Strossmayerov trg
| Strossmayerov trg Trg Josipa Jurja Strossmayera | |
|---|---|
 Djeca na Strossmayerovom trgu, 2021. | |
| Općenito | |
| Prijašnja imena | Akademički trg (1886. – 1928.)[1] |
| Veličina i položaj | |
| Površina | • 23 300 m2[2] • 7900 m2 (zelena ploha) |
| Poštanski broj | 10 000 |
| Grad | Donji grad, Zagreb |
45°48′31″N 15°58′43″E / 45.808545°N 15.978563°E
 | |
Trg Josipa Jurja Strossmayera, poznat i kao Strossmayerov trg ili Štros,[a] trg je u gradu Zagrebu. Smješten je između Zrinjevca i Trga kralja Tomislava kao dio Istočnog perivoja Lenucijeve potkove. Trg je prepoznatljiv kao lokacija palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te njezine knjižnice, između kojih se nalazi zeleni park s kipom J. J. Strossmayera.
Park na trgu proglašen je 30. listopada 1970. godine spomenikom parkovne arhitekture, čime je postao dijelom skupine posebno zaštićenih parkova grada Zagreba. Park se vodi pod brojem registra 258, a površinom zauzima 1,43 hektara[1] od cjelokupnih 2,33 hektara koje zauzima trg.[2]
Tijekom povijesti, trg je obilježavao skrovit i tih karakter koji ga je u drugoj polovici 20. stoljeća učinio popularnim mjestom odmora i igre, ali i nalazištem među homoseksualacima. U novije vrijeme, na trgu se sve češće organiziraju festivali, revije i druge prigode, često u sklopu Adventa u Zagrebu.
Zapadnom stranom trga prolaze tramvajske linije 6, 13, 31 i 34, koje pristaju na stajalištu imena »Zrinjevac«.[4] Unatoč nazivu, ova je stanica u oba smjera i dalje dio Strossmayerovog trga.
Prva značajna zgrada na prostoru današnjeg trga bila je palača Jugoslavenske akademije znanosti,[2] koja je bila u izgradnji od 1877. do 1879. godine prema projektu Friedricha von Schmidta i Hermana Bolléa,[5][6] a uslijedila joj je izgradnja kemijskoga laboratorija, tzv. Lučbenog zavoda, za Sveučilište u Zagrebu 1884.[5] Od 1885. do 1895. godine potom su sagrađene i zgrade koje omeđuju trg.[2]
Na sjednici Gradskoga vijeća 1886. godine odlučeno je da će se trg između te dvije zgrade zvati Akademički trg, oblikovan prema zamisli Milana Lenucija iz 1884. godine da se Katančićeva ulica, koja je zgrade dijelila, prekine rondelom (kružnim tokom s cvjetnim nasadima) i zelenim površinama.[7] U središte rondele smješten je kip »Sveti Juraj ubija zmaja« A. D. Fernkorna. Taj je kip isprva napravljen 1853. za palaču Montenuovo u Beču, a kostreni odljev kupio je Juraj Haulik za Maksimir. Kada je kip počeo propadati, Haulik ga je poklonio Akademiji, nakon čega je smješten na rondelu.[7] Uz palaču Akademije, na trgu se namjeravalo izgraditi i palaču Matice hrvatske (dovršenu 1887.)[8] te djevojačku školu, koje bi ga zajedno pretvorile u središte obrazovanja grada Zagreba[5] u budućoj Zelenoj potkovi. Regulatorni plan Zagreba iz 1887. godine utvrdio je trg kao perivoj – njegov je prvi projekt izradilo Građevni ured Zagreba, a cvjetnjake je projektirao vrtlar Josip Peklar, koji je ondje zasadio azaleje, rododendrone, grmove i drveće.[7]
Dana 23. svibnja 1895. na jugu trga, iza laboratorija, svećano je otkriven kip Petra Preradovića[b] koji je izradio kipar Ivan Rendić. Izradu je financirao Stjepan Miletić, intendant Zemaljskoga kazališta, koji je predložio i smještaj kipa na trgu.[9][10] Tom je prigodom i uređeno cijelo južno pročelje laboratorija; zbog toga što se ono smatrao neuglednim, pred njim su zasađeni grmovi i drveće. Laboratorij se u to doba razmatralo i zamijeniti novim »Narodnim muzejem« (arhitektonski sličnom Akademiji) te ga trijemom spojiti s palačom Akademije, no ta je zamisao ostala neostvarena.[2][11]
Kip svetog Jurja s vremenom je i suviše deteriorirao, zbog čega je 1907. trajno uklonjen s trga i pohranjen kako bi se očuvao, a njegova je replika postavljena na Sveučilišni trg (danas Trg Republike).[7] Iste je godine u palači Schlesinger na kućnom broju 10 počeo djelovati hotel Palace.[12] Godine 1913. postavljena je na istočni bok trga bista Augusta Šenoe koju je izradio Rudolf Valdec.[9][13]
Odbor zagrebačkih gospodja za Strossmayerov spomenik započeo je još 1900-ih, po biskupovoj smrti, zagovarati za uspostavljanje spomenika u Zagrebu, a svoje su ciljeve reklamirali u koledaru »Strossmayer« od 1907. do 1910. godine. Odbor je konačno odlučio postaviti spomenik na Akademički trg, za što su dobili suglasnost. Natječaj za izradu kipa proglašen je 30. lipnja 1914., no zbog Prvog svjetskog rata odgađa se. Godine 1923. konačno se od natječaja odustalo, a izrada kipa povjerena je Ivanu Meštroviću, koji ga je dovršio 9. lipnja 1925.[14]
