Prijeđi na sadržaj

Frano Parać

Izvor: Wikipedija
Frano Parać
Frano Parać
Životopisni podatci
Rođenje 11. svibnja 1948.
Split, Hrvatska , Split, Hrvatska
Djelo
Razdoblje 1968. do danas
Poznatija djela Oboe somerso
Ed è subito sera
Collegium vocale
Muzika za gudače
Sarabanda
Carmina Krležiana
Simfonija
Missa Maruliana
Gloria
Koncert za rog i orkestar
opera Judita
Nagrade
Nagrade Nagrada Josip Štolcer Slavenski
Nagrada HAZU
Diskografske nagrade Porin
Nagrada Vladimir Nazor
Nagrada hrvatskog glumišta
Porin za životno djelo
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Frano Parać (Split, 11. svibnja 1948.), hrvatski skladatelj, glazbeni pedagog i akademik, sin poznatoga splitskoga skladatelja i zborovođe Ive Paraća.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Kao skladatelj i glazbenik Frano Parać se na zagrebačkoj glazbenoj sceni pojavio oko 1965. godine, najprije u rock sastavu O’Hara (1965. – 1967.), a zatim i u Zlatnim akordima (1968. – 1969.). Za oba je sastava aranžirao i pisao autorske skladbe primjerene glasovima njihovih vokalnih solistica Marcele Munger i Josipe Lisac.

Položivši prijemni ispit na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, odustaje od karijere rock-glazbenika i posvećuje se studiju ozbiljne glazbe: 1972. diplomirao je teoriju glazbe, a tri godine kasnije i kompoziciju u klasi prof. Stanka Horvata. 1977. i 1978. usavršavao se kod Marina Zuccheria u milanskom Studio di fonologia musicale della RAI, upoznavajući novosti u suvremenoj elektroničkoj glazbi.

U razdoblju od 1972. do 1978. bio je nastavnik u Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu. Od 1978. predaje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje 1992. biva promoviran u zvanje redovitog profesora. 1995. na Muzičkoj akademiji osniva Elektronički studio, a u dva je mandata obnašao i dužnost dekana.

Član je Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Nacionalnoga vijeća za visoku naobrazbu. Osim u Hrvatskoj, skladbe su mu izvođene i u inozemstvu, primjerice u Italiji, Španjolskoj, Velikoj Britaniji, SAD-u i Australiji.

Popis djela

[uredi | uredi kôd]

Popularna (rock) glazba

[uredi | uredi kôd]
  • Halo taxi • Lopov • Voljeti, to je radost • To je naša ljubav / Objavljeno na ploči Zlatni akordi, Jugoton - EPY 4023, 1968.
  • Sunce sja za nas – Josipa Lisac & Zlatni akordi / Objavljeno na ploči PGP RTB – EP 50 941, 1968.
  • Modro More • Sve sam pokušala da te zavolim / Objavljeno na ploči Alenka Pinterič (& Zlatni akordi), Jugoton – SY 1459, 1969.
  • Živim samo za tebe • Prijatelji / Objavljeno na ploči Josipa Lisac & Zlatni akordi, Jugoton – SY 1364, 1969.

