Portal:Fizika/Izdvojeni fizičari redom
Lev Davidovič Landau (Baku, 22. siječnja 1908. – Moskva, 1. travnja 1968.), ruski fizičar. Od 1932. ravnatelj Instituta za fiziku u Harkovu; izgradio je takozvanu sovjetsku školu teorijske fizike, pa je Harkov postao središte teorijske fizike u bivšem Sovjetskom Savezu. Od 1946. član Akademije znanosti SSSR-a, te od 1947. profesor u Moskvi. Landau je istraživao gotovo cijelo područje teorijske fizike: teoriju polja, dijamagnetizam tvrdoga tijela, kvantnu elektrodinamiku, fiziku niskih temperatura (niskotemperaturna fizika), nuklearnu fiziku, probleme elementarnih čestica i kozmičke zrake. Smatra se jednim od najvećih fizičara 20 stoljeća. Za radove o superfluidnosti (supratekućina) helija dobio je 1962. Nobelovu nagradu za fiziku. Autor je niza knjiga. Postumno su mu izdani Sabrani radovi (rus. Sobranie trudov, I–II, 1969.). Teorijski doprinos tumačenju suprafluidnosti helijeva izotopa 4He prvi su dali Laszlo Tisza i Lev Davidovič Landau 1941. u dvokomponentnom modelu s kvazičesticama fononima i rotonima, a kvantnomehanički ju je nadogradio Richard Feynman. Objašnjenje suprafluidnosti izotopa 3He uklopilo se u poopćenu BCS-teoriju (supravodljivost). Pročitaj cijeli članak…
Albert Einstein (njemački izgovor [▶], Ulm, 14. ožujka 1879. – Princeton, New Jersey, 18. travnja 1955.) bio je teorijski fizičar, prema jednom izboru najveći fizičar uopće. Mladost je provodio u Münchenu, Italiji i zatim u Švicarskoj, gdje je (1900.) završio studij na Tehničkoj visokoj školi u Zürichu. Od godine 1902. do 1909. radio je u Bernu u patentnom uredu. U tom razdoblju otkrio je niz osnovnih zakona prirode (brzinu svjetlosti kao maksimalnu brzinu, dilataciju vremena i novo objašnjenje dilatacije dužina, te ekvivalentnost mase i energije, korpuskularnu prirodu svjetlosti i načelo ekvivalencije, osnovu opće teorije relativnosti). Godine 1909. postao je izvanredni profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Zürichu, a 1911. profesor teorijske fizike u Pragu; 1912. vratio se u Zürich i postao redoviti profesor na Tehničkoj visokoj školi; 1914. izabran je za člana Pruske akademije znanosti; 1914. postao je u Berlinu direktor Kaiser-Wilhelmova instituta za fiziku. Po Hitlerovu dolasku na vlast (1933.) Einsteinu su oduzete sve funkcije i konfisciran imetak. U znak prosvjeda Einstein se odrekao njemačkoga državljanstva i otišao u SAD, gdje je do kraja života radio u Institutu za viša znanstvena istraživanja u Princetonu. Bio je čovjek širokih shvaćanja, slobodouman, slobodoljubiv i dosljedan mirotvorac (pacifist), koji se zalagao za pravdu i mir. Na početku Prvog svjetskog rata odbio je potpisati deklaraciju njemačkih učenjaka koji su se složili s ulaskom Njemačke u rat. Na njegovo upozorenje 1939. da bi Nijemci mogli načiniti atomsku bombu, započeli su u SAD-u istraživački radovi za proizvodnju takve bombe (Projekt Manhattan). Poslije se Einstein uporno borio protiv primjene tog oružja.
Einsteinovo je glavno djelo njegova teorija relativnosti (1916.), koja je ne samo od osnovne važnosti kao temeljni okvir za daljnji razvoj teorijske fizike, već duboko zahvaća i u filozofske koncepcije, napose o prostoru i vremenu, a povrh toga u probleme kozmologije i kozmogonije. Einstein je neprekidno usavršavao teoriju relativnosti, pa je u posljednjim godinama života razvio takozvanu unificiranu teoriju polja, koja poopćuje njegovu teoriju gravitacije i uključuje teoriju elektromagnetizma
René Descartes (Descartes 31. ožujka 1596. - Stockholm 11. veljače 1650), francuski filozof, fizičar, matematičar i utemeljitelj analitičke geometrije
René Descartes rođen je 31. ožujka 1596. u seocetu Le Haye - danas mjesto nosi naziv Descartes - u pokrajini Touraine, gdje se uz ribom bogatu rijeku Loireu nižu dvorci tada moćnih i samovoljnih prinčeva. Descartes je imao mirno i lijepo djetinstvo, mada mu je majka umrla kada je imao skoro godinu dana. Uz baku i djeda najveće zasluge za to imao je njegov otac, nasljedni plemić Joachim Descartes, čovjek srednjeg imovnog stanja koji je imao napredna shvaćanja u pogledu odgoja djece...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Aleksej Mihajlovič Bonč-Brujevič (ruski: Алексей Михайлович Бонч-Бруевич, 23. svibnja 1916., Tver - 21. svibnja 2006., Sankt Peterburg) bio je istaknuti sovjetski znanstvenik fizičar, doktor fizičko-matematičkih znanosti, profesor, dobitnik Državne nagrade SSSR-a, dopisni član AZ SSSR. Po njemu je nazvan asteroid 12657.
