Dražen Boić
Dražen Boić | |
---|---|
Životopisni podatci
| |
Rođenje | 11. travnja 1931. |
Smrt | 16. veljače 2013. |
Djelo
| |
Razdoblje | 1950-ih – 2013. |
Nagrade
| |
Nagrade | Diskografska nagrada Porin za životno djelo (2013., posth.) |
Portal o glazbi | |
Portal o životopisima |
Dražen Boić (Zagreb, 11. travnja 1931. – Zagreb, 16. veljače 2013.) hrvatski pijanist i skladatelj.
Iako je po struci bio liječnik, cijeli život posvetio je glazbi. Tijekom 1950.-ih zajedno s Mihajlom Švarcom osnovao je klaviristički jazz trio u Hrvatskoj[1] te je kao pijanist bio član Plesnog orkestra Radio Zagreba i Orkestra Nikice Kalogjere[2] Zajedno sa svojim klavirskim triom nastupao je u raznim stranim zemljama među kojima se ističu turneje u Australiji, po američkim bazama u Europi te u Sovjetskom savezu. Kao jazz pijanist imao je zapaženu ulogu u obradama klasičnih skladbi u jazz aranžmanu, u raznim jazz skladbama te u skladbama zabavne glazbe.[1] Od 1983. rado je kao hotelski pijanist u zagrebačkom hotelu Esplanade, a tijekom 1990.-ih nastupao je i u emisijama na HRT-u (Nedjeljom popodne, Dobri ljudi)[3] Postumno mu je 2013. godine dodijeljen Porin za životno djelo.[4]
Iz opusa mu se ističu nekoliko skladbi:
- Concertino za klavir i orkestar, 1955.
- Tiho i mirno, 1956.
- album Razmišljanja, 2010., u izdanju Croatia Recordsa
- ↑ a b Dubravko Majnarić. Dražen Boić. arhiva.porin.info. Institut hrvatske glazbe. Pristupljeno 19. studenoga 2020.
- ↑ Boić, Dražen. enciklopedija.hr. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 19. studenoga 2020.
- ↑ Boić, Dražen. hds.hr. Hrvatsko društvo skladatelja. Pristupljeno 19. studenoga 2020.
- ↑ Porin za životno djelo posthumno Anđeli Potočnik i Draženu Boiću. tportal.hr. Hrvatski Telekom. 12. ožujka 2013. Pristupljeno 19. studenoga 2020.