Ozbiljna glazba

[uredi | uredi kôd]
  • Chacconna za gudače (1971.)
  • Improvisé za 12 gudača (1972.)
  • Oboe sommerso za mezzosopran, obou i komorni ansambl – stihovi: Salvatore Quasimodo (1973.)
  • Thèmes za glasovir (1973.)
  • Ed è subito sera za tri grupe pjevača i simfonijski orkestar – stihovi: Salvatore Quasimodo (1974.)
  • Brass music za 10 limenih puhača (1974.)
  • Concerto grosso za pop-grupu i dva orkestra (1975.)
  • Metamorphoses za bariton i komorni ansambl (1977.)
  • Kompozicija za dva zbora a cappella (1977.)
  • Contro-a-bas za kontrabas i elektroniku (1978.)
  • Collegium vocale za šest pjevača a cappella (1979.)
  • Solo za trubu i elektroniku (1979.)
  • Muzika za gudače (1980.)
  • Gudački trio (1980.)
  • Sarabanda za simfonijski orkestar (1982.)
  • Muzika za gudače i čembalo (1983.)
  • Olimpijski plamen za simfonijski orkestar (1984.) ↓1
  • Carmina Krležiana, put u 14 slika - tekst: Miroslav Krleža (1985.)
  • Muzika za orkestar (1985.)
  • Scherzo za puhački kvintet (1985.)
  • Koncert za violinu i gudače (1986.)
  • Pastorala za orgulje i glas (1987.)
  • Suita iz baleta Carmina Krležiana za mješoviti zbor i orkestar (1988.)
  • Pastorala za orgulje (1989.)
  • Gudački kvartet (1990.)
  • Ples barunice za glasovir (stavak iz baleta Carmina Krležiana, 1990.)
  • Kvartet za klarinet, violinu, violončelo i glasovir (1991.)
  • Serenada za gudače (1991.)
  • Gitarski trio (1992.)
  • Sonata za violinu i glasovir (1992.)
  • Simfonija za veliki simfonijski orkestar (1992./1993.)
  • Sonata za violončelo i glasovir (1993.)
  • Missa Maruliana za sopran, bariton, mješoviti zbor i orkestar (1993.)
  • Dona nobis pacem za mješoviti zbor a cappella (1993.)
  • Gloria za mješoviti zbor, bariton i orkestar (1994.)
  • Pacem za mješoviti zbor i gudače (1994.)
  • Koncert za rog i orkestar (1996.)
  • Muzika za gitaru (1996.)
  • Varijacije za orgulje (1997.)
  • Staroj gimnaziji za djevojački zbor – stihovi: Dragutin Domjanić (1998.) ↓2
  • Muzika za violinu i orgulje (preradba prva dva stavka Koncerta za violinu i gudače, 2000.)
  • Judita, opera. Libreto prema istoimenom epu Marka Marulića sastavili Frano Parać i Tonko Maroević (2000.)
  • Koncert za violinu, violu i gudače (2008.)
  • Diptih za tri gitare (2009.)
  • Memorie za glas i komorni ansambl – stihovi: Ivo Parać (2011.)
  • Koncert za violončelo i orkestar (2015.)[1][2]

Scenska glazba

[uredi | uredi kôd]

Redakcije

[uredi | uredi kôd]
  • Josip Štolcer Slavenski: Sabrana djela, sv. 8. Gudački kvartet br. 2 (Lirski), Zagreb: DSH/UKS, 1984.

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]
  • 1975. – Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a za skladbu Ed è subito sera.
  • 1979. – Vjesnikova Nagrada Josip Štolcer Slavenski za skladbu Collegium vocale.
  • 1993. – Nagrada HAZU za skladbu Missa Maruliana.
  • 1994. – Nagrada Međugorje za skladbu Pacem.
  • 1994. – Diskografska nagrada Porin za skladbu Sarabanda.
  • 1997. – Diskografska nagrada Porin za Gudački kvartet.
  • 2000. – Nagrada Judita za operu Judita.
  • 2000. – Nagrada Peristil za operu Judita.
  • 2000. – Nagrada HAZU za operu Judita.
  • 2000. – Nagrada Vladimir Nazor za operu Judita.
  • 2001. – Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja za operu Judita.
  • 2001. – Vjesnikova Nagrada Josip Štolcer Slavenski za operu Judita.
  • 2001. – Nagrada hrvatskog glumišta za operu Judita.
  • Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
  • 2015. – Diskografska nagrada Porin za životno djelo[3]
  • 2016. – Diskografska nagrada Porin u kategoriji za najbolju skladbu klasične glazbe[4]

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]

↑1  Skladano za XIV. Zimske olimpijske igre u Sarajevu.
↑2  Skladano povodom proslave svečane obljetnice Klasične gimnazije u Zagrebu.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ HDS / Kalendar događanja: Praizvedba Koncerta za violončelo Frane Paraća zaključuje Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra HRT-a, objavljeno 11. lipnja 2015., pristupljeno 20. kolovoza 2017.
  2. ↑ HRT: Skladna suradnja Enrica Dinda, Monike Leskovar i Simfonijskog orkestra HRT-a zaključila sezonu Majstorskog ciklusa  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. kolovoza 2017. (Wayback Machine), objavljeno 12. lipnja 2015., pristupljeno 20. kolovoza 2017.
  3. ↑ porin.org – Nagradu Porin za životno djelo dobili su Frano Parać i Nikša Gligo, pristupljeno 20. veljače 2015.
  4. ↑ www.porin.org – Matija osvojio šest Porina, slijedi ga Massimo s tri, a Elemental ima pjesmu godine, pristupljeno 11. svibnja 2016.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (http://info.hazu.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
v • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (postumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.) • Jura Stublić (2022.) • Vera Svoboda (2022.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
v • u
Dobitnici nagrade Porin po godinama

1994. | 1995. | 1996. | 1997. | 1998. | 1999. | 2000. | 2001. | 2002. | 2003. | 2004. | 2005. | 2006. | 2007. | 2008. | 2009. | 2010. | 2011. | 2012. | 2013. | 2014. | 2015. | 2016. | 2017. | 2018. | 2019. | 2020. | 2021. | 2022. | 2023. | 2024. |

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Frano_Parać&oldid=6851627"