Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1019
| Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1019 | ||
|---|---|---|
| Datum | 9. studenoga 1995. | |
| Sastanak br. | 3591 | |
| Kod | S/RES/1019 (Dokument) | |
| Tema | Hrvatska i BiH | |
Sažetak glasanja |
| |
| Rezultat | Usvojena | |
| Sastav Vijeća sigurnosti | ||
Stalne članice | ||
Nestalne članice | ||
| ||
Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1019, jednoglasno usvojenom 9. studenoga 1995., nakon podsjećanja na rezolucije 1004 (1995.) i 1010 (1995.) o stanju u Bosni i Hercegovini i 1009 (1995.) o Hrvatskoj, Vijeće je raspravljalo o kršenjima međunarodnog humanitarnog prava u bivša Jugoslavija.[1]
Vijeće sigurnosti izrazilo je žaljenje što bosanski Srbi nisu ispoštovali navedene rezolucije. Bilo je izvješća o kršenjima ljudskih prava i masovnim ubojstvima, nezakonitom zatvaranju, prisilnom radu, silovanjima i deportacijama u Srebrenici, Banjoj Luci i Sanskom Mostu.[2] Bilo je daljnjih izvješća, od strane Operacije Ujedinjenih naroda za obnovu povjerenja i humanitarnih agencija, o kršenjima u sektorima Zapad, Sjever i Jug Hrvatske, uključujući paljenje kuća, pljačku i ubojstva.[3] Vijeće je također osudilo bosanske Srbe što nisu dopustili Međunarodnom komitetu Crvenog križa pristup raseljenim osobama i zarobljenicima.
Osuđena su sva kršenja međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji i zatraženo je od svih strana da poštuju svoje obveze. Bosanski Srbi također su morali dopustiti pristup raseljenim osobama, zarobljenicima i nestalim osobama, poštovati njihova prava, njihovu sigurnost i osigurati njihovo hitno oslobađanje. Osim toga, rezolucijom se tražilo da se zatvore svi logori u Bosni i Hercegovini.
U međuvremenu je hrvatska vlada morala osigurati prestanak kršenja humanitarnog prava i ljudskih prava, a krivce za kršenja kazniti. Morala su se poštivati prava njezinog srpskog stanovništva, uključujući repatrijaciju izbjeglica, i ne postavljati nikakva vremenska ograničenja na povratak izbjeglica kako bi zatražili svoju imovinu.
Sve zemlje, a posebno na području bivše Jugoslavije, morale su surađivati s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju osnovanim Rezolucijom 827 (1993.) i odgovarati na zahtjeve sudskog vijeća. Strane, posebno bosanski Srbi, dobile su upute da ne uništavaju, mijenjaju, skrivaju ili oštećuju dokaze o kršenju međunarodnog humanitarnog prava. Konačno, od glavnog tajnika Butrosa Butros-Galija zatraženo je da redovito obavještava Vijeće sigurnosti o situaciji.
- Dodatak:Popis rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a od 1001 do 1100 (1995. – 1997.)
- ↑ Jeleff, Sophie. 1998. A fractured peace: the former Yugoslavia : debates. Council of Europe. str. 154. ISBN 978-92-871-3780-7
- ↑ Katayanagi, Mari. 2002. Human rights functions of United Nations peacekeeping operations. Martinus Nijhoff Publishers. str. 302. ISBN 978-90-411-1910-0
- ↑ Human Rights Watch. 1998. Justice in the balance: recommendations for an independent and effective international criminal court. Human Rights Watch. str. 23. ISBN 978-1-56432-184-8
 |
Engleski Wikizvor ima izvorni tekst na temu: United Nations Security Council Resolution 1019 |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
