Tomislav Ivković
| Tomislav Ivković | ||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Država |  Hrvatska
| |||||||
| Osobni podatci | ||||||||
| Puno ime | Tomislav Ivković | |||||||
| Rođenje | 11. kolovoza 1960. Zagreb, Hrvatska | |||||||
| Visina | 189 cm | |||||||
| Klub | ||||||||
| Trenutačni klub | Bez kluba | |||||||
| Pozicija | trener (kao igrač vratar) | |||||||
| Igračka karijera* | ||||||||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) | ||||||
| 1978. – 1982. 1982. – 1983. 1983. – 1985. 1985. – 1988. 1988. – 1989. 1989. 1989. – 1993. 1993. 1994. 1994. – 1996. 1996. – 1997. 1997. – 1998. |
Dinamo Zagreb Dinamo Vinkovci Crvena zvezda Tirol Innsbruck Wiener Sportclub Genk Sporting CP Estoril-Praia Vitória de Setúbal Belenenses Salamanca Estrela Amadora |
53 (0) 15 (0) 46 (0) 88 (1) 15 (0) 14 (0) 133 (0) 9 (0) 17 (0) 64 (0) 6 (0) 34 (0) 494 (1) | ||||||
| Reprezentativna karijera** | ||||||||
| 1983. – 1991. |  Jugoslavija
|
38 (0) | ||||||
| Trenerska karijera | ||||||||
| 2009. 2010. 2011. – 2015. 2016. 2016. – 2017. 2017. – 2018. 2018. – 2019. 2020. – 2021. 2021. 2022. |
Persepolis (pomoćni trener) Međimurje Lokomotiva Zagreb Lokomotiva Zagreb Al-Faisaly Slaven Belupo Rudeš Inter Zaprešić Željezničar Borac Banja Luka | |||||||
| Osvojene medalje | ||||||||
| ||||||||
| Bilješke | ||||||||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 27. travnja 2023. ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
| ||||||||
| Portal o životopisima | ||||||||
| Portal o športu | ||||||||
Tomislav Ivković (Zagreb, 11. kolovoza 1960.), hrvatski je nogometni trener i bivši nogometaš. Kao igrač je igrao na poziciji vratar. Osvojio je brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine.
Počeo igrati nogomet u zagrebačkom Dinamu i tu je igrao od 1978. do 1982. godine. S zagrebačkim Dinamom je osvojio kup (1980.) i potom je prešao u vinkovački Dinamo 1983. godine, pa zatim u beogradsku Crvenu zvezdu gdje je igrao od 1983. do 1985. godine. S Crvenom zvezdom je osvojio jugoslavensko prvenstvo (1983./84.) i kup (1984./85.). U inozemstvu je prvotno branio za Tirol Swarovski iz Innsbrucka (1985. – 1988.) te potom za Wienersportklub (1988.), belgijski RRC Genk (1989.) i portugalski Sporting Lisabon (1989. – 1992.). U Portugalu je nastupao još za Estoril, Vitóriju Setúbal i OS Belenenses.[1]
Za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije (1983. – 1991.) odigrao je 38 utakmica.[1] Prvi put nastupio je 1983. godine protiv Rumunjske (2:0) u Temišvaru, a posljednji put 1991. protiv Švedske (4:3) u Stockholmu.[1] S Jugoslavijom je sudjelovao na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1990. u Italiji, na kojemu je Jugoslavija eliminirana u četvrtfinalu (Argentina 0:0 – nakon izvođenja jedanaesteraca 3:2 za Argentinu).[1] Sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. i osvojio broncu.
Od 2004. do 2006. godine bio je trener vratara u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Potom je bio pomoćni trener u iranskom Persepolisu, a samostalno je u Prvoj HNL vodio čakovečko Međimurje (2010.) i od 2011. do 2015. je vodio zagrebačku Lokomotivu. Ivković je se u srpnju 2016. godine vratio na klupi NK Lokomotive kao trener.[2] U studenom 2016. godine je Ivković ponovno napustio klupu NK Lokomotive i preuzeo saudijski Al-Faisaly.[3] U listopadu 2017. godine preuzeo je NK Slaven Belupo u kojem se zadržao do studenog 2018.[4] Krajem prosinca 2018. preuzima zagrebački nogometni klub Rudeš.[5] U lipnju 2021. godine preuzeo je sarajevski Željezničar.[6] Željezničara trenirao je do pred kraj prosinca iste godine kada je podnio ostavku.[7]
Dinamo Zagreb
Crvena zvezda
- Prvak Jugoslavije (1): 1983./84.
- Kup maršala Tita (1): 1984./85.