Aleksej Mihajlovič Bonč-Brujevič se rodio 1916. u Tveru, u porodici jednog od pionira ruske radiotehnike, Mihaila Aleksandroviča. Od 1932. je radio u laboratoriju Lenjingradskog fizičko-tehničkog instituta. Završio je Lenjingradski politehnički institut 1939. godine i započeo studij na fizičko-tehničkom institutu...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Alfred North Whitehead (Ramsgate, Kent, UK 15. veljače, 1861. - Cambridge, Massachusetts 30. prosinca 1947.), britansko - američki filozof, fizičar i matematičar.
Radio je na polju logike, matematike i filozofije znanosti, te metafizici. Najbolje je poznat po svome radi na Principia Mathematica koju je napisao u suradnji s Bertrandom Russellom. Matematikom se pretežno bavio za svog boravka u Cambridgeu, a nakon što 1924. odlazi na Harvard, započinje s razvojem procesne filozofije (process philosophy).
1927. drži niz predavanja na edinburškom sveučilištu iz kojih nastaje njegovo cijenjeno djelo Proces i stvarnost (Process and Reality)...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Louis-Victor-Pierre-Raymond, 7. vojvoda de Broglie (Dieppe, 16. kolovoza 1892. – Louveciennes, 19. ožujka 1987.) bio je francuski fizičar. Godine 1929. je dobio Nobelovu nagradu za fiziku za otkriće dualne prirode elektrona. Bio je član i povremeni tajnik Francuske akademije znanosti.
Rođen je u plemićkoj obitelji 16. kolovoza 1892. Njegova obitelj nosila je titulu vojvode. Godine 1910. diplomira povijest, no poslije toga se okreće matematici i fizici, koje diplomira 1913. Nakon toga je došao Prvi svjetski rat (1914. - 1918.), kada je služio kao vojnik na razvoju radio komunikacija. Poslije rata nastavio je sa izučavanjima opće fizike. Kada mu 1960. umire brat Maurice, također fizičar, Louis postaje 7. vojvoda de Broglie. Tijekom svog života nikada se nije ženio, a nakon što 19. ožujka 1987. umire u Louveciennesu u 94. godini života, njegov rođak...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
-LLNL.jpg)
Edward Teller (izvorno mađarsko ime: Teller Ede) (Budimpešta, 15. siječnja 1908. - Stanford, 9. rujna 2003.) je američki fizičar mađarskog porijekla. Radio u atomskoj laboratoriji u Los Alamosu i smatra se izumiteljem američke hidrogenske bombe.
Kao židov emigrirao je u SAD 1930. godine, i bio je jedan od prvih članova Projekta Manhattan koji je pokrenut sa ciljem razvijanja atomske bombe. U ovom periodu se snažno zalagao za razvoj oružja baziranih na fuzijskoj reakciji. Nakon priznanja o kontraverznoj ulozi u svjedočenju protiv kolege Roberta Oppenheimera doživio je osudu javnosti, ali je i dalje imao podršku vlade SAD i vojnog vrha. Bio je koosnivač Lawrence Livermore National Laboratory, i bio je direktor te institucije, kao i zamjenik direktora mnoge godine...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Pierre Curie (Pariz, 15. svibnja 1859. – Pariz, 19. travnja 1906.), francuski kemičar i fizičar.
Bio je pionir na polju fizike i kemije, a poznata su njegova proučavanja na području kristalografije, magnetizma, piezoelektriciteta i radioaktivnosti.
Zajedno sa suprugom Marijom Skłodowskom-Curie i Antoineom Henrijem Becquerelom dobio je godine 1903. Nobelovu nagradu za fiziku.
Pierre Curie je umro tragičnom smrću u 47. godini života, u nesreći kočije u Parizu. No, već tada je bio teško bolestan, najvjerojatnije od posljedica pretjeranog izlaganja radijaciji...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Marie Curie (pol. Maria Skłodowska-Curie, Varšava, 7. studenog 1867. - Passy, 4. srpnja 1934.) bila je kemičarka, pionir ranog doba radiologije i dvostruki dobitnik Nobelove nagrade (Nobelova nagrada za fiziku 1903., Nobelova nagrada za kemiju 1911.). Rođena je u Poljskoj gdje je provela rane godine, no 1891., sa 24 godine odlazi studirati u Pariz. Sve je ispite položila s odličnim te nastavila raditi u Francuskoj, a kasnije je dobila državljanstvo. Osnovala je Institut Curie u Parizu i Varšavi.
