Prijeđi na sadržaj

Snježana Banović

Izvor: Wikipedija

Snježana Banović (Zagreb, 2. studenog 1963.) je hrvatska kazališna redateljica, teatrologinja i sveučilišna profesorica.

U Zagrebu pohađa osnovnu i srednju školu te potom studira francuski i španjolski jezik na Filozofskom fakultetu. Akademiju dramske umjetnosti diplomira 1990. u klasi prof. Georgija Para. Za vrijeme studija asistira na brojnim produkcijama a prvu režiju ostvaruje u zagrebačkom Teatru ITD. Redovita je profesorica na Odsjeku produkcije Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Usavršavala se na brojnim stipendijama u inozemstvu od čega treba izdvojiti Fullbrightovu stipendiju 1997. na sveučilištu Yale u SAD. Doktorski studij Književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je 2009. Ostvarila je niz režija diljem Hrvatske i nekoliko u inozemstvu. Za veliki broj svojih predstava radila je i izbor glazbe.

Uz dramske tekstove režira različite komercijalne i umjetničke manifestacije te različite dobrotvorne programe. Za navedene svečanosti piše sinopsise a autorica je i tekstova za nekoliko cabareta i desetak adaptacija. Objavila je više tekstova i recenzija o kazalištu, kulturnoj politici, kazališnom menadžmentu i produkciji u časopisima (Glumište, Kazalište) te dnevnim listovima (Jutarnji list, Vjesnik) i na 3. programu Hrvatskoga radija. Objavila je četiri teatrološke knjige: Država i njezino kazalište (profil, 2012.), Kazalište krize (Durieux, 2014.), Službeni izlaz (Fraktura, 2018.), Kazalište za narod (Fraktura, 2020.) Tijekom 2001. bila je članica Vijeća za kazalište Ministarstva kulture RH i Predsjednica Vladinog Povjerenstva za Dramu Dubrovačkih ljetnih igara. Od veljače 2001. do studenog 2002. bila je ravnateljica Drame HNK Zagreb. Godine 2007. bila je ravnateljica Ustanove u kulturi Rachlin i Friends u Dubrovniku.

Gostovala je na više sveučilišta u SAD, Srbiji i Francuskoj.

Potpisnica je Deklaracije o zajedničkom jeziku u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[1][2]

Režije

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Derk, Denis. 28. ožujka 2017. Donosi se Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca. Večernji list. Zagreb. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2017. Pristupljeno 14. ožujka 2024.
  2. Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 10. ožujka 2024.
  3. Tamara Borić. 30. kolovoza 2024. SNJEŽANA BANOVIĆ: 'Naša je cijela kultura zatrovana misijom gumna i prćije'. Nacional. Pristupljeno 22. listopada 2024.