalnih država u Europi, nije fenomen per se, nego opća europska pojava. To što su katolici prišli hrvatskom korpusu, a pravoslavci srpskom nije nikakvo čudo jer su stoljećima bili izvrgnuti tiraniji jednog azijatskog neljudskog osmanskog sustava i sa kim se nisu mogli složiti, osim pojedinaca koji su popustili pritisku iz sasvim oportunističkih razloga. Zbog toga se protivim brzopletom preuzimanju engleskih članaka. Doista je krajnje podcjenjivački prema hrvatskoj znanosti slijepo preuzimati članke inozemnih autora koji su vjerojatno pisani po narudžbi. Držimo se hrvatske znanosti koja je neusporedivo verziranija. Gorisvijeća (razgovor) 23:34, 2. ožujka 2015. (CET)

Ilija Garašanin 1844. spominje Bošnjake katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti

Bošnjaci nisu islamizirani. Franjevci u Bosni su se izjašnjavali kao Bošnjaci, Ivan Franjo Jukić (Slavoljub Bošnjak), Antun Knežević itd. Kao jedan od relevantnih izvora za to je Načertanije od Ilije Garašanina iz 1844. kada spominje katoličke Bošnjake (u 6. dijelu tog dokumenta, stranica 14. http://www.institut-genocid.unsa.ba/pdf/NACERTANIJE.pdf) i pravoslavne (na stranici 10. u dijelu 4. piše kako su "hrišćanski" Bošnjaci prelazi na Muhamedansku vjeru, na stranici 11. na samom početku). Ako otvorite hrvatsku wikipediu i stranicu Načertanije jasno je da se ovaj dokument koristi kao mjerodavan. Postavlja se pitanje zašto se na ovoj stranici Wikipedije laže da su Bošnjaci islamizirana verzija nekog drugog naroda? Dalje, Nada Klaić i sama demantuje da je Bosna bila srpska ili hrvatska. Citiram odlomak sa portala Camo.ch koji uređuje prof. Hamdo Camo a koji služi kao izvor na dosta Wiki stranica: "Bosna nikada nije bila ni hrvatska, ni srpska - ona je od pamtivjeka, pa sve do polovine 19 stoljeca, bila zemlja Bosnjaka razlicitih vjera, zemlja Bosanaca. Jedan od najcjenjenijih historicara u svijetu, po pitanju historije svih juznoslavenskih zemalja, Dr. Nada Klaic u svome djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE" (Zagreb, 1989.), naucno je ustvrdila da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska. Zemlja Bosna je po Dr. Nadi Klaic potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu postanku. Dr. Nada Klaic dolazi do sljedecih konstatacija: ....No, ove nevjeste projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Sisicevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Medjutim nekriticki izvjestaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze posluziti kao podloga za zakljucke samo onom historicaru kome nije odvec stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni polozaj bosanskih zemalja, jer su one bez Hrvata i Srba odavno isle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a jos manje vjesta konstrukcija barskog nadbiskupa koji pise sredinom 12. stoljeca." ([1]) Imam toga još puno što demantuje da su Bošnjaci nastali islamizacijom. Bošnjaci postoje daleko prije i spominju se kao dobri Bošnjani. Sad ćemo vidjeti da li je Wikipedia objektivan ili je uređuju nacionalisti. Ako ovo nije dovoljno, kao izvor, samo tražite ima pjesama od Marka Marulića ako vam nije mjerodavan Safvet Beg Bašagić, ima pjesama Petra Ohmučevića, Ivana Gundulića, pa i starijih izreka od Stjepana Tomaševića, itd... Tu je zanimljiv i Benedikt Kuripešić koji spominje Bošnjake katolike. — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 89.146.171.0 (razgovor • doprinosi) 01:59, 28. lipnja 2016.

A evo što kaže Aali: "Što se tiče plemena Hrvata, koje se pripisuje rijeci Bosni, njihov se značaj odrazuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati (Bošnjaci)." "Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnosti, kao age i zapovjednici obrazovanošću i vrlinom; ako dođu do časti velikih vezira, u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih velikaši hvale i odlični umnici slave."--Rovoobo Razgovor 09:47, 28. lipnja 2016. (CEST)

Benedikt Kuripešić u svom "Putopisu kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530" jasno odvaja Bošnjake od Hrvata kada priča o srpskom knezu Pavloviću i zove ih kršćanima koji se protive Turcima. Aali nije bio ni rođen (po hrvatskoj wikipediji) kada je Kuripešić pisao ovaj putopis. Citiram: "O njegovim junačkim djelima još mnogo pjevaju Bošnjaci i Hrvati. Na kamenu je istesan krst i natpis na srpskom jeziku i srpskim slovima, sa ovim mislima (riječima): “Vojvodo Pavloviću, gospodaru moj, tebe ljubljah za svoga života, vjernom službom služah tvojoj glavi (služih tebi). Sada ležim mrtav pod tvojim nogama, jer hoću i u zemlji da sam ti vjeran sluga. To si ti zaslužio, slavni i junački kneže, jer je tvoj mač za vjeru hrišćansku posjekao mnogog Turčina”." Ovdje se jasno vidi da su Bošnjaci i Hrvati jednako kršćani kao i Srbi jer u ovom dijelu knjige knez Pavlović priča kako se borio sa Turcima a Bošnjaci i Hrvati pjevaju "jer je tvoj mač za vjeru kršćansku posjekao mnogo Turčina". Izvor: "Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju : 1530 / Benedikt Kuripešić ; [preveo sa njemačkog Đorđe Pejanović]. - Beograd : Čigoja štampa, 2001 (Beograd: Čigoja štampa). - 61 str.; 21 cm. - (Biblioteka Reprint izdanja; 6)", ISBN 86-7558-004-5) — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 89.146.171.0 (razgovor • doprinosi) 15:33, 28. lipnja 2016. Također ISBN-10: 8675580045 ISBN-13: 978-8675580041 — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 89.146.171.0 (razgovor • doprinosi) 15:42, 28. lipnja 2016.

