Wikipedija:Rješavanje prijepora

Ovo je pravilo Wikipedije na hrvatskome jeziku.
Svi bi ga suradnici trebali poštovati.

Ova stranica ukratko: Neslaganja o sadržaju rješavaju se uljudnom raspravom i unošenjem samo onih promjena o kojima je postignut kompromis ili konsenzus.

Pokušajte izbjegavati svađe. Kada to nije moguće, pokušajte osobno razgovarati s onima koji su uključeni ili udahnite duboko i sve to prespavajte.

Izbjegavanje

Prijepori se najbolje rješavaju tako da se izbjegavaju. Poštujte druge i njihove stavove. To prvenstveno znači: Kod razmirica nemojte jednostavno uklanjati nastale promjene. Kada netko ažurira članak na način koji smatrate pristranim ili nepreciznim, poboljšajte tu promjenu umjesto da je sasvim uklonite. Napravite dobar sažetak kada činite značajnije izmjene kojima bi drugi suradnici mogli prigovoriti. Uzastopno uklanjanje promjena je zabranjeno i preradba kojoj tako dajete prednost neće biti utvrđena; raspravljajte o spornim promjenama na stranici za razgovor. Ako naiđete na uvrjedljivo ili neprimjereno ponašanje, oduprite se iskušenju nepristojnog odgovora i ne napadajte nikoga.

Pisanje prema "smjernicama o savršenomu članku" i pridržavanje pravila o nepristranomu gledištu može vam pomoći u wikipedičnom načinu pisanja enciklopedijskih članaka, te ograničiti vašu pristranost. Primjenom Pet stupova Wikipedije smanjujete mogućnosti za razvoj prijepora, te razoružavate možebitne buduće dionike u sporovima i uklanjate nepotrebne stjenjeve u budućim raspravama.

Prvi korak: Razgovarajte s uključenima u prijepor

Prvo sredstvo u rješavanju gotovo svakoga spora je rasprava o temi na stranici za razgovor. Preporučuje se također i razgovor sa suradnicima na njihovim osobnim stranicama za razgovor ili te poraba stranicâ za razgovor dotičnih članaka. Nije preporučljivo nastavljanje sporova u glavnome imenskom prostoru. Kada rješavate prijepor, ostanite hladne glave i ne činite osobne napade. Uzmite u obzir mišljenje drugih osobâ i pokušajte postići kompromis. Pretpostavite da druga osoba radi u dobroj namjeri, osim ako imate jasan dokaz protivnih činidaba.

U ovome stupnju samoga postupka rješavanja prijepora, razgovor s drugim wikipedistima nije samo formalnost koju treba zadovoljiti prije prelaska na druga rješenja. Izbjegavanje vođenja rasprave u dobroj namjeri znak je da sukob pokušavate razbuktati umjesto rješavanja. Zbog toga će se ljudi manje priklanjati vašemu stavu, a mogu vas i spriječiti u sudjelovanju u kasnijim stupnjevima rješavanja spora. Nasuprot tome, uravnotežena rasprava i ozbiljno pregovaranje između suradnika, čak iako nije odmah uspješno, pokazuje da ste zainteresirani za pronalaženje rješenja koje se uklapa u pravila Wikipedije.

Drugi korak: Povucite se na neko vrijeme

Jednostavno rješenje nekom sporu je – prestanak sudjelovanja – ostavljajući članak kakav je i/ili dovođenje suradnika izvana, koji nisu do sad sudjelovali u raspravi i/ili uređivanju. Ovo pogotovu može biti korisno kada ste u sporu s novim suradnicima, jer im daje vremena i priliku boljega upoznavanja s Wikipedijinim pravilima i kulturom. Usmjerite svoje prinose na druge članke u kojima možete načiniti koristan napredak. Izbjegavajte povratak na spornu stranicu (članak). Na pitanja o tome odgovarajte na svojoj suradničkoj stranici i uputite postavljače pitanja na stranicu za razgovor spornoga članka kako bi sav bitan sadržaj rasprave bio na jednome mjestu.

