Partizanski poslijeratni zločini u Zagrebu
 |
Članak ili njegov odjeljak sadržavaju izvore koji nisu vjerodostojni te ih treba provjeriti ili ukloniti. (Rasprava)Provjerite o kakvom se izvoru radi te ako se u članku koristi sadržaj izvora na način da se iznosi u ime Wikipedije, kao istinit, takav sadržaj uklonite. Pokušajte svakako zamijeniti sporne izvore onima koje smatramo vjerodostojnima. |
 |
Ovaj članak ili odlomak mogao bi sadržavati zaključke koji nisu sadržani u korištenim izvorima, što bitno umanjuje njegovu nepristranost. (Rasprava)Vidi: WP:SYNTH |
|
U ovom članku je uočen jednostrani prikaz teme. (Rasprava)Članak je potrebno nadopuniti na način da prikazuje i druga gledišta. |
Partizanski poslijeratni zločini u Zagrebu označavaju pokolj koji su počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata u Zagrebu. Likvidacije su vršene na stratištima po okolnim šumama i poljima. Sa suđenjem i bez njega nove su jugoslavenske vlasti likvidirale pripadnike Hrvatskih oružanih snaga, njemačke vojnike, dužnosnike NDH, članove ustaškog pokreta i određeni broj drugih civila.[1]
U zagrebačkim logorima komunističke su vlasti mučile i likvidirale hrvatske i njemačke vojnike, civile, žene i djecu, a najzloglasniji su logor Prečko i logor Kanal.
U samom gradu Zagrebu registrirano je i poznato preko 70 masovnih grobnica, a u okolici još više od 60. Najveća stratišta u kojima su ubijene i bačene desetine tisuća ljudi u Zagrebu su: Gračani s niz velikih grobnica od kojih najveća s preko 700 ubijenih ljudi, Vrapče, Prečko, Tuškanac (Dubravkin put) i brojne druge.[2]
Nisu bili pošteđeni niti bolesnici i ranjenici iz zagrebačkih bolnica. Prema dokumentiranim podatcima ubijeno je 4.791 ranjenika iz zagrebačkih stalnih i privremenih bolnica.[3][4]
Partizani su zločine počinili na sljedećim mjestima u Zagrebu:
- u neposrednoj blizini Pedagoške akademije (danas Učiteljski fakultet u Zagrebu) u Savskoj cesti br. 77: U svibnju 1945. godine komunisti su pogubili oko 300 zarobljenih njemačkih i hrvatskih vojnika, a medu njima je bilo mnogo ranjenika. Svjedoci masakra uglavnom su stanovnici Vrbika, koji su živjeli blizu Pedagoške akademije. Državno odvjetništvo RH, odnosno zamjenik glavnog državnog odvjetnika Antun Kvakan, 2008. godine, nakon zahtjeva Udruge za mobiliziranje novih organizacija mladih - ZAMNOM i Hrvatskog odgovornog društva, kojem je tada predsjednik bio Ivica Relković, zatražilo je od Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu istragu nad zločinima koje su komunisti počinili 1945. godine u dvorištu Savske ceste 77 pokraj zgrade Pedagoške akademije. Odvjetništvo je, među ostalim, zatražio od ŽDO-a provedbu “konkretnih izvida radi svestrane, pa i terenske provjere navoda i obavljanja obavijesnih razgovora s navedenim svjedocima i svim drugim osobama koje imaju saznanja o tim događajima. Državno odvjetništvo zatražilo je da taj materijal promtno dostave na postupanje ravnateljstvu policije. Svjedokinja I. H. (rođena 1926.) imala je krajem Drugog svjetskog rata 19 godina. Izjavila je da se sjeća kako je zgrada Gimnazije sestara milosrdnica pretvorena u njemačku vojnu bolnicu u kojoj su komunisti zatekli ranjenike. Nakon otvaranja istrage, više svjedoka javilo se za svjedočenje o masovnim pogubljenjima, dok je svjedokinja, I. H. u svibnju 1945. godine vidjela jamu pravilnog oblika. Neki svjedoci tvrde su u tom dvorištu iza bodljikave žice držali vojnike s križnog puta.[5]