Kada će se ispraviti ova greška? Iznad je argumentovan ovaj pokušaj negiranja jednog naroda što se protivi pravilima Wikipedie.— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 89.146.159.55 (razgovor • doprinosi) 01:15, 1. srpnja 2016.

Molimo pišite hrvatskim. Nema u hrvatskom "argumentovano", nego "argumentirano".
Drugo, ne miješajte značenje nekog pojma kroz prostor i vrijeme. Osim toga u slavenskom svijetu nije neobičnost da se nacionalno ime mijenjalo kroz povijest. Zato se ovdje ne radi ni o pogrješci, niti o negiranju naroda. Kubura (razgovor) 06:20, 1. srpnja 2016. (CEST)

Rovoobo je uzeo kao argument Aalia koji nije bio niti rođen kada je Kuripešić pisao svoje Putopise, tako da se i dalje držite svoje tvrdnje koje su oborene u mom prethodnom komentaru o putopisima. Naravno da negirate jedan narod kada ne želite izmijeniti da Bošnjaci nisu islamizirani Hrvati, već svoj, zaseban narod koji je bio različitih religija, samo iz razloga jer se ne slaže sa vašom politikom. Gdje je nestala objektivnost?— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 31.176.207.44 (razgovor • doprinosi)

Njega sam uzeo samo kao primjer zato jer je bio turski povjesničar i živio je u Bosni 30 godina pa ga usporedi s putopiscem koji je prošao kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530. Aalija citira i Bašagić u svome djelu Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Sarajevo, 1912., str. 6.-7., nazivajući ga glasoviti turski povjesničar. Ovo je citat iz te knjige:

»Evo što piše glasoviti turski povjesničar Aali u svojoj povjesti »Kunhulachbar«; koja je poznata pod imenom »Tarihi Aali«: Što se tiče plemena Hrvata, koje se pripisuje (nispet-čini) rijeci Bosni, njihov se značaj odrazuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati. Duša im je čista, a lice svjetlo; većinom su stasiti i prostodušni - njihovi likovi kao značajevi naginju pravednosti. Golobradi mladići i lijepi momci poznati su (na daleko) po pokrajinama radi naočitosti i ponositosti, a daroviti spisatelji kao umni i misaoni ljudi. Uzrok je ovo, što je Bog - koji se uzvisuje i uzdiže - u osmanlijskoj državi podigao vrijednost tome hvaljenom narodu dostojanstvom i čast njihove sreće uzvisio kao visoki uzrast i poletnu dušu, jer se megju njima nasilnika malo nalazi. Većina onih, koji su došli do visokih položaja (u državi) odlikuju se veledušjem to jest: čašću i ponosom; malo ih je koji su tjesnogrudni, zavidni i pohlepni. Neustrašivi su u boju i na mejdanu, a u društvu, gdje se uživa i pije, prostodušni. Obično su prijazni, dobroćudni i ljubazni. Osobito se odlikuje ovo odlično pleme vanrednom ljepotom i iznimnim uzrastom. Na narednoj strani, opet se osvrće na nas, pa veli: »Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnosti, kao age i zapovjednici obrazovanošću i vrlinom; ako dogju do časti velikih vezira u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih velikaši hvale i odlični umnici slave«.«--Rovoobo Razgovor 03:48, 3. srpnja 2016. (CEST)

IP-suradnik nas želi uvjeriti da su Hrvati, Srbi i Crnogorci nekim čudnim načinom bili jedini narodi na svijetu koji su bili imunizirani od islamiziranja. Kubura (razgovor) 06:15, 3. srpnja 2016. (CEST)

Opet ponavljam, Kuripešić je pisao svoj Putopis kada Aali nije bio rođen, a Bašagić tada nije bio ni u planu. Pa zašto citiraš mlađe djelo i uzimaš ga relevantnijim od starijeg? "O njegovim junačkim djelima još mnogo pjevaju Bošnjaci i Hrvati. Na kamenu je istesan krst i natpis na srpskom jeziku i srpskim slovima, sa ovim mislima (riječima): “Vojvodo Pavloviću, gospodaru moj, tebe ljubljah za svoga života, vjernom službom služah tvojoj glavi (služih tebi). Sada ležim mrtav pod tvojim nogama, jer hoću i u zemlji da sam ti vjeran sluga. To si ti zaslužio, slavni i junački kneže, jer je tvoj mač za vjeru hrišćansku posjekao mnogog Turčina”." ("Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju : 1530 / Benedikt Kuripešić) Zašto Kuripešić tada ne priča o Hrvatima islamske vjeroispovijesti, već od njih odvaja Bošnjake kao zaseban narod? Ovo što vi radite je bezobrazno i zasigurno ću kontaktirati one koji su vam i dodijelili tu titulu i pomenuti da divljate sa nacionalizmom po wikipediji.— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 89.146.131.112 (razgovor • doprinosi) 00:53, 4. srpnja 2016.‎

Otključavanje ove stranice registriranim

Zašto ni registrirani korisnici ne mogu uređivati ovu wiki stranicu? Na stranici ima veliki broj pogrešnih tvrdnji koje treba ispraviti.— Prethodni nepotpisani komentar napisao je Bošnjačina (razgovor • doprinosi) 17. rujna 2017.