Godine 1926. svećano je otkriven spomenik Strossmayeru kao jednom od najvećih zagovornika JAZU-a. Kip je stvoren u stilu art décoa.[15][16] Meštrović je sam za smještaj kipa odabrao sjeverni dio trga, netom iza palače HAZU-a, kako bi kip bio u »harmoniji s fasadom« i činio »njen ukras«.[16] Uz kip, Meštrović je predložio da se cijeli trg preuredi – poploča kamenom i uresi bistama drugih velikana, Strossmayerovih suvremenika – što nikad nije provedeno.[9] Ipak, trg je 1928. godine službeno dobio ime Trg Josipa Jurja Strossmayera.[1] Unatoč neuspjehu Meštrovića da pokrene preuređenje, već 1938. tadašnji upravitelj parkova Ciril Jeglič osmišljava i provodi novi plan uređenja. Jeglič je zadržao staze koje je 1884. odredio Lenuci, no rundela je preoblikovana u kvadrat oko kojega su smještene klupe, a na istočnom dijelu trga izgrađeno je dječje igralište. Godine 1943. sa zapadne strane laboratorija postavljena je bista Dragutina Domjanića, djelo Vanje Radauša dovršeno 1939. godine.[17]
.jpg)
Nakon što su tijekom Drugoga svjetskog rata perivoji bili zapušteni, 1954. godine započelo je ponovno preuređenje trga. Većina zasađenih biljaka uklonjena je zajedno sa četvrtastim centralnim nasadom (bivšom rundelom), koji je zamijenjen ravnom, asfaltiranom površinom. Spomenik Preradoviću uklonjen je s južnog pročelja laboratorija i premješten na Trg Petra Preradovića, a na njegovo mjesto postavljen je spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata i Narodnooslobodilačke borbe »Strijeljanje talaca« kipara Frane Kršinića, izrađen 1951. godine.[18][19][2] Osim što je to bio prvi spomenik žrtvama rata u jezgri Zagreba, značajan je i kao prvi prikaz žena u funkciji političkih aktera na nekom spomeniku u Zagrebu.[20]
Prema akademiku Pavlu Pavličiću, trg je povijesno imao tih karakter. Tijekom 1960-ih i 1970-ih godina zbog svoje skrovitosti imao je funkciju lokalnoga igrališta te odmorišta, što je doprinijelo kombinaciji »uzvišenog i običnog« na trgu, uvjetovanoj prisutnošću Akademije kao povijesne i znanstvene institucije.[21] S vremenom je zbog iste skrovitosti također došao na glas kao tajno okupljalište homoseksualnih osoba u Zagrebu, zajedno sa Zrinjevcem, Trgom kralj Tomislava i obližnjim kafićem Bacchus.[22]
Tijekom 1990-ih godina započeo je niz preuređenja trga, uglavnom u obliku obnove. Godine 1995. uklonjena su tada već usahla stabla bočnih drvoreda i zamijenjena novim sadnicama, protiv čega su prosvjedovali ekološki aktivisti,[23] a biste velikana zamijenjene su identičnim umjetničkim replikama.[24] Godine 1997. pješačke su površine na trgu uređene, a 1998. je rekonstruirana cjelokupna tramvajska i komunalna infrastruktura.[23]
Godine 2017. za 450. obljetnicu bitke kod Sigeta na sjeverozapadnom rubu trga, prema Zrinjevcu, postavljena je bista Nikole Šubića Zrinskog, čiji je autor Vladimir Herljević.[16][20]
Iako su se događaji na trgu organizirali i prije, 2010-ih godina započelo je intenzivnije korištenje Strossmayerovog i okolnih trgova za festivale, revije i razne druge događaje. Ranije su na Strossmayerovom trgu bili organizirani prvenstveno događaji za djecu kratkog trajanja (nekoliko sati ili dana), no s vremenom su oni postali učestaliji, dulji (do nekoliko tjedana) i usredotočeniji na publiku starije dobi – glazbene, gastronomske, automobilske i slične manifestacije. Dječji aspekti zadržali su se tek ponegdje u vidu zabavnih atrakcija postavljenih na rubnim, travnatim površinama trga. Etnologinje Valentina Gulin Zrnić i Nevena Škrbić Alempijević zamijetile su da te manifestacije zbog svoje duljine bivaju dio svakodnevice kao »manifestacijsko preobilje« (pojam antropologa Marca Augéa), čime postepeno redefiniraju identitet prostora.[25]
Zelena površina na trgu pokriva 7900 m2.[1] Većinu drvenastih biljaka u parku 2016. godine činile su kritosjemenjače i listopadne biljke, s odnosom stabala i grmova 20 : 28. Među najbrojnijim su stablima bile obična tisa, javor mliječ i obična breza. Sa stražnje strane palače HAZU-a simetrično su smještena dva crvena stabla bukve. Među ostalim vrstama na trgu, zabilježeni su američki koprivići, viseća forzicija, obični negnjil, suručice, kineska dunja, japanska dunja, obični pajasmin, japanski javor, japansko judino drvo, trešnja, sibirski drijen i koraljni biserak.[26]
- Palača HAZU-a (Trg Nikole Zrinskog 11)
- Nacionalni muzej moderne umjetnosti (od 1934.;[27] ul. Andrije Hebranga 1)
- Palača Matice hrvatske (kbr. 4)
- Hrvatska banka za obnovu i razvitak (kbr. 9)
- Hotel Palace (kbr. 10)
- kuća Milana Lenucija (kbr. 12)
- Knjižnica HAZU-a, bivši Kemijski laboratorij (kbr. 14)
- ↑ Ovaj se naziv također rabi za Strossmayerovo šetalište na Gornjem gradu.[3]
- ↑ Kip je lijevan u Beču 1893. godine.