Maria Skłodowska je rođena u Varšavi u Poljskoj, koja je tada bila dio Ruskog Carstva. Njene prve godine života bile su ispunjene tugom, obilježene najprije smrću sestre i četiri godine kasnije smrću majke. Isticala se svojom marljivošću i radnim navikama, odbijala je čak i hranu i san da bi učila. Nakon što je završila srednju školu, doživjela je živčani slom...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Rudolf Ludwig Mössbauer (München, 31. siječnja 1929.), njemački fizičar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1961. godine za svoje otkriće efekta rezonancijske apsorpcije gama zračenja bez uzmaka atomskih jezgara (Mössbauerov efekt 1957. godine).
Rođen je i odrastao u Münchenu. Nakon srednje škole i jedne godine rada u industrijskim laboratorijima, godine 1949. započinje studij fizike na Tehničkom fakultetu (Technische Hochschule) u Münchenu. Tijekom 1953. i 1954. izrađuje diplomski rad u Laboratoriju za primjenjenu fiziku, istovremeno radeći kao asistent. Od 1955. do 1957. u sklopu doktorskog rada izvodi niz istraživanja na Institutu za fiziku koji se nalazi u sklopu Instituta za medicinska istraživanja Max Planck u Heidelbergu. Tijekom istraživanja dolazi do otkrića efekta rezonancijske apsorpcije gama zračenja bez uzmaka atomskih jezgara emitera ili apsorbera (Mössbauerov efekt)...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Wilhelm Eduard Weber (Wittenberg, 24. listopada 1804. – Göttingen, 23. lipnja 1891.) je istaknuti njemački fizičar.
Rođen je u Wittenbergu, gdje je njegov otac Michael Weber, radio kao profesor teologije. Wilhelm je bio jedan od tri brata, od kojih su sva trojica išla na studijs znanosti. Nakon zatvaranja wittenberškog sveučilišta, njegov otac premješten je u Halle 1815. Wilhelm je prve lekcije dobio od oca, no onda je išao u školu u Halleu. nakon što je upao u sveučilište posvetio se nacionalnoj filozofiji. Toliko se posvetio svojem učenju da je nakon diplome odmah postao profesor.
Na Gaussov prijedlog, Weber 1831. odlazi u Göttingen da bi bio profesor fizike, unatoč činjenici da je imao samo 27 godine...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Igor Vasilijevič Kurčatov (ruski: И́горь Васи́льевич Курча́тов, Sim, 8. siječnja 1903. – Moskva, 7. veljače 1960) je sovjetski fizičar. Kurčatov je bio vođa Sovjetskog atomskog projekta. Za vrijeme projekta Kurčatov se zakleo da se neće obrijati dok projekt ne uspije. Do kraja života imao je dugu bradu i dobio je nadimak „Brada“ („The Beard“). Kurčatov je preminuo u Moskvi 7. veljače 1960, zbog posljedica odljeva krvi u mozak.
Kemijski element s rednim brojem 104, kurčatovij (Ku) nazvan je tako (privremeno) u njegovu čast...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Sir William Thomson, 1. Baron Kelvin of Largs (Belfast, 26. lipnja 1824. - Netherhall kraj Largsa, 17. prosinca 1907.), engleski fizičar.
Držao je katedru prirodne filozofije u Glasgowu, a 1890. godine postao je predsjednikom Royal Society. Objavio je više od 300 znanstvenih radova, od kojih su najvažniji s područja termodinamike i elektriciteta. Godine 1848. predložio je apsolutnu skalu temeprature, neovisnu o termometrijskoj supstanci u instrumentu.
Postavio je teoriju električnih oscilacija, usavršio prenošenje signala kroz podmorske kabele i marinski kompas, konstruirao aparat za mjerenje i predviđanje plime i oseke. Izvršio je znamenitu procjenu starosti Zemlje (20-40 milijuna godina) na osnovi razmatranja termičke vodljivosti...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Robert Hooke (Freshwater, 18. srpnja 1635. - London, 3. ožujka 1703.), britanski fizičar, matematičar i izumitelj.
Jedan je od najmnogostranijih znanstvenika 17. stoljeća. Radio je s Robertom Boyleom na konstrukciji zračne pumpe i poboljšao mikroskop. Eksperimentalno je dokazao da se centar težišta Zemlje i Mjeseca giba oko Sunca u elipsi.
Prvi je utvrdio da se svaka tvar grijanjem rasteže, postavio kinetičku hipotezu plinova i formulirao osnovni zakon teorije elastičnosti (Hookeov zakon). Predložio je temperaturu tališta leda za nul-točku..Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Ernest Rutherford (Nelson, Novi Zeland, 30. kolovoza 1871. – Cambridge, 19. listopada 1937.), britanski fizičar.