- Partizanski zločini u Gračanima - Zločini koje su počinili Titovi partizani u razdoblju od 10. svibnja 1945. do kraja tog mjeseca u Gračanima u podnožju Zagrebačke gore. Nakon završetka Drugog svjetskog rata jugoslavenski komunisti u okolici Gračana su nekoliko tisuća tzv. „narodnih neprijatelja" (civila i zarobljenih hrvatskih i njemačkih vojnika) likvidirali bez suđenja. Smatra se da je žrtava na području Gračana i obližnjih Šestina bilo više tisuća. Žrtve su ubijane tik iza naselja, na ulazu u Park prirode Medvednica. Neka od mjesta pokapanja žrtava su nakon prestanka komunističke vladavine obilježena: Obernjak, Strmec, Bjelčenica, Lonjščina, Peščenka, Zlodijev Brijeg, Banekov stubl... Prema iskazima svjedoka, žrtve su dovođene iz sabirnih centara, zatvora i logora u Zagrebu, pješice, u grupama ili u kolonama. Među žrtavama je bilo i muškaraca i žena; dok su neki bili vezani žicom. Sanitarni inspektor Miroslav Haramija koji je za "narodnu vlast" sanirao šumu punu nepokopanih tijela od kojih je prijetila zaraza, da bi poslije desetljećima skrivao jednu kopiju svojega izvješća koje je poslije čuvano kao državna tajna, izjavio je: "žrtve su bile strahovito unakažene. Stratišta su bila strahovito puna raskomadanih i unakaženih golih ljudskih tijela. Glave su bile odsječene ili raskoljene sjekirama, bili su im prerezani grkljani, odsječeni udovi, spolni organi i dojke. Većini žrtava zaživotno su vađeni utrobni organi, većinom srca, jetre i maternice."[6]
- Pokolj ranjenika iz bolnice Brestovac 1945. - Pokolj koji su počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata u Gračanima. Službeno je zarobljeno 210 pacijenata (bolesnika i ranjenih hrvatskih vojnika). Partizani su žrtve razodjenuli, vezali žicom i vodili na obližnje stratište Obernjak gdje su ih ubijali uglavnom noću i vatrenim oružjem.[7]
U blizini Mosta mladosti likvidirane su žrtve među kojima je bilo oko 40 djece i 20-30 ranjenika koji su bačeni u rijeku Savu - Smrtne presude koje je potpisivao Vlado Ranogajec - Vlado Ranogajec bio je istaknuti nogometaš, sportaš, ali i sudac. Kao sportski djelatnik uvijek je bio na visokim funkcijama, pa je tako od 1953. do 1957. bio predsjednikom Hrvatskog nogometnog saveza, a danas u zagrebačkom naselju Jarun postoji ulica imenovana po Ranogajcu. Ranogajec je poznat kao čovjek koji je u poslijeratnim godinama potpisao stotine naloga za strijeljanje, nakon kojih bi obitelji dobile tek obavijest na komadiću papira. Optužnica i presuda objedinjavala je, kako to se to cinički navodilo – zbog racionalizacije, proces protiv 58 međusobno nepovezanih optuženika različitih zvanja i vjera. Na čelu Vojnoga suda (predsjednik) bio je kapetan Vladimir Ranogajec. Opisanim djelima, kako se navodi u presudi, svih 58 počinilo je krivična djela ratnih zločinaca i narodnih neprijatelja iz čl. 13. i 14. Uredbe vojnim sudovima. Partizani na čelu s kapetanom Ranogajcem su optužene osudili na kaznu smrti vješanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine za koju je osuđeno šest optuženika, na kaznu smrti strijeljanjem 43 osobe te devet na vremenske kazne. Neki od poznatijih optuženika su: Germogen Maksimov, patrijarh Hrvatske pravoslavne crkve; Kerubin Šegvić, katolički svećenik i znanstvenik, promicatelj teze o gotskome porijeklu Hrvata; Ivo Guberina, katolički svećenik, novinar, publicist, pisac; Ismet Muftić, muftija u Zagrebu; Radoslav Glavaš, franjevac, profesor i pisac.[8][9]
Do danas od strane hrvatskog pravosuđa nisu pokrenute istrage, optužnice ili sudski postupci protiv odgovornih osoba i zločinaca koji žive u Republici Hrvatskoj.[10]
Velik broj javnih osoba koje su djelovale za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, poznati političari, ali i oni koji su u to vrijeme doživjeli vrhunac svoje karijere ili su pak bili odlučni kako neće promijeniti svoje stavove i prikloniti se novoj komunističkoj vlasti, bili su smaknuti. Među njima su bili brojni umjetnici (slikari, pjesnici, književnici, operni pjevači), znanstvenici, novinari, vjerski dužnosnici i redovnici, koji su živjeli i radili u Zagrebu, a zatim su strijeljani u Zagrebu, ili su iz Zagreba odvedeni prema Austriji baš kao i u okolna mjesta poput Rakovog Potoka ili jame Jazovka, gdje su na okrutne načine smaknuti.
