Ekvadorska nogometna reprezentacija
 | |
| Nadimak | La Tri (Trikolori) |
| Savez | Federación Ecuatoriana de Fútbol |
| Konfederacija | CONMEBOL (Južna Amerika) |
| Trener |  Gustavo Alfaro
|
| Kapetan | Enner Valencia |
| Najviše nastupa | Iván Hurtado (168) |
| Najbolji strijelac | Enner Valencia (37) |
Prva službena utakmica Bolivija 1:1 Ekvador  (Santiago, Bolivija, 8. kolovoza 1938.) | |
Najveća pobjeda Ekvador 6:0 Peru  (Quito, Ekvador, 22. lipnja 1975.) | |
| Najveći poraz Argentina 12:0 Ekvador (Montevideo, Urugvaj, 22. siječnja 1942.) | |
Nogometna reprezentacija Ekvadora predstavlja Ekvador u međunarodnom nogometu.
Duže vrijeme bili su jedna od slabijih momčadi CONMEBOL-a, no danas su jedan od njegovih najrespektabilnijih sastava.
Kritičari reprezentacije njihov uspjeh pripisuju samo uvjetima i aklimaciji na kojoj igraju u Quitu (stadion se nalazi 2600 m iznad morske razine).
Iako nikad nisu postigli neki veći uspjeh do ovog tisućljeća, Ekvadorci nisu nikad bili bez perspektivnosti.
Prvi put su se natjecali na kvalifikacijama 1962., no u dvije utakmice Argentina ih je pobijedila visokim rezultatom. No kvalifikacije za prvenstvo 1966. su ih slomile, iako su bile jedne od boljih momčadi, izgubili su od domaćina iz 1962. i trećeplasiranog Čilea i oslabljene Kolumbije.
1993. osvojili su četvrto mjesto na Copa Américi, što im je najbolji dosadašnji rezultat.
Ekvador je pod vodstvom zvijezda kao što su Washington Muñoz, Alberto Spencer, Carlos Raffo, Enrique Raymondi i Jorge Bolaños izborio play-off protiv Perua, no nakon play-offa izbacio ga je Čile. To je bilo najbliže što su došli do kvalifikacija za završni turnir, sve do kvalifikacija za SP u Južnoj Koreji i Japanu 2002. godine kada su prvi put prošli kvalifikacije u kojima su bili iza Argentine i za bod ispred Brazila. Agustín Delgado bio je najbolji strijelac kvalifikacija s 9 pogodaka, kao i Hernan Crespo iz Argentine. Alex Aguinaga, Iván Kaviedes, Iván Hurtado i Ulises de la Cruz bile su druge zvijezde kampanje koja je bila pod vodstvom kolumbijca Hernána Daríoa Bolilloa Gómeza. Iako nisu prošli skupinu, porazili su Hrvatsku 1:0 koja je na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj bila treća.
Slaba igra na Copi Américi 2004. u Peruu dovela je do Gómezove ostavke, kojeg je zamijenio njegov sunarodnjak Luis Fernando Suárez. On ih je odveo na SP u Njemačkoj 2006. kao trećeplasirane na kvalifikacijama. U skupini A s Njemačkom, Poljskom i Kostarikom bili su drugi i prvi put u povijesti kvalificirali su se u osminu finala, gdje ih je izbacila Engleska.
Nakon toga plasirali su se još dva puta na Svjetsko prvenstvo (2014. i 2022.) te dvaput prošli grupnu fazu Copa Américe (2016. i 2021.).
- 1930. do 1938. – nisu ušli
- 1950. – odustali
- 1954. – nisu ušli
- 1958. – nisu ušli
- 1962. do 1998. – nisu se kvalificirali
- 2002. – 1. krug
- 2006. – Osmina finala
- 2010. – nisu se kvalificirali
- 2014. – 1. krug
- 2018. – nisu se kvalificirali
- 2022. – 1. krug
|
Ekvadorski izbornik objavio je konačni popis igrača za Svjetsko prvenstvo 2022. 14. studenog 2022.[1][2]
Nastupi i golovi zadnji put su ažurirani 12. studenog 2022. nakon utakmice protiv Iraka.
- Álex Aguinaga
- Agustín Delgado
- Eduardo Hurtado
- Iván Hurtado
- Alberto Spencer
- Felipe Caicedo
- Christian Benítez
- Antonio Valencia
- Enner Valencia
- ↑ Ecuador national football team [@LaTri]. 14. studenoga 2022. Aquí están los 26 jugadores elegidos por el DT Gustavo Alfaro para jugar la Copa Mundial FIFA, estamos listos para hacer historia (Tweet) (španjolski). Pristupljeno 14. studenoga 2022. Prenosi Twitter
- ↑ Ecuador, el último en entregar la lista de los 26 jugadores convocados para la Copa del Mundo de Qatar 2022. ESPN Deportes (španjolski). 14. studenoga 2022. Pristupljeno 14. studenoga 2022.
| |||||