- Po broju klubova iz kojih je pozivan u reprezentaciju drži rekord.[1]
- S 38 nastupa za Jugoslaviju nalazi se na trećem mjestu jugoslavenskih vratara (Vladimir Beara 59, Milutin Šoškić 50 utakmica).[1]
- Dva puta u godini dana obranio je jedanaesterac Diegu Maradoni (u utakmici Kupa UEFA-e i na svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji).[8]
- Posljednji nastup za reprezentaciju Jugoslavije odradio je u rujnu 1991., kada je već naveliko trajao rat u Hrvatskoj.[9]
- Godine 2013. dodijeljen mu je prvi Trofej Tomislav Ivić,[10] no, na konferenciji za tisak pred utakmicu splitskoga Hajduka i zagrebačke Lokomotive u 14. kolu sezone 2013./14., utakmice prije koje je trebao primiti nagradu, Tomislav Ivković odbio je istu primiti zbog, kako je rekao, izjave Hajdukovoga predsjednika Marina Brbića kako je Lokomotiva privilegirana.[11] Nakon toga, istoga dana, nagrada mu je oduzeta "zbog neprimjerenog ponašanja kojim je prekršio Propozicije natječaja, a u kojima stoji kako je uz rezultat i odgoj mladih nogometaša, u izboru za najboljeg hrvatskog trenera, visoko istaknut kriterij primjerenog ponašanja. Svojim izjavama Tomislav Ivković je pokazao nedostatak poštovanja prema liku i djelu pok. Tomislava Ivića, a obezvrijedio je i sve one koji su mu dali svoj glas, videći u njemu trenera dostojnog nagrade (Marin Brbić, Stanko Poklepović, Damir Vrbanović, župan Zlatko Ževrnja...." navelo se u priopćenju Hrvatskoga zbora športskih novinara – sekcije Split, te za sezonu 2012./13. nagrada nije dodijeljena.[12]
- ↑ a b c d e f Nogometni leksikon: Ivković, Tomislav, preuzeto 5. studenoga 2012.
- ↑ Tomislav Ivković novi trener Lokomotive. prvahnl.hr. 25. srpnja 2016. Pristupljeno 25. srpnja 2016.
- ↑ Tomislav Ivković dobio angažman života: Pola sata metroom do Zokija. index.hr. 14. studenoga 2016. Pristupljeno 15. studenoga 2016.
- ↑ Novi trener Slavena Belupa Tomislav Ivković održao prvi trening Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. veljače 2022. (Wayback Machine), preuzeto 26. listopada 2017.
- ↑ Tomislav Ivković preuzeo NK Rudeš, preuzeto 31. prosinca 2018.
- ↑ FK Željezničar dobio novog šefa struke. SportSport.ba (bošnjački). Pristupljeno 20. lipnja 2021.
- ↑ Tomislav Ivković napustio sarajevski Željezničar. hntv.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. prosinca 2021. Pristupljeno 25. prosinca 2021.
- ↑ index.hr: Ivković se sjeća SP-a: Safet Sušić se molio u kapelici, Maradona se nije usudio pogledati me u oči, preuzeto 5. studenoga 2012.
- ↑ Ivković: Igrao sam za Jugoslaviju 1991. jer sam apolitičan i nisam znao što se događa. www.index.hr. Pristupljeno 21. rujna 2024.
- ↑ Sportnet, Tomislav Ivković prvi nositelj Trofeja Tomislav Ivić Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. listopada 2013. (Wayback Machine), preuzeto 30. lipnja 2013.
- ↑ Predrag Jurišić, Ivković: Zbog Brbićevih izjava odbijam nagradu 'Tomislav Ivić'!
- »Čelnici Hajduka mogu pričati što hoće, ali zaboljela me Brbićeva izjava da je Lokomotiva privilegirana. Istina je da smo privilegirani samo u smislu što živimo na Kajzerici i redovno primamo plaće i premije. Ali, ako je mislio na privilegij kod sudaca, onda to znači da moj rad, kao i rad mojih igrača ne vrijedi ništa, pa stoga ništa ne vrijede ni nagrade i priznanja koja smo zaslužili. I zato ne želim primiti nagradu "Tomislav Ivić", koju su mi trebali u subotu uručiti splitski novinari. Zbog takvih se izjava osjećam ponižen – rekao je Ivković.«, Večernji list, pristupljeno 28. prosinca 2021.
- ↑ Tomislavu Ivkoviću se oduzima nagrada 'Trofej Tomislav Ivić', Slobodna Dalmacija, 25. listopada 2013., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 27. listopada 2013.), preuzeto 28. prosinca 2021.
- FIFA: Tomislav Ivković Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. studenoga 2012. (Wayback Machine)
| |||||||
.svg){kind=small}
| |||||
- U izradi, Hrvatski nogometaši
- Hrvatski nogometni vratari
- Hrvatski nogometni treneri
- Nogometaši Belenensesa
- Nogometaši Crvene zvezde
- Nogometaši Dinama
- Nogometaši HNK Cibalije
- Nogometaši Estorila
- Nogometaši KRC Genka
- Nogometaši Sporting Clube de Portugal
- Nogometaši Vitória de Setúbala
- Treneri NK Lokomotive
- Jugoslavenski nogometni reprezentativci
- Životopisi, Zagreb