- ↑ a b c d Park Josipa Jurja Strossmayera. Priroda Grada Zagreba. Pristupljeno 4. siječnja 2025.
- ↑ a b c d e f Knežević, Snješka. 2013. Zelena potkova u Zagrebu: Povijesni vodič (PDF). Turistička zajednica Zagreba. Zagreb. str. 18–19
- ↑ Zrnić et al. 2019., str. 42.
- ↑ Mreža tramvajskih linija od 31. prosinca 2024 (PDF). Zagrebački električni tramvaj. Pristupljeno 3. siječnja 2025.
- ↑ a b c Horvat-Levaj et al. 2022., str. 14.
- ↑ Palača Akademije. HAZU. Pristupljeno 4. siječnja 2025.
- ↑ a b c d Horvat-Levaj et al. 2022., str. 16.
- ↑ Zgrada Matice hrvatske. Arhitektura Zagreba. Pristupljeno 6. siječnja 2025.
- ↑ a b c Zrnić et al. 2019., str. 76.
- ↑ Horvat-Levaj et al. 2022., str. 17.
- ↑ Knežević 2020., str. 414.
- ↑ Zrnić et al. 2019., str. 78.
- ↑ Družić 2016., str. 6.
- ↑ Knežević 2020., str. 414–415.
- ↑ Horvat-Levaj et al. 2022., str. 16–17.
- ↑ a b c Horvat-Levaj et al. 2021., str. 13.
- ↑ Horvat-Levaj et al. 2022., str. 17–18.
- ↑ Horvat-Levaj et al. 2022., str. 18.
- ↑ Zrnić et al. 2019., str. 76; 149.
- ↑ a b Zrnić et al. 2019., str. 149.
- ↑ Zrnić et al. 2019., str. 43–44; 134–135.
- ↑ Zrnić et al. 2019., str. 89; 182.
- ↑ a b Knežević, Snješka. 2004. Zagrebačka Zelena potkova – urbani rezervat? (PDF). Društvo arhitekata Zagreba. str. 2–3. Pristupljeno 6. siječnja 2025.
- ↑ Zrnić et al. 2019., str. 86.
- ↑ Zrnić et al. 2019., str. 43–44; 66.
- ↑ Družić 2016., str. 12; 17.
- ↑ Povijest NMMU. Nacionalni muzej moderne umjetnosti. Pristupljeno 6. siječnja 2025.
- Družić, Ivan. 2016. Strossmayerov trg u Zagrebu – drvenaste biljke (završni rad) (PDF). Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb.
- Horvat-Levaj, Katarina; Kraševac, Irena. 2021. Palača Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti: Trg Nikole Šubića Zrinskog 11, Zagreb: Povijest gradnje, valorizacija i prijedlog konzervatorskih smjernica (PDF). Institut za povijest umjetnosti. Zagreb. ISBN 978-953-347-396-3
- Horvat-Levaj, Katarina; Kraševac, Irena. 2022. Knjižnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti: Trg Josipa Jurja Strossmayera 14, Zagreb: povijest gradnje, valorizacija i prijedlog konzervatorskih smjernica. Institut za povijest umjetnosti. Zagreb. ISBN 978-953-373-001-1
- Knežević, Snješka. 2020. Zagrebački povijesni trgovi, parkovi i neke ulice. ArTresor. Zagreb. ISBN 978-953-8012-38-9
- Zrnić, Valentina Gulin; Alempijević, Nevena Škrbić. 2019. Grad kao susret: Etnografije zagrebačkih trgova (PDF). Hrvatsko etnološko društvo. Zagreb. ISBN 978-953-8089-60-2
- Arhitektonski značajne građevine na Strossmayerovom trgu, Arhitektura Zagreba
- Arhiv razglednica s fotografijama Trga, Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu