Prijeđi na sadržaj

Đorđe Novković

Izvor: Wikipedija
Đorđe Novković
Rođenje2. rujna 1943.
Smrt6. svibnja 2007.
Zanimanjeskladatelj, tekstopisac, dirigent
Producentska kućaJugoton · Croatia Records
WWW
Nagrade
Dobitnik diskografske nagrade Porin

Đorđe Novković (Sarajevo, 2. rujna 1943. – Zagreb, 6. svibnja 2007.), hrvatski skladatelj zabavne glazbe.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Sa 6 godina je krenuo u glazbenu školu, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu diplomirao je dirigiranje u klasi profesora Mladena Pozajića.

Šezdesetih godina svirao je s Indexima, a zatim 1967. godine osniva Pro arte. Iduće, 1968. godine preselio se u Zagreb, i iste te godine na zagrebačkom festivalu u večeri šansone s pjesmom „Stari Pjer“ postiže prvi, ali ogroman uspjeh.

Spomen-zvijezda Đorđu Novkoviću na Hrvatskoj ulici slavnih na opatijskom šetalištu

Zanimljivo je da na toj "Večeri šansone" zagrebačkog festivala zabavne glazbe "Stari Pjer" osvaja "tek" treće mjesto stručnog žirija, ali nedugo potom postaje svjetski hit, to je naša pjesma koja je postigla daleko najveći uspjeh u svijetu. Do sada ni jedna skladba iz Hrvatske nije postigla ni približan uspjeh. Osim, nama najpoznatije, izvorne izvedbe Ivice Percla, šansona "Stari Pjer" planetarnu je slavu stekla izvedbama Nane Mouskouri i orkestra Paula Mauriata (na specijalnoj LP ploči UNICEF-a), pod imenom "Dans le soleil et dans le vent" ("U suncu i u vjetru").

Pisao je pjesme za Mišu Kovača, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Duška Lokina, Džoa Maračića, Đanija Maršana, Tomislava Ivčića, Terezu Kesoviju, Ivicu Šerfezija, grupu Pro arte, Gabi Novak, Srebrna krila itd., te postao najtiražniji skladatelj.

Ploče izvođača za koje je on skladao prodavane su u više od 100 milijuna primjeraka. Od 1989. do 2000. godine živio je u Rovinju. Godine 1993., njegova pjesma Don't ever cry u izvedbi riječkih Putokaza bila je prva hrvatska predstavnica na Eurosongu 1993. Dobio je nagradu Porin, za životno djelo. Sudjelovao je na gotovo svim festivalima u Hrvatskoj i dobitnik je mnogobrojnih nagrada.

Napisao više od 2500 skladbi te prodao oko 20 milijuna ploča. Od 1997. suvlasnik je i direktor programa u najvećoj hrvatskoj diskografskoj kući „Croatia Records“.

Preminuo je 6. svibnja 2007. u 64. godini života u Zagrebu.[1]

Citati

[uredi | uredi kôd]

"Ja sam picajzlast i strog, prava djevica u svemu. Kod mene sve uvijek mora biti savršeno složeno i čisto, čak su i vješalice u ormaru posložene po bojama. Grozim se prljavih cipela i uvijek sa sobom u torbi nosim pastu za poliranje te žlicu za obuvanje cipela. Volim red, dok je Boris impulzivan i neprilagodljiv, a pritom tvrdoglav kao pravi Jarac. Od mene je, čini se, nasljedio samo ljubav prema glazbi i sportu."

"Vrlo sam pedantan. Alergičan sam na to da mi vire dlake iz ušiju i nosa, a ne volim ni neuredne obrve. Zato jednom tjedno obavezno sve podšišam škaricama, a onda pincetom iščupam pokoju nestašnu dlaku. Svako jutro brijem glavu, a nakon toga stavim after shave i "Nivea" kremu preko lica i glave."

"Ja sam čovjek zaljubljen u svoju ženu, glazbu, i sport."

Zanimljivosti

[uredi | uredi kôd]
Đorđe Novković
Đorđe Novković
 Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava)Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil.
  • Da nije bio glazbenik, bio bi profesionalni sportaš
  • Imao je sjajnu memoriju, znao je oko 500 telefonskih brojeva napamet
  • Bio je osmi na svijetu u stolnom tenisu
  • Mogao je napraviti 100 trbušnjaka u seriji
  • Svaki dan vježbao je 40 minuta: 20 min na Orbitreku, 15 min veslao, 5 min lupao u vreću i napravio 100 trbušnjaka
  • Spavao je u spavaćici, jer je mrzio pidžame: "Trenutačno spavam u ženskoj haljini za plažu s nacrtanim sidrom na prsima. Uzeo sam najveći broj i u njoj se osjećam najugodnije."
  • Kako je počeo brijati glavu: posijedio je i počeo bojiti kosu u frizerskim salonima, gdje su mu se smijali, pa se preselio u vlastitu kupaonicu, i sam počeo s bojenjem. Onda si je spalio kosu, naljutio se, uzeo brijač, obrijao glavu i - nikada nije požalio.
  • Nije si mogao oprostiti što je Borisu prešutio ponudu da profesionalno igra nogomet za NK Zagreb. Njegov sin Boris Novković usmjerio je svoju glazbenu karijeru u sasvim drugom pravcu od oca, nastojeći ne podilaziti na svaki način općem ukusu i površnim trendovima na domaćoj zabavno-glazbenoj sceni, kao što je to redovito činio njegov otac.

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Umro Đorđe Novković. www.index.hr. Pristupljeno 22. ožujka 2023.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (postumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.) • Jura Stublić (2022.) • Vera Svoboda (2022.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Đorđe_Novković&oldid=7079763"