Bio je profesor na fakultetu u Montrealu; pročelnik odjela za fiziku Sveučilišta u Manchesteru (od 1907.), a od 1919. direktor Cavendisheva laboratorija u Cambridgeu. Godine 1903. izabran za člana (1925.-1930. za predsjednika) Royal society. Nobelovu nagradu za kemiju dobio 1908. godine. Isprva se bavio proučavanjem radioaktivnih raspada. Prvi je uočio da se zračenje radija sastoji od dviju vrsta zraka, koje je nazvao alfa-zrake i beta-zrake te gama-zračenje. Zajedno sa Frederickom Soddyem uveo je pojam vremena poluraspada i formulirao zakone radioaktivnog raspada. Proučavanjem raspršivanja alfa-čestica na atomima Rutherford je došao do zaključka da atom čija je veličina 10-8 cm nije kompaktan djelić materije, nego složen od pozitivne jezgre (veličine 10-12 cm) i elektrona koji kruže oko nje. Rutherford je prvi upotrijebio riječ proton za pozitivno naelektriziranu česticu u jezgri atoma.
Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Heinrich Rudolf Hertz (Hamburg, 22. veljače 1857. - Bonn, 1. siječnja 1894.) je njemački fizičar po kome je mjerna jedinica za frekvenciju, herc (Hz) dobila ime. On je bio prvi koji je 1888. dokazao postojanje elektromagnetskih radijacija napravivši aparaturu koja je proizvodila radio valove.
Hertz je rođen u Hamburgu, Njemačka u židovskoj obitelji koja je poslije preobraćena u kršćanstvo. Otac mu je bio savjetnik u Hamburgu, a majka doktorova kći. Za vrijeme školovanja u sveučilištu u Berlinu pokazao je veliki interes i intelekt za znanosti i jezike; a učio je arapski i sanskrit. Znanosti i inženjering studirao je u Dresdenu, Münchenu i Berlinu. Bio je učenik Gustava R. Kirchhoffa i Hermanna von Helmholtza. Diplomu je dobio 1880., a do 1883. ostao je Helmholtzov učenik. Tada je uzeo mjesto predavača na sveučilištu u Kielu. Stalni profesor postao je 1885. na sveučilištu u Karlsruheu i tu je otkrio elektromagnetske valove...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Thomas Young (Milverton, 13. lipnja 1773. - London, 10. svibnja 1829.), engleski fizičar, liječnik i astronom.
Bio je predavač na Royal Institution u Londonu, objavio je radove iz fizike, medicine, astronomije, fiziologije, geofizike, optike, kao i iz egiptologije, glazbe i drugih područja. Smatra se engleskim eruditom i svestranim istraživačem čija su postignuća uvelike utjecala na modernu znanost.
Young se rodio u kvekerskoj obitelji u Somersetu 1773. godine kao najstariji od desetoro djece. Već u dobi od 14 godina naučio je grčki i latinski jezik te je poznavao francuski, talijanski, arapski, sirijski, kaldejski, hebrejski, amharski, perzijski, samaritanski i turski. Započeo je studij medicine u Londonu 1792. godine, zatim je otišao u Edinburg 1794. , a godinu kasnije u Göttingen gdje je diplomirao 1796. godine...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Gustav Robert Kirchhoff (Königsberg, 12. ožujka 1824. – Berlin, 17. listopada 1887.), njemački fizičar i kemičar.
Svojim je radnom jako doprinio osnovnom razumijevanju strujnog kruga, spekrotskopije i emisiju radijacije crnih tijela sa zagrijavanim objektima. Pojam radijacija „crnog tijela“ skovao je 1862., a dva seta nezavisnih koncepata o zakonima strujnog kruga i termalne emisije nazvani su „Kirchhoffovi zakoni“ u njegovu čast.
Kirchhoff je rođen u Königsbergu, Istočna Prusija (danas Kalinjingrad), kao sin Friedrich Kirchhoffa, odvjetnika i Johanne Henriette Wittke. Kirchhof je 1847. diplomirao na Königsbergškom sveučilištu i oženio se Clarom Richelot, kćerkom njegovog profesora matematike Friedricha Richelota. Iste godine preselili su se u Berlin, gdje su bili dok Gustav Kirchhoff nije dobio mjesto profesora u Breslau (danas Wrocław). ..Pročitaj cijeli članak | Arhiva
James Clerk Maxwell (Edinburgh, 13. lipnja 1831. - Cambridge, 5. studenog 1879.), škotski fizičar.