- Josip Horvat Međimurec, slikar; satnik Domobranstva NDH, zaposlen u odjelu ratnog slikarstva Ministarstva oružanih snaga NDH
- Vinko Kos, pjesnik, književnik; urednik časopisa Ustaška uzdanica, glasila Ustaške mladeži[11]
- Ljudevit Jurak, svjetski poznati patolog i sudski medicinar, začetnik humanomedicinske patološke anatomije i veterinarske patološke anatomije u Hrvatskoj
- Andrija Konc, pjevač (odveden iz Zagreba u Bjelovar, gdje je i ubijen)
- Ivan Softa, pjesnik
- Vladimir Jurčić, pjesnik, esejist, feljtonist; autor pjesama u slavu Ante Pavelića u Ustaškoj uzdanici, časopisu Ustaške mladeži[12]
- Jerolim Malinar, javni katolički djelatnik i novinar, suradnik bl. Ivana Merza
- Mijo Bzik, novinar i publicist; ustaški doglavnik, osuđen na smrt u lipnju 1945.
- Tias Mortigjija, novinar i publicist; član Ustaškog pokreta, urednik tjednika Ustaškog pokreta Spremnost; osuđen na smrt u rujnu 1947.
- Zdenka Smrekar, književnica; predstojnica za žensko školstvo u Ministarstvu nastave NDH
- Milivoj Magdić, novinar, pravnik i publicist; bivši komunist; član redakcije tjednika Ustaškog pokreta Spremnost[13]
- Nikola Mandić, premijer NDH
- Mehmed Alajbegović, političar, diplomat i pravnik; ministar vanjskih poslova NDH, osuđen na smrt u lipnju 1947.
- Osman Kulenović, političar i pravnik; potpredsjednik Vlade NDH od travnja do studenoga 1941.
- Nikola Steinfel, pomorski časnik NDH, ministar oružanih snaga i zapovjednik mornarice NDH
- Mile Budak, političar, romanopisac i novelist; ideolog Ustaškog pokreta, ministar nastave te ministar vanjskih poslova NDH; osuđen na smrt u lipnju 1945.
- Julije pl. Makanec, političar, filozof i pisac; član Ustaškog pokreta, ministar nastave NDH, osuđen na smrt u lipnju 1945.
- Miroslav Navratil, vojnik, pilot i general; ministar oružanih snaga NDH, osuđen na smrt 1947. godine
- Slavko Kvaternik, vojnik, političar i državni dužnosnik; član Ustaškog pokreta, ministar oružanih snaga NDH; osuđen na smrt u lipnju 1947.
- Germogen Maksimov, poglavar Hrvatske pravoslavne crkve, mitropolit zagrebački
- Blanda Stipetić, katolička redovnica
- Gaudencija Šplajt, katolička redovnica, istaknuta djelatnica nekadašnjeg zagrebačkog samostana Antunovac u Maksimiru
- Filip Popp, protestantski svećenik, prvi biskup Evangeličke Crkve u Hrvatskoj
- Franjo Babić, književnik i novinar; autor članaka u ustaškim tjednicima Spremnost i Hrvatski narod
- Đuro Stipetić, rektor Sveučilišta u Zagrebu; predsjednik Hrvatsko-njemačkog društva (1936. – 1944.)[14]
- Kerubin Šegvić, povjesničar, književni kritičar, političar, katolički svećenik, profesor filologije; diplomat NDH, teoretičar gotske teorije o podrijetlu Hrvata
- Ivo Guberina, svećenik, teolog, povjesničar i političar; član Ustaškog pokreta od 1940., suspendiran od strane kardinala Stepinca 1943. godine
- Ismet Muftić, zagrebački muftija; vojni muftija Hrvatskih oružanih snaga
- Radoslav Glavaš, književni povjesničar, kritičar i franjevac; načelnik Odjela za bogoštovlje pri Ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja NDH
- Joco Cvijanović, operni pjevač i svećenik Hrvatske pravoslavne crkve
- Serafim Kupčevski, ukrajinski svećenik Hrvatske pravoslavne crkve
- Dimitrije Mrihin, svećenik HPC
- Aleksej Borisov, ruski svećenik HPC
- Lipharda Horvat, katolička redovnica[15]
- Geralda Jakob, katolička redovnica
- Konstantina Mesar, katolička redovnica
- Marijan Marijašević, književnik; diplomat NDH, dužnosnik Ministarstva šuma i ruda NDH
- Bonaventura Radonić, franjevac i filozof
- Munir Šahinović, novinar i pisac; član Ustaškog pokreta, nadstojnik Državnog izvještajnog i promičbenog ureda u Sarajevu, pripadnik Poglavnikovog tjelesnog zdruga
- Jerko Skračić, novinar i književnik; član Ustaškog pokreta, ravnatelj radio-postaje u Sarajevu i urednik tjednika Hrvatski krugoval
- Branko Klarić, pjesnik; član Ustaškog pokreta, autor pjesama u slavu Ustaškog pokreta, Ante Pavelića i Jure Francetića
- Gabrijel Cvitan, književnik; školski izvjestitelj Ministarstva nastave NDH
- Vilim Peroš, novinar, urednik zagrebačkog dnevnog lista Nova Hrvatska
- Agathe von Hausberger, američka novinarka
- Ivan Maronić, novinar
- Grozda Budak, kći ustaškog ministra Mile Budaka, ubijena u Sloveniji u svibnju 1945.
