Ukrajinska nogometna reprezentacija
Ukrajina | |||
---|---|---|---|
Nadimak | Жовто-Сині (žuto-plavi) | ||
Nogometni savez | Ukrajinski nogometni savez | ||
Izbornik | Serhij Rebrov | ||
Kapetan | Andrij Jarmolenko | ||
Najviše nastupa | Anatolij Timoščuk (144) | ||
Najbolji strijelac | Andrij Ševčenko (48) | ||
FIFA-ina ljestvica | 22. (stanje 24. listopada 2019.) | ||
Prvi međunarodni nastup Ukrajina 1:3 Mađarska (Užgorod, 29. travnja 1992.) | |||
Najveća pobjeda Ukrajina 9:0 San Marino (Lavov, 6. rujna 2013.) | |||
Najveći poraz Hrvatska 4:0 Ukrajina (Zagreb, 25. ožujka 1995.) Španjolska 4:0 Ukrajina (Leipzig, 14. lipnja 2006.) Češka 4:0 Ukrajina (Prag, 6. rujna 2011.) | |||
Nogometno SP | |||
Nastupi | 1 (prvi put 2006.) | ||
Najbolji rezultat | četvrtzavršnica (2006.) | ||
Nogometno EP | |||
Nastupi | 3 (prvi put 2012.) | ||
Najbolji rezultat | četvrtfinale (2020.) |
Ukrajinska nogometna reprezentacija je nogometna reprezentacija iz Ukrajine pod vodstvom Nogometnog saveza Ukrajine. Nakon raspada Sovjetskog Saveza prvu službenu utakmicu odigrali su 29. travnja 1992.
Ukrajinski nogometaši često su igrali za SSSR, a igrači kijevskog Dinama su često formirali njezinu glavninu (Mundijal 1986. i EURO 1988.). Neki od najboljih ukrajinskih nogometaša za vrijeme 1990-ih (kao Andrej Kančelskis, Viktor Onopko i Oleg Salenko) odlučili su igrati za Rusiju jer je prozvana službenim nasljednikom SSSR-a., dok Ukrajina nije igrala na međunarodnim natjecanjima prije 1994. Unatoč ranom nastupu na međunarodnim natjecanjima, na Svjetsko prvenstvo su se kvalificirali tek 2006.
Iako ima jednog od najboljih svjetskih igrača, Andrija Ševčenka, Ukrajina se nije kvalificirala na veća natjecanja do 2005., a čak tri puta je izgubila u play-offu. Hrvatska ih je zaustavila na putu do Mundijala 1998., Slovenija na putu do EURO-a 2000., a Njemačka na putu do Mundijala 2002.
Nakon neuspjelih kvalifikacija za EURO 2004., Ukrajina je na mjesto trenera postalila Olega Blohina. To se pokazalo kao dobar potez jer se Ukrajina 3. rujna 2005., remizirajući s Gruzijom u Tbilisiju 1:1, kvalificirala na Sp u Njemačkoj 2006. gdje je došla do osmine finala prije poraza od Italije 3:0.
U listopadu 2019. godine je se Ukrajina s domaćom pobjedom protiv Portugala, treći puta u povijesti osigurala nastup na Europsko prvenstvo u 2020. godini. Ukrajina je završila kvalifikacije na prvom mjestu u skupini B s 20 bodova ispred između ostalog Portugala i Srbije.[1]
Za istaknutije igrače iz sovjetske ere, vidi Nogometna reprezentacija Sovjetskog Saveza:
|
|
|
|
Zadnji put ažurirano: 5. lipnja 2021.
|
|
|
|
- Broj utakmica unesen do 26. ožujka 2024.
Godine | Drž. | Izbornici | Utakmica | Pobjeda | Neriješeno | Poraza |
---|---|---|---|---|---|---|
1992. | Viktor Prokopenko | 3 | 0 | 1 | 2 | |
1992. | Nikolai Pavlov | 1 | 0 | 1 | 0 | |
1993. – 1994. | Oleh Bazilevič | 11 | 4 | 3 | 4 | |
1994. | Nikolai Pavlov | 2 | 0 | 0 | 2 | |
1994. | Jožef Sabo | 2 | 1 | 1 | 0 | |
1995. | Anatolij Konjkov | 7 | 3 | 0 | 4 | |
1996. – 1999. | Jožef Sabo | 32 | 15 | 11 | 6 | |
2000. – 2001. | Valerij Lobanovskij | 18 | 6 | 7 | 5 | |
2002. – 2003. | Leonid Buriak | 19 | 5 | 6 | 8 | |
2003. – 2007. | Oleg Blohin | 46 | 21 | 14 | 11 | |
2008. – 2009. | Oleksij Myhajlyčenko | 21 | 12 | 5 | 4 | |
2010. | Miron Markevič | 4 | 3 | 1 | 0 | |
2010. – 2011. | Jurij Kalitvintsev | 8 | 1 | 5 | 2 | |
2011. – 2012. | Oleg Blohin | 18 | 7 | 3 | 8 | |
2012. | Andrij Bal | 2 | 0 | 1 | 1 | |
2012. | Oleksandr Zavarov | 1 | 1 | 0 | 0 | |
2012. – 2016. | Myhajlo Fomenko | 37 | 24 | 6 | 7 | |
2016. – 2021. | Andrij Ševčenko | 32 | 19 | 9 | 4 | |
2021. – 2023. | Oleksandr Petrakov | 15 | 6 | 7 | 2 | |
2023. | Ruslan Rotan | 1 | 0 | 0 | 1 | |
2023. – trenutno | Serhij Rebrov | 10 | 6 | 3 | 1 |
- ↑ (engl.) Euro 2020 Qualifiers: All Teams Who Have Booked Their Spot and Ones That Still Can. news18.com. 18. studenoga 2019. Pristupljeno 18. studenoga 2019.
- ↑ (engl.) Ukraine endure Euro 2016 misery as Fomenko's side suffer group stage exit. espnfc.com. 23. lipnja 2016. Pristupljeno 23. lipnja 2016.
|