Studirao je metematiku na Sveučilištu u Cambridgeu. U svojemu prvome važnijem djelu pokazao je da se Sartunov prsten mora sastojati od sitnih čestica tvari. Zatim se bavio kinetičkom teorijom plinova i statističkom fizikom. U tom je području otkrio zakonitosti epohalnog značenja. Godine 1864. razvio je teoriju elektromagnetizma koja je povezala električne i magnetske pojave te predvidio postojanje elektromagnetskih valova koji se gibaju brzinom svjetlosti. Maxwellove jednadžbe temeljni su zakoni kojima se podvrgavaju sve električne i magnetske pojave. Godine 1888. Heinrich R. Hertzje eksperimentalno dokazao ispravnost njegovih teorija o elektromagnetskim valovima, čime se Maxwell uz Newtona te Einsteina svrstao među tri najveća mislioca u povijest fizike...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Hermann Ludwig Ferdinand von Helmholtz (Potsdam, 31. kolovoza 1821. – Berlin, 8. rujna 1894.) je bio njemački liječnik i fizičar. Njegov je život bio u znaku potpune predanosti znanosti i jedan je od najznačajnijih znanstvenika 19. stoljeća.
Kao mladi čovjek, von Helmholtz je bio zainteresiran za prirodne znanosti, ali ga je otac poslao na studij medicine zbog izglednije financijske podrške od strane države.
Širokog spektra interesa, von Helmholtz je pisao o starosti Zemaljske kugle do opisa sunčevog sustava.
Prvo značajnije znanstveno postignuće je bilo 1847. kada je otkrio princip sačuvanja energije kod metabolizma mišića. Potvrdio je da ne postoji "životna snaga" u organizmu koja dodaje energiju za pokrete mišića...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
John Bardeen (Madison, Wisconsin, 23. svibnja 1908. - Boston, Massachussetts, 30. siječnja 1991.), američki fizičar
John Bardeen u fizici je ostao upamćen po velikim otkrićima, ali i po činjenici da je jedini fizičar koji je dobio dvije Nobelove nagrade za postignuća u fizici.
Nagrade je dobio 1956. i 1972. godine. Onu iz 1956. je podijelio sa sljedećim kolegama: William B. Shockley i Walter H. Brattain. Nagrada je dodijeljena za otkriće tranzistora. Godine 1972. nagradu su uz Bardeena dobili i Leon N. Cooper i John R. Schrieffer za razvoj teorije o supravodljivosti. Diplomirao je i magistrirao elektrotehniku na Sveučilištu u Wisconsinu (Madison), a doktorat iz polja matematičke fizike je primio na Sveučilištu Princeton. Radio je u više ustanova, a nakon rata 1945. pridružuje se Bell Telephone laboratorijima u Murray Hill, N.J, gdje zajedno s Brattainom i Shockleyem izvodi istraživanja o svojstvima vodljivosti elektrona u supravodičima i o supravodljivosti samoj...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Richard Phillips Feynman (New York, 11. svibnja 1918. - Los Angeles, 15. veljače 1988.), američki fizičar.
Jedan je od najutjecajnih američkih fizičara 20. stoljeća, koji je naročito radio na polju kvantne elektrodinamike. Uz to što je bio nadatnuti predavač i amaterski glazbenik, sudjelovao je u razvoju atomske bombe, a bio je kasnije i član odbora koji je istraživao nesreću Space Shuttlea Challenger. Za svoj rad na kvantnoj elektrodinamici, Feynman je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1965, zajedno s Julianom Schwingerom i Shin-Ichirom Tomonagom.
Također je poznat po mnogim avanturama, opisanim u knjigama Surely You're Joking, Mr. Feynman!, What Do You Care What Other People Think? i Tuva or Bust!. Richard Feynman je bio u mnogim stvarima ekscentrik i slobodni duh...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Werner Heisenberg (Würzburg, 5. prosinca 1901. - München, 1. veljače 1976.), njemački fizičar.
Jedan je od najznačajnijih fizičara 20. stoljeća. U kvantnoj mehanici poznato je njegovo načelo neodređenosti.
Bio je profesor u Leipzigu, te direktor Instituta za fiziku Kaiser Wilhelm u Berlinu i Instituta Max Planck u Göttingenu. Godine 1925. utemeljio je mehaniku matrica, osnovu moderne kvantne teorije. Svojim "principom neodređenosti" utvrdio je granice eksperimentalnog istraživanja pojava koje se zbivaju u atomu i upozorio na nemogućnost istovremenog točnog određivanja položaja i brzine subatomskih čestica (elektrona). Objasnio je feromagnetizam, uvodeći pojam sila izmjene između elektrona. Postavio je teoriju o građi atomske jezgre, razvio teoriju o jednakosti nuklearnih međudjelovanja protona i neutrona...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Hendrik Antoon Lorentz (Arnheim, 18. srpnja 1853. - Haarlem, 4. veljače 1928.), nizozemski fizičar.