- Danijel Uvanović, matematičar i fizičar svjetskog glasa, novinar i publicist; član Ustaškog pokreta od 1943. godine[16]
- ↑ Titovi zločini – Hrvati ni danas ne znaju razmjere zločina u Zagrebu, pristupljeno 30. rujna 2017.
- ↑ Sustavno prikrivanje komunističkih zločina od strane neokomumista pristupljeno 3. rujna 2017.
- ↑ Milan Marušić: Žrtve komunističkih zlodjela u Zagrebu svibanj 1945. i sljemenskim stratištima bolnica Brestovac i Gračani (str.9)
- ↑ Matković, Blanka. ODVOĐENJA I LIKVIDACIJE RANJENIH PRIPADNIKA HRVATSKIH ORUŽANIH SNAGA (HOS) IZ ZAGREBAČKIH BOLNICA U SVIBNJU I LIPNJU 1945. KROZ ARHIVSKO GRADIVO DRŽAVNOG ARHIVA U ZAGREBU. Arhivski vjesnik, Vol. 54 No. 1, 2011. Pristupljeno 10. svibnja 2021.
- ↑ Komunistički zločin iz Savske pod istragom Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 3. rujna 2017.
- ↑ "Zatajena grobišta" Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. ožujka 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 3. rujna 2017.
- ↑ Duh glumice luta napuštenom bolnicom na Zagrebačkoj gori, pristupljeno 3. rujna 2017.
- ↑ Tko je bio Vlado Ranogajec, novi na listi za odstrel iz Zagreba, pristupljeno 4. rujna 2017.
- ↑ Tko je Vladimir Ranogajec – Zagreb ima ulicu po imenu komunističkoga manijaka i zločinca, pristupljeno 4. rujna 2017.
- ↑ Grobišta - Croatia Rediviva, pristupljeno 29. listopada 2017.
- ↑ Karlić, Virna; Šakić, Sanja. 2019. "Doba reda, stege i čestitosti": ideologija u dječjem časopisu "Ustaška uzdanica" (1941.-1945.). Časopisi za decu: jugoslovensko nasleđe (1918- 1991): 243
- ↑ Ovako su ustaše djeci ispirale mozak. express.24sata.hr. Pristupljeno 5. rujna 2021.
- ↑ Despot, Zvonimir. 5. svibnja 1998. Životopis hrvatskog publicista Milivoja Magdića (1900.–1948.). Časopis za suvremenu povijest. 30 (1): 105–116. ISSN 0590-9597
- ↑ Stipetić, Đuro | Hrvatska tehnička enciklopedija. tehnika.lzmk.hr. Pristupljeno 5. rujna 2021.
- ↑ [1]
- ↑ Hanžek, Branko; Dadić, Žarko. 2. svibnja 2011. Fizičar i publicist Danijel Uvanović – prilog znanstvenom i političkom životopisu s bibliografijom radova. Časopis za suvremenu povijest. 43 (1): 73–106. ISSN 0590-9597
- Jutarnji List:Komunistički zločin iz Savske pod istragom Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine)
- Hrvatsko žrtvoslovno društvo:Democid u proljeće[neaktivna poveznica]
- Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma[neaktivna poveznica]
