Sidraga
Sidraga je bila srednjovjekovna starohrvatska županija koja se nalazila na području današnjih Ravnih kotara između Biograda i Benkovca. Prvobitno sjedište županije bio je Biograd (do kraja 10. stoljeća), a zatim selo Polača ili Tinj. U ranom srednjem vijeku graničila se sa zadarskim agerom na liniji Bibinje - Babin Dub, a u unutrašnjosti u oravcu sjeverozapada, vjerojatno se naslanjala na ninsku županiju. Prema sjeveru i sjeveroistoku, graničila se s bribirskom županijom. Moguće je da je na jugu i jugoistoku dosezala do šibenskog kanala.[1]
U povijesnim izvorima, prvi put se spominje u 10. stoljeću u djelu bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta (945. – 959.), De administrando imperio. Godine 1060. spominje se u povelji hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. (1058. – 1074.). Na teritoriju sidraške županije nalazili su se posjedi hrvatskih narodnih vladara, biogradskog benediktinskoga samostana sv. Ivana Evanđelista te, od druge polovice XII. st., templara Vranskoga priorata.[2]
Na čelu županije nalazio se župan, koji je imao sudsku i upravnu vlast te je predsjedao kraljevskim stolom. Prvi poimenice poznati župan zvao se Jurina, a zabilježen je u povelji kralja Petra Krešimira IV. iz 1060. godine. Nakon njega, spominju se sidraški župani Petar (od 1069. do oko 1076.), Mutimir (1070.), Lubomir (1075. – 1076.) i Desen (1172. – 1782.). Krajem 12. stoljeća došlo je do raspada Sidraške županije, a obnovljena je 1204. godine, u doba sidraškoga župana, kneza Domalda (oko 1160. – oko 1243.). Kada je knez Domald priznao bribirsku vlast, opet je bila narušena teritorijalna cjelovitost Sidraške županije, koja se kroz 14. i 15. stoljeće raspala zbog širenja zadarskog komunalnog teritorija i područja vranskog priorata.[2]
- ↑ Goldstein, Ivo, Županije u ranom srednjem vijeku u Hrvatskoj, u: Hrvatske županije kroz stoljeća, str. 14.-15.
- ↑ a b Sidraga - Hrvatska enciklopedija
- Hrvatske županije kroz stoljeća, Školska knjiga, Zagreb, 1996. ISBN 953-0-61367-9