Bio je sveučilišni profesor u Leidenu te direktor istraživačkog instituta u Haarlemu. Svojim radovima mnogo je pridonio razvoju elektromagnetske teorije i poznavanju strukture materije. Proučavao je pojave kod naelektriziranih tijela u gibanju i postavio osnovu za specijalnu teoriju relativnosti. Prvi je izračunao širenje interferencijskih maksimuma kod difrakcije svjetlosti u kristalima (Lorentzov faktor). Proučavao je binarne plinove u kojih je masa molekula jednog plina mnogo veća od mase od mase molekula drugog plina (Lorentzov plin) i rezultate primjenio na teoriju elektrona u metalu. Godine 1902. dobio je Nobelovu nagradu za fiziku s Pieterom Zeemanom s kojim je otkrio i na osnovi klasične teorije prvi proračunao cijepanje singletnih spektralnih linija u tri komponenete (Lorentzov triplet) u vanjskom magnetskom polju (normalni Zeemanov efekt). ..Pročitaj cijeli članak | Arhiva
.jpg)
Erwin Schrödinger (Beč, 12. kolovoza 1887. – Beč, 4. siječnja 1961.), austrijski fizičar.
Puno mu je ime — Erwin Rudolf Josef Alexander Schrödinger.
Rođen je kao sin jedinac dobro obrazovanih roditelja. Do 11. godine obrazovao se je kod kuće, a nakon toga je pohađao školu da se pripremi za Bečko sveučilište.
Tamo je diplomirao fiziku te je ostao na sveučilištu do Prvoga svjetskog rata u kojem je sudjelovao na talijanskoj fronti. Nakon rata vraća se u Beč gdje se ženi, a 1921. dobiva poziciju teorijskoga fizičara na sveučilištu u Zürichu. Šest godina koje je tu proveo bile su među najproduktivnijima u njegovoj karijeri, iako je na mehanici valova počeo raditi tek 1925. godine. Već 1926. objavio je svoj rad gdje kretanje elektrona u atomu opisuje kao valnu funkciju. Godine 1927. dobiva veliko priznanje, jer ga pozivaju na Berlinsko sveučište gdje bi trebao zamijeniti Maxa Plancka. Tamo ostaje do 1933. kada zbog nacista odlazi na Oxford. Iste godine podijelio je Nobelovu nagradu za fiziku sa Paulom Diracom…
(pročitaj cijeli članak) • (arhiv) • uredi
Paul Dirac (Bristol, 8. kolovoza 1902. - Tallahassee, 20. listopada 1984.), britanski fizičar.
Otac mu je bio Švicarac, a majka Engleskinja. Studirao je matematiku na Cambridgeu. Tu će i predavati sve do mirovine, u koju odlazi 1969. godine.
Dirac je 1926. godine, ubrzo nakon Nielsa Bohra razvio opću teorijsku strukturu za kvantnu mehaniku. 1928. godine uspio je stvoriti relativistički oblik teorije, odnosno relativističku kvantnu mehaniku koja je opisivala svojstva elektrona i ispravila neuspjeh Schrödingerove teorije pri objašnjavanju spina elektrona.
Teorijski je zaključio da postoje pozitivno naelektrizirani elektroni koji su nazvani pozitroni. Njihovo postojanje je potvrdio i C. D. Anderson 1932. godine...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Charles-Augustin de Coulomb (Angoulême, 14. lipnja 1736. – Pariz, 23. kolovoza 1806.) je francuski fizičar.
Coulomb je rođen u francuskom gradu Angoulême. Izabrao je posao vojnog inženjera, i taj je posao redio tri godine, do ozlijede koja mu je uvelike ugrozila zdravlje, na Martiniku. Na povratku zaposlio se u La Rochelleu. Tu je otkrio inverznu vezu između sile naboja i kvadratu njihove udaljenosti, taj je zakon kasnije po njemu nazvan Kulonov zakon.
Godine 1781. Coulomb je permanentno stacioniran u Parizu. Prije početka revolucije 1879. Coulomb daje otkaz na mjestu intendant des eaux et fontaines, i otišao u mirovinu na svoje imanje u Bloisu. Ponovno je pozvan u Pariz na konferenciju da se odrede nove mjerne jedinice, a sve to po naredbi Revolucionarne vlade. Iz Državnog instituta bio je jedan od prvih članova, a 1802. postavili su ga za inspektora javnih instrukcija. No njegovo zdravlje je već tada bilo jako krhko, te je umro četiri godine poslije u Parizu. ..Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Lise Meitner (Beč, 7./17. studenog 1878. – Cambridge, 27. listopada 1968.) je austrijska fizičarka koja je proučavala radioaktivnost i nuklearnu fiziku. Kemijski element 109 meitnerij nazvan je u njezinu čast.
Rođena je kao 8 dijete u židovskoj obitelji u Beču. Unatoč protivljenju njezinih roditelja, išla je na bečko sveučilište i studirala znanost. Tu ju je podučavao istaknuti fizičar Ludwig Boltzmann. A 1905. godine postala je prva žena na sveučilištu koja je dobila diplomu iz fizike. Kasnije ide u Berlin da bi učila zajedno sa Planckom i radila sa Hahnom. Godine 1918. Otkriva jedini dugovječni izotop elementa protaktinija.
Nakon otkrivanja neutrona došlo je do pitanja mogu li se umjetno stvoriti elementi teži od uranija. Tada je počela znanstvena utrka između Rutherforda u Britaniji, Irene Joliot-Curie u Francuskoj, Fermija u Italiji i Meitner-Hahn ekipe u Berlinu. Tada se mislilo da bi to otkriće moglo otkrivaču donijeti Nobela, no tada još nitko nije vjerovao da bi se to moglo iskoristiti u izgradnji nuklearnih oružja. ..Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Antoine Henri Becquerel (Pariz, 15. prosinca 1852. - Le Croisic, 25. kolovoza 1908.), francuski fizičar, nobelovac i jedan od otkirvača radioaktivnosti
Becquerel je se rodio u Parizu u obitelji znanstvenika, koja je zajedno sa njim i njegovim sinom dala četiri generacije znanstvenika. Znanost je studirao u École Polytechnique, a tehniku u École des Ponts et Chaussées. Muséum National d'Histoire Naturelle postavio ga je 1892. na katedru fizike kao trećeg člana obitelji Becquerel u tom muzeju. Inženjer građevinarstva postao je 1894.
Radioaktivnost je slučajno otkrio 1896. proučavajući fosforescenciju uranijevih soli. Istražujući rad Wilhelma Conrada Röntgena, Becquerel je pripremio fluorescentni mineral kalijev uranil-sulfat, fotografske ploče i crni materijal za pokus kojemu je bila potrebna jaka sunčeva svjetlost...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Galilei Galileo (Pisa, 15. veljače 1564. – Arcetri kraj Firence, 8. siječnja 1642.), talijanski matematičar, fizičar i astronom. Galilei je otac moderne astronomije.
Pronašao je zakone slobodnog pada tijela i postavio jednadžbe kosoga hitca, prvi uveo eksperimentalnu metodu i matematičko formuliranje fizikalnih zakona, te na taj način postavio temelje klasične fizike. Otkrio je cikloidu i njenu primjenu na lukove mostova. Osnovao je balistiku, određujući paraboličku putanju zrna. Konstruirao je prvi termoskop. 1610. godine je izradio poznati Galileiev teleskop s uvećanjem od 20x, na temelju već postojećeg koji je imao uvećanje od 10x, i njime otkrio planine na Mjesecu, četiri Jupiterova satelita koji nose i njegovo ime, i zvjezdanu konstrukciju Mliječne staze. Otkrio je da i planet Venera ima iste faze kao i Mjesec. U svom djelu Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo tolemaico e copernicano, objavljenog u Firenci 1632. godine, iznio je učenje Kopernikovog heliocentričnog sustava kao jedino ispravnog, i zbog toga ga je inkvizicija 1633. godine stavila u okove i odvela u Rim, kod pape Urbana VIII...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Pieter Zeeman (Zonnemaire, 25. svibnja 1865. - Amsterdam, 9. listopada 1943.), nizozemski fizičar
Nakon završetka srednješkolskog obrazovanja u Zierikzeeu, otišao je na dvije godine u Delfit gdje je primio stipendiju za klasične jezike, što je onda bilo ključno znanje za upis na fakultet. Tu je Zeeman bio izložen okolini pogodnoj za razvoj njegovog znanstvenog talenta (Dr. J. W. Lely, Kamerling Onnes). Zeeman je bio široko načitan i njegova strast za izvođenje eksperimenata zadivila je Kamerlingha Onnesa i bila baza za plodno prijateljstvo. Godine 1890. imenovan je Lorentzovim asistentom, što mu je omogućilo da sudjeluje u opsežnom programu proučavanja Kerr-efekta, važnog temelja za njegov budući rad. Doktorirao je 1893., a 1897. godinu poslije otkrića magnetskog dijeljenja središnjih linija, pozvan je na Sveučilište u Amsterdamu. 1908. godine Van der Waals (Nobelova nagrada za fiziku 1910.) je umirovljen i Zeeman je odabran kao njegov nasljednik, a u isto vrijeme je bio i direktor laboratorija fizike. Godine 1923. samo za njega izgrađen je novi laboratorij težine od četvrtine milijuna kilograma kao prikladna platforma za eksperimente bez vibracija. Taj institut je danas poznat kao Zeemanov laboratorij Sveučilišta u Amsterdamu...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Andrej Dmitrijevič Saharov (ruski: Андре́й Дми́триевич Са́харов, Moskva, 21. svibnja 1921. – 14. prosinca 1989.), bio je poznati sovjetski nuklearni fizičar, disident i aktivist za ljudska prava. Sakharov je zagovarao građanske slobode i reforme u SSSR-u.
Rođen je u Moskvi 1921., započeo studij pri Sveučilištu u Moskvi 1938. Studirao je i doktorirao (1947.) pri Teorijskom odjelu Fizikalnog instituta Sovjetske akademije znanosti.
