Prijeđi na sadržaj

Raketiranje Banskih dvora

Izvor: Wikipedija
Fotografija Hrvoja Kneza s prikazom uzdizanja dima nakon eksplozije u Banskim dvorima 7. listopada 1991. godine (izloženo u Muzeju grada Zagreba; vide se primjerci uništenoga namještaja iz zgrade)
Spomen-ploča postavljena na zgradi Vlade Republike Hrvatske u povodu 20. obljetnice napada

Raketiranje Banskih dvora označava zračni napad Jugoslavenske narodne armije na Banske dvore, službeno sjedište Vlade Republike Hrvatske u Zagrebu, 7. listopada 1991. godine tijekom Domovinskoga rata.[1][2][3][4][5] Cilj napada bio je ubiti hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, a radi potpunog uništenja političkog vodstva Hrvatske i slom borbenog morala Hrvata.[6]

Tijek događaja

[uredi | uredi kôd]

Dana 25. lipnja 1991. godine Hrvatska i Slovenija proglasile su svaka svoju neovisnost od SFR Jugoslavije. Slijedeći preporuku međunarodne zajednice, njihove su deklaracije privremeno odgođene sve do 8. listopada.

Početkom listopada 1991. udružena JNA, hrvatski Srbi s okupiranih hrvatskih teritorija i srpski dragovoljci iz Srbije, BiH i Crne Gore izveli su opći frontalni napad na Hrvatsku u kojem su napali sve ključne točke i gradove u Hrvatskoj, a radi potpunog sloma hrvatske obrane.[7]

Dana 7. listopada sirene civilne zaštite oglasile su se u Zagrebu. Oko 15 sati eksplozija je odjeknula Banskim dvorima (službeno sjedište Vlade Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata[6]), koji se nalaze u središtu glavnoga grada. Hrvatska vlada izvjestila je da su jugoslavenski borbeni avioni MiG-29 (najsuvremeniji zrakoplovi što ih je imala JNA[6])[8] napali zgradu ispalivši 6 raketa[6]pri čemu je jedna raketa izravno pogodila palaču (i predsjednikovo krilo zgrade)[6] dok su druge pale na susjedne zgrade.[2] U napadu je zrakoplovstvo JNA ranilo nekoliko ljudi ranjeno, zgrade u okolici oštećene su ili porušene, a male ljudske žrtve posljedica je bilo na vrijeme oglašeno upozorenje za zračni napad.[6]

U trenutku napada hrvatski predsjednik Tuđman pregovarao je s legalnim predsjednikom Predsjedništva SFRJ Stjepanom Mesićem (Predsjedništva SFRJ, u kojem je četiri dana ranije bio izvršen državni udar Srbije nelegalnim izborom Branka Kostića za predsjednika) i predsjednikom Saveznoga izvršnog vijeća Antom Markovićem, u biti jugoslavenskim premijerom.[6] U napadima su mogli biti ubijeni Franjo Tuđman, novoizabrani hrvatski predsjednik, Stipe Mesić, predsjednik predsjedništva Jugoslavije i Ante Marković, jugoslavenski premijer, jer su sva trojica u to vrijeme bila u zgradi, no svi su preživjeli.[9] Jedan je građanin ipak ubijen, a dijelovi zgrade teško su oštećeni.[1]

Dan prije raketiranja hrvatska je vojska primila informacije s aerodroma Željave (blizu Bihaća) o zračnoj zadaći visoke tajnosti koju je JNA pripremala za sljedeći dan, no one nisu smatrane ozbiljnima zbog nedostatka detalja.[10]

JNA i jugoslavenski službenici poricali su bilo kakvu odgovornost ili upletenost u incident, pa su čak tvrdili da je eksploziju uzrokovala sama hrvatska vlada.[1]

Dan nakon raketiranja Hrvatski sabor proglasio je neovisnost, donošenjem Odluke o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ; taj se dan danas obilježava kao državni praznik u Hrvatskoj.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c Prije 18 godina raketirani su Banski dvori. Metro-portal.hr. 7. listopada 2010. Pristupljeno 26. kolovoza 2010.
  2. a b Hawkesworth, Celia. 2007. Zagreb: a cultural and literary history. str. 192. ISBN 978-1-904955-30-6. Pristupljeno 26. kolovoza 2010.
  3. Garwood, Duncan. Mediterranean Europe. str. 119. Pristupljeno 26. kolovoza 2010. (hrv.)
  4. Yugoslav Planes Attack Croatian Presidential Palace. The New York Times. 8. listopada 1991. Pristupljeno 13. prosinca 2010.
  5. Carol J. Williams. 8. listopada 1991. Croatia Leader's Palace Attacked. Los Angeles Times. Pristupljeno 13. siječnja 2011.
  6. a b c d e f g rž: Na današnji dan. 7. listopada 1991. Banski dvori – pokušaj ubojstva hrvatskog predsjednika Tuđmana, narod.hr, 7. listopada 2015.
  7. rž: Na današnji dan. Početak listopada 1991. – opći i najteži napad na Hrvatsku s ciljem potpunog sloma obrane, narod.hr, 6. listopada 2015.
  8. Oppenheim, John i van der Wolf, Willem-Jan (1997). Global war crimes tribunal collection, svezak 1, dio 1. Global Law Association, str. 404
  9. Državni vrh srećom preživio raketiranje Banskih dvora. Dnevnik.hr. Nova TV. 7. listopada 2010. Pristupljeno 6. veljače 2011.
  10. Martin Špegelj: "Memories of a Soldier" ("Uspomene Vojnika"), Zagreb, 2. izdanje

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]