Zadarska županija
Zadarska županija
| |||||
|---|---|---|---|---|---|
| |||||
| Karta | |||||
 | |||||
| Opći podaci | |||||
| Država |  Hrvatska
| ||||
| Sjedište županije | Zadar | ||||
| Površina | 3646 km2 | ||||
| Broj stanovnika (2021.) | 159.766 stanovnika | ||||
| Gustoća stanovništva | 43,82 stan./km2 | ||||
| Broj gradova | 6 | ||||
| Broj općina | 28 | ||||
| Broj naselja | 229 | ||||
| ISO 3166-2:HR | HR-13 | ||||
| Pozivni broj | +385 (0)23 | ||||
| Župan | Božidar Longin | ||||
| Službene stranice | https://www.zadarska-zupanija.hr/ | ||||
 Portal Hrvatske
| |||||
Zadarska županija smještena je u središnjem dijelu Jadranske Hrvatske, u sjevernodalmatinskom i južnoličkom prostoru. Sjedište županije je u gradu Zadru.
Županiju čini 6 gradova i 28 općina:
- Općine:
- Općina Bibinje
- Općina Galovac
- Općina Gračac
- Općina Jasenice
- Općina Kali
- Općina Kolan
- Općina Kukljica
- Općina Lišane Ostrovičke
- Općina Novigrad
- Općina Pakoštane
- Općina Pašman
- Općina Polača
- Općina Poličnik
- Općina Posedarje
- Općina Povljana
- Općina Preko
- Općina Privlaka
- Općina Ražanac
- Općina Sali
- Općina Stankovci
- Općina Starigrad
- Općina Sukošan
- Općina Sveti Filip i Jakov
- Općina Škabrnja
- Općina Tkon
- Općina Vir
- Općina Vrsi
- Općina Zemunik Donji
Prema popisu stanovništva iz 2021. godine na prostoru Zadarske županije živjelo je 159.766 stanovnika. Prosječna gustoća naseljenosti dosegla je 43,82 stanovnika/km2.
| broj stanovnika | 84091 | 94156 | 98063 | 108330 | 123375 | 136522 | 146375 | 149855 | 154026 | 162682 | 174957 | 190356 | 194098 | 214777 | 162045 | 170017 | 159766 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Etnički sastav 2021.: Hrvati 93,6 %, Srbi 3,7 %, Albanci 0,5 %, Bošnjaci 0,2 %, Slovenci 0,3 % i drugi.
U razdoblju 1993. – 1997. godine, županijski je prostor uključivao i područje bivšeg autonomnog Kotara Knin (Zadarsko-kninska županija). Teritorijalnim preustrojem 1997. i ukidanjem te upravne jedinice znatnije su izmijenjene županijske granice. Zadarska županija je obuhvatila središnji dio suvremenog prostornog kompleksa zadarske regije (uključuje Sjevernu Dalmaciju i veći dio Like), uz pripadajuće priobalje i otoke te dio Južne Like (općina Gračac).
| Stranka | Postotak glasova |
|---|---|
| HDZ, HSS, HSLS, HSP, HSU | 62,99 % |
| SDP, HNS, DSU | 24 % |
| DSU | 6,87 % |
Zadarska županija izuzetno je pogodno prostorno položena na srednjem dijelu Jadranske Hrvatske, odnosno u središnjem dijelu Hrvatskog primorja. Ukupna površina županije je 7486,91 km2. Površina kopna iznosi 3641,91 km2, površina morskog dijela iznosi 3845,00 km2 a površina otoka 587,6 km2. Geografski je položena tako da zahvaća primorje sjeverne Dalmacije te zaobalje Ravnih kotara, Bukovice, Pozrmanja i Južne Like. S kontinentalnim dijelovima Jadranske Hrvatske je odvojena, ali i povezana visokim masivom Velebita, što je tisućljećima određivalo njezin razvoj, u smislu otežanog prometa, ali i stoljetne transumantnog nadopunjujućeg gospodarstva koje je bilo osnova stvaranja središta srednjovjekovne hrvatske države baš u ovom prostoru. Danas je ta povezanost bitno unaprijeđena probijanjem autocestovnog tunela Sveti Rok. Ima ključni geoprometni položaj u povezivanju kontinentalnog i priobalnog prostora Hrvatske. Preko njenog teritorija prolazi autocesta Zagreb - Zadar - Split - Dubrovnik, dijelom i kao trasa buduće Jadransko-jonske europske prometnice, a u planu je i izgradnja jadranske željezničke pruge. Suvremenim autocestovnim povezivanjem županija je povoljno položena na važnom prometnom pravcu Baltik - Panonski bazen - Zadar - Ancona - Srednja i Južna Italija.