Sudjelovao je u izradi najjačeg oružja ikada proizvedenog, sovjetske Tzar bombe. Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1975. godine. Njemu u čast osnovana je 1985. nagrada Europskog parlamenta za ljude i organizacije posvećene radu na ljudskim pravima i slobodama. Dodjeljuje se godišnje.
- "Predviđam univerzalni informacijski sustav (UIS), koji će svakome, u svakome trenutku dati na uvid sadržaj bilo koje knjige ikada izdane ili bilo kojeg časopisa ili bilo koje činjenice. UIS će se sastojato od osobnih minijaturnih računalnih terminala, centralne kontrolne točke za priljev informacija, i komunikacijskih kanala koji će uključivati tisuće veza sa satelitima, kablovima i laserskim linijama. Čak i djelomična realizacija UIS-a duboko će utjecati na svaku osobu, njezino slobodno vrijeme, njezin intelektualni i umjetnički razvoj. ... Ali prava povijesna uloga UIS-a biti će rušenje granica u razmjeni informacija među ljudima i državama." (Saturday Review/World, 24. kolovoza 1974.)..Pročitaj cijeli članak | Arhiva
.jpg)
Arhimed (grč. Arhimedes, oko 287.-212. pr. Kr.) je najveći fizičar i jedan od najvećih matematičara Starog vijeka.
Arhimed iz Sirakuze, navodno jedan od trojice najgenijalnijih matematičara svih vremena, bio je vrhunac helenske matematike i najveći fizičar starog vijeka. Rodio se 287. godine prije nove ere. Njegov je otac bio Fidija, astronom i matematičar, jedan od onih profesionalaca koji su bili bliži astrologiji nego matematici dok ga filozofija uopće nije zanimala. U vrijeme Arhimedova rođenja Fidija je bio relativno siromašan građanin, kakvih je u Sirakuzi bilo mnogo. Međutim njegovo siromaštvo nije bilo dugog vijeka jer je uskoro njihov rođak Hijeron zavladao gradom. Fidija je svog sina naučio svemu što je sam znao.
Fidija se izgledao rukovodio načelom: sinu treba dati znanje u ruke i neka on s njim čini što mu volja. Arhimed je brzo usvojio očeva znanja koja su za njega bila tek početak naukovanja. Njegov duh tražio je još znanja i učenja, a to mu nitko nije mogao pružiti u Sirakuzi. Stoga je otišao u Aleksandriju (današnji Egipat)...Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Isaac Newton, (Woolsthorpe, 4. siječnja 1643. - London, 31. ožujka 1727.), engleski fizičar, matematičar i astronom, Jedan od najvećih prirodnih znanstvenika u povijesti.
Engleski fizičar, matematičar i astronom Isaac Newton rodio se na Božić 1642. godine u mjestu Woolsthorpe u okrugu Lincoln u Engleskoj (gdje se tada još koristio Julijanski kalendar. Nakon poroda bio je praktično otpisan, ali je ipak uspio preživjeti. Newtonova majka uskoro se preudala pa je o malom Isaacu skrbila baka. Još dok je pohađao osnovnu školu Isaacov ujak William Esconty uočio je kako njegov nećak nije običan dječak već da posjeduje nesumnjive crte izuzetne nadarenosti. Newton je veoma rano pokazao i vještinu u pravljenju raznovrsnih naprava kojima je zarađivao i svoje prve honorare. Umjesto da s vršnjacima uživa u dječijim nepodopštinama mali Isaac je konstruirao mehaničke lutke, fenjere kojima je plašio praznovjerne seljake, drveni sat koji se sam navijao, mlin s proždrljivim mišem, koji je istovremeno bio i mlinar i glavni pokretač naprave i još puno toga. ..Pročitaj cijeli članak | Arhiva
Friedrich Ludwig Gottlob Frege (Wismar, 8. studenog 1848. - Bad Kleinen, 26. srpnja 1925.), njemački matematičar i fizičar.
Bio je profesor u Jeni. Njegovo obimno djelo uključuje uz unapređivanje matematičkih tehnika i novo zasnivanje simboličkoga matematičkog jezika, te neposredne inovacije u spoznajnoj teoriji. Utemeljitelj je matematičke logike. Jedan je od najvećih logičara 19. stoljeća, začetnik plodotvornoga matematičkog formalizma, a njegove spoznajno-teorijske rasprave imaju velik utjecaj u suvremenoj filozofiji jezika.
- »Pojmovna simbolika, aritmetička rekonstrukcija formalnog jezika čistog mišljenja« (Begriffsschrift, eine der arithmetischen nachgebildete Formelsprache des reinen Denkens, 1879.)
- »Temelji aritmetike, logičko-matematičko razmišljanje o pojmu broja« (Die Grundlagen der Arithmetik: eine logisch-mathematische Untersuchung über den Begriff der Zahl, 1884.)...Pročitaj cijeli članak | Arhiva