Prijeđi na sadržaj

Deklaracija o zajedničkom jeziku

Izvor: Wikipedija

Deklaracija o zajedničkom jeziku je dokument izdan 2017. godine od strane intelektualaca i nevladinih udruga s područja Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije koji su surađivali u sklopu projekta "Jezik i nacionalizam" koji se održavao tijekom 2016. i 2017. godine u državama bivše Jugoslavije [1]. Deklaracija navodi da Bošnjaci, Hrvati, Crnogorci i Srbi imaju zajednički jezik policentričnog tipa kakvi su primjerice njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski i portugalski.[2] Prije bilokakve javne prezentacije, deklaraciju je potpisalo preko 200 poznatih pisaca, znanstvenika, novinara, aktivista i ostalih javnih osoba iz četiriju zemalja [3]. Nakon objave, deklaraciju je također potpisalo i preko 10.000 ljudi iz cijele regije.[4] Nakon objave u Hrvatskoj našla i na osudu od strane konzervativnih i politički desno orijentiranih pojedinaca iz jezikoslovne struke[5][6][7][8], političara desnice poput tadašnje predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović[9] i predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića,[10] te bivšeg ministra Zlatka Hasanbegovića,[11] i tadašnje ministrice Nine Obuljen Koržinek,[12] kao i tadašnjeg predsjednika HAZU Zvonka Kusića [13] te pojedinih urednika i medija.

Konferencija za medije o Deklaraciji o zajedničkom jeziku u Mediacentru Sarajevo

Cilj deklaracije je suprostavljanje nacionalističkim grupacijama, te poticanje rasprave o jeziku bez okova nacionalizma i doprinijeti procesu pomirenja između naroda bivše Jugoslavije.[14][15]

Sadržaj deklaracije

Deklaracija tvrdi da Bošnjaci, Hrvati, Crnogorci i Srbi imaju zajednički standardni jezik policentričnog tipa.[16] Ističe činjenicu da se sva četiri naroda mogu međusobno sporazumijeti bez korištenja prevoditelja zahvaljujući međusobnoj razumljivosti jezika, što je jedan od ključnih faktora u raspravama oko jezika.[17][18] Također ističe da je trenutna jezična politika isticanja razlika dovela do raznih negativnih utjecaja u svakodnevnici,[15][19] te da se lingvističko izražavanje nasrće kao kriterij etničke pripadnosti i održavanje političke odanosti.[20][21] Deklaracija navodi da jezik i narod ne moraju biti u potpunosti povezani te da svaka država ili nacija može samostalno kodificirati vlastitu varijantu zajedničkog jezika, pri čemu sve četiri standardne varijante imaju jednaki status.[22][23] Deklaracija poziva na ukidanje svih oblika lingvističke segregacije i diskriminacije u obrazovnim i javnim institucijama.[24] Također se zalaže za slobodu individualnog izbora i poštivanje jezične raznolikosti.[25]

Međunarodni projekt "Jezici i nacionalizmi"

Deklaracija je potekla iz međunarodnog projekta Jezici i nacionalizmi unutar kojeg su se održavale konferencije u četiri zemlje kroz 2016. godinu koje su dale uvid u trenutno stanje i izazove.[2] Projekt je bio inspiriran hit-knjigom Jezici i nacionalizmi autorice i hrvatske lingvistice Snježane Kordić [26][27] te su ga organizirale četiri nevladine udruge iz svake zemlje koja je bila uključena: Udruga Kurs iz Splita, Udruženje Krokodil iz Beograda, Centar za građansko obrazovanje iz Podgorice te PEN Centar BIH iz Sarajeva.[28] Interdisciplinarni niz stručnih konferencija održan je u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu uz sudjelovanje lingvista, novinara, antropologa i drugih. U njih su bile uključene i brojne publike. Naslovi rasprava na konferencijama su bili sljedeći:

Plakati za četiri konferencije koje su se održale u četiri zemlje 2016. godine
Sastanci projekta "Jezici i nacionalizmi"
Mjesto Tema rasprave Nadnevak
Podgorica Govori li svaki narod u Crnoj Gori drugim jezikom? 21. travnja 2016.[29]
Kakav je smisao povećavanja jezičkih razlika? 22. travnja 2016.[29]
Split Prijeti li anarhija ako ne propisujemo kako govoriti? 19. svibnja 2016.
Što ako Hrvati i Srbi imaju zajednički jezik? 20. svibnja 2016.
Beograd Ko kome krade jezik? 5. listopada 2016.
Ideologija ispravnog jezika 6. listopada 2016.
Sarajevo Političke manipulacije temom jezika 23. studenoga 2016.[30]
Lektori kao utjerivači nacionalnosti 24. studenoga 2016.[30]
Skupljanje potpisa za deklaraciju o jeziku

Tekst deklaracije

Suočeni s negativnim društvenim, kulturnim i ekonomskim posljedicama političkih manipulacija jezikom i aktualnih jezičnih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, mi, doljepotpisani, donosimo

DEKLARACIJU O ZAJEDNIČKOM JEZIKU

Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan.

Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost.

Korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika.

Inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih ”prevođenja” u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti.

Mi, potpisnici ove Deklaracije, smatramo da

  • činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama;
  • svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodificirati svoju varijantu zajedničkog jezika;
  • sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika;
  • policentrična standardizacija je demokratski oblik standardizacije najbliži stvarnoj upotrebi jezika;
  • činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi;
  • između standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rječničkom blagu kao i na ostalim jezičnim razinama, što mogu pokazati i različite standardne varijante zajedničkog jezika na kojima će ova Deklaracija biti objavljena i korištena;
  • standardne, dijalekatske i individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već naprotiv, doprinose ogromnom bogatstvu zajedničkog jezika.

Stoga, mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na

  • ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama;
  • zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika;
  • prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti;
  • izbjegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih ”prevođenja” u sudskoj i administrativnoj praksi kao i sredstvima javnog informiranja;
  • slobodu individualnog izbora i uvažavanje jezičnih raznovrsnosti;
  • jezičnu slobodu u književnosti, umjetnosti i medijima;
  • slobodu dijalekatske i regionalne upotrebe;
  • i, konačno, slobodu miješanja, uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkog jezika na sveopću korist svih njegovih govornika.[31]

Kritike

Jezikoslovnu kritiku deklaracije napisao je Ranko Matasović:[32]

  • “Ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama.” / To proturječi pravu pripadnika raznih naroda u višenacionalnim državama da dobiju obrazovanje kakvo žele na vlastitom standardnom jeziku. Ne znači da svi pripadnici manjinskih naroda moraju htjeti iskoristiti to pravo u svim sredinama, ali pravo im se ne može osporiti (definirano je Ustavom).
  • “Zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika.” / U čemu se sastoji represija i zašto je razdvajanje štetno (i za koga)?
  • “Prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti.” / Ne postoji „rigidno“ definiranje ni u jednoj znanosti, pa ni u lingvistici; standardni je jezik određen normom, popisom i propisom riječi i gramatičkih pravila koja se smatraju standardnima. Komu se to ne sviđa, ima pravo ne govoriti standardnim jezikom i time pokazivati svoju jezičnu nekulturu i/ili politički stav.
  • “Izbjegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih „prevođenja“ u sudskoj i administrativnoj praksi kao i sredstvima javnog informiranja.” / Po Ustavu Republike Hrvatske građani imaju pravo dobiti od države službene dokumente na hrvatskome standardnom jeziku. Ne očekujete valjda da će zbog Deklaracije Republika Hrvatska mijenjati ustav?

Potpisnici

Deklaracija je najavljivana prije nego što je objavljen njen tekst, najavljivalo ju se kao projekt 30-ak jezikoslovaca s područja bivše Jugoslavije, i inicijalno više od 200 potpisnika "lingvista, književnika, naučnika, aktivista i drugih kredibilnih ličnosti iz javnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije".[33]