Područje današnje Zadarske županije središnji je dio prostorne jezgre nastanka hrvatske države. Tu je pronađen natpis s najstarijim spomenom hrvatskog imena (Šopot kod Benkovca), tu su nalazile hrvatske županije Luka, Nin i Sidraga te kraljevski gradovi Nin, Biograd i Zadar. Osnovni čimbenik naseljavanja tog prostora bilo je plodno područje Ravnih kotara sa zaobaljem Velebita i Like s Krbavom i Pounjem, što je omogućavalo nadopunjavajuću sredozemno-kontinentalnu ekonomiju i stočarska kretanja s izmjenom ispaša u zimskom i ljetnom razdoblju. U kasnijem razdoblju, djelomičnim gubitkom nezavisnosti Kraljevine Hrvatske, važnost tog prostora oslabila je. U 15. stoljeću, Zadar i njegova okolica su prodajom Dalmacije postali posjed Mletačke Republike, a već početkom 16. stoljeća počeli su osmanski prodori. Slobodno područje je svedeno na uski obalni pojas oko Zadra, Nina, Biograda i Novigrada, dok je unutrašnjost bila izložena stalnim ratnim pustošenjima. Stanovništvo je bježalo na zadarske otoke te dalje u Istru i Kvarner, a njihova mjesta naselili su novi doseljenici, među kojima je bilo i dosta Vlaha (kasnije Srbi). Završetkom mletačko-osmanskih ratova krajem 17. stoljeća, gotovo čitavo zadarsko područje došlo je pod vlast Mletačke Republike (osim ličkog dijela) i ostalo u njezinom sastavu sve do 1797. godine. Nakon toga nastupila su kratkotrajna razdoblja prve austrijske i francuske vladavine, a zatim stabilnog razvoja u vrijeme druge austrijske, odnosno vladavine Habsburške Monarhije. Tada je ostvaren i jači razvoj zbog utjecaja Zadra, tada glavnog grada Kraljevine Dalmacije.
- Grad Pag – (povijesna jezgra) primjer planiranog renesansnog grada iz 15. stoljeća
- hrvatski kraljevski gradovi Biograd na Moru i Nin (povijesne jezgre)
- Nacionalni park Paklenica
- povijesna jezgra Zadra s mnogobrojnim spomenicima iz raznih povijesnih razdoblja (crkva Svetog Donata, Forum, Zadarska katedrala i dr.)
- Cerovačke špilje
- PP Vransko jezero (veći, sjeverozapadni dio)
- PP Telašćica
- planirani PP Povljansko polje, ornitološki rezervati Velo blato i Malo blato na otoku Pagu[1][2]
- kanjon rijeke Zrmanje
- vrelo rijeke Zrmanje
- vrelo rijeke Une kod Srba
- stari Maslenički most
- kaštel Benković
- otok Ugljan: rimske iskopine, dvorac Callifi, samostan
- utvrda Sveti Mihovil, Preko
- Utvrda Kličevica, Šopot
- samostan Galovac, Preko
- franjevački samostan, Kraj
- samostan Ćokovac, Tkon
- crkva sv. Pelegrina, Savar
- svjetionik Veli rat
- hipodrom, Polača
- značajni krajobraz i posebni rezervat šumske vegetacije Dubrava – Hanzine, otok Pag[3]
- kanjon Kupe
- Kolansko blato - blato Rogoza, ornitološki rezervat
- kula, Ražanac
- kula, Zaton
- Maškovića Han
- mirila, Starigrad
- Modrič špilja, Rovanjska
- palača Petricioli, Sali
- palača Rančić, Sali
- ravnokotarska vinska cesta
- stare gradine, Obrovac
- Tulove grede
- nadbiskupski ljetnikovac Palac, Sukošan
- ljekovito blato Segal, otok Pag[4]
- crkva sv. Nikole, Perilo[5]
- crkva sv. Martina u Povljanskom polju[5]
- uvala Stara Povljana[5]
- ↑ Zadarski list
- ↑ TZ Povljana. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. veljače 2015. Pristupljeno 16. kolovoza 2014. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Natura Jadera. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2014. Pristupljeno 1. rujna 2014. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ TZ Povljana. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2015. Pristupljeno 16. kolovoza 2014. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b c TZ Povljana. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. kolovoza 2014. Pristupljeno 1. rujna 2014. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Partner ([[mađ.]]). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. lipnja 2013. Pristupljeno 1. svibnja 2010. Sukob URL-a i wikilinka (pomoć)