Gledajte dugoročno. Nakon potrebnoga vremena vjerojatno ćete se moći vratiti na uređivanje kada prethodni problemi više ne postoje i ako suradnici s kojima ste bili u sporu prođu kroz isti postupak (WP:RP). U međuvremenu, sporni članak će se razvijati, ostali suradnici mogu postati zainteresirani i imat ćete drukčije perspektive ako se spor ponovo pojavi.

Daljnje rješavanje prijepora

Ako razgovor sa drugim dionicima i odmor ne urode plodom, pokušajte jedan od sljedećih načina rješavanja prijepora. Koji ćete izabrati i kojim redom, ovisit će o prirodi spora i o ponašanju drugih dionika u sporu.

Razgovor s trećom osobom

Na Wikipediji se djeluje izgradnjom konsenzusa. Kako biste razvili konsenzus o spornoj temi, trebat ćete ga otkriti većem broju suradnika. Izbor uključuje sljedeće:

Postavljanje pitanja na tematski povezanim mjestima kao što su Wikipedija:WikiProjekti ili stranicama o pravilima ili smjernicama bitnim za spor;
Wikipedija:Zahtjev za komentare

Mišljenje barem jednoga suradnika (koji nije sudjelovao u raspravi) treba svakako dobiti prije daljnjega rješavanja prijepora.

Ako do ovoga trenutka niste postigli primirje, sada biste trebali. Nastavljanje i produbljivanje sukoba uređivačkim ratovima vjerojatno će spor još više otežati. To je također važno ako namjeravate ispitati mišljenje izvana jer omogućava drugim suradnicima sagledavanje spora bez zbrke novonastajućih promjena. Ako uređivački rat i dalje traje i sudionici odbijaju s tim prestati, možete zatražiti da se članak uvrsti na popis zaštićenih stranica kako bi se proces mogao nastaviti.

Neslužbeno posredovanje

Ako stvari postanu komplicirane, moglo bi biti korisno pozvati u pomoć nekoga hladne glave. Uređivači koji daju drugo mišljenje ili odgovaraju na zahtjeve za komentar ponekad, ako je zatraženo, mogu biti spremni pomoći posredovanjem u sporu.

Wikipedija:Zahtjevi za komentar, glavni način za općenite sporove;
Nepristojne suradnike izravno prijavite administratoru.

Službeno posredovanje

Ako svi do sad opisani načini rješavanja prijepora nisu bili uspješni tada se možete obratiti administratorskoj zajednici Wikipedije na hrvatskome jeziku.

Velika je razlika između obraćanja pojedinom suradniku s administratorskim ovlastima i obraćanja cjelokupnoj administratorskoj zajednici.

Cjelokupnoj administratorskoj zajednici možete se obratiti tek nakon iscrpljivanje svih do sada opisanih načina za rješavanje prijepora.

Zahtjeve cjelokupnoj administratorskoj zajednici možete postaviti na Wikipedija:Zahtjev za mišljenje administratora.

Birokrati mogu pomoći u razumijevanju je li došlo do konsenzusa odnosno jesu li zadovoljene sve postupovne odredbe.

Provedite anketu

Ako je konsenzus teško ocijeniti iz same rasprave, razmislite o provođenju ankete o mišljenju kako bi razjasnili spor o kojemu se raspravlja. Uočite da anketa ne može stvoriti konsenzus, ali da je korisna u njegovom razumijevanju. Na sličan način, ako sumnjate da suradnici zanemaruju prethodne konsenzuse, anketa ih ne može prisiliti na prihvaćanje vašega predloženog konsenzusa. Anketa može pomoći suradnicima u razumijevanju ravnoteže između raličitih mišljenja i razlogâ koje su suradnici istaknuli u dotičnom sporu. Također se može pretvoriti u svađu oko toga je li anketa dobro konstruirana ili reprezentativna. Anketa se provodi na stranicama za razgovor uz dotični članak odnosno drugi sadržaj izvan glavnoga imenskog prostora.

Povezane teme

Zahtjevi i želje: