Prijeđi na sadržaj

Katedrala Notre-Dame u Amiensu

Koordinate: 49°53′42″N 02°18′8″E / 49.89500°N 2.30222°E / 49.89500; 2.30222
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Katedrala u Amiensu)
Katedrala Notre-Dame u Amiensu
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Francuska
Godina uvrštenja1981. (5. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:162
Koordinate49°53′42″N 02°18′8″E / 49.89500°N 2.30222°E / 49.89500; 2.30222
Amiens na zemljovidu Francuske
Amiens
Amiens
class=notpageimage|
Lokacija Amiensa u Francuskoj

Katedrala Notre-Dame u Amiensu je remek-djelo gotičke umjetnost i rane francuske gotike. Katedrala je 1981. godine upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Katedrala u Amiensu

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Stara katedrala u Amiensu, važnom trgovačkom i tekstilnom središtu Francuske sjeverno od Pariza, izgorjela je 1218. godine. Poput katedrale u Chartresu, crkveni službenici su se posvetili da je obnove i izgrade još veličanstveniju građevinu. Sredstva za katedralu su uglavnom došla od crkvenih seoskih posjeda i trgovačkih prihoda. Gradnja je započela 1220. godine i nastavila se sljedećih sedamdeset godina. Rezultat je bio nadmoćni arhitektonski izraz gotičke okomitosti. Glavni brod, koji je širok samo 12 metara ima visinu od nevjerojatna 42 metra, čime se stvara čudesan dojam stremljenja visinama.

U labirintu (izgrađen kao spomenik mitskom graditelju Dedalu, autoru Kretskog labirinta), koji je sada uništen, bila su upisana imena arhitekata katedrale u Amiensu. Tu je bilo istaknuto da je Robert de Luzarches zaslužan za krajnji plan katedrale. Njega je naslijedio Thomas de Cormont, a njega njegov sin Renaud.

Niži dijelovi katedrale su završeni oko 1240. godine.

Unutrašnjost katedrale prema zapadu
Unutrašnjost katedrale prema istoku

Osobitosti

[uredi | uredi kôd]

Plan katedrale je primjer sažimanja koje se očituje u smanjivanju mase volumena, što opet dovodi do veće povezanosti brodova, u proširenju srednjeg broda, u skraćenju transepta i uključivanju apsidiola u prostor deambulatorija. To je značilo odricanje od mnogobrojnih volumena, kao odlike romanike, da bi se stvorio što jedinstveniji unutrašnji prostor. Dinamični karakter unutrašnjeg prostora određen je raščlanjenim i otvorenim zidom, koji postoji samo kao propusni skelet, a ne kao zatvorena granica.

Glavni brod je završen u roku od 16 godina i na njemu je usavršen klasični trodijelni interijer koji je uveden u Chartresu. Podjelom na tri pojasa su izbjegnute galerije, ukinuta jedna vodoravna os i produžena okomica, a zid postao još otvoreniji i jedinstveniji. Okomito usmjerenje je prisutno i u svodu, gdje se strmo postavljena rebra sastaju u jednoj točki, a visine transepta izjednačene s visinom glavnog broda. Volumen stupova, zida, svoda, lukova raščlanjuje se i plastički razvodi, tako da svaki dio dobiva svoju vlastitu plastičnu izražajnost. Tanki polustupovi snopastog stupa, bogato profilirani luk, rebra, mrežište prozora postoje kao zasebne plastične vrijednosti. Oni se svojim otvaranjem uklapaju u kompoziciju cjeline.

Izvana okomito usmjerenje potpuno dominira, ostvareno ne samo visinom brodova i tornjevima, već i kontrafornim sustavom i jedinstvenim plastičkim oblikovanjem svih dekorativnih elemenata koji naglašavaju slojevito rastvaranje volumena. Vodoravna podjela fasade potpuno je ukinuta visokim, šiljastim otvorima i dekorativnim elementima (učelci, fijale, galerije itd.) koji nadrastaju iz jednog pojasa u drugi, spajajući ih u jedinstven okomiti potez.

Dinamičnost prostora, koji "teče" kroz napeto pokrenuti volumen, naglašena je i obogaćena efektima svjetlosti filtrirane vitrajima. Mrežište prozora gledano iznutra, zbog djelovanja svjetlosti, izgleda kao tamni linearni grafički kostur. Izvana, gdje je vitraj slijep (bez svjetlosti i boje) nameće se svojim plastičnim vrijednostima. Sastoji se od zakrivljenih traka koje svojim kretanjem tvore stilizirani pravilni oblik cvijeta što uobličuje prostor – svjetlost. Na taj se način kontrolira i ulazak svjetlosti.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Katedrala Notre-Dame u Amiensu

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svjetska baština u Francuskoj
Kulturna dobra (43)
Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi1) (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Svjetionik Cordouan (2021.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu5) (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Nica (2021.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa 2) (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) (1998.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea6) (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.) • Lječilišni grad Vichy (2021.) • Maison Carrée (2023.)
Francuska zastava
Prirodna dobra (6)
Bukove prašume Karpata i drugih područja Europe (2021.) • Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)6) • Lagune Nove Kaledonije6) (2008.) • Nacionalni park Réunion6) (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.)
Mješovita dobra (1)
Nematerijalna
svjetska baština (12)
Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima3) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski obrok (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Maloya6) (2009.) • Gwoka6) (2014.) • Procesija divova i zmajeva1) (208.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Sokolarstvo 4)(2010.)

1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  2) Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja  3) Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja  6) Francuski prekomorski posjedi  

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Katedrala_Notre-Dame_u_Amiensu&oldid=7044879"