Vidi još

Izvori

  1. ↑ (PDF) Ideology Against Language: The Current Situation in South Slavic Countries. ResearchGate (engleski). Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  2. ↑ a b Ovi politički performansi obilježili su modernu hrvatsku povijest. tportal.hr. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  3. ↑ Peter Trudgill Time To Make Four Into One 2017 (engleski)
  4. ↑ Mader Skender, Mia. 1. siječnja 2022. Die kroatische Standardsprache auf dem Weg zur Ausbausprache Zur Akzeptanz der einzelnen Innovationen (disertacija). University of Zurich
  5. ↑ Jure Vujić: Jezikova juha neo-jugoslavenskom Esperantu, Ista je deklaracija, koja se podudara s 50. obljetnicom Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, zapravo u Hrvatskoj naišla na jezikovu juhu i osudu od strane hrvatskih kulturnih i znanstvenih institucija, pa čak i Hrvatske akademije znanosti umjetnosti poznate po svojoj letargiji., objavljeno 7. travnja 2017., pristupljeno 8. travnja 2017.
  6. ↑ Kovačec o “Deklaraciji o zajedničkom jeziku“: To je skup iskompleksiranih ideja koji se ne temelji ni na kakvoj objektivnoj stvarnosti, objavljeno 28. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  7. ↑ 'Deklaracija je novi pokušaj buđenja ideje jugoslavenstva', objavljeno 30. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  8. ↑ Ranko Matasović: Potakne li Deklaracija ikakve političke promjene, dogodit će se to u Bosni i Hercegovini, objavljeno 30. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  9. ↑ 'Deklaracija o zajedničkom jeziku je sasvim marginalna stvar o kojoj se ne treba raspravljati', objavljeno 30. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  10. ↑ 'Kako bih to podržavao? Tko to može podržati u Hrvatskoj?', objavljeno 29. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  11. ↑ Deklaracija jugoslavenski koncept vraća gdje je i nastao, u filologiju i kulturu, objavljeno 29. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  12. ↑ Ministrica Obuljen Koržinek: Deklaracija o zajedničkom jeziku politička je inicijativa, objavljeno 29. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  13. ↑ HAZU komentirao Deklaraciju o zajedničkom jeziku: "Apsurdno, uzaludno, besmisleno...". www.index.hr. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  14. ↑ Milekic, Sven. 30. ožujka 2017. Post-Yugoslav ‘Common Language’ Declaration Challenges Nationalism. Balkan Insight (engleski). Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  15. ↑ a b Is Serbo-Croatian a language?. The Economist. ISSN 0013-0613. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  16. ↑ B92. 30. ožujka 2017. Predstavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  17. ↑ Bahrer, Manuel. Listopad 2018. Zajednički jezik nema veze s Jugoslavijom. Kosmo. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  18. ↑ U tranziciji pisci su gubitnici - Kultura - Dnevni list Danas (srpski). 30. ožujka 2018. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  19. ↑ Izjašnjavanje roditelja o jeziku u sarajevskim školama | N1 BA. web.archive.org. 20. studenoga 2018. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  20. ↑ Nosowitz, Dan. 11. veljače 2019. What Language Do People Speak in the Balkans, Anyway?. Atlas Obscura (engleski). Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  21. ↑ Chomsky: Hrvati, Srbi i Bošnjaci govore isti jezik. express.24sata.hr. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  22. ↑ Al Jazeera Balkans. 30. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku predstavljena u Sarajevu. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  23. ↑ Kontekst: Jezik, Deklaracija i politika. Al Jazeera Balkans (bošnjački). Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  24. ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku uzbunit će duhove; evo što kažu njeni potpisnici. tportal.hr. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  25. ↑ N1. 29. ožujka 2017. N1 Pressing: Snježana Kordić (29.3.2017). Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  26. ↑ Bugarski, Ranko. 2019. “The Declaration on the Common Language”: A View from the Inside. Aegean Working Papers in Ethnographic Linguistics (engleski). 2 (2): 23–29. doi:10.12681/awpel.22595. ISSN 2585-2108
  27. ↑ Snježana Kordić u vezi jezika | N1 BA. web.archive.org. 1. prosinca 2017. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  28. ↑ Regionalne ekspertske konferencije: Jezici i nacionalizmi - Vijesti.me. web.archive.org. 1. prosinca 2017. Pristupljeno 14. siječnja 2025.
  29. ↑ a b Jezici i nacionalizmi – prva konferencija u Podgorici, objavljeno 15. travnja 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  30. ↑ a b „Jezici i nacionalizmi“ – Sarajevska konferencija, objavljeno 17. studenoga 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  31. ↑ Evo Deklaracije o “zajedničkom jeziku”: Je li ona udar na Ustav i ozbiljno kazneno djelo, objavljeno 29. ožujka 2017., pristupljeno 1. travnja 2017.
  32. ↑ Ranko Matasović: Potakne li Deklaracija ikakve političke promjene, dogodit će se to u Bosni i Hercegovini, citirana je kritika prve četiri točke deklaracije, objavljeno 30. ožujka 2016., pristupljeno 1. travnja 2017.
  33. ↑ Ideološko-politički projekt: 30 ‘lingvista’ s područja bivše Jugoslavije pokrenulo Deklaraciju o zajedničkom jeziku, objavljeno 28. ožujka 2017., pristupljeno 1. travnja 2017.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Deklaracija_o_zajedničkom_jeziku&oldid=7107482"