Prijeđi na sadržaj

Sibila Petlevski

Izvor: Wikipedija
Sibila Petlevski
Sibila Petlevski
Rođenje11. svibnja 1964.
Zanimanjeprozna spisateljica, pjesnikinja, dramatičarka, redovita profesorica
Nacionalnosthrvatska
SuprugDavid Gazarov
Stranicawww.sibilapetlevski.com
Portal o životopisima

Sibila Petlevski (Zagreb, 11. svibnja 1964.) hrvatska književnica makedonskog podrijetla, prozna spisateljica, pjesnikinja, dramatičarka, redovita profesorica na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Sibila Petlevski rođena je u Zagrebu u obitelji poznatog slikara Ordana Petlevskog. Diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1988. godine, magistrirala 1991., doktorirala 1996. godine disertacijom "Modernizam: primjeri iz hrvatskog kazališta i drame i njihov srednjoeuropski kontekst".[1]

Autorica je 23 knjige različitih književnih žanrova, na hrvatskome i engleskome jeziku. Članica je francuskih L’Académie Mallarmé i l’Académie Européenne de Poésie.[2] Poezija i proza prevedene su joj na desetak svjetskih jezika. Predsjednica Hrvatskog PEN centra (2001. – 2005. godine). Članica međunarodnog upravnog odbora Internacionalnoga PEN-a (2002. – 2007. godine). 2002. godine istupa iz Društva hrvatskih književnika jer je na skupštini napadnuta na etničkoj osnovi.[3] Solidarno i brojni drugi pisci napuštaju staro Društvo i osnivaju iste godine novo Hrvatsko društvo pisaca,[3] u koje se ubrzo učlanilo preko tristo pisaca.

Priznanja i nagrade

[uredi | uredi kôd]
  • Dobitnica godišnje nagrade Vladimir Nazor (1993.)
  • nagrade Poeteka međunarodnog festivala pozije (2005.)
  • nagrada Petar Brečić za doprinos teorijskoj dramaturgiji (2001.)
  • Njena drama Eisgeneral nagrađena je u europskoj selekciji Berliner Festspiele TT Stückemarkt (2005.)

Nepotpun popis djela

[uredi | uredi kôd]

Poezija

[uredi | uredi kôd]
  • Kristali, Zbirka Biškupić, Zagreb, 1988.
  • Skok s mjesta, Logos, Split, 1990.
  • Sto aleksandrijskih epigrama, Studio grafičkih ideja, Zagreb, 1993.
  • Babylon (2000.)
  • Heavy Sleepers (2000.)
  • Libitina (2002.)
  • Spojena lica, Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2006., ISBN 953-7342-02-6

Proza

[uredi | uredi kôd]
  • Francuska suita (1996.)
  • Koreografija patnje, Konzor, Zagreb, 2002.
  • Noćni trening, Fraktura, Zaprešić, 2006.
  • Moj Antonio Diavolo (2007.)
  • Vrijeme laži - Tabu I., Fraktura, Zaprešić, 2009.
  • Bilo nam je tako lijepo! - Tabu II., Fraktura, Zaprešić, 2011.

Drame

[uredi | uredi kôd]
  • Ledeni general (Eisgeneral) (2005.)
  • Cagliostro Forever, libreto; (2007.)
  • Rimbaud’s House (Rimbaudova kuća) (2007.).

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. koha.ffzg.hr, Doktorska disertacija Sibile Petlevski, pristupljeno 22. ožujka 2013.
  2. www.sibilapetlevski.com, pristupljeno 22. ožujka 2013.
  3. a b Visković, Velimir. 2022. Raskol u Društvu hrvatskih književnika. O drugima, o sebi: autobiografsko-memoarski zapisi. Biblioteka Posebna izdanja. Naklada Ljevak. Zagreb. str. 209–210. ISBN 978-953-355-596-6. OCLC 1356400109. (NSK). (KGZ). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2024. Pristupljeno 29. studenoga 2024.. str. 209–210: Napade na kolegicu Petlevski nazvao sam fašistoidnima tražeći od nove uprave DHK da zaštiti kolegicu [...] Sibila je revoltirana već na skupštini podnijela ostavku na članstvo u DHK. [...] izvrijeđana je jezikom etničke mržnje, na nedopustiv način. Meni je bilo jasno kako nema smisla ostati samo na činu prosvjednog napuštanja starog društva; osnovat ćemo novo društvo, nazvat ćemo ga Hrvatsko društvo pisaca.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]