Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 819
| Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 819 | ||
|---|---|---|
 | ||
| Datum | 16. travnja 1993. | |
| Sastanak br. | 3199 | |
| Kod | S/RES/819 (Dokument) | |
| Tema | Bosna i Hercegovina | |
Sažetak glasanja |
| |
| Rezultat | Usvojena | |
| Sastav Vijeća sigurnosti | ||
Stalne članice | ||
Nestalne članice | ||
| ||
Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 819, jednoglasno usvojena 16. travnja 1993., nakon ponovne potvrđivanja rezolucije 713 (1991.) i svih (1992.) kasnijih rezolucija, Vijeće je izrazilo zabrinutost zbog djelovanja paravojnih postrojbi bosanskih Srba u gradovima i selima u istočnoj Bosni i Hercegovini, uključujući napade na civile, Zaštitne snage Ujedinjenih naroda i ometanje humanitarne pomoći konvoje pomoći. Rezolucija je označila UN-ovo prvo proglašenje civilnog "sigurnog područja"; nije uspjela spriječiti masakr u Srebrenici.
Djelujući prema Poglavlju VII Povelje Ujedinjenih naroda, Vijeće je dalje zahtijevalo da sve strane i drugi zainteresirani tretiraju Srebrenicu i njezinu okolicu kao sigurno područje koje bi trebalo biti slobodno od bilo kakvog oružanog napada ili bilo kojeg drugog neprijateljskog čina, nadalje zahtijevajući prestanak sva neprijateljstva i povlačenje paravojnih snaga bosanskih Srba iz područja oko Srebrenice. Ovo je bio prvi slučaj proglašenja civilne "sigurne zone" u svijetu.[1] Također je zahtijevao da Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) prestane isporučivati oružje, vojnu opremu i druge usluge paravojnim jedinicama bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini.
U rezoluciji se zatim od glavnog tajnika Butrosa Butrosa-Galija traži da poveća prisutnost zaštitnih snaga u Srebrenici i okolnim područjima, tražeći punu suradnju strana i drugih zainteresiranih strana te da Boutros-Ghali o tome izvijesti Vijeće. Kasnije je raspoređeno 147 mirovnjaka kako bi uvjerili generala bosanskih Srba Ratka Mladića da se grad neće koristiti kao baza za napad na njegove snage.[2] Također je ponovno potvrdio da je stjecanje teritorija prijetnjom ili upotrebom sile, posebice putem etničkog čišćenja, nezakonito i neprihvatljivo u međunarodnom humanitarnom pravu. Vijeće je osudilo "gnjusnu kampanju etničkog čišćenja" paravojnih postrojbi bosanskih Srba i njihove akcije prisiljavanja na evakuaciju civilnog stanovništva iz Srebrenice.
Što se tiče humanitarne pomoći, Vijeće je zatražilo nesmetanu dostavu humanitarne pomoći za sva područja Bosne i Hercegovine, a posebno za civilno stanovništvo Srebrenice, te da svako ometanje dostave predstavlja kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Zatim je apelirao na glavnog tajnika i Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice da pojačaju postojeće humanitarne operacije u regiji.
Naposljetku, Rezolucija 819 zahtijevala je od svih strana da osiguraju sigurnost zaštitnih snaga, osoblja Ujedinjenih naroda i drugih međunarodnih organizacija, omogućujući siguran prijenos ozlijeđenih civila iz Srebrenice i okolnih područja, te objavila svoju odluku o slanju misije članova Vijeće sigurnosti za procjenu situacije u Bosni i Hercegovini. Rezolucijom 824 "zaštićena zona" će kasnije biti proširena na gradove Tuzlu, Žepu, Bihać, Goražde i Sarajevo.[3]
Unatoč svojoj preventivnoj formulaciji, Rezolucija 819 nije uspjela spriječiti masakr u Srebrenici u srpnju 1995., kada su Zaštitne snage Ujedinjenih naroda zarobljene, a izbjeglice iz pale enklave pale u ruke snaga generala bosanskih Srba Ratka Mladića, koji je kasnije optužen od strane Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju za ratne zločine uključujući genocid.
U svojoj kronologiji događaja u Srebrenici, Pod zastavom UN-a, preživjeli genocid Hasan Nuhanović kritizira članove međunarodne zajednice koji su bili uključeni na terenu ili su neizravno utjecali ili mogli utjecati na događaje zbog konkretnih propusta u ispunjavanju svoje odgovornosti zaštite muslimanskog stanovništva u opkoljenoj "zaštićenoj zoni" prema Rezoluciji 819.[4]
- Dodatak:Popis rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a od 801 do 900 (1993. – 1994.)
- ↑ Ramsbotham, Oliver; Woodhouse, Tom; Miall, Hugh. 2005. Contemporary conflict resolution: the prevention, management and transformation of deadly conflicts. 2nd izdanje. Polity. str. 138. ISBN 978-0-7456-3213-1
- ↑ Wheeler, Nicholas J. 2000. Saving strangers: humanitarian intervention in international society. Oxford University Press. str. 253. ISBN 978-0-19-829621-8
- ↑ Bouchet-Saulnier, Françoise; Brav, Laura; Olivier, Clémentine. 2007. The practical guide to humanitarian law. 2nd izdanje. Rowman & Littlefield. str. 336. ISBN 978-0-7425-5496-2
- ↑ Nuhanović, Hasan (2007). Under The UN Flag; The International Community and the Srebrenica Genocide. DES Sarajevo. ISBN 978-9958-728-87-7.
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
