Prijeđi na sadržaj

Danijel Dragojević

Izvor: Wikipedija

Danijel Dragojević (Vela Luka, 28. siječnja 1934.Zagreb, 19. veljače 2024.) bio je hrvatski pjesnik, esejist, prozni pisac, scenarist i radijski urednik.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se 28. siječnja 1934. godine u Veloj Luci na otoku Korčuli. Gimnaziju je završio u Dubrovniku, a povijest umjetnosti u Zagrebu. Poezijom se prvi put javio 1956, u splitskom časopisu "Mogućnosti". Jedan od najvažnijih hrvatskih pisaca danas. Utjecao na generacije hrvatskih autora svojim tekstovima, pjesmama, osebujnim stilom i beskompromisnim držanjem. Dugogodišnji urednik autorskih emisija na III programu Hrvatskog radija: "Bibilovizor", "Poezija naglas" te "Dnevnici i pisma". Godine 2019. odbio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo

Objavljena djela

[uredi | uredi kôd]
  • Kornjača i drugi predjeli (poezija), Matica hrvatska, Split, 1961.
  • U tvom stvarnom tijelu (poezija), Naprijed, Zagreb, 1964.
  • Svjetiljka i spavač (poezija), Naprijed, Zagreb, 1965.
  • Nevrijeme i drugo (poezija), Razlog, Zagreb 1968.
  • Bijeli znak cvijeta (poezija), izdanje autora, Zagreb 1969.
  • O Veronici, Bezlebubu i kucanju na nezvjesna vrata (proza), Matica hrvatska, Zagreb, 1970.
  • Bajka o vratima (proza), Zagreb 1972.
  • Četvrta životinja (poezija), Naprijed, Zagreb, 1972.
  • Prirodopis (poezija), Biblioteka Teka, Zagreb, 1974.
  • Izmišljotine (proza), Naprijed, Zagreb 1976.
  • Razdoblje karbona (poezija), Cekade, Zagreb 1981.
  • Rasuti teret (proza), Nolit, Beograd 1985.
  • Zvjezdarnica (poezija), Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1994.
  • Cvjetni trg (proza), Durieux, Zagreb 1994.
  • Hodanje uz prugu (poezija), Matica hrvatska, Zagreb 1997.
  • Žamor (poezija), Meandar, Zagreb, 2004. (Goranova nagrada za najbolju knjigu, 2005.)[1][2][3]
  • Negdje (poezija), Fraktura, Zagreb 2013.
  • Kasno ljeto (poezija), Fraktura, Zagreb 2018.

Neka njegova djela u svojoj je antologiji Żywe źródła iz 1996. s hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Filmski scenariji

[uredi | uredi kôd]

Monografije i druge knjige

[uredi | uredi kôd]

Članci i eseji (izbor)

[uredi | uredi kôd]
  • Danijel Dragojević : Neki sebeznani nemir, Književna tribina, Zagreb, siječanj 1959.
  • Danijel Dragojević: Postoji li kriza dalmatinske skulpture. Slobodna Dalmacija, Split 24. 9. 1960.
  • Danijel Dragojević : Kosta Angeli Radovani, Mediteran čistog ljudskog tijela, Oslobođenje, Sarajevo 24. 11. 1963.
  • Danijel Dragojević : Kosta Angeli Radovani – Materija i tijelo (Spektar), Telegram, Zagreb, 28. 11. 1969.

Izdanja na stranim jezicima (izbor)

[uredi | uredi kôd]
  • Danijel Dragojević: Epoca del carbone, Quaderni di letteratura croata, 1995;
  • The Bridge – Literary Magazine (1-2/2002) Pjesme na francuskom: La Carte; Le plan de la ville; Automne; Si un jour; Sous le parapluie; Prose: Le paradis.
  • Slope, online journal, issue No. 10.[4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Danijel Dragojević, ŽamorArhivirana inačica izvorne stranice od 31. kolovoza 2021. (Wayback Machine), Meandar, Zagreb, 2005. (169 str.), ISBN 9532061711
  2. Tea Benčić Rimay, DanijelArhivirana inačica izvorne stranice od 31. kolovoza 2021. (Wayback Machine), Vijenac 292/2005.
  3. Igor Grbić, Danijel Dragojević, "Žamor", Bibliovizor, Treći program Hrvatskoga radija, 2005. (CROSBI)
  